Kolumne

Piše Zlatko Crnčec

Za HDZ bi EPPO možda bio bolji

Politički sukob oko afere Beroš došao je do vrhunca iako je sama istraga o tom slučaju tek na samom početku. Zoran Milanović zasad je prilično suzdržan oko cijele ove situacije. Navodno je aktualni predsjednik odlučio biti krajnje suzdržan tijekom ove faze izborne kampanje. Prvih par dana nije se ni oglašavao.

Piše zlatko crnčec

Afera Beroš za HDZ opasnija od Ine

Ovo je krajnje delikatno pitanje za vladajuću stranku. I to ponajviše zbog toga što svi građani imaju veliku osjetljivost kada je u pitanju državni zdravstveni sustav. Svatko je od nas na ovaj ili onaj način bio u dodiru s njim. I na ovaj ili onaj način ga je vidio iznutra. I samim tim bio svjestan svih njegovih nedostataka. I svatko je svjestan i lako može razumjeti kolike bi se korisne stvari mogle napraviti da je više novca u zdravstvu. A ne da se iz njega još i krade.

Piše Damir Cupać

Vukovar i Škabrnja - to ste vi

Usud je htio da 1991. godina bude jedna od najgorih u hrvatskoj povijesti. Usud je htio da 18. studenoga te godine ostane zapamćen po dvije tragedije, onoj vukovarskoj i onoj škabrnjskoj. Tog se dana činilo da je zlo pobijedilo. Toga dana Hrvatska je bila zavijena u crno, toga su dana njezini stanovnici strahovali da će zlo čije su zastave nosili zli ljudi razoriti sve. I danas odzvanjaju četničke pjesme koje su ledile krv u žilama. Ali zlo nije pobijedilo, zlo je zaustavljeno u svom rušilačkom pohodu.

PIŠE Robert Matteoni

Pattinaggio, "Mirna" i nemiri Pule

Sredinom tjedna bila je promocija dokumentarnog filma o Stanku Hautzu, vitalnom 91-godišnjem Puležanu, koji je život posvetio pravnoj (vrhunskoj) karijeri i gajio izvornu entuzijastičku strast za nogomet. O tome ćemo uskoro, a ovaj put bih se zadržao na dvojicu među brojnim gostima u dojmljivom ambijentu Kinema Puba. Moglo bi ih se okarakterizirati kao staru gardu sportske i ine Pule, a u okruženju niza domaćih ljudi iz starijih generacija, svi smo se zajedno osjećali kao da se kotač vremena vratio unatrag. Luka Belić će početkom prosinca navršiti 87 godina. Djeluje mlađi, valjda i zbog ogromnog staža u sportskom životu Pule. Kako kaže i Hautz, rad u sportu je težak, pogotovo u teškim ekonomskim vremenima (dakle uvijek u Puli i Hrvatskoj), ali stalno funkcioniranje sa sportašima doprinosi održavanju mladenačkog duha i energije. Belić je imao velikih utjecaja u razvoju pulskog sporta od 1960-tih. I razumljivo je što nerijetko osjećam dozu gorčine kada se požali da ima ljudi koji često izvrću činjenice iz povijesti. U mnogim važnim fazama sportske Pule bio je akter i logično je da ima izvorna saznanja. Pričao je o tome i u jednom davnom nam intervjuu za ovaj list. Bio je jedan od utemeljitelja Saveza za fizičku kulturu Pule, koji je do tada kaotičnom sportskom funkcioniranju u gradu donio red i bolje uvjete. Do 1960-tih godina nisu postojale dotacije za sport, i kada su se one napokon uvele, Pula je 1966. dostigla proračun od 250 milijuna ondašnjih dinara. Bio je to značajan novac za ono vrijeme, moglo se pomoći klubovima, stvaranju uvjeta. Uzlet sporta u Puli bio je očit. Boks je ušao u prvu ligu, kao i hrvači, košarkaši u drugu ligu, kao i nogometaši. Belić je bio jedan od glavnih aktera u dogovaranju fuzije Pule i Uljanika, nakon čega je 1961. godine nastala Istra.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Afera Beroš: Stvarno loše

Megaafera koja uključuje ime bivšeg ministra zdravstva, nekadašnjeg "superheroja" Vilija Beroša, poznate privatne liječnike i šefove klinika u nekim od najrenomiranijih bolnica poput Krešimira Rotima, ali i javnosti dobro znane osobe iz takozvanog krim-miljea poput već skoro zaboravljenog Hrvoja Petrača, jedna je od gorih epizoda za premijera Andreja Plenkovića.

Piše zlatko crnčec

Hrana skuplja, a plaće manje

Većina obitelji na hranu troši četvrtinu prihoda. One siromašnije čak pola. Tako se danas živi u Hrvatskoj. Tako bar govore podaci Zavoda za statistiku. Tako sigurno i jest. Dakle, to je realnost koju žive naši građani. Tu smo gdje smo.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Spašavanje kandidata Primorca

Za vladajuću stranku jučer baš i nije bio najbolji dan – bivšem Plenkovićevom ministru obrane Mariju Banožiću prijeti od jedne do osam godina zatvora zbog nesreće sa smrtnim ishodom koju je izazvao prije točno godinu dana, kad je i smijenjen. Uz to, Visoki kazneni sud odbio je žalbe Uskoka i optuženika na nepravomoćnu presudu u aferi HGK-Remorker te potvrdio kaznu kojom je bivši čelnik HGK-a Nadan Vidošević u prosincu 2021. osuđen na osam godina zatvora, a morat će i vratiti sedam milijuna eura za koje ga se teretilo.

piše zlatko crnčec

Hrvatska sigurnija s američkim raketama

HIMARS dolazi 2028. Riječ je o raketnom sustavu američke proizvodnje koji će u Hrvatsku stići za četiri godine. Ali što je ovdje najvažnije za napomenuti jest to da oko ovog nije bilo nikakvih sukoba između Vlade i predsjednika Republike. Mada, treba i to priznati, oko nabave vojne opreme nije ni dosad bilo velikih svađa. Odnosno bilo ih je, ali se one nisu odnosile na samu činjenicu treba li nešto nabaviti.

Piše Damir Cupać

Zajedno u štrajku

Svaki štrajk remeti svakodnevni život, a sigurno je za građane najlošija situacija kada krene štrajk u zdravstvenom sustavu. Koji vrlo često tako funkcionira kao da je svaki dan štrajk i ne misli nikada prestati. U Hrvatskoj svi oni čije zdravlje zavisi isključivo od javnog zdravstva itekako znaju koliko taj sustav zna biti loš i neučinkovit za pacijente. Koliko god da se sredstava osigura u državnom proračunu za zdravstvo, to nije dovoljno. Budući da iz dana u dan, mjeseca u mjesec i iz godine u godinu zdravstveni sustav bilježi minuse i neprestano je u nekom procesu sanacije.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Dobrodošli u klub

Kada je Hrvatska izborila samostalnost, strateški ciljevi bili su uzlazak u euroatlantske integracije, odnosno u Europsku uniju i NATO. Oba su cilja uspješno ostvarena. Iako suverenisti raznih boja zazivaju politiku izolacionizma, nije Hrvatska otok pa da može egzistirati kao samodostatna država. Većina građana bezrezervno je podržala takav integracijski put Hrvatske. Jedan od razloga bio je i očekivanje da će euroatlantske integracije značiti dizanje životnog standarda i bolji život.

Piše Milan Rakovac

Hoće li biti rata među jeans-mafijom?

Trst, grad pučki i trgovački stoljećima; s rastom imperije, raste i on, a buknuo je u franc-jozefinskoj pomorskoj ambiciji, s lukom i brodogradnjom, pomorskim kompanijama, trgovačkim poduzećima. Grade Tršćani velike palače, slijedi Maximillianov Belveder, neoklasika, liberty, secesija daju pečat i današnjem gradu, a društvene vrijednosti tada stečene kao da ne jenjavaju u Trstu ni dan-danas, premda ta petrifikacija minuloga i ne govori njemu i njegovim ljudima u prilog.

piše dražen katalinić

Prijetnja globalnim trgovinskim ratom

Hoće li Trumpov povratak na vlast izazvati globalni trgovinski rat, pitaju se i s jedne i s druge strane Atlantika, ali i na obalama dalekog Pacifika. Iako analitičari upozoravaju da ponekad treba razlikovati politička obećanja od konkretnih političkih poteza nakon što se dobiju izbori, treba uzeti u obzir da se ovdje radi o Donaldu Trumpu – nepredvidivom i impulzivnom, pa je sve moguće. Trump, za čijeg manadata SAD nije pokrenuo ni jedan rat, sada bi mogao završiti onaj u Ukrajini, ali rasplamsati onaj trgovinski. A ekonomiji za rast treba mir, jer je kapital plah, podsjećaju nas ekonomisti.

piše dražen katalinić

Suzdržanost europskih čelnika

Iako se još uvijek ne zna kakve će konkretne poteze povući tek izabrani američki predsjednik Donald Trump, jasno je da će rezultati predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama zasigurno imati posljedice na Europu, a posebno na njezinu sigurnosnu situaciju. Toga su itekako svjesni čelnici europskih zemalja, okupljeni na samitu u Budimpešti, baš dan nakon Trumpove pobjede, taman da Trumpov saveznik Viktor Orban i desne populističke stranke mogu likovati.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Sumrak saga 2.0

Svatko želi biti najbolji prijatelj i partner moćne Amerike – u tom smislu cijela hrvatska, a i europska politika kurtoazno pozdravlja pobjedu Donalda Trumpa na ovim izborima. No, nemali je broj onih koji strahuju ne samo kojim će putem sada SAD krenuti, nego i što će to značiti za svaku od država, možda ponajviše za Ukrajinu, ali i sve ostale, pa tako u tom lancu i Hrvatsku kao zemlju koja je među snažnijim podržavateljima Ukrajine (barem kad je Vlada u pitanju).

Piše Tihana TOMIČIĆ

Čekamo treći čin - afere

Hajde, možemo biti zadovoljni - napokon misija NSATU više nije glavna tema sporenja dva brda. Popis je opasno proširen jučer kad je predsjednik Zoran Milanović objavio Plenkovićevih deset grijeha, a onda mu HDZ odgovorio sa Milanovićevih "deset, a moglo bi biti i sto" drugih grijeha.

Piše Damir Cupać

Bankarska zarada i na mostu i na ćupriji

Kada god banke počnu kukati zbog neke obveze koju bi trebale izvršiti, jasno je da već smišljaju plan na koji način će nadoknaditi to što će izgubiti. Nema nikakve dvojbe da će taj plan biti uspješno proveden na veliko zadovoljstvo stranih vlasnika koji će svu dobit izvući iz Hrvatske. Ali ništa manje neće biti zadovoljan ni bankarski menadžment koji će si i za 2024. godinu isplatiti bonuse za uspješno poslovanje. Podrazumijeva se da su banke neophodne u svakom društvu koje želi rast gospodarstva. Bez banaka bi to bilo nemoguće ostvariti. No, sporne su pohlepa i nemoral kada je riječ o ostvarivanju profita. To je film koji u Hrvatskoj gledamo desetljećima. Nema vlade koja je bila spremna ući u bitku s bankarskom pohlepom. Mjere hrvatskih vlada, kada je riječ o poslovanju banaka preko leđa građana, svode se na packe.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Krunski dragulji za dug

Fortenova baš nema sreće. Već godinama traži povoljnog kreditora i unatoč uloženom trudu, nikako ga ne nalazi. A kako bi otplatila dugove, mora prodavati krunske dragulje, inače hrvatske najpoznatije prehrambene brendove, i uza sve to otplaćivati trenutni dug po drakonsko zelenaškoj kamati od 18 posto.

Piše Milan Rakovac

Grad drag srcu svih Talijana

Babilonske sudbine izmiješanih krvi koje u prvome koljenu postaju talijanske. Stotinu tisuća umirovljenika, 90 tisuća zaposlenih, stari grad rado ide u prošlost, k danima umne i raskalašne Marije Terezije koja nakani od Trsta stvoriti imperijalni emporijum, a poslije pada Napoleona i Bečkoga kongresa (čitaj: kada neopozivo umre serenissima Venecija, gospodar mora i obala) on to i postade, te nagrnuše u nj trgovci Židovi i Grci otvarajući trgovine, Furlani i Krnjeli otvarajući obrt, lađari propale mletačke flote otvarajući luku uz svježu krv istočnojadranskih pomoraca iz Perasta i Dobrote, Trpnja, Zadra i Malog Lošinja, birokrati, tehničari i oficiri iz Graza, Beča, Budima i Praga, propali plemići iz Galicije i Besarabije, školanja i slobode željni Srbi, rijeka Slovenaca i Hrvata iz Primorske i Istre hvatajući se najnižih manovalskih poslova.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Umjesto vojnog, imamo politički bedem ljubavi

Predsjednik saborskog Odbora za obranu Arsen Bauk izjavio je za naš list, uoči još jedne sjednice koja se održava u ponedjeljak, kako je primijetio jednu nelogičnost: zamjenika glavnog tajnika NATO-a Borisa Rugea, kaže, zvali su u Zagreb oni koji su već definirali svoj stav za NSATU, a Rugeovo sudjelovanje na sjednici saborskog odbora imalo bi smisla samo da je bilo posvećeno onima koji su bili nesigurni u svoj izbor, pa su željeli još neke informacije.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Sve je ovo Milanovićeva kampanja

Zamjenik glavnog tajnika NATO-a Boris Ruge napokon se doista ukazao u Saboru i Vladi objašnjavajući aktivnost NSATU – uz objašnjenje kako osim 32 članice NATO-a u tome sudjeluju kao partneri dodatno i Australija i Novi Zeland. Došao je hrvatskoj javnosti objasniti što je NSATU, i utoliko njegov je dolazak sigurno vjerodostojan, čak i ako je rezultat »samo« poziva Vlade koja se zdušno zalaže za tu akciju.

Piše zlatko crnčec

Naoružavanje znači mir, a ne rat

Kakva divna nova igračka za dva hrvatska politička brda. Markov trg odlučio je pokrenuti nabavu novih tenkova i za to je spreman iskeširati milijardu eura. S druge strane Pantovčak se tijekom jučerašnjeg dana nije oglasio oko iznenadne najave da ćemo kupiti najmodernije Leoparde. Ali vjerojatno će se to dogoditi već danas kada Zoran Milanović ima neke javne nastupe pa će se u sklopu njih zasigurno obratiti javnosti.

Piše Damir Cupać

Zdravstveno međuzemlje

Koliko je novca hrvatska država potrošila na zdravstveni sustav, naše bi bolnice trebale izgledati kao švicarske. Ajde još nekako na početku samostalnosti, moglo se razumjeti da je država u ratu i da je obrana zemlje prioritet. Ljudi su bili spremni istrpjeti oronule zidove, dijagnostičke aparate koji su češće u kvaru nego što rade. Pacijenti su stoički podnosili liječenje među zidovima koji bi bili primjereniji ubožnicama nego zdravstvenim ustanovama.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Asimetrični porez nije rješenje

Sve više stranih državljana odlučuje se kupiti nekretninu u Hrvatskoj, a kako i ne bi, kad im sustav ide na ruku – mogu je kupiti u gotovini, koje za razliku od domaćeg stanovništva imaju napretek jer dolaze iz zemalja daleko višeg standarda od hrvatskog, dok Hrvati istodobno moraju čekati da Agencija za promet nekretnina objavi poziv za subvencionirane APN kredite za kupnju stana, koji je u prvoj polovici godine izostao i tako strancima širom otvorio vrata za kupnju što atraktivnije nekretnine na što atraktivnijoj lokaciji.

Piše Milan rakovac

Trieste, resti sempre una citta nostra!

Arhitektura jedne iluzije, jednog razočaranja (u tu iluziju, i sve ostalo!), ujedno tvori procese razočaravajuće mentalno-emotivne arhitekture 19. i 20. stoljeća, a jedna i druga pojava idu - srećom po nas, njihove protagoniste – već u red arheologije naših pasatizama. Ovdje se (opet) stvara dubinski sloj plurikulturalnosti, i to rekao bih intuitivno, kao u drevna vremena; to je vitalni proces odozdola prema gore.

piše robert matteoni

Iz Istre? Ajde tamo u kut

Prije koji mjesec pisao sam u ovoj rubrici jednu priču o tradicijama i identitetima, spominjući i njega. Gospodin, simpatičan, cool tip, iz centra Pule. Ono, urbani štih do daske. Kad je svojedobno otvorena "Torta" na Rivi, marina u kojoj se na katu posložio ambijent lijepog restorana, jedna od dojmljivih veduta svečanog banketa nije bila vizura obale, Arene, Rivijere i Uljanikovih dizalica, nego konobari u bijelim sakoima, bijelim rukavicama i za to vrijeme (1980-te) svjetskim manirama ophođenja. Djelovali su skladno, profesionalno, s osmijehom i dužnom distancom, tihi i pristupačni.

Piše zlatko crnčec

Ustavno sudovanje je uvijek političko

Ustavno sudovanja je političko sudovanje. Prva je to rečenica koju studenti prava čuju na kolegiju Ustavno pravo. I to je notorna istina, ali ona koju javnost i prečesto zaboravlja uvijek kada je na dnevnom redu popunjavanje upražnjenih mjesta u hrvatskom Ustavnom sudu. Pa će tako gotovo sigurno biti i ovaj put.

Piše zlatko crnčec

Minimalna plaća je civilizacijski doseg

Vlada je najavila donošenje nove uredbe o minimalnoj plaći. Ona će od sljedeće godine biti 970 eura bruto. Ali istovremeno su jučer najavljene i kompenzacijske mjere za dio prerađivačkih tvrtki. One bi se mogle naći u problemima zbog toga što će morati izdvajati više za plaće. Poslodavci naime nisu baš najbolje reagirali na prvu vijest, onu o tome da će morati mjesečno za jednu minimalnu plaću izdvajati čak 970 eura.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Vlast ne vidi - ljude

Tek kad se pojavi neki posve konkretan problem u nekoj sredini, onda se vidi kako državni i javni sustav zapravo funkcionira. Na načelnoj razini vrte se državni proračuni iz godine u godinu sa sve većim prihodima, BDP raste, turizam raste, nominalno i plaće rastu (barem neke), ali samo konkretan ljudski život u nekom konkretnom slučaju pokazuje je li sustav doista efikasan ili je samo iluzija.

Piše zlatko crnčec

Ovako više ne ide i mora prestati

Ovo je sve skupa zaista prevršilo svaku mjeru. Jedno je kada se politička elita naočigled javnosti počupa i međusobno izvrijeđa oko nekih unutarnjih stvari. Korupcijske afere, uhićenja, svjetonazorski ratovi - sve to može uzrokovati i uzrokuje političke svađe, beskonačna saborska zasjedanja i razmjenu vulgarnosti i uvreda. Parlament nije akademija, pa shodno tome ni rasprava u njemu ne treba biti akademska. Dapače. Tvrde riječi i potpuna podjela politike na dva potpuno oprečna dijela oko neke teme potpuno je normalna stvar u svakom parlamentu na svijetu. Pa čak i poželjna. Zato parlamenti i postoje.

Piše Damir Cupać

Sortiranje najtransparentnijeg grada

Priča o izgradnji riječke sortirnice u Mihačevoj dragi dobila je nastavak u vidu podizanja optužnice protiv četvero ljudi koje Ured europskog javnog tužitelja tereti da su iskoristili svoj položaj kako bi dodijelili posao oko izgradnje sortirnice otpada u Mihačevoj dragi jednom privatnom trgovačkom društvu po uvećanim cijenama. Priča o izgradnji riječke sortirnice jedna je od najgorih priča o najtransparentnijem gradu u Hrvatskoj. Kako o Rijeci vole govoriti SDP-ovi nositelji izvršne vlasti na lokalnoj razini. Riječ je o bivšem gradonačelniku Vojku Obersnelu i aktualnom gradonačelniku Marku Filipoviću.

piše tihana tomičić

Ako nastavi, Milanović će izbore izgubiti

Što je dozvoljeno Jupiteru, nije volu, glasi stara latinska poslovica. I doista, čini se da hrvatski predsjednik Zoran Milanović, koji valjda sebe doživljava Jupiterom, dosta misli da su svi drugi volovi. On zabranjuje načelniku Glavnog stožera Tihomiru Kundidu da dođe u Sabor na raspravu o angažmanu Hrvatske vojske u misiji NATO-a, a svoje stranačke kolege iz SDP-a angažira da se obrate Sigurnosno-obavještajnoj agenciji s pitanjem da provjeri je li on ruski plaćenik.

Piše Milan Rakovac

Uvijek će postojati jadranska "jabuka razdora"

Sjećajući se kako sam, premda dijete, tada »stvarao povijest« posve siguran u njen pravedni i konačni ishod, pišući o tom povijesnome dogadjaju za Slovence i Hrvate bivše Julijske krajine, i danas sam siguran da je Pariz 1947. godine bio objektivno pravičniji nego Rapallo 1920.; kada već nama, ovdašnjim Slavenima i Romanima, nije bila »suđena« zajednička država, Austrija, u kojoj smo do jučer zajedno živjeli, gledajući srušiti ju svim sredstvima, što nam je i uspjelo. I sada isti ti Romani i Slaveni i Germani čekaju kada će »nestati« europske granice, i »pasti u zaborav« rečeni diktati iz 1920. i 1947. godine.

piše dražen katalinić

Podstanari konačno došli na red

Divljanju cijena najma stanova država je odlučila konačno stati na kraj, i to mrkvom i batinom.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Ukrajinski kolosijek

Sastanak europskih i NATO čelnika jučer u Bruxellesu istinski je game changer, ali ne samo za Ukrajinu nego i za hrvatske unutarnje prilike. Glavna vijest glasi da je novi glavni tajnik NATO-a Mark Rutte jasno poručio da Ukrajina ulazi u NATO, bila ona prva sljedeća država kao 33. bilo pak kao 34. po redu. »To je odlučeno u Washingtonu«, jasno je rekao.

Piše zlatko crnčec

Oružane snage između dvije vatre

Vojska je sada zaista u vrlo neugodnoj poziciji, našla se u samom središtu sukoba Vlade i predsjednika. Posebno je neugodna pozicija za njenog načelnika Glavnog stožera Tihomira Kundida čiji je nedolazak na sjednicu Odbora za obranu jučer postao tema dana.

Piše zlatko crnčec

I Wiesbaden i južni Libanon traže dogovor

Dok se Vlada i predsjednik svađaju znači li odlazak pet hrvatskih vojnika u Wiesbaden uključivanje u rat u Ukrajini, jedan se pripadnik naših Oružanih snaga nalazio usred, i to doslovno i u punom smislu riječi, pravog ratnog sukoba. A iz njega je izašao ne zato jer su se predsjednik i premijer tako dogovorili, nego iz puno banalnijeg razloga.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Bankarska zlatna koka

Godine 2011. SDP i Zoran Milanović dobili su parlamentarne izbore jer su građani ocijenili da je vrijeme za uvođenje malo pravde u hrvatsko društvo. Jedan od najvažnijih zadataka koje je premijer Zoran Milanović trebao riješiti bilo je izbaviti građane koji su imali kredit u švicarcima iz dužničkog ropstva.

piše dražen katalinić

Poigravanje s veleizdajom

Nadamo se da su vladajući svjesni što su rekli o ruskom financiranju Zorana Milanovića, jer ako nisu, odnosno ako izvješće SOA-e to demantira, onda su u gadnom problem. Ako se pokaže da su optužbe vladajućih na račun predsjednika točne, onda je cijela Hrvatska u još gadnijem problemu, zajedno s vladajućima. A ako su vladajući uvjereni u Milanovićev krimen, zašto u Saboru ne zatraže njegov opoziv? Ili u najmanju ruku, zašto oni nisu sazvali sjednicu Odbora za nacionalnu sigurnost, a ne oporba, i to lijeva, SDP i Možemo!? Jer optužbe ne mogu biti teže nego što jesu i spadaju u kategoriju veleizdaje.

piše robert matteoni

Razlike između teorije i prakse

Prošle nedjelje, prekrasno sunčano vrijeme, potez od Verudele, preko Lungomare do Stoje i natrag. Netko pješice, netko trčeći, netko na biciklima, u svakoj opciji užitak vizura tog atraktivnog dijela lijepe naše Pule i okolice. Imam dojam da su ljudi, kvantitativno gledano, aktivniji nego prije. Puno je i događanja, rekreativnih i humanitarnih (primjerice odlična manifestacija Klub Gea, "Ne 'ću ben', hodi zajno") koje senzibiliziraju ljude da se pokrenu u korist zdravlja, a puno je i opcija u ovom našem okruženju.

Piše Milan Rakovac

Crvene rapalske ruže

Nacionalistička isključivost natjerat će i Republiku Italiju da se ophodi nepovijesno; u ta bitna ophođenja ubrojio bih prije svega aboliciju fašističkih zločinaca po Italiji i svijetu; donijetu 1946. godine, s potpisom ondašnjeg ministra pravosuđa, što začudo prihvaćaju i saveznici, te se sudilo za ratne zločine samo Nijemcima i Japancima (kao i kvislinzima diljem Europe), ali Talijanima ne, nikada i nigdje, osim nekoliko lokalnih suđenja u Istri; primjerice, domaćim fašistima koji su 1929. strijeljali hrvatskog mučenika Vladimira Gortana, i skupini koja je silovala i živu oslijepila seljanku Ružu Petrović...

Piše Tihana TOMIČIĆ

Slučaj Jadrolinija je voda duboka

Točno dva mjeseca, od 11. kolovoza, traje tenzija oko pitanja tko je odgovoran za nesreću na Jadrolinijinom brodu »Lastovo«, a posljedično tome i tko je politički odgovoran za posljedice toga nesretnog slučaja. Zapovjedna odgovornost bila bi logičan slijed gledajući zdravorazumski, ali taj je lanac prekinut nelogičnim (i politički opasnim) sada već izravnim međusobnim sukobima dvaju razina odgovornosti u istom resoru - one u vrhu same Jadrolinije, i po svemu sudeći resornog Ministarstva.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Nanesena šteta ugledu prometnog pravca

Kada su pobunjeni Srbi u kolovozu 1990. balvanima zaustavili cestovni i željeznički promet u Kninu, prometno odsječena od svojih tržišta bila je »samo« splitska luka, koja na sreću nije toliko značajna za teretni promet. Više od tri desetljeća kasnije, a uoči desetljeća željeznice kako ga u Vladi nazivaju, iskliznuće vagona u jednom drugom željezničkom čvorištu bilo je dovoljno da naša najveća teretna luka, a uskoro i najveća na Jadranu, zajedno s lukom Ploče, ostane odsječena od svih tokova i lanaca opskrbe suvremene ekonomije. Ono što nije uspjela velikosrpska agresija, uspio je HŽ.

Piše Damir CUPAĆ

Akademska šutnja i dehumanizacija

Ravnatelj Studentskog centra Rijeka Goran Manestar postao je riječkoj i hrvatskoj javnosti poznat. Ali ne zbog nekih vrhunskih poslovnih iskoraka nego zbog ljage koja je bačena i na Studentski centar Rijeka, ali i na Sveučilište u Rijeci koje je osnivač ove tvrtke. Naime, Studentski centar Rijeka je pravna osoba u sastavu Sveučilišta u Rijeci.

Piše zlatko crnčec

Nije na Hrvatskoj voditi geopolitiku

Sukob Vlade i predsjednika Republike zaista je došao do svog vrhunca. A što je u tom najgore, on se prelomio preko vanjske politike. I to ne bilo kojeg njenog dijela, već baš onog koji je toliko vidljiv da ne može biti vidljiviji. Oko rata u Ukrajini. Baš oko tog globalnog pitanja pred cijelim se svijetom javno razilaze Vlada i predsjednik. Naravno, nije da baš svijet kao takav previše zanima što o Ukrajini imaju za reći Pantovčak i Markov trg. Ali opet, to jako ružno izgleda. Jer su stajališta ovaj put o tako jednom važnom pitanju zaista dijametralno suprotna.

Piše Damir CUPAĆ

Degradacija radnika

Početkom 1990-ih radnici su u javnom prostoru postali djelatnici. Kako su postali djelatnici, tako im se i zacrnilo. Jedna od stvari koja se izgubila u društvenoj tranziciji bila je i sindikalno organiziranje. Stvorena je takva klima da je zagovaranje zaštite radničkih prava postala gotovo pa subverzivna djelatnost. Sumnjiva aktivnost kojom se ugrožava nova i naša hrvatska država. Lakše je ljudima bilo uručiti poziv na odlazak na ratište nego sindikalnu pristupnicu.

Piše zlatko crnčec

Bliski istok gori već godinu dana

Današnji datum mogao bi u budućnosti biti smatran kao početak trećeg svjetskog rata. Naime, prije točno godinu dana militanti Hamasa izašli su iz pojasa Gaze, napali Izrael i nakon toga se s taocima povukli natrag u svoju enklavu. Izrael tvrdi da je u tom napadu poginulo oko 1.300 njihovih sugrađana, među kojima je veliki broj civila.

Piše Milan rakovac

Istra je naša - i točka!

Hoću, naime reći, s ovim možda ne baš primjerenim i nimalo poetičnim "naturalizmom" iz ratnih zapisa talijanskih i hrvatskih ratnih reportera iz Istre od 1943. do 1945., te s vlastitim djetinjim fiksacijama povijesti, krvave i konkretne; da je i posve ljudski što se dan današnji te bolne stranice povijesti, kako u Italiji, tako u nas, čitaju s toliko strasti, pristranosti, subjektivnosti, stoga, eto, do dana današnjeg ni talijanska ni hrvatska i slovenska historiografija nisu istražile te bijele stranice istarske povijesti 20. stoljeća, zapravo - crne i crvene stranice...

piše robert matteoni

Umjetnički doživljaji nogometa(ša)

Prije deset dana iznenadio me poziv dragog prijatelja. Iz nogometa je, a više nije u nogometu. Po profesionalnom odnosu znamo se iz vremena kada smo bili bitno mlađi. Tamo početkom 1990-tih Davor Vugrinec bio je talent u procesu sazrijevanja u odličnog nogometaša. Kad sam u jednom susretu u Varaždinu, gdje je igrala Istra, vidio kako igra, ostao sam dojmljen njegovim nogometom. U toj varaždinskoj momčadi su Vugrinec i Mumlek bili naglašeno nadareni igrači. Pri tom je Vuga, kako ga svi oduvijek zovu, imao taj fakinski stil u igri. Lagan, hitar, tehnički odličan i k tome golgeterskih vrlina.

Piše Tihana Tomičić

Spašavanje vojnika Milanovića

Najnovija polemika koja se vodi između dva brda, Pantovčaka i Banskih dvora, tiče se angažmana pet pripadnika HV-a koji bi na tlu Njemačke trebali sudjelovati u obučavanju ukrajinskih vojnika. Predsjednik i vrhovni zapovjednik HV-a Zoran Milanović ne odobrava slanje vojnika van granica Hrvatske - i u tome je dosljedan. Ni ranije nije postupao drugačije. Njegova je teza da to što je Hrvatska članica NATO-a ne znači da ima obaveze prema bilo kojoj zemlji koja nije član NATO-a, u kratkim crtama.

Piše zlatko crnčec

SDP postaje nalik DP-u

Ovo je definitivno jedna od bizarnijih epizoda hrvatske politike. Gordan Maras bio je godinama jedan od viđenijih SDP-ovaca. I u javnosti i u Saboru bio je jedan od najvidljivijih SDP-ovih zastupnika. Neki od njegovih performansa zaista su bili pretjerivanje i nisu polučili politički uspjeh kakav se bio očekivao.

Piše zlatko crnčec

Ukrajina opet podijelila vlast i oporbu

Kao i krajem 2022., loši odnosi Pantovčaka i Markovog trga opet su se prelomili preko Ukrajine. Naravno, to što pet hrvatskih časnika neće krenuti put Wiesbadena neće nimalo naštetiti Ukrajini i njenoj vojsci, ali zato hoće Hrvatskoj. Ne puno, nije to nikakva velika šteta.

piše zlatko crnčec

Para za veće mirovine - nema

Prosvjedi nekoliko umirovljeničkih stranaka i udruga jučer su podsjetili na težak život hrvatskih umirovljenika. Jedan od njihovih osnovnih zahtjeva odnosi se na to da žele da prosječna mirovina bude barem na 60 posto prosječne plaće. A i sama prosječna plaća u Hrvatskoj nije baš nešto prevelika. Iznosi tek negdje malo više od 1.300 eura. Čak i da prosječna mirovina prijeđe 60 posto te cifre, opet to ne bi nimalo jamčilo dostojanstvenu mirovinu.

piše damir cupać

Bauk desnog populizma kruži Europom

Europa je opet u šoku i nevjerici. Ovaj put nakon izbora u Austriji na kojima je pobijedila desna populistička stranka Slobodarska stranka Austrije (FPÖ), dobivši povjerenje nešto manje od 30 posto austrijskih birača. Nakon početne strave europskog političkog mainstreama malo se odahnulo jer se očekuje da stranka koju mnogi kvalificiraju kao ekstremnu desnu organizaciju neće dobiti mjesto premijera zbog toga što su se rezultati izbora raspodijelili na način da se većina može formirati postizbornom koalicijom.

piše dražen katalinić

Država olako kažnjava trudnice

I dok svi s nestrpljenjem očekujemo toliko najavljivane i obećavane demografske mjere, za koje u resornom ministarstvu stalno ponavljaju da se »bruse«, stalno nam ispadaju kosturi iz ormara, odnosno davno uvedene birokratske prepreke koje u startu ubijaju svaki iole ozbiljniji pokušaj vođenja kakve-takve demografske politike. Kostur tjedna je naknada koju trudnice mogu ostvariti u slučaju komplikacija u trudnoći, a koja iznosi najviše 565 eura mjesečno, bez obzira koliku plaću trudnica imala prije i bez obzira na stručnu spremu. Ovako niska naknada, pravdaju se u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, uvedena je kako bi se destimulirao broj neopravdanih komplikacija u trudnoći, što udruge smatraju diskriminacijom zaposlenih trudnica.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Lipa, to je strašna priča koja će ući u povijest

Davno prije rata počinjena su teška zlodjela protiv Hrvata i Slovenaca Julijske Krajine, izmedju 1918. i 1922. godine, kako bilježi istarski publicist Ernest Radetić, koji kao prognanik odlazi u Zagreb i u Istru se nikad ne vraća:

PIŠE ROBERT MATTEONI

MARINI I MARINCI DOMAĆEG (SPORTSKOG) IDENTITETA

Senti ti ebece, ancora una volta e ti vedera- Zapamtio sam taj njegov gard prznice, kad sam si dopustio, više slučajno zbog neravnog terena, da mu pošaljem loptu kroz noge. Bile su to 1980-te, toliko drage godine tadašnjim mladim generacijama. Bio sam u Uljaniku, tada županijska liga, trener Ivan Pržiklas, jedan od talentiranih veznjaka Istre iz 1970-tih. Igralište u Vodnjanu bilo je blatnjavo, hladno vrijeme, a domaće »viole« baš napaljeni na nas. Jedan od njih, uporan i snažan, Pastrovicchio, stvarao nam je puno problema. Mi kao favoriti, a ono ćorak.

piše zlatko crnčec

Turudić opet u centru pažnje

Ivan Turudić opet je u središtu političke bure. Bio je glavna zvijezda jučerašnje sjednice saborskog Odbora za pravosuđe na kojoj je DORH, institucija kojoj je na čelu, bio glavna tema. I opet se ponašao kao da je političar, a ne pravosudni djelatnik.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Turudić protiv Milanovića

Nakon uhićenja bivšeg dugogodišnjeg šefa Hrvatskih cesta Josipa Škorića, glavni državni odvjetnik dao je već nekoliko intervjua, u kojima je bez krzmanja govorio i o odnosu s premijerom i komentirao konkretna uhićenja. Bit će toga još, glasno i jasno je rekao. A danas pak dolazi u Sabor, na Odbor za pravosuđe, gdje će odgovarati na pitanja oporbe o tome jesu li iz zadnjih istraga, koje su rezultirale uhićenjima HDZ-ovih članova, informacije curile iz DORH-a prema HDZ-u, s obzirom na to da su osumnjičenici prvo dali ostavke, a onda odmah potom bili uhićeni.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Država konačno uvodi red

Građevinska inspekcija upregla se i donijela 121 rješenje o rušenju 43 bespravno izgrađene građevine na Krku, na području sjeverno od Valbiske. Mehanizacija je krenula u veliku akciju i u povijest ide gradnja na području Picika, nelegalno podignutog vikend-naselja o kojemu smo proteklih desetljeća često pisali.

Piše zlatko crnčec

Mali iznajmljivači u velikom problemu

Novom poreznom reformom visina paušalnog poreza na dohodak za iznajmljivače apartmana mogla bi drastično porasti. U nekim slučajevima samo dvostruko, a u nekim i puno više. Ako ovakvo rješenje na kraju bude i usvojeno, to bi moglo dovesti do velikih poremećaja u tom segmentu turističke ponude.

Piše Damir Cupać

Kvaziporezno pranje ruku

Početkom 2024. godine tadašnjeg ministra financija Marka Primorca dopala je neugodna dužnost da javnosti najavi mogućnost uvođenja poreza na nekretnine. Bilo je to netom nakon novogodišnjih blagdana pa se stidljive najave porezne revolucije i nisu nešto primile. Ne treba čuditi da se HDZ-ova vlada nije istrčavala s porezom na nekretnine budući da je trebalo odraditi parlamentarne izbore, a rentijersko društvo kao što je hrvatsko sigurno ne bi nagradilo političku stranku koja će uvesti socijalno pravedan porez na nekretnine.

piše dražen katalinić

Sunčani vikend zasjenio Turudić

Bio je ovo po mnogočemu lijep vikend, a ne samo po sunčanom vremenu. Na žalost, neće biti zapamćen ni po dobivanju vrhunskog investicijskog A rejtinga, ni po ograničavanju najviših stopa poreza na dohodak, ni po izboru novog predsjednika SDP-a, ni po obrisima poreza na nekretnine koji bi trebao biti danas predstavljen socijalnim partnerima na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća. Vikend je, naime, obilježila nova koruptivna afera u državnim poduzećima, bilo je i hapšenja, a Nikola Grmoja kaže da to narod voli. Do te mjere da su narodna hapšenja zasjenila i katastrofalan Dinamov poraz protiv Slaven Belupa, a gdje neće podizanje kreditnog rejtinga države. Ukratko, bilo je za svakog ponešto.

Piše Milan Rakovac

Poreč udaren u srce od slavokomunističkih zvijeri oplakuje svoje najbolje sinove...

Licitacije brojevima izbjeglica, ubijenih, prognanih, spaljenih sela i inih zlodjela prate nas već cijelo stoljeće; u arhivima posve sigurno postoje najpreciznije brojke, ali njih, o rečenim zlodjelima, ni jedna ni druga strana nikada nisu objavile. Dakako, jer lakše je manipulirati historijom ako su brojke približne; primjerice, ozbiljni historičari (s obje strane) procjenjuju da je infojbirano izmedju 3.000 i 5.000 ljudi, ali kako potpuna istraga nikad nije učinjena (naročito na našoj strani), te se brojke uspinju do čak 16.000 ljudi – a to su ukupni talijanski gubici u minulom ratu na tlu Jugoslavije. S naše je strane poginulo (smaknuto, skončalo u logoru), procjenjuje se, nekih 12.000 Istrana (od čega oko 5.000 boraca), ali se kalkulira i s njih 40.000!

piše dražen katalinić

Sindikati na listi čekanja

Kako se i očekivalo, počela je vruća sindikalna jesen - jedni sindikati najavljuju prosvjede, drugi traže nove kolektivne ugovore, treći datume za pregovore, a svima je zajedničko da im je dosta podcjenjivanja njihovog rada! Dosta je nastavnicima, učiteljima i profesorima, odgajateljicama u vrtićima i pomoćnicima u nastavi, dosta im je, i previše, što za svoj rad ne mogu dobiti ni plaću koju zaslužuju, a kamoli paušalne dodatke i naknade za odvojeni život kojima su obasuti saborski zastupnici. Rade u javnim službama i nemaju se gdje drugdje zaposliti, a da stvar po njih bude još gora - ni poslodavac im nema konkurenciju jer se zove Vlada. Ostaju im jedino prosvjedi.

Piše zlatko crnčec

Kratkotrajno iznajmljivanje traži kompromis

Više od 2.000 potpisa na peticiji protiv zabrane kratkoročnog iznajmljivanja apartmana u stambenim zgradama prikupljeno je i bit će odaslano na sve važnije državne adrese. Iznajmljivači okupljeni u inicijativu uputili su i podnesak u kojem među ostalim pozivaju Vladu i Hrvatski sabor da uvaži njihove zahtjeve i odustane od rješenja kojima se traži obvezna pisana suglasnost barem 80 posto stanara, za kratkoročni najam apartmana i stanova u nekoj stambenoj zgradi. Potpisnici peticije spominju i hotelski lobi koji im navodno radi o glavi.

Piše Tihana Tomičić

Plenkovićev monolog (ili recitacija)

Prva jesenska sjednica Sabora bila je vrlo neatraktivna i pasivna, barem kad je odnosu opozicije prema premijeru u Vladi riječ. Na dnevnom redu saborski aktualac, i to nakon odluke Vlade o povećanju cijena energenata, novih poreza i raspada DP-a kao koalicijskog partnera HDZ-a te nakon nekoliko mjeseci ljetne pauze, a premijer Andrej Plenković svejedno mora zabavljati sam sebe i javnost da mu u parlamentu ne bude dosadno.

Piše Zlatko Crnčec

Počelo jesensko zasjedanje Sabora

Dok čitate ove retke započelo je jesensko zasjedanje Sabora. Kao i ono proljetno, i ovo jesensko bit će opterećeno nekakvim izborima. U proljeće je sve bilo u sjeni prvo parlamentarnih, a onda i europskih izbora. Ovu će jesensku sesiju sigurno zasjeniti izbori za predsjednika Republike. Riječ je o suvišnim i bespotrebnim izborima, ali i onima koji će nažalost privući veliko zanimanje građana.

Piše Damir Cupać

Broj 132 - šifra srama

Rijeka je jedini veliki grad u kojemu je SDP na vlasti. U Zagrebu, Osijeku i Splitu osvajanje izvršne vlasti na lokalnim izborima SDP-u je misaona imenica. Zato bi Rijeka trebala biti politički laboratorij u kojemu bi SDP pokazao da se može i zna. Politički laboratorij iz kojega bi se generirale nove stranačke elite koje bi mogle poručiti - mi smo dokazali da umijemo i zato tražimo vaše povjerenje kako bismo sva naša znanja stavili u službu cijele zemlje. U SDP-u su uvjereni da tako i jest.

Piše Tihana Tomičić

Ubi ih prejaka kvota

Još jedni izbori u SDP-u - još jedna neizvjesna bitka. Iako je kao favorit ušao u ove izbore, dosadašnji potpredsjednik SDP-a i bivši ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić ostao je ispod praga od 50 posto, a za mjesto šefa stranke borit će se s čovjekom čije je ime do prije tjedan dana praktički malo tko u Hrvatskoj znao, gradonačelnikom Makarske Zoranom Paunovićem.

Piše Milan Rakovac

Fašističko bim-bum-bam i partizanske fojbe

Kada sam pisao roman o fojbama, "Sliparija" – odlične kritike, nikakav odraz u javnosti - prekapajući po arhivima, nisam se mogao načuditi napose zvjerskoj "poetičnosti" ratničkih pjesama u našoj lokalnoj izvedbi: "Per i S'ciavi e comunisti, bote in quantita", za Šćave i komuniste batina u izobilju – tako su domaći fašisti preradili jedna stih svoje himnične "Giovinezze". Pjevali su još; "bim-bum-bam, bombe a man, carezze del' pugnal", ručne bombe i milovanje bodežom!

PIŠE ROBERT MATTEONI

Mitovi da se ne može, pitanje je da li se hoće

Kako se dakle priča odvila sada je poznato. Prvi puta nakon više dekada u natjecanjima HNL nacionalne razine dogodilo se da istarski poluotok nema niti jednog suca na službenim listama prvog, druoge i trećeg najvišeg ranga! U najmanju ruku čudno, a u logičkom smislu jasan pokazatelj očajnog stanja u sudačkoj problematici Istarske županije. U tom kontekstu prošlih se dana čulo oprečne odjeke iz službenog upravljačkog dijela županijskog saveza (NSŽI) i sudačkog dijela s jedne strane, i sudaca s druge strane. Upravljači na dužnostima (tajnik NSŽI Fonović, predsjednik Komisije sudaca i instruktor Tomišić) prozivaju upravo suce da su većinski sami krivi što je Istra nestala sa sudačke mape. To je statusno kontradiktorno, jer oni koji upravljaju sustavom imaju najveću odgovornost za njegovo funkcioniranje. Suci su jedna od tri najvažnije komponente igre, pored igrača i trenera. Kazati da Savez, odnosno sudačka Komisija, ne mogu ništa ili malo, to je slično kao da profesori u školi, gdje svi učenici padaju razred, kažu da nisu oni krivi što se to događa i ne mogu utjecati da učenici više i bolje uče. Sudačka Komisija je dio nogometnog saveza, a ne samostalna udruga, pa da se,eto, u pripadajućem Savezu ograđuju što nema sudaca. Umjesno je i pitanje kako to, pored očitog višegodišnjeg propadanja sudačke priče u Istri, nema nikakvih promjena u upravljanju sudačke organizacije, odnosno pokušaja da se stvari promjene.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Tunel bratstva

Krasna zemljo, Istro mila, dome roda hrvatskog, kud se ori pjesma vila, s Učke pa do mora tvog - ne postoji ništa što bi bilo više prigodno nego otpjevati ovu pjesmu na otvorenju novog tunela Učka, kojeg smo evo dočekali, a kad bude dovršena još i dionica od 10 kilometara do Matulja, bit će to kraj ogromnog povijesnog poduhvata spajanja Istre s ostatkom Hrvatske četverotračnom modernom cestom duž cijele Istre i do Rijeke.

Piše zlatko crnčec

Mora se utvrditi odgovornost za pad rampe "Lastova"

Velika tragedija u kojoj su ovog ljeta poginula tri pomorca Jadrolinije polako dobiva i svoj politički epilog. Sjednica saborskog Odbora za pomorstvo pokušala je analizirati što se dogodilo i kako ide istraga. Naravno, kako se i očekivalo bez nekog velikog uspjeha.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Štreberi, cinkeri i ADHD-ovci u novim klupama

U srijedu 18. rujna bit će u Saboru zabavno – đaci prvaci kreću u prvi dan škole u novoj zgradi, vojnom učilištu na Črnomercu. Sabor je preseljen u nove prostore dok se stara zgrada obnavlja, i to će trajati najmanje tri godine.

piše zlatko crnčec

Nekretnine su tema koja sve zanima

Ministar graditeljstva Branko Bačić najavio je da će najkasnije ovaj tjedan, a najkasnije do iduće srijede, odnosno do početka zasjedanja Hrvatskog sabora, biti predstavljena cjelokupna porezna reforma koja uključuje i porez na nekretnine. Naglasio je da je Vladin cilj smanjiti rast cijena nekretnina u Hrvatskoj. Bačić je sve to rekao nakon sjednice vladajuće koalicije posebno napomenuvši da oko svega tog postoji potpuno suglasje između svih koalicijskih partnera.

piše damir cupać

Proces (m)učenja

Svake jeseni ponavlja se isto. Dok su svima puna usta ulaganja u školstvo i obrazovanje, početak nove školske godine svjedoči da je riječ o početku nove muke za učenike, roditelje i nastavnike. Možemo mi gledati fotografije nasmijanih dječjih lica koja bi trebala svjedočiti o svečanosti učenja, ali u pozadini su uglavnom muka i glavobolja. Za djecu zbog gomile neriješenih problema u obrazovnom sustavu zbog kojih se proces učenja pretvara u proces mučenja.

piše dražen katalinić

Moć banaka raste

Da bankama u Hrvatskoj ide odlično i nije neka vijest, pitanje je samo koliko su ovog puta zaradile. Basnoslovno, naravno, a uz to i 15 posto više nego u istom razdoblju lani, a radi se o podacima za prvih šest mjeseci ove godine. Toliko im dobro ide da su nam u tih istih prvih šest mjeseci povećale naknade za gotovo sve bankovne usluge, i one za koje nismo ni znali da postoje, a kamoli da koštaju, uz objašnjenje da ih nisu dugo dizale te da su »nažalost, ponekad korekcije visine naknada nužne«. Zbog toga nam danas provizija za podizanje gotovine s drugog bankomata iznosi koliko i u Njemačkoj. Inače, banke nam naplaćuju ukupno 400 različitih naknada, a uvođenje eura i digitalizacija platnog prometa je, kako su nas uvjeravali, trebalo smanjiti takve naknade i provizije, maltene ih ukinuti. Ne da nisu ukinute, nego su još i poskupjele, pa čak i provizija za podizanje vlastitog novca s vlastitog računa. Iako smo ušli u eurozonu i platni promet s drugim članicama obavljamo u istoj valuti, banke će svejedno naplatiti takve transfere jer su, pazi sad! - izgubile zaradu od konverzije. A povećat će vam i naknadu ako ne koristite internet bankarstvo. Upravo takvi takozvani nekamatni prihodi, odnosno izmišljene naknade i provizije, bankama čine drugi izvor prihoda, odmah nakon kamata na kredite. Ni sva silna izdanja narodnih obveznica i trezorskih zapisa, poprilično učestala u zadnjih godinu i pol dana, nisu ni okrznule banke u smislu da su građani podizali ušteđevinu pa je posuđivali državi kupujući njezine dužničke papire, iako smo naivno mislili da su banke konačno dobile konkurenciju u Ministarstvu financija i njegovim vrijednosnicama. Nažalost, nisu jer su pune do čepa i to zahvaljujući ulasku u europodručje pa im Hrvatska narodna banka mora isplaćivati kamatu zbog čuvanja njihovih viškova. A zbog samog ulaska u eurozonu odmah su počele primjenjivati više kamatne stope Europske centralne banke pa dobile još novca. No, i dalje su dovoljno bahate pa uporno odbijaju povećati kamate na štednju. A i zašto bi? Doslovce ne rade ništa, a novac im stiže sa svih strana, pa i od građana koji novac podižu s drugih bankomata, a nisu u Njemačkoj. Ipak, banke su mizerno povećale kamate na štednju, ali taj trošak odmah kompenzirale povećanjem kamata na kredite.

Piše Milan rakovac

Na lađama nove prahistorije

Mario Kapić svojedobno je preveo za GLEDIŠTA ovu ubitačnu baladu koju je prije šezedeset i kusur godina napisao Pier Paolo Pasolini. A njega, učitelja pravice i istine ča ga nismo slušali, danas se spominjen.

piše robert matteoni

Gospodin trener Nenad Glušica i njegove cure

Prije šest godina iznenadio me poziv iz Zuricha. Nekadašnji kolega novinar, a tada član pres službe FIFA ponudio je da postanem član žirija za nagradu The Best. Taj izbor najboljih na svijetu tiče se svih kategorija kod muških (pojedinac, trener, momčad, strijelac…) ali i kod žena. Prihvatio sam jer je to prestižni izbor, u kojem sudjeluju četiri komponente nogometa - treneri, igrači, navijači i novinari.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Nije ni Plenković kriv za sve

Nije problem u cijeni, nego u plaći - ukratko bi se tako mogao komentirati novi paket mjera Vlade, koji je jučer predstavljen. A prema kojem se - ukratko, ukida većina subvencija za cijene struje i plina, odnosno ta cijena za veliku većinu raste za deset posto, i državni intervencionizam polako kopni, sukladno novim uvjetima na tržištu.

Piše Zlatko Crnčec

Pranje ruku presumpcijom nevinosti

Liječnik, ginekolog, zaposlen u bolnici u Osijeku silovao je pacijenticu dok ju je pregledavao. Ona ga je prijavila. Suđeno mu je, proglašen je krivim. Zasad u prvom stupnju, dakle nepravomoćno. Do pravomoćne presude on i dalje radi. Odnosno i dalje pregledava pacijentice. Iako postoje relevantne informacije da je imao običaj prilikom pregleda zaključavati ordinaciju i slati sestru da ide popiti kavu. Dakle, i toga ima.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Lijepa naša desnica

Ljudima u Domovinskom pokretu nije dosta što su doživjeli raskol samo tri mjeseca nakon konstituiranja Vlade u kojoj su dobili priliku sudjelovati, nego i dalje izazivaju probleme tamo gdje ih uopće nema. Tako im je sada palo na pamet da od Ministarstva obrazovanja zatraže da se na početku svakog radnog dana u školama svira himna, otvarajući još jednu potpuno nepotrebnu i ničim izazvanu društvenu raspravu, i dijeleći javnost na temi koja je, kako bi rekao premijer Andrej Plenković - netema. Sve je počelo koncertom Bijelog dugmeta u Splitu prije nekoliko dana, gdje su oni pjevali pjesmu »Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo«.

Piše zlatko crnčec

Hrvatska desnica ne može bolje

Miro Bulj ponovo je zabio autogol. Politički. Baš kao i prošle godine kada je u sabornici pozdravio sa "Za dom spremni" tako i jučer kada je zabranio da se u jednoj sinjskoj galeriji održi izložba. Jer je financira Srpsko narodno vijeće (SNV).

Piše Damir Cupać

Homo volans Milanović

Nakon što nije uspio u naumu da postane premijer na parlamentarnim izborima, predsjednik Zoran Milanović odlučio je žestoko se boriti za još jedan mandat na Pantovčaku. Kako trenutno stvari stoje, izgledi mu nisu loši budući da HDZ kao pobjednik parlamentarnih izbora nije izašao sa svojim kandidatom. Već je odlučio podržati Dragana Primorca.

piše zlatko crnčec

Izbori u strankama moraju biti pošteni

Hrvatskoj je potreban Zakon o strankama koji bi uredio barem one najelementarnije odnose unutar njih. Naime, najveći je paradoks svega onog što se tijekom vikenda događalo u DP-u da je sve to bilo u skladu i sa zakonom i sa stranačkim statutom. I da ne postoji ni najmanja šansa da bi bilo koje državno tijelo moglo dovesti u pitanje ishod unutarstranačkih izbora. Sve je jasno. Penava je pobijedio, Radić izgubio.

Piše Milan Rakovac

Governi sovversivi? Magari!

Ča reče naš Rovinjež Salvi, »comandano teste di cazzo«...

Piše Tihana Tomičić

Dan D za DP - oklada ide na Plenkovića

Danas je za DP dan D. Nakon današnjeg sabora, tko god pobijedio, gubitnik će sam sebe eliminirati iz stranke jer nakon ovako toksične kampanje, jasno je da za gubitnike više neće biti mjesta. Ovo nije prvi put da se Domovinski pokret rastavlja na proste faktore, isto je bilo i u proteklom mandatu, samo što se u tom cijepanju na amebe sada došlo do jezgre, odnosno do sukoba dva glavna čovjeka u stranci, Ivana Penave i Marija Radića.

Piše Tihana Tomičić

HDZ može što SDP ne može

Napokon! Koliko god protivnika za uvođenje poreza na nekretnine bilo, nema sumnje da je bilo vrijeme da se u ovu reformu krene. Ekonomija sazdana na rentijerstvu nikad nije bila produktivna, niti generirala novu vrijednost za državu, odnosno društvo. Samo su pojedinci imali od toga koristi, no socijalna država bila je veliki gubitnik takve politike.

Piše zlatko crnčec

U DP-u svi odgovorni za propast stranke

Nedavno izabrani eurozastupnik Stipe Bartulica jučer se na Markovu trgu opredijelio za Maria Radića. I protiv Ivana Penave. Ne može mu oprostiti to što ga nije podržao kada su ga mediji i oporba napali zbog kredita za kupnju kuće, što ga je napao zbog crvenog Ferrarija i zbog toga što mu je dao jako nisko mjesto na listi za parlamentarne izbore. Dakle nikakve pretjerane političke analize tu nije bilo. A ona koja je bila, ima dosta slabosti.

Piše Damir Cupać

Trećemajska šutnja

Situacija u riječkom brodogradilištu "3. maj" nije nikako dobra. Kao mač nad glavom visi im dovršetak novogradnje za kanadskog naručitelja, a koja će biti teško izgrađena bez još jedne financijske injekcije. Koju će najvjerojatnije morati osigurati Vlada bez čijih bi financijskih injekcija vrata riječkog škvera bila odavno zatvorena.

piše damir cupać

Tamni vilajet

Postoje normalne i pristojne države, a postoje i tamni vilajeti. Prema onome što se dogodilo Severini Vučković u nedjelju navečer na graničnom prijelazu Bajakovo, kad su je priveli na informativni razgovor, Srbiju Aleksandra Vučića moglo bi se bez imalo grižnje savjesti svrstati u tamni vilajet.

piše zlatko crnčec

Miris marihuane i osjećaj nebrige

Svatko od nas tko živi u nekom od većih hrvatskih gradova zna taj osjećaj. Odnosno, točnije rečeno zna taj miris, slatkast i mekan, koji se najčešće može osjetiti u parkovima i na stazicama između većih zgrada. Naši mladi sugrađani, ali i ne samo oni, opako tuku po marihuani. Baš ono opako. Izgleda zaista da se do ove supstance može doći jednako lagano kao do bilo kojeg drugog proizvoda. Još do prije samo par godina nije se baš tako dimilo s klupica koje se nalaze u sjeni zgrade ili zaklonjene nekim većim drvom.

Piše Milan rakovac

Blistava prošlost i bijedna sadašnjost Mediterana

Svi postajemo žrtve novih financijskih zakona: javni sektor (država i društvo) su samo financijski teret. Je li ovo novi nordijski "luteranski" pohod na nas bijedne južnjake? Zar nije ostalo ništa od mediteranske hrabrosti i prkosa?

piše robert matteoni

Mićula, veterani i priče o poklapanjima

U nedjelju se na "Drosini" igra utakmica Istra 1961 – Hajduk. Prodano je skoro 6 tisuća ulaznica u pretprodaji, izvjesno je da će tribine biti popunjene. Atmosfera velikih nogometnih događanja i u Puli. Nešto što su starije generacije, u old school verziji nogometnih zbivanja 1960-70-tih okusili, a onda dugo godina sanjarili da se ponovi u novijoj eri, ne samo nogometa.

Piše Damir Cupać

Prozračivanje Iblerovog trga 9

U sjeni bratoubilačkog rata u Domovinskom ratu odvijaju se i unutarstranački izbori u SDP-u. S obzirom na spektakl koji je počeo u režiji Penava-Radić, dvojca koji ne drži vrata stranačkih tajnih soba odškrinutim, već ih širom otvara na opće veselje hrvatske javnosti, ali i HDZ-a, činilo se da će izbori na Iblerovom trgu proteći u miru i ispod radara. Onako kako se to u SDP-u već dosta dugo događa. Ne može čovjek reći da ih nema i da nisu politički bitni, dignu glavu ponekad, ali brzo dosade i vrate se u svoju prosječnost. Prosječnost koja je i takva san nedosanjani većini političkih stranaka u Hrvatskoj. Zadnji put kada su digli glavu izblamirali su se u potpunosti. To je bilo vrijeme euforije Peđe Grbina i njegovih političkih savjetnika koji su se dosjetili da bi bilo mudro u izbornu utakmicu uključiti predsjednika Zorana Milanovića. Na način da Milanović poput austrougarskog generala sjedi na Pantovčaku dok SDP-ovci ginu na političkom polju, a kako bi onda, u slučaju izborne pobjede, sišao sa svog brda nakon što sam sebi dodijeli mandat za sastavljanje nove vlade. Na zadnjim parlamentarnim izborima SDP čak nije loše ni prošao čime se još jednom pokazalo da ta stranka ima duboke korijene i da neće unatoč promašenim strategijama nestati s političke scene. Zato što je ono što se nudi kao alternativa na lijevom centru još u slabijoj poziciji. Lijevi centar i politike lijevog centra neće nestati i netko ih mora zastupati u predstavničkoj demokraciji. Koliko god se činio nejak, to je posao SDP-a i zato je izuzetno bitno vidjeti kako će se priča oko izbora novog predsjednika raspetljati. Budući da je zbog osrednjeg rezultata SDP-a na izborima nečija glava trebala pasti, pala je onoga tko je najodgovorniji. To je Peđa Grbin koji je postizbornu priču odradio prilično dostojanstveno. Odlučio je povući se iz izborne utrke i posvetiti se poslu saborskog zastupnika, a utrku za Ibler i za nekog novog lidera prepustiti novim ljudima koji bi trebali prozračiti SDP-ove prostorije i tako pripremiti stranku najprije za predsjedničke izbore do kraja ove godine. Za sada će SDP opet odraditi terenski posao za Zorana Milanovića kako bi on dobio još jedan mandat hrvatskog predsjednika. Što je šteta. Budući da je to bila prilika za isticanje svoga kandidata kako bi se podigla prašina, a SDP vratio uz fanfare u političku arenu. Što bi bio izvrstan uvod u lokalne izbore koji će se održati krajem svibnja 2025. godine.

Piše Zlatko Crnčec

Vlada uvodi red u stanovanje

Vlada je odlučila uvesti red u stanovanje. Na jučerašnjoj sjednici objavljene su neke mjere koje će sigurno biti pozdravljene u široj javnosti, ali neke će izazvati i velike rasprave. Jedna od tih kontroverznih tema svakako je ona kojom se znatno ograničava mogućnost kratkoročnog najma za turističke svrhe. Naime, Vlada namjerava propisati da ako netko želi iznajmljivati svoj stan na nekoliko dana, tjedan dana ili nekoliko tjedana turistima - morat će za to imati suglasnost 80 posto plus jednog suvlasnika zgrade. Nije baš jasno kako se to namjerava napraviti, odnosno kako će se to provoditi u praksi u velikim zgradama i neboderima u kojima ima i po 200 stanova. U tom slučaju će potencijalni iznajmljivači morati osigurati potpis suglasnosti od barem 161 suvlasnika. Recimo da se postane predsjednik Domovinskog pokreta, stranke vladajuće koalicije, potrebno je prikupiti samo 11 potpisa izaslanika. A saborski zastupnici ove stranke, među ostalima, odlučivat će i o donošenju ovog važnog zakona. Moguće je da će Vlada do drugog čitanja i donošenja konačnog nacrta ipak ublažiti ove odredbe na način da se odredba o 80 posto suvlasnika ograniči samo na one koji žive u istom ulazu gdje se nalazi stan koji se kratkoročno iznajmljuje. Još bi bolja varijanta bila da suglasnost moraju dati samo oni suvlasnici koji žive ispod, iznad i pored takvog stana.

Piše Zlatko Crnčec

Hrvatski turizam na prekretnici

Od Istre pa do juga Dalmacije državni su inspektori otkrili 132 slučaja neprijavljenog iznajmljivanja apartmana. Neki su otkrili sami inspektori, na neke su im ukazale lokalne turističke zajednice, a do nekih su došli na osnovu anonimnih prijava građana. U velikoj većini najvjerojatnije onih koji na legalan način iznajmljuju apartmane. Privatni iznajmljivači, i legalni i nelegalni, često su meta kritika zbog previsokih cijena, neadekvatnih uvjeta smještaja, ali jako često i zbog zavisti susjeda koji imaju manje apartmana od njih ili ih uopće nemaju. S druge strane veliki turistički igrači najčešće su pošteđeni gnjeva javnosti, možda ponajviše jer su često daleko preskupi za većinu ljudi pa onda oni ni nemaju nikakav uvid u njihov rad. Pa ih shodno tome onda ne mogu ni gaditi.

Piše Damir Cupać

Na putu prema dolje

Pred SDP-om i Domovinskim pokretom unutarstranački su izbori koji će rezultirati najgorim mogućim raspletom i za jedne i za druge. S obzirom na kandidate koji se spominju da će ući u utrku za predsjednika SDP-a jasno je da tu stranku čeka u najmanju ruku stagnacija, a vrlo je vjerojatno s obzirom na imena koja su se pojavila u javnosti kad je riječ o prvom čovjeku te stranke da SDP u sljedeće četiri godine neće imati političku snagu da bi postao alternativa HDZ-u i Andreju Plenkoviću. Što nije nikako dobro. Što se tiče Domovinskog pokreta, on je krenuo putem koji je sam trasirao, a to je put u političku propast i gubitak političkog kapitala koji su stekli prije samo nekoliko mjeseci na parlamentarnim izborima.

Piše Damir Cupać

Teci, lijepa Uno!

Da bi lijepa Una lijepo tekla, neophodno je da ima isto tako lijepo vrelo koje pogoni vodu bez koje života nema. U enciklopedijskim natuknicama navodi se da se vrelo Une smjestilo na 395,8 metara nadmorske visine u ličkom dijelu Zadarske županije, ispod padina planina Ličke Plješivice i Stražbenice u blizini mjesta Donja Suvaja u Općini Gračac.

piše zlatko crnčec

Pšenica prejeftina, kruh preskup

U zadnjem je desetljeću cijena kruha porasla desetak puta, a otkupna cijena pšenice ostala više-manje ista. Tako da s jedne strane pekarska industrija i trgovina očito zarađuju jako dobro, dok su osnovni proizvođači ostali na suhom. Za mlade generacije i ostale koji smatraju da je kruh nešto što raste na grani ili pada s neba, proizvođači su oni koji sade pšenicu i druge žitarice od koji se na kraju kruh prvo proizvodi, a onda stiže u trgovine. Ovo je još jedan primjer brojnih paradoksa koji postoje u hrvatskom gospodarstvu. A posebno su vidljivi u segmentu poljoprivrede i prehrambene industrije. Paradoksa koje nužno početi što prije prvo analizirati, a potom i rješavati. Hrvatska treba imati modernu i sveobuhvatnu strategiju razvoja poljoprivrede.

Piše Milan Rakovac

Kuščići muojih wannabe memoara, odnosno - quel che ricordo (6. izdanje)

Je li dovoljno biti nasmiješeni erudit-poliglot balkanski, e da bi Europa odahnula i povjerovala kako smo se mi ovdje konačno posložili u duhu bon-tona, dobrih manira ukrašenih vječnim smiješkom? Europa (čitaj: EU) ohrabruje nove ljude Balkana i okolice, ali je ipak shvatila da ne može vjerovati iskrenosti i kompetenciji lokalnih lidera (ni slovenskih, ni hrvatskih ni srpskih ni svih ostalih), kao ni onih iz najbližega susjedstva (talijanskih, austrijskih, mađarskih) koji bi kanda imali biti u misijama dobre volje prilikom buduće ubrzane euro-pacifikacije Balkana.

PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ

Dobrodošla srpanjska "rupa"

Godinama slušamo i pričamo o tome kako bismo željeli da nam sezona traje što duže, ako je moguće tijekom cijele godine, odnosno da postanemo cjelogodišnja turistička destinacija. Uspijevamo privući sve više gostiju tijekom predsezone, ali i objasniti im da je Hrvatska jednako lijepa i ujesen, ne bi li ih zadržali što duže i nakon ljeta.

Piše Zlatko Crnčec

Predsjednički izbori su bespotrebni

Predsjednički izbori koji će se održati krajem godine nešto su čega se Hrvatska već odavno trebala riješiti. Ali kako za to nikad nije bilo političke volje, a nema je ni sada, niti će je očito biti ubuduće, tamo negdje u prosincu izaći ćemo na birališta kako bismo izabrali čovjeka koji onda sljedećih pet godina neće raditi gotovo pa apsolutno ništa. I to ne zato jer bi ta osoba, tko god on ili ona na kraju bio, bila lijena, neodgovorna ili indiferentna prema velikoj odgovornosti koju joj je narod povjerio.

Piše vanesa begić

Kruh preko pogače

Nekada ljudi ne cijene lijepe i pozitivne inicijative te bi kruha preko pogače. Ljetno kino Vodnjan se u organizaciji vodnjanskog Pučkog otvorenog učilišta održava tijekom srpnja i kolovoza u Bašti, a u slučaju lošeg vremena u zatvorenom prostoru. Prije nešto manje od dva tjedna trebao je biti prikazan film Paole Cortellesi »Uvijek postoji sutra«, ali iznenadno pogoršanje vremenskih (ne)prilika prekinulo je projekciju.

piše zlatko crnčec

SDP treba promijeniti sebe

Sljedeće četiri godine mogle bi biti odlučujuće za budućnost SDP-a. U travnju je stranka četvrti put zaredom izgubila parlamentarne izbore. To se nije dogodilo ni tijekom devedesetih, kada se stranka nakon pada komunističkog sustava borila za goli opstanak. Tada se izgubilo tri puta zaredom, ali se na kraju tog razdoblja SDP ipak uspio posložiti i potom trijumfalno pobijediti na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. Zajednička lista SDP-a i HSLS-a tada je osvojila čak 71 od 140 mandata u deset regularnih izbornih jedinica, što je još uvijek rekord na izborima održanim po aktualnom izbornom zakonu. Koji, to je još jedan SDP-ov paradoks, ova stranka uporno želi promijeniti iako je po njegovim pravilima dva puta uvjerljivo pobijedila.

piše dražen katalinić

Žaljenje zbog tragedije nije dovoljno

Zar je zaista troje ljudi moralo poginuti da u Jadroliniji i Ministarstvu mora i prometa konačno shvate kako njihova politika skupe nabave prastarih trajekata upitne tehničke ispravnosti ne daje rezultata? Zar su trojica pomoraca morala poginuti da resorni ministar Oleg Butković ozbiljno shvati pisma i primjedbe čak triju pomorskih sindikata koji su tražili da ih hitno primi baš na temu zastarjele Jadrolinijine flote? Sindikalisti su tada rekli da ih je ministar ignorirao i da se radije zabavljao sa svojom kravicom na Facebooku.

piše dražen katalinić

Problematična popularnost

Problem s Hrvatskom kao turističkom destinacijom je da smo previše popularni. Tako je prije nekoliko godina zaključio ugledni voditelj na CNN-u Richard Quest. Pa smo se na krilima popularnosti razmahali cijenama i tako si stvorili novi problem, a taj je da smo previše skupi, a zbog "previše popularnosti" ponašamo se kao da smo jedina destinacija na cijelom Mediteranu, kao da nemamo konkurenciju i da cijene možemo dizati kako nas volja. Jer smo previše popularni, a od te silne popularnosti kao turistička destinacija postajemo sve "udaljeniji" prosječnom Hrvatu zbog skupoće, a daleke destinacije poput Tunisa ili Cipra postaju nam sve bliže, jer su jeftinije.

Piše Milan Rakovac

Politika - bez političara!

Da, ponavljam, Vilenica je i politika, kao i Forum Tomizza – ali politika bez političara. To je posve u dosluhu sa još nejasno zamjetljivim obrisima nove politike, rekao bih – »ne-političke« politike, vanparlamentartne politike, ne-institucionalne politike; koja se sve više i snažnije osjeća diljem Europe.

piše tihana tomičić

TikTok: traži se zamjena za ZDS

Rasprava o tome je li na Thompsonovim koncertima bilo ustaških obilježja, a notorno je da ih je kao i uvijek bilo, na kraju je već pala u drugi plan. A u prvom planu su prepucavanja unutar vladajuće koalicije HDZ-a i DP-a o tome što učiniti s tim izgrednicima.

piše dražen katalinić

Zaredale loše vijesti

Otkako je Vlada otišla na godišnji odmor, k’o za inat zaredale loše vijesti, sve jedna gora od druge, a loš dojam ne mogu popraviti ni odličja naših sportaša s Olimpijskih igara. Najprije smo doznali da nam se u lipnju, nakon niza godina, ponovo otvorila rupa u broju dolazaka turista zbog čega nam je dio smještajnih kapaciteta zjapio prazan, onda su ugostitelji zavapili da u srpnju bilježe do 30 posto slabiji promet nego lani, a na otocima i do 50 posto, onda je došla statistika za srpanj koja je pokazala podbačaj od tri posto u dolascima, pa je stigao podatak da je Nijemaca ove godine 10 posto manje jer su im statističari izračunali da će im ljetovanje u Hrvatskoj biti 18 posto skuplje nego u domovini pa su na temelju svih tih pokazatelja turistički djelatnici zaključili da nam je sezona »u blagom padu.«

piše tihana tomičić

Ako su u DP-u nezadovoljni, trebaju otići iz Vlade

Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić Ćipe poručio je kako ta stranka neće podržati Dragana Primorca za predsjednika Republike, ukoliko HDZ za njegovu kandidaturu zatraži podršku SDSS-a.

piše tihana tomičić

Visoke cijene doći će nas glave

Izgleda da više nema razloga da lažemo samima sebi: turistička sezona ove godine nije baš onakva kakvu smo očekivali, a da je car gol, sad već potvrđuju i službeni podaci turističkih zajednica. Zasad se ne radi ni o kakvim radikalnim problemima, ali da se trend mijenja, to je svakog dana sve jasnije.

piše dražen katalinić

"Hrvat jest ratnik!"

Samo 84 sata trebalo je Hrvatskoj vojsci i policiji da riješe pet godina star problem okupiranih područja u Hrvatskoj, natjeraju vodstvo bosanskih Srba na mirovne pregovore, slome ideju velike Srbije, a od Hrvatske naprave regionalnu vojnu silu. Transkript razgovora između Slobodana Miloševića i vrhovne vojne komande otkrio je koliko su se u Beogradu tada bojali Hrvatske vojske - na Miloševićev prijedlog da Vojska Srbije zbog ofenzive na »krajinu« napadne Osijek, generali su mu poručili da radije pričeka jer su »Hrvati prejaki«. Zanimljivo je da smo bili prejaki još u prosincu 1991., kada je bilo više nego jasno da jugoarmija i beograski voždovi nisu uspjeli u naumu izbijanja na »zapadne granice Jugoslavije« i kada smo već počeli s protuofenzivnim akcijama, no savezno Predsjedništvo u Beogradu je to shvatilo i brže-bolje uputilo zahtjev UN-u za slanjem mirovnih snaga u Hrvatsku. Pa smo morali čekati četiri godine.

Piše Milan Rakovac

Kuščići muojih wannabe memoara, odnosno - quel che ricordo

Zajno protumačiti zvjezdicu (*). Za Glas nastavljam, u nastavcima, objavljivati svoje memoare, za ozbiljnu izdavačku kuću Hrvatsku sveučilišni nakladu. Pero’, chi sa se i sara scritti: work in never ending progress (regres), never ending story. Pak hi na peci-bokune objavljujem, malo u Glasu, malo za Book&Zvook... Intanto, scrivo la storia koja je SAD, a ne u vrime faraona, Perikla, Karla Velikog, K und K, Tita...

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Orbanove provokacije

Orbanova Mađarska trenutno je predsjedateljica Vijeća EU-a - poznato je da se radi o rotirajućoj funkciji, koja se u vrhu Europske unije mijenja svakih šest mjeseci. Hrvatska je to bila 2020. godine, kad je zbog pandemije mnogo planova nažalost moralo biti promijenjeno.

piše dražen katalinić

Janafov strateški značaj

Ne treba posebno isticati koliko je LNG terminal na Krku, kao dobavni pravac plina iz uvoza, od strateške važnosti za Hrvatsku jer je čini bitno manje ovisnom o uvozu ruskog plina, tim više što će uskoro profunkcionirati s udvostručenim kapacitetima.

PIŠE LIBERO KOKOTOVIĆ

Đanijeve štorije: Đani i Dante

Đani je običavao poslijepodne, čitajući knjigu utonuti u jednosatni lagani san. Ali ovoga puta mu se dogodilo da je u snu sanjao kako se probudio. Trgnulo ga je neko šuškanje i učinilo mu se da je u polumraku vidio neku sjenu koja je poprimila ljudski oblik. Kad mu se onako bunovan izoštrio vid jasno je ugledao mršavu osobu u dugoj halji kojoj su na blijedom licu sijale izrazito svijetle oči. Nešto mu je govorilo da bi to mogao biti glavom i bez brade Dante Alighieri.

piše tihana tomičić

Primorac u personaliziranoj kampanji

Od prve sekunde kad se počelo razgovarati o predsjedničkim izborima koji su na rasporedu krajem ove godine, ime dr. Dragana Primorca bilo je eteru. Naravno, javnost je smatrala da će HDZ iz šešira izvući nekog svog jakog čovjeka koji će igrati na sigurnu pobjedu protiv Zorana Milanovića, ali na kraju se pokazalo da neki vlastiti stranački kandidati baš i ne odgovaraju Andreju Plenkoviću (uz objašnjenje da su Ivan Anušić i Oleg Butković potrebni u svojim resorima), da je javnost loše reagirala na ideju o piscu Miri Gavranu koji nije zoon politicon, a da u anketi nema negativne percepcije Dragana Primorca.

piše tihana tomičić

Vlada će opstati, ali DP teško

Nova Vlada broji tek dva i pol mjeseca, a već joj se ljuljaju temelji. Preciznije, temelji jedne od dviju glavnih sastavnica Vlade - Domovinskog pokreta.

piše dražen katalinić

Turistički kalendar

Trebamo li se zabrinuti? To je prvo (i jedino) pitanje koje se nameće nakon što je Udruženje ugostitelja HGK s terena doznalo da su u srpnju, za ugostitelje najizdašnijem mjesecu, rastorani, kafići i pizzerije na Jadranu zabilježili osjetan pad prihoda, koji na pojedinim lokacijama ide i do 50 posto. I to u špici sezone! U Udruženju za turizam HGK priznaju da nam je trenutno potražnja niža od ponude, ali da ne treba strahovati jer raste interes turista za pred i posezonu. Isto smatraju i ugostitelji – čak kažu da je dobro što u špici sezone imaju blagi pad jer im to omogućuje da se odmore, s obzirom na navale turista iz prijašnjih godina zbog kojih su ugostitelji padali s nogu.

piše dražen katalinić

Ukiseljena optužnica

Optužnica u aferi Uljanik najprije se više od tri godine kiselila prije nego je sud odlučio sazvati prvo ročište. A onda su počela otpadati neka od imena okrivljenih pa su uslijedile »proceduralne pogreške« Državnog odvjetništva zbog čega se nekima nisu mogle potvrditi optužnice, a neki su se dosjetili da istodobno budu i okrivljenici i svjedoci, poput bivšeg direktora »3. maja« Domagoja Klarića, zbog čega ga je sud oslobodio optužbe za gospodarski kriminal te prema odluci suda Klarić nije umiješan u slučaj u kojem je riječko brodogradilište oštećeno za 95 milijuna kuna. Odlično mu je krenulo kada je odlučio iznijeti svoju obranu čime je poremetio tijek sudskog procesa, a tužiteljstvo zbog toga odlučilo odustati od njegova progona zbog nedostatka dokaza.

Piše Milan Rakovac

Jadranske ćakule - i barufe

Opažate li, ljudi muoji, da ultimamente (zadnjih par lit) Hrvatska, i Slovenija, i Italija, delaju fintu kako da susjedne države, narodi - ne postoje.

piše tihana tomičić

I dalje navijamo za intervencionizam

Samo posljednji paket mjera iz proljeća ove godine iznosio je oko 500 milijuna eura. To je bila peta po redu tranša subvencija kojima je država pomogla i građanima i tvrtkama u borbi s posljedicama energetske krize. Vlada je to i mogla jer je ne samo unutar NPOO-a, kao dijela Mehanizma za oporavak i otpornost, imala na raspolaganju milijarde eura za saniranje krize koja je uslijedila nakon pandemije i rata u Ukrajini. Europska unija se prvi put zadužila, a iznosi su premašili milijardu eura. Učinjen je presedan i EU je prvi put u povijesti podigo zajednički kredit kojim je financirao posljedice krize. U tim okolnostima novaca jednostavno nije nedostajalo, i države su mogle pomagati svojim građanima. Svima. Ključna riječ je - svima.

piše dražen katalinić

Usijane glave ohladit će vrijeme

Na provokacije iz Beograda, Podgorice i ostalih centara »srpskog sveta« Hrvatska više neće sjediti skrštenih ruku kao posljednjih osam godina, kada smo zbog koalicije sa SDSS-om i radi »mira u kući« slijegali ramenima na laži iz beogradske kuhinje. Svakakvih smo se gluposti imali prilike naslušati na festivalima netolerancije i mržnje u režiji Vučića i Dodika na koje zaista nema smisla reagirati, poput izjava da je u logoru Jasenovac ubijeno »700 hiljada Srba« (čudno kako još nisu zaokružili na »million«) i ostalih nebuloza iz domene znanstvene fantastike.

piše tihana tomičić

Poduka privatnom sektoru

Trebali bismo ozbiljno razgovarati i o plaćama ministara, izjavio je na samom početku ove godine tadašnji ministar uprave Ivan Malenica. U međuvremenu on je prešao natrag u Sabor, ali u tom trenutku nakon objave ovog headlinea Vladine sužbe su nazivale redakcije da se ne ide s takvim naslovima, jer ništa još nije odlučeno ni dogovoreno.

Piše Damir Cupać

Veličanstvenih 300

Premijer Andrej Plenković i svita mu ministarska zadnjih je dana baš ono razdragana dok obilazi Hrvatsku. Nekako im smiješak ne silazi s lica. Baš im je lijepo. A kome ne bi bilo lijepo da zna da će za nekoliko dana dobiti zeleno svjetlo za podizanje plaće za 60 posto. Upravo to bi se trebalo dogoditi na sljedećoj sjednici Vlade koju s nestrpljenjem očekuje veličanstvenih 300 dužnosnika koji su strpljivo čekali da dođu na red za povećanje plaća. Sada su to napokon dočekali, nakon što od 2014. godine žrtvuju svoje zdravlje za dobrobit nacije. Tajming za ovu odluku je najbolji mogući. U zadnjih godinu dana bilo bi političko samoubojstvo predlagati povećanje plaća dužnosnicima, uključujući premijera i njegovu ministarsku svitu, jer je trebalo samozatajno i skromno odraditi još jedne parlamentarne izbore. Nakon što su još jedni izbori uspješno odrađeni, političar kalibra Andreja Plenkovića zna da nepopularne odluke treba donositi u prvoj godini mandata. To se odradi, narod zaboravi.

piše damir cupać

Tempirana bomba eksplodirala u Daruvaru

Nema tog psihijatra koji će s preciznošću utvrditi što je dovelo do pomračenja uma umirovljenog vojnog policajca Krešimira Pahokija iz Donjeg Daruvara koji je počinio jedan od najstrašnijih zločina u novijoj hrvatskoj povijesti. On je ušetao u Dom za starije i nemoćne osobe i jednostavno počeo pucati. Budući da je riječ o čovjeku koji i te kako ima iskustva s oružjem, jer mu je oružje bilo sastavni dio posla, njegovi su meci posijali smrt i rezultirali smrću šest osoba, među kojima je i njegova majka koja je bila štićenica doma koji je umirovljeni vojni policajac pretvorio u kuću strave i užasa.

piše dražen katalinić

Porezni uskoci za porezne hajduke

Odavno su domišljati poduzetnici izmislili brojne načine kako da izbjegnu plaćanje poreza, a svi se svode na ustaljenu shemu: udruži se nekoliko ljudi, osnuju nekoliko fiktivnih tvrtki, isporučuju si međusobno fiktivne račune po kojima se vrše isplate, novac koji je sjeo na račun međusobno podijele, fiktivne tvrtke pogase, a državni proačun ostane uskraćen za uplaćeni porez.

Piše Milan rakovac

Baš kao Mate Balota nekada, ja se danas ćutim izagnancem u vlastitoj kulturi

Naslov posuđujem od nedostižnoga Frica, Miroslava Krleže, pribirući materijal, u glavi, papirima i file-ovima za moje memoare. Jer, uvijek kad izgleda kao da nema izlaza, uzimam u glavu, po sjećanju, tek jedan njegov stih, a stih je to bogečki horvatski milenijski, a Fric ga je samo upisao u naše sinapse. Ako je tamo dopro?

piše robert matteoni

EURO odjeci kao upozorenja

Prošlo je tjedan dana od zaključenja sedamnaestog prvenstva Europe u nogometu. Svatko od nas koji smo gledali kontinentalnu smotru u Njemačkoj, bilo na licu mjesta ili većinom pored tv ekrana, imamo svoje doživljaje viđenog. Komplicirano je u nogometnom analiziranju pronaći jedinstvo procjena i promišljanja.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Svi smo žrtve tehnologije

Vaša operacija je na trećem koraku, još samo u svojoj bankovnoj aplikaciji potvrdite da ste dobili push poruku za autentifikaciju operacije, i vaša dostava će biti odobrena i moći ćete je u "real timeu" pratiti na našoj aplikaciji - kaže pametni telefon. Ali ne, tehnološki kvar koji je pogodio sustave i tvrtke diljem svijeta jučer nije omogućio "operaciju". Tzv. plavi ekran smrti poplavio je i smartphone. Izgleda da ipak nije toliko pametan koliko bi želio biti. Naša ranjivost u odnosu na informacijske sustave svakim je danom sve veća.

piše zlatko crnčec

I nakon Ursule opet - Ursula

Nije baš do kraja jasno je li europskoj političkoj eliti uopće jasno što se to događa, što bi se reklo, na terenu. Kako zaista žive ljudi u realnom svijetu. U stvarnim uvjetima koje, iako to još uvijek nije do kraja osviješteno, u velikom dijelu kreiraju baš oni - i Europski parlament i Europska komisija. I u nacionalnim državama nažalost postoji ponekad mala ponekad velika udaljenost između onih koji zemlju vode i onih koji u njoj žive. Politička je elita već svugdje postala nešto kao svojevrsna kasta koja samu sebe regenerira.

Piše Tihana TOMIČIĆ

"Domovinci" zadovoljni - ali, dokad

Vlada je na jučerašnjoj sjednici izglasala novi sastav državnih tajnika u svih 18 resora, sukladno podjeli prema koalicijskom sporazumu HDZ-a s DP-om, odnosno HDZ-a s HSLS-om i HNS-om, te ostalima koji čine novu saborsku većinu. Učinjeno je to zadnji mogući dan, jer su jučer istekla točno 2 mjeseca otkako je formirana Vlada, a zakon izričito kaže da se to kadriranje mora dovršiti u točno zadanom roku.

Piše zlatko crnčec

Podravka postaje važan gospodarski igrač

Pomidor, grašak, cikla, u većoj mjeri paprika i krastavci. Povrće je to koje Podravka ne uvozi, već ga u potpunosti nabavlja u Hrvatskoj i koristi ga kao sirovinu za brojne proizvode koje onda prodaje u Hrvatskoj, ali ih izvozi i širom svijeta. Jedino se još mora uvoziti sušeno voće i povrće jer na području Hrvatske ne postoji adekvatna sušara.

Piše Damir Cupać

Nehumana Lijepa Naša

Jedini način za mjerenje humanosti nekog društva je odnos prema onima koji su najslabiji i kojima je pomoć najpotrebnija. Načelno bi se moglo reći da su građani Hrvatske humani ljudi zbog toga što se odazivaju na razne humanitarne akcije, jer su spremni pomoći kada se dogodi potres na Baniji. Isto tako bi se moglo reći da država, za razliku od njezinih građana, i te kako ima problem s humanošću. Država i njezine institucije nemaju inicijativu kada je riječ o humanosti, već najčešće reagiraju post festum.

piše dražen katalinić

Trumpa mučeništvo vodi u Bijelu kuću

Poznati su rezultati predsjedničkih izbora koji se tek trebaju dogoditi 5. studenog ove godine, ali ne u zemlji s autoritarnim režimom gdje se pobjednik izbora zna unaprijed (Putin, Vučić, Lukašenko,…), nego u Sjedinjenim Državama, idealu demokracije! Takav zaključak nameće se nakon neuspjelog atentata na republikanskog kandidata koji se natječe za ponovni izbor, Donalda Trumpa, a i povijest je već pokazala da takvim kandidatima strelovito raste prednost pred oponentima, kao u slučaju Ronalda Regana kojemu je metak 1981. "donio" naklonost birača. Da će Donald Trump ponovo biti američki predsjednik uvjereni su politički, ali i financijski analitičari koji skreću pozonost na činjenicu da su tržišta kapitala reagirala na evenetualni Trumpov reizbor rastom vrijednosti dolara. Toga su itekako svjesni i u Bidenovom stožeru i trenutno mogu samo slijegati ramenima gledajući kako je Trumpovo "mučeništvo" zabija posljednji čavao u lijes Bidenovom ponovnom izboru za predsjednika. Trumpovo krvavo uho, podignuta stisnuta šaka i uzvik "borba" gotovo istoga dana kad je pokušan atentat postale su relikvije njegovim pristašama na kojima će se sve do izbora temeljiti Trumpova kampanja. Ovo je borac kakvog Amerika treba, odmah je na društvenim mrežama objavio Trumpov sin Eric. Mnogi također smatraju da se pucnjava odlično uklapa u Trumpov narativ da zemlja ide u pogrešnom smjeru, što će samo potvrditi njegovu ideju da je nešto temeljno pogrešno u njihovoj zemlji.

Piše Milan Rakovac

Hoću ovdje Mirka Kovača reći i upisati u libar istarski - gdje mu je mjesto

U pogovoru o "SLIPARIJI" pisao je Kovač: jedan sloj ovoga romana mogao bi se nazvati traktatom o Jamurini. O jami zvanoj Jamurina. O jamama koje se slijevaju u Jamurinu. Kao što se Rakovčevi jezici slijevaju u jedan jezik. U ovom romanu Jamurina jest živo biće. Ona je ličnost, karakter. Posjeduje dvostrukost; muški i ženski rod. Ona se otvara i prima svoje žrtve. Ali Jamurina može biti i muško ime; to je onaj koji baca svoje žrtve u jamu. Ona ima svoju povijest i svoju mitologiju. Utkana je u biografije i poraženih i pobjednika. Jamurina je rana, stigma na tijelu povijesti. Ona je vječnost. U nju se ne može nekažnjeno.

piše tihana tomičić

Fortenova i Podravka su win-win za Hrvatsku

Jedno je bitno, a sve su ostalo nijanse: poljoprivredni dio poslovanja Fortenova grupe nije predan u ruke mađarskom kapitalu, nego ostaje u hrvatskim rukama, u Podravci. To je ukratko bit ove vijesti dana, koja kaže kako je potpisan ugovor o ekskluzivnom pregovaranju o prodaji Belja, PIK-a Vinkovci, Vupika, Energije Gradec, Belja Agro-Vet i Felixa.

piše Zlatko crnčec

Hrvatskom u Hrvatskoj ne ide dobro

Hrvatski jezik doživio je masakr na državnoj maturi. Svaki peti maturant pao je na eseju. Napisao ga je ispod praga prolaznosti. A najveći dio njih dobio je čistu nulu. Što znači da je predao ili prazan papir, ili nije imao dovoljan broj riječi. Ili je naprosto promašio temu.

piše tihana tomičić

Ideologiju van iz institucija

Sam ulazak Domovinskog pokreta u vlast rezultirao je novim društvenim podjelama. Srećom, nismo se vratili na ustaše i partizane, ali sad imamo nove podjele - oko rodnih i spolnih uloga. Čak je uskrsnula i Željka Markić, koja hoda po Saboru i u starom se nervoznom tonu svađa s pripadnicima ljevice koji, pak, prosvjeduju protiv njenih intervencija. Problem je upravo u tome što je DP stao iza Markićkinih inicijativa, pa tako i one najproblematičnije trenutno, a to je zaštita tzv. klečavaca. Pronašli su se prozvanima braniti ih, iako, ako ćemo biti realni - klečavcima nitko ne prijeti i nitko ih ne ugrožava. Okupljaju se kad god žele, i u svim gradovima u kojima žele, pa tako i u Zagrebu i Rijeci, a njihova je stvar što imaju potrebu klečati i moliti za suzbijanje ženskih i ljudskih prava samo jednom mjesečno. Očito, naporno bi im to bilo činiti svaki dan, a i tankoćutni su - smatraju se ugroženima od kontraprosvjednika koji redovito uz njih šutke stoje, najčešće samo sa svojim transparentima i porukama. Teško bi bilo reći da su bilo čime ugroženi jer krunicu na trgovima mole već mjesecima, ali ipak DP i Markić kažu da su »podložni dehumanizaciji koja se apsolutno može povezati sa svim metodama totalitarnoga postupanja prema jednoj skupini građana«. Gdje su neki dokazi koji bi to potkrijepili, primjerice podaci policije o remećenju javnog reda i mira, ili nedajbože, napada na njih - nema ih. Ako je podsmijeh prolaznika dehumanizacija, neka. Jer i tzv. klečavci vrlo posprdno govore o pravima žena. Da imaju veće poluge moći, ukidali bi ta prava, a prvo bi se na udaru našlo pravo na pobačaj, te onda redom i sva druga prava. Molitelji bi žene zatvorili u kuće i napravili od njih domaćice, u prijevodu sluškinje muškarcima, velikim katoličkim muževima.

Piše Zlatko Crnčec

Generalna proba s vjerojatnom reprizom

Iz ove tužne priče, s čini se ipak sretnim završetkom, o šest Nepalaca i Filipinaca, možemo ipak zaključiti da u ovom društvu ipak ima dovoljno pozitive i elementarne ljudskosti. Iako se to ponekad u svakodnevnoj jurnjavi u kojoj živimo ne vidi, u ovoj zemlji i dalje postoji osjećaj da se potrebitom treba pomoći. Posebno ako on u nevolju nije upao svojom greškom ili obiješću. A to svakako nije slučaj kada su u pitanju novi vozači Autotroleja iz Nepala i Filipina.

piše Damir Cupać

Ne srednjem vijeku

Strah i neznanje osnova su svih predrasuda. Pa tako i onih u vezi s Istanbulskom konvencijom i rodnom ideologijom. Tako je u svim društvima, pa i u našemu. Sreća je da za sada politika artukulira te teme na civiliziran način, koristeći formu okruglih stolova u nacionalnom parlamentu. Sve je bolje nego da o temeljnim ljudskim pravima odlučuje ulica. Jer, dođe li rasprava na hrvatske ulice, u prilično konzervativnom društvu u kojemu živimo, stvari sigurno ne bi bile ugodne. Za sada su na ulici samo klečavci, ali nije riječ o masovnoj pojavi i moglo bi se reći da je riječ o anakronizmu koji nikoga ne ugrožava. Ima ljudi koji svjesno žele živjeti po srednjovjekovnim načelima. U Hrvatskoj je dio društva koji je svjestan Ustava i tema koje se tiču ljudskih prava osjetljiv na takve inicijative. Pa protuklečavci odmah upozoravaju na neprihvatljivost njihovih inicijativa i šalju poruku da takvi stavovi u modernom društvu ne mogu i ne smiju proći. Većina građana ne razbija previše glavu aktualnim svjetonazorskim ratom jer su mišljenja da je riječ o bizarnim pojavama i da je hrvatsko društvo bremenito puno većim problemima. U načelu je tako, ali ne smije se zaboraviti da je stranka koja ima krajnje konzervativan program, a riječ je o Domovinskom pokretu, dio aktualne vlasti. Naime, Andrej Plenković je krenuo u treći mandat kao premijer uz podršku DP-a. Ne treba uopće sumnjati da je Plenkoviću većina onoga što kao svjetonazorske teme i dileme nameće DP odiozno, ali riječ je o koalicijskom partneru pa mu je najpametnije da on pusti DP-ovce da se samounište temama koje veći dio hrvatskog društva neće nikad prihvatiti s odobravanjem. Hrvatskim građanima u srednji se vijek ne vraća. Kad je riječ o politici, ima stranaka kojima su inicijative DP-a i Udruge U ime obitelji takve da ih treba u potpunosti ignorirati, ali ima i onih koje su mišljenja da ne treba okretati glavu od anakronizma koji je ušao i u Sabor. Naime, upravo DP i U ime obitelji organiziraju u nacionalnom parlamentu okrugli stol na kojemu će se raspravljati o izvješću o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini. U Udruzi U ime obitelji pojasnili su da je izvješće izrađeno na temelju višegodišnjeg praćenja kršenja prava na slobodu vjeroispovijesti katolika u Republici Hrvatskoj i da je nastanak izvješća potaknut javnim napadima i prosvjedima usmjerenima protiv muškaraca koji, okupljeni oko molitvenog i duhovnog pokreta Muževni budite, svake prve subote u mjesecu, počevši s listopadom 2022., mole krunicu na trgovima hrvatskih gradova. Dalje tvrde da su zabilježeni slučajevi da su im prekršena ljudska prava, i to pravo na slobodu vjeroispovijesti, pravo na slobodu javnog prakticiranja vjere, pravo na slobodu govora i pravo na slobodu okupljanja koja su zajamčena Općom deklaracijom o ljudskim pravima, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Ustavom Republike Hrvatske. To je idealan prostor za DP s obzirom na to da su ulaskom u koaliciju s HDZ-om kompromitirali sebe pred desnim biračkim tijelom koje im je dalo glas na parlamentarnim izborima. Pa treba skrenuti pozornost s te činjenice i u javni prostor pokušati ubaciti priču da su moliteljima krunice ugrožena ljudska prava. I pokušati zamaskirati da je ono za što oni krunicu mole u suprotnosti sa svim dokumentima na koje se pozivaju u Udruzi U ime obitelji. Ali bolje da se i o tome raspravlja, nego da DP-ovce javnost proziva da su se prodali za nekoliko ministarskih fotelja i za nešto više od desetak istaknutih funkcija po hrvatskim ministarstvima. Da je riječ o manipulaciji i da je tragikomično da oni koji su dio izvršne vlasti organiziraju takav okrugli stol, pokušat će pojasniti Možemo! na svom okruglom stolu »Antirodni pokreti i nasilje nad ženama«. U Možemo! ne dvoje da na anakronizme treba odmah odgovoriti jer ono što anakroni dio društva gura kao agendu uopće nije banalno i bezazleno. Predsjednik Kluba zastupnika Domovinskog pokreta Igor Peternel žali se da ga Možemo! trola. Što je i više nego smiješno. Jer, sada ispada da DP trola i suverenist Marijan Pavliček koji traži podršku za pokretanje inicijative deratifikacije Istanbulske konvencije. Pa Pavličeka i drugove mu stavlja u nezgodan položaj objašnjavanja zašto su ulaskom u Banske dvore odustali od predizbornog obećanja deratifikacije Istanbulske konvencije.

piše dražen katalinić

Zaboravljeni dragulji

Kada je bivša britanska premijerka Margaret Thatcher u rujnu 1998. posjetila Zagreb, od svih povijesnih i kulturnih znamenitosti kojima obiluje hrvatska metropola, na englesku je barunicu najjači dojam ostavila tržnica na Dolcu. Željezna lady tada se nije mogla načuditi da još uvijek u velikim europskim gradovima postoje tržnice sa svježim proizvodima seljaka iz okolice, a tržnicom smještenom u najstrožem centru Zagreba je bila toliko oduševljena da je po povratku u London gradskim tržnicama odlučila dodijeliti posebnu plaketu, kojom se i danas ponose u toj podružnici zagrebačkog Holdinga. Margaret Thatcher tada je apelirala na Zagreb i cijelu Hrvatsku da sačuvamo ove bisere, kako je nazvala hrvatske tržnice. Teško je ne primijetiti da je ono što uzimamo zdravo za gotovo, poput »pjace« u centru grada, za britansku aristokraciju očito dragulj, no pitanje je jesu li gradske tržnice i dalje dragulji i Hrvatima? I jesmo li poslušali dobronamjerni savjet barunice Thatcher o očuvanju naše kulturne i prehrambene tradicije? Ako je suditi po broju prekupaca, uvezene robe i one sumnjivog podrijetla koja nam se na tržnicama podvaljuje pod domaću, zaboravili smo da nas je Margaret Thatcher uopće posjetila, a kamoli nam dodijelila diplome zbog očuvanja gradskih tržnica. U 90-ima smo još beskritički prihvaćali sve što dolazi sa zapada kao bolje od našeg, pa tako i kupovinu povrća, sira i vrhnja u trgovačkim centrima, a ne na tržnicama. Jer je to »in«, a sve ovo naše je zastarjelo i ne valja. A britanski dvor bi dopustio ujedinjenje sjeverne Irske s Republikom Irskom samo da im u centru Londona ponovo zamirišu iz zemlje tek iščupani plodovi. Kako smo još od Valentićevog stabilizacijskog programa i fiksiranog tečaja prejake kune postali uvozno-trgovačka ekonomija, a zadnjih godina i servisno-uslužna, tako smo odlučili radije jeftino uvoziti nego skupo proizvoditi. Pa je janjetina s Novog Zelanda svojedobno bila jeftinija od paške, a lignje iz Patagonije od jadranskih. Rezultat je da domaćom proizvodnjom ne podmirujemo ni polovinu vlastitih potreba za povrćem, a dodatni problem je tehnološka zastarjelost koja utječe na prinose, primjerice, 2020. smo proizveli 250 tisuća tona povrća, a dvije godine kasnije 160 tisuća tona. Prema analizi Hrvatske udruge poslodavaca iz ožujka ove godine, glavnina domaće proizvodnje povrća odvija nam se na otvorenom, uz veliki utjecaj klimatskih rizika, a svega četvrtina u nekom obliku zaštićenih prostora gdje prevladavaju visoki i niski tuneli, ali bez mogućnosti dodatnog zagrijavanja. Na jedva 100 hekatara u cijeloj državi povrće uzgajamo u tehnološki visokoopremljenim objektima, takozvanim hidroponskim načinom.

PIŠE Milan RAKOVAC

Moji wannabe memoari - work in never ending progress: Mirko Kovač (2. dio)

(Nastavak iz prošlog broja) Zapisah u kratkoj priči naslovljenoj ntsantsantsa (onomatopeja brzog ritma turbofolka): Si mislim gledajuć glavurde u crnim očalima i crnoj bossvalentinoitd obleki; pas mater i cucku! Pa ovo je nova vrst živih bića, ikiš? DedekKajmbumščak, homo erectus, homo sapiens, homo faber pa Heuzingin homo ludens pa Krležin homo cilindriacus pa ibermenš germanicus (und croatus, naturlich) pa izgradit ćemo novoga čovjeka pa ovi homo ntsantsantsacus, marva&barabe&luftiguzi& pišmevritići analfabetski puni love: škart, šuft, šrot... I tak kruže, teške kurve. A ja na bicošu i bedinerica z četiri cucka i dva penzića čekamo jer bi šteli preč prek, bilo kam! Nemreš prejti! Al teške kurve nisu kurve, ono, callgirls, kalašture, kamenjarke, pasuljare, uličarke, stunde-dame, štajegrice, vlačuge, flojse, faćkalice, šmizle itd. Doduše. U merdžigenšeru i bendži i osmici ima i nji’ja. Al’ one nisu teške kurve, one su žene mudre kaj kretenima muškim naplaćuju masno. Svaka čast! Teške kurve su za volanom u pruskofratarskim frizurama sa masu keša u gelttašni.

piše Tihana TOMIČIĆ

U Britaniji na scenu vraćena riječ "radnik"

Ogromna promjena dogodila se na političkoj mapi Europe pobjedom laburista u Velikoj Britaniji - dok u većini zemalja Europske unije pobjede odnose konzervativci i desničari, u Britaniji (koja više nije članica EU-a) dogodio su suprotni trend. Ni najzagriženiji fanovi laburista vjerojatno nisu mogli pomisliti da će dobiti apsolutnu većinu u tako visokom postotku.

piše zlatko crnčec

Istanbulska ponovo među Hrvatima

Saborski zastupnik Hrvatskih suverenista pokušat će ishoditi da Sabor ujesen raspravlja o deratifikaciji takozvane Istanbulske konvencije. Naravno, od ove inicijative Marijana Pavličeka neće biti ništa. Ne postoji, naime, ni jedan jedini način da on uspije skupiti dovoljan broj potpisa koji bi onda prisilio vodstvo Sabora da njegov prijedlog stavi na dnevni red. Može računati samo na zastupnike Mosta i još kojeg neovisnog, što je daleko od potrebnog. Zastupnici Domovinskog pokreta sigurno se neće pridružiti iako su baš oni tijekom kampanje gotovo pa ultimativno tražili baš to - deratifikaciju Istanbulske konvencije. Međutim, nakon ulaska u vlast i ovaj je zahtjev, kao i niz drugih, žrtvovan za više dobro. Ne treba očekivati da će DP pretjerano politički stradati od ovakvog manevra. Birači kratko i slabo pamte. Za par dana gotovo nitko se neće ni sjećati ni da je DP odustao od svog predizbornog obećanja niti da je Pavliček išta predlagao. Hrvatski suverenisti su preslaba stranka da bi zbog ovog mogli preuzeti dio biračkog tijela DP-u. Most je puno jača stranka i njihovo podsjećanje na ovaj zaokret domovinaca moglo bi polučiti određeni, ali nikako neki prevelik uspjeh. Jer kao što rekosmo, biračko tijelo jako površno prati sve što se događa. Uostalom, DP će svoje povlačenje pokriti na način da odlučno krene u zaštitu takozvanih klečavaca koji imaju čudnu ideju da kroz molitvu vrate autoritet muškarca u obitelji. A liberalna ljevica i nevladine udruge još čudniji strah da bi ta molitva čak mogla biti i uspješna. Naravno, ova Pavličekova inicijativa ponovo će, barem privremeno, u prvi plan gurnuti ideološke i svjetonazorske prijepore. Mogli bi oni potrajati čak i neko dulje vrijeme s obzirom na to da su prošli i parlamentarni europski izbori, a skoro će biti gotovo i proljetno zasjedanje Sabora, pa bi rodna ideologija mogla poslužiti i politici i medijima i da popune prazninu nastalu prekidom sukoba oko klasičnih političkih tema.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Predsjednički izbori su počeli

Hoće li HDZ na izborima za predsjednika Republike proći kao reprezentacija Hrvatske na utakmicama za EURO, to svakako nećemo znati do kraja godine. Ali sve miriše na to da je sudac već fućnuo za početak utakmice.

Piše zlatko crnčec

Na Balkanu se stvara novi poredak

Samo je na prvi pogled nejasno zbog čega međunarodna zajednica tako olako prelazi preko onog što se događa u Crnoj Gori. Što je počelo puno prije ove Rezolucije o Jasenovcu koja je, iako naravno krajnje problematična, relativno nevažna u odnosu na puno važnijih stvari koje se polako valjaju u našem južnom susjedstvu.

Piše Damir Cupać

Operacija uspjela, pacijent mrtav

Jedan od najlakših resora u hrvatskoj vladi za biti mu na čelu je resor zdravstva. Riječ je o složenom sustavu za čije se funkcioniranje izdvajaju golema sredstva iz državnog budžeta, sredstva koja uplaćuju hrvatski građani jer plaćaju obavezno zdravstveno osiguranje. Hrvatski zdravstveni sustav je kao Moloh koji sve proždire i kojega se ne može dovoljno nahraniti.

piše Zlatko CRNČEC

Veliki hrvatski kapital

Iako kao da su nekako početkom lipnja turističke brojke bile malo posustale, vrlo su brzo uhvatile ritam i sada počinju i rasti. U odnosu na prošlu godinu broj dolazaka je veći za četiri, a noćenja za dva posto. U trenutku pred početak dva udarna ljetna turistička mjeseca, srpnja i kolovoza, kapaciteti su popunjeni, a prognoze su dobre i za posezonu. Što su sve dobre vijesti. Turistička sezona će i ove godine biti jako uspješna. Napunit će se i lokalni i državni proračun, a povećat će se i ionako visoka zaposlenost. Naravno, to je sezonsko povećanje vezano uz vrhunac turističke sezone, ali i ono će imati svoje pozitivne učinke.

piše Milan RAKOVAC

Moji wannabe memoari – work in never ending progress: Mirko Kovač (1. dio)

Prije jedanaest godina umro je Mirko Kovač, a vrijeme je sjetiti se velikih naših ljudi – jer onda možda ni mi ostali nismo baš gnomi?! O Mirku sam snimio dokumentrarac za HTV, kada je prebjegao iz Beograda u Rovinj. A prije dvadeset godina objavio sam svoj najbolji roman »Sliparija« (doduše, to milsim samo ja!), a Mirko je napisao za me opojni pogovor – kao i Jure Kaštelan predgovor. Ma koji sam je srećković! Imali smo godinama u Rovinju knjževne susrete njemu posvećene, svjedočio sam Kovača tada, činim to za Glas i sada.

piše Zlatko CRNČEC

SOA konačno normalno radi

Diskretno i daleko od očiju javnosti Zoran Milanović i Andrej Plenković postigli su dogovor o čelnom čovjeku najjače hrvatske tajne službe, Sigurnosno obavještajne agencije (SOA). Dosadašnji ravnatelj Daniel Markić ostat će tako još četiri godine na čelu SOA-e, a bit će konačno ustanovljena i funkcija njegovog zamjenika. To je otprilike kompromis koji su ovih dana postigli šefovi države i Vlade.

Piše Damir Cupać

Distanca od predsjednika s karakterom

Hrvatska je preživjela parlamentarne i europske izbore, a preživjet će i one predsjedničke. Građani su već pomalo umorni od superizborne godine što se najbolje vidjelo po mizernoj izbornoj participaciji na izborima za Europski parlament koja ukazuje i na veliki demokratski deficit kada je riječ o europskim institucijama.

Piše Zlatko Crnčec

SDP ne može bez Milanovića

SDP će, nema sumnje, podržati kandidaturu Zorana Milanovića za još jedan petogodišnji predsjednički mandat. To može doći u pitanje samo ako kojim čudom na izborima za predsjednika HDZ-a pobijedi Tonino Picula. Ali malo je vjerojatno da će se on uopće kandidirati, a kamoli pobijediti.

Piše Zlatko Crnčec

Hrvatska desnica odbija odrasti

Zagovaratelji ZDS-a govore o tome da je HOS bio regularna vojna postrojba tijekom Domovinskog rata. Nažalost, to je istina. Iako je bila riječ o stranačkoj vojsci Hrvatske stranke prava (HSP), ona je bila legalizirana, što zbog mira u kući u tim teškim vremenima, što zbog toga da se priznaju prava onih koji su ratovali u HOS-ovoj uniformi. Vodstvo te stranke znalo je što radi. Osnovali su oružane postrojbe s insignijama Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Nije to bilo slučajno. Daleko od toga. Jasno je bilo što znači ZDS i crna odora. Nije baš jasno zašto se to radilo. Ako je bilo kaosa na terenu ujesen 1991., a bilo ga je, pa je bila potrebna nekakva privatna vojna inicijativa, to se moglo napraviti i na drugi način. A napravilo se baš na ovakav. Općenito HSP se, blago rečeno, jako čudno ponašao te dramatične ratne jeseni. Kada je pao Vukovar, raspačavali su svoje stranačke novine u kojima su Franju Tuđmana otvoreno optuživali za veleizdaju i tražili njegovu smjenu. Isto su napravili i 1992. kada su odradili jedinu otvorenu i nedvosmislenu ustašku kampanju u kratkoj povijesti hrvatske demokracije. U njoj su, osim zahtjeva za Tuđmanovu smjenu, iznosili i bizarne i neizvedive zahtjeve da se otjera UNPROFOR i krene u vojno oslobađanje zemlje. Naravno, bila bi to potpuna ludost koja bi nas vjerojatno stajala samostalne države. Ali HSP je te izbore izgubio i stvari su otišle drugim, boljim smjerom.

Piše Damir Cupać

Nevjerni Tome

Kada bi statistika bila mjerilo svih stvari, kao što nije, Hrvatska bi bila jedna od najsretnijih i najprosperitetnijih zemalja na svijetu. Toliko smo prosperitetni, gledano statistički, da nam zavide i građani skandinavskih zemalja. Još malo pa bi se mogao očekivati migracijski val s hladnoga sjevera na mediteranski jug. I to s naglaskom na Hrvatsku koja prema mnogim statističkim pokazateljima koje često ističe i hrvatska vlada, naprosto briljira. Jedini je problem što je dobar dio hrvatskih građana slijep pored zdravih očiju pa ne vjeruje onome u što se kunu statističari i vladini propagandisti. Kao da su nevjerni Tome kojima je skepticizam jedina misao vodilja kroz život.

piše dražen katalinić

Od sezone će profitirati sezonci

Dok je vlada prisiljena odgađati nova zapošljavanja u državnoj službi, jer im sustav za prijavu još nije dovršen, ugostitelji ne smiju ni pomisliti na luksuz odgađanja zapošljavanja. Radnika je sve manje, bazen regije se odavno ispraznio, a Filipinci i Nepalci se u prosjeku zadrže mjesec dana i gledaju prvu priliku da isti posao rade u nekoj zapadnijoj članici Europske unije.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Ma ča’š da uon zna ča je i ča ni

I za to se će mu povidati, sicome l’Europa la xe moribonda y todos nos otros europeos tan bien. I sad ča, vero prontajmo čavle i batiće kad bude uona, naša nesuđena i jedina DOMOVINA, Europa, morta e sepolta, i mi drugi skupa š njuon - ter vero bašta da to ki bude živ da nan začavla kasu?!

piše zlatko crnčec

Lokalna Hrvatska je puna Dekanića

Nije baš jasno zbog čega Igor Dekanić i prije nije smijenjen. Ovo mu naime i nije prvi ovakav slučaj da je zaslužio naslovnice novina i prve minute na hrvatskim televizijama svojim prometnim »podvizima«. Ali sada se kumulativno toliko toga nakupilo u njegovom prometno-političkom dosjeu da više nije mogao izdržati pritisak. Pa je konačno podnio ostavku. Nije to za njega i neka prevelika šteta jer je izgubio tek nešto manje od godinu dana mandata župana Vukovarsko-srijemske županije. Jer gotovo sigurno ne bi bio kandidat HDZ-a na sljedećim lokalnim izborima koji će se održati u svibnju sljedeće godine. Stranka bi ga i tada poslala u penziju. Sada je to napravljeno samo desetak mjeseci ranije.

piše dražen katalinić

Statistički prosjek

Silovit rast plaća u Hrvatskoj, kojemu svjedočimo posljednjih mjeseci, a posebno od ožujka kada su Vladinom reformom koeficijenata plaće u javnom sektoru enormno skočile, nakratko je posustao. Naime, prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća za travanj iznosila je 1.323 eura te je u odnosu na onu za ožujak manja za tri eura. Što je razlog pada prosječne neto plaće na mjesečnoj razini, pokazat će analize, no Hrvatska udruga poslodavaca mjesecima upozorava da je rast plaća u javnom sektoru daleko iznad prosjeka Europske unije, iako su i članice HUP-a lani povećale plaće za 15 do 20 posto, dok je Vlada masu plaća u državnom proračunu u izbornoj godini povećala za rekordnih 30 posto. U HUP-u su tada komentirali da je velika razlika kad plaće povećava privatni sektor na temelju produktivnosti i rezultata, i kad to isto »bez posebnih kriterija radi velika država i šalje signale u pogledu kretanja troška rada u ostatku ekonomije«. Ukratko, privatni sektor očito ne može pratiti strelovito povećanje plaća u državnom sektoru, pa kada se zbroje plaće koje isplaćuje država i one nešto niže koje isplaćuju privatnici, dobivamo prosječnu plaću za travanj koja je manja od one za ožujak.

Piše Zlatko Crnčec

Kompliciran izbor čelnika EU-a

Kao što se i očekivalo iz prvog pokušaja nije postignut dogovor o najvažnijim europskim funkcijama. Šefovi država i vlada zemalja članica EU-a tijekom višesatnog sastanka u ponedjeljak uvečer u Bruxellessu nisu postignuli suglasje. Sljedeći će pokušaj biti za tjedan dana na ovaj put službenom sastanku Europskog vijeća. Favoriti za europske top pozicije se naravno naziru, ali još uvijek nitko od onih koji se spominju ne može biti potpuno siguran da će na kraju biti i izabran.

piše dražen katalinić

Fiskalna utopija

Počela je sezona, a s njom i očekivani rast potrošnje u ugostiteljstvu, s tim da je od ove godine uvedena novost, a to je mogućnost fiskalizacije napojnica, gotovinskih i onih koje se plaćaju kartično. A kako trenutno stvari stoje, izgleda da fiskalizacija napojnica malo »zapinje«. Iako je u zakonu, koji je stupio na snagu početkom godine, sve lijepo zamišljeno, u praksi se pokazalo teško provedivim. I ugostitelji i konobari se, naime, žale da im fiskalizacija manče uzima puno vremena jer ne mogu skupno fiskalizirati napojnice od nekoliko gostiju, nego za svaki račun posebno. A kad u špici navale gosti na terasu, konobari ih jedva stignu sve poslužiti na vrijeme, a kamoli još fiskalizirati manču, žale se ugostitelji. Rješenje je da zaposlimo osobu koja će samo sjediti kod blagajne i konobarima fiskalizirati napojnice, žale se ugostitelji sada već pomalo ironično.

piše ian tataj

Kulturna kontinuacija: Ishirci, srameži i regalije

Prošli tjedan, malo putujući u »daleke zemlje«, malo se pitajući, a malo odgovarajući na činjenicu da u Istri, ali niti u Hrvatskoj kao takvoj, mi ne poznajemo neke »ludosti« koje su bogataši imali na »Zapadu«, poput capriccia – zdanja i spomenika bez ikakve praktične namjene, koje su se podizale, mahom zbog potrebe da se vlasnik i njegovi gosti mogu njima diviti, građevine zbog građevina rekli bismo, nisam ni slutio da će to ponukati interes naših sugrađana.

PIŠE Zlatko Crnčec

Predsjednički izbori bez previše smisla

Tamo negdje u zimu prisustvovat ćemo još jednom suvišnom političkom spektaklu. Birat ćemo predsjednika Republike. Bit će to veliki šušur koji će trajati nekoliko mjeseci, u kojem kandidati, barem onih nekoliko najvažnijih, neće silaziti s ekrana i naslovnica. U kojem će se međusobno vrijeđati i napadati, sudjelovati u sučeljavanjima koje će nacija pratiti bez daha, a zatim izaći na izbore prvo u prvom, a onda i u drugom krugu. To finale bit će središnji politički događaj s ogromnom gledanošću na svim televizijama s nacionalnom koncesijom.

Piše Milan Rakovac

Čovjek je prolupao - čekajući rakete i viruse

U posljednje vrijeme, sve popularnija postaje terapija umjetnošću, pisao je ugledni Smithsonian. Pandemija Covid-a pa za njom "disperzivni" Treći svjetski rat (malo tu, malo tamo – važno je da se puca) rađaju emocije koje je teško definirati, a bavljenje umjetnošću tu može pomoći...

Piše Zlatko Crnčec

Počinje!

Malo je toga na svijetu tako lijepo kao kada se poklope početak ljeta i početak svjetskog ili europskog nogometnog prvenstva. Dodatak tom osjećaju sreće za one mlađe, osnovnoškolce i srednjoškolce, jest i u tome da školska godina samo što nije gotova. Pa će se iz školskih kluba samo prebaciti na praćenje utakmica. Još ako se tu skupljaju kakve sličice, sreći zaista nema kraja. Nacija ponovo polako ulazi u nogometni mod. Ili točnije, već je ušla. Mediji su odradili svoje, već su obradili prvenstvo iz svih mogućih kuteva, ali za one koji vole nogomet i razumiju njegovu čaroliju čak ni to nije bilo potrebno. Oni već odavno znaju da se prvenstvo približava, znaju i u kojoj smo grupi. I znaju da danas igramo sa Španjolskom. I da su, nažalost, Pedri i Rodri u sjajnoj formi. Za one koje ne zanima nogomet, ali ipak još uvijek nekim čudom i dalje čitaju ovaj uvodnik, radi se o dvojici koji spadaju u usku skupinu najboljih svjetskih veznih igrača. Ako kojim slučajem možda ne znate ni što je to točno vezni igrač, onda možda ovaj tekst zaista nije baš za vas. Ali opet, ako ne volite nogomet, možda je to samo zato jer mu niste dali dovoljno šanse. Možda je današnja utakmica Hrvatske sa Španjolskom dobra prilika da promijenite mišljenje. Probajte.

piše dražen katalinić

Dobar start za treći mandat

Nakon održanih parlamentarnih pa nakon toga i europskih izbora, te završenih koalicijskih pregovaranja i izoliranih incidenata pojedinih članova koalicijskog DP-a - poput vožnje u Ferrariju s osuđenim kriminalcima - Vlada konačno može neometano nastaviti sa svojim gospodarskim politikama. Narod bi rekao "u miru Gospodnjem". To se jasno dalo razaznati na jučerašnjoj Vladinoj sjednici na kojoj je premijer Plenković u puno komotnijoj i opuštenijoj atmosferi, bez nepotrebnih političkih osvrtanja, najavio primjerice da smo zasad jedina članica Europske unije kojoj je odobrena peta, dosad najizdašnija tranša sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost EU-a od čak 822 milijuna eura, a dobra je vijest da već najesen stiže još izdašnija, šesta tranša, s kojom ujedno počinje i snažnija dinamika uplate sredstava jer će svaka iduća tranša biti veća od one prije. I time je Hrvatska po apsorpciji europskih sredstava u jako dobroj situaciji, kaže premijer, u plusu smo 15 milijardi eura.

Piše Zlatko Crnčec

DP u dosad najvećem problemu

DP je jako dobro prošao na parlamentarnim izborima, ali je nakon niza loših poteza morao strahovati kakav će rezultat postići na europskim. Međutim, tu je prepreku ipak s lakoćom preskočio. I taman kada se činilo da će nakon toga u DP-u konačno biti sve u redu, dogodio se prvo Ferrari, a praktički isti dan ponovo i Milorad Pupovac. Ali ovaj put ne kao kamen spoticanja u odnosima HDZ-a i DP-a, nego kao novi povod za sukob unutar samih domovinaca. I to, čini se, dosad najozbiljniji.

piše dražen katalinić

Tragedija u svijetu otuđenosti

Život piše priče, one lijepe, ali i tužne. Kao da ih ionako nije previše, ali jučer se nažalost dogodila još jedna, podjednako osobna i obiteljska, tragedija. I to ne bilo gdje nego na Markovom trgu u Zagrebu, ispred Vlade i Sabora, gdje se čovjek polio benzinom i zapalio.

Piše Tihana TOMIČIĆ

SDP mora vratiti tempo

Onaj tko prvi donese odluku, taj diktira tempo svima. U politici je to posebno vidljivo, a svatko tko je ikad tvrdio da Andrej Plenković presporo donosi odluke, očito je bio u krivu. Najprije je brzopotezno na proljeće raspustio Sabor, odnosno proglasio izbore i doslovno idući dan objavio i kandidate i liste po jedinicama. Doduše, taj je plan potom pomrsio Zoran Milanović, ali HDZ je bio potpuno spreman.

Piše Zlatko Crnčec

Očekivani rezultati europskih izbora

Rezultati izbora za Europski parlament prilično su očekivani. Izlazne ankete koje su objavljene u 19 sati pokazale su da je HDZ osvojio šest mandata. Tijekom izborne kampanje čelnici stranke davali su do znanja da bi pet mandata bio jako dobar rezultat, ali da će svakako sve pokušati da bi dobili i šesti.

piše Milan RAKOVAC

Živ je mrež nas, uno di noi. Un de quei rarissimi nostri ča drže živo sve najbolje od nas

Pasa je 25. Forum Tomizza. Pasalo je dvajstipiet lit od Fulviove smrti. Ma Fulvio je živ mrež nas, uno di noi. Un de quei rarissimi nostri (indiferente se italiani, sloveni, croati – o quei de Nepal o Filpini) ča drže živo sve najbolje od nas ča je pasalo, od vrimena ptvanjega i doba prija prvanjega doba fin a tempi nostri – ljudje, ne glede na to gdo nam je capo-dei-capi.

Piše Dražen Katalinić

Banke konačno dobile konkurenciju

Iako su se banke prilikom izdavanja narodne obveznice i narodnih trezoraca ponašale kao da ih se to ne tiče, odaziv građana za kupnjom državnog duga bio je sjajan, a zajedno s nedavnim izdanjem tromjesečnih i jednogodišnjih trezoraca, građani su državi kroz četiri emisije državnih vrijednosnica posudili pristojan iznos od oko 4,1 milijardu eura, a u Ministarstvu financija ne skrivaju namjeru da se građanima plasira do 10 posto ukupnog javnog duga, s trenutnih 6 posto. Već smo pisali o tome da Hrvati vole posuđivati državi, što dokazuje i interes za kupnjom državnih papira koji nije jenjavao iz izdanja u izdanje, a tijekom kojih su građani sa svojih tekućih i žiro računa – ali i iz čarapa i madraca – bankarima pred nosom novac odnosili državi.

piše zlatko crnčec

Ipak treba izaći na EU izbore

Mogao bi ovo biti možda i najmanji odaziv otkad se u Hrvatskoj održavaju bilo kakvi izbori. Nedavno održani parlamentarni izbori bili su svojevrsni politički klimaks. Europski bi lako mogli biti ono suprotno - antiklimaks koji bi se odrazio na jako malom broju ljudi koji će se prekosutra odlučiti izaći na izbore. Puno razloga govori u prilog tome, iako bi naravno bilo puno bolje i smislenije da ove nedjelje bude što veći odaziv. Jer ono što se događa u Bruxellesu i Strasbourgu nije baš tako nebitno kako se mnogima na prvi pogled može učiniti. Ali nekako sve ide prema tome da ne bude tako.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Početak udara na Milanovića

Dio medija jučer je komentirao kako se novi državni odvjetnik Ivan Turudić »druži« s ljudima koje prate prijave za kriminal ili sumnjive radnje, pa se spominje Josipa Rimac, sada Pleslić, s kojom je razmjenjivao poruke »radosti«, »lipa« i slično. No, jučer je iz DORH-a službeno priopćeno kako je Turudić - na njihov zahtjev - na razgovor primio i Slavka Linića, Branka Šegona i Tihomira Kralja, a tema razgovora bilo je stanje kaznenih prijava koje su neki od njih podnijeli u razdoblju od 2011. do 2016. godine.

piše zlatko crnčec

Domovinski pokret nervozan prije euroizbora

Nekoliko dana pred europske izbore DP je ponovo zaoštrio igru na ideološkom frontu. Zahtijeva se zabrana jugoslavenske komunističke zastave zbog toga jer se pojavila na Paradi ponosa. Kritizira se ministrica kulture zbog njenih stajališta oko Jasenovca, a traži se i da se HDZ i DP koordiniraju u javnim nastupima kada su u pitanju svjetonazorske teme. Akteri ove nove ideološke ofenzive su saborski zastupnici Stipo Mlinarić Ćipe i Ivica Kukavica. HDZ smiruje strasti, ali HSLS se čak malo i ruga DP-ovcima. Dakle, još jedan problem u vladajućoj koaliciji.

pišr damir cupać

Pacifikacija Domovinskog pokreta

Nakon što je Domovinski pokret od žestoke oporbene stranke postao dio vladajuće koalicije, žrtvujući na oltar Andreja Plenkovića politički radikalizam kako bi on dobio treći mandat, sve ostalo ići će lakše. Bit će iz usta DP-ovaca retoričkih bravura kojima će objašnjavati promjenu stavova od kojih su obećali ne odstupiti, ali u konačnici ušli su u žrvanj sustava koji će ih pacificirati. I nema više natrag.

PIŠE LIBERO KOKOTOVIĆ

Đanijeve štorije: Bajić Vladimir - One Man Show

Bajić je bez sumnje oduvijek bio nadrealist, a da to ni sam nije znao. Ne vjerujem da je uopće ikad znao bilo što o nadrealizmu. Bajić je radio performanse kad još nitko nije čuo za njih pa ni on sam. A ono najvažnije: bio je Monty Pythonovac prije Monty Pythona.

piše dražen katalinić

Izbori spasili hrvatsku poljoprivredu

Bliži se rok do kad bismo trebali doznati tko bi mogao biti potencijalni kupac perjanica hrvatske poljoprivredne industrije - Vupika, PIK-a Vrbovec i Belja, tvrtki iz sastava nekadašnjeg Agrokora, a današnje Fortenove. Prema dosadašnjim najavama iz tog koncerna, odluka o potencijalnom kupcu trebala bi biti donesena do 15. lipnja, a u međuvremenu su odabrani "određeni ponuđači". Koji, ne zna se. Poznato je tek da je zainteresirana Podravka, koja nikada nije ni skrivala ambicije da kupi Fortenovinu diviziju poljoprivrede. Štoviše, predsjednica Uprave Martina Dalić prije nekoliko mjeseci se pohvalila da je trenutna vrijednost Podravke 1,2 milijarde eura zbog čega "Podaravka sada ima moć preuzimati druge".

Piše Milan Rakovac

Naš paštroć, miš-maš, galimatijaš, je u mojoj krvi

Osamdeset i četiri godine mahnito se češljam, ne svaki dan, ponekad, ali cijeloga života, aluminijskim češljem načinjenim od oplate Flying Fortress B-17 Boeing. U petoj godini života mati me znala počešljati njime i pamtim samo jezu od metalnih zubaca koji bi katkada zastrugali lubanju. Bojao sam se da će mi se zupci zabiti u glavu. Kada su mi ubili oca i djeda, netom ušavši u šestu godinu života, postao sam najstariji muškarac u obitelji. Je li mi zato mati gotovo svečano naredila da se od tada moram sam češljati. Nije me više boljelo, ali sam se bojao da hoće: mamilo me da aluminijske šiljke ubodem u glavu. Nisam to učinio, naravno, ali sam pokušavao. Pokušavam i danas. I baš zato se češljam njime, neki moj mistični izazov, sanjajući da sam Džani Ou i bombardiram Pulu i iskačem padobranom gledajući dolje maloga sebe kako zurim u sebe na nebu. To je da se sjetim straha? Da ga otjeram?

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Uljanikova proizvodnja nove ere

Bio je 16. svibanj prije okruglih 20 godina. Datum, odnosno godišnjica prošla je nezapaženo, ali su se neke stvari "poklopile" i vratile memorije. Poslijepodne na stadionu "Aldo Drosina". Bio je tada ruina, prepušten desetljeću (do čak punoljetnosti) propadanja jer se politika vladajuće istarske stranke mačevala s oponentima i na tom sportskom planu. No, ljudi vole nogomet u Puli, vole ga i u Istri, koliko god se provlači teza da nije tako jer kao, Istrijani su više za "udobniji život i hedonizam". Na tribinama stadiona sjatilo se preko 6 tisuća ljudi. Uvijek je tako bilo u tim nes(p)retnim kvalifikacijama za pulski nogomet. Od pamtivijeka stalno kvalifikacijske muke, višestruki porazi, ali i višestruki prolazi u viši rang. I velika radost navijača i pobornika domaćeg nam nogometa.

piše tihana tomičić

Samouprava i porezi - tražili ste, gledajte

Dosta bizarnu izjavu dao je predsjednik Republike Zoran Milanović jučer: ponekad pod krinkom na biciklu vozi gradom i gleda što se po Zagrebu događa u komunalnom smislu, a onda gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću šalje fotografije ili primjedbe gdje bi se nešto moglo unaprijediti. To nije zloupotreba utjecaja, kaže. I nije, jer je usput nahvalio gradsku vlast koja je trenutno pod velikim pritiskom jer ne uspijeva kontrolirati opskrbu kućanstava plinom na svom području. Nije to prva epizoda u kojoj je gradonačelnik Tomašević čudi, umjesto da kontrolira zbivanja u Gradu Zagrebu. No, Milanović ga hvali jer je promijenio odnos prema javnim financijama u gradskoj upravi, a to je važno, kaže. I to je potpuno točno - dok se ne dokaže drugačije.

Piše zlatko crnčec

Besmisleno nadmetanje oko državnih blagdana

Prijepor oko državnih blagdana započeo je 2002. Tada je ničim izazvan saborski zastupnik HSLS-a Ivo Škrabalo odlučio mijenjati stvari. Iako je znatno pridonio hrvatskoj kulturi na raznim čak i neočekivanim područjima, on će biti najviše upamćen kao čovjek koji je toliko zbunio Hrvate da ne znaju kada su im državni praznici.

Piše zlatko crnčec

DP se tek navikava na državnu razinu

DP je relativno mlada stranka. Istina, nastali su prije otprilike pet godina, što i nije baš tako kratko razdoblje. Ali jedna je stvar voditi Vukovar, a sasvim druga biti dio vladajuće većine na razini države. I imati tri člana Vlade. Koji su pod totalnom lupom javnosti zbog toga što su potpuno nova ministarska lica.

Piše Damir Cupać

O radosti, o lipoto

Od svih odluka premijera Andreja Plenkovića koje je donio u zadnjih osam godina imenovanje Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika možda je i najgora. Teško da je ijedno imenovanje izazvalo toliko nezadovoljstva kao što je to slučaj s Turudićem koji je preuzeo dužnost od svoje prethodnice Zlate Hrvoj-Šipek. Nezadovoljstvo je kulminiralo protuustavnim pokušajem predsjednika Zorana Milanovića da se predstavi kao mandatar SDP-ove koalicije na netom završenim parlamentarnim izborima, a što je spriječio Ustavni sud. Nakon izbora na kojima je relativnu pobjedu odnio HDZ, SDP je pokušavao sve kako bi oformio antihadezeovu većinu u nacionalnom parlamentu kojoj bi jedan od glavnih zadataka bio onemogućavanje novog glavnog državnog odvjetnika u preuzimanju dužnosti. Još dok je izborna kampanja bila u tijeku, Plenković je u jednom trenutku dao nagovijestiti da bi s naknadnom pameću, nakon svih tenzija koje je prouzročilo njegovo inzistiranje na Turudiću, možda neke stvari i promijenio. No, birači su odlučili kako su odlučili, Plenković je dobio povjerenje za treći mandat i sada imamo to što imamo. Radost i lipotu. Imamo glavnog državnog odvjetnika koji je opterećen profesionalnim i privatnim temama što čini dvojbenim njegov legitimitet za obavljanje tako važnog pravosudnog zadatka. Koliko god se Turudić bude trudio obavljati taj posao najbolje što znade, teško da će dobiti pohvalu dobrog dijela političkih aktera, ali i javnosti. Zato što je Turudićeva kandidatura kompromitirana i on nema ni jedan način na koji to može ispraviti i vratiti toliko potreban legitimitet.

piše tihana tomičić

Plan B, najbolji plan

Za nadati se je da je predsjednik Vlade Andrej Plenković u subotu za posjeta Varaždinu i Međimurju malo popričao sa županom Matijom Posavcem. Za nadati se je i da će ovih dana skoknuti i do Istre pa malo popričati i s ljudima iz IDS-a, pa i predsjednikom stranke Daliborom Pausom.

piše ian tataj

Kulturni oblivij: Gradovi ljubavi

U punom je zamahu srebrno-jubilarni, 25. Forum Tomizza, godišnje druženje akademika, književnika, sociologa, kulturologa, piskarala, i pokojeg lumpenproletera. Isto je toliko godina prošlo otkad je prifalio Fulvio Tomizza, prolifični pisac i novinar, rođen u Juricanima (Giurizzani di Materada), na Umaštini.

PIŠE ROBERT MATTEONI

Pothvat doći do stadiona i dvorane

Prošlog petka na stadionu Aldo Drosina odigrana je posljednja sezonska domaća utakmica Istre 1961. Radni dan, finiš sezone bez nekog natjecateljskog naboja, suparnik iz Varaždina slične misije, činilo se neće biti zanimljivo. Skupilo se oko 1100 ljudi i kad se ne očekuje, atmosfera na tribinama postala je euforično pozitivna. Navijanje, pjevanje i opća veselica na tribinama do kraja utakmice, a onda i desetak minuta nakon nje, djelovalo je kao je višestruko više publike.

piše dražen katalinić

Hrvati vole kad im država duguje

Hrvati vole kad im država duguje, a izgleda da ni domovina nema ništa protiv toga. Nakon što su se dosadašnja tri izdanja državnih vrijednosnih papira - obveznica i trezorskih zapisa namijenjenih građanima pokazala punim pogotkom, a 118 tisuća građana pokazalo povjerenje u državu, u nešto više od godinu dana Vlada kreće s još jednim izdanjem trezorskih zapisa za sektor građanstva i planira prikupiti čak 900 milijuna eura.

Piše zlatko crnčec

Nakon Rezolucije Balkan nije isti

Možda i najvažniji rezultat donošenja Rezolucije o Srebrenici je da su neke stvari u jugoistočnoj Europi koje su i dosad bile jasne sada postale još jasnije. Naravno, treba reći da je u ovoj stvari na prvom mjestu ipak sama činjenica da se donošenjem Rezolucije podsjetilo na ono što se dogodilo prije 29 godina u istočnoj Bosni kada je vojska bosanskih Srba u samo tjedan dana likvidirala između osam i deset tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka. Bio je to najveći masakr u Europi od Drugog svjetskog rata.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Milanović ne odustaje od DP-a

Hrvatska trenutno ne razmišlja o priznanju Palestine, izjavio je jučer premijer Andrej Plenković.

Piše zlatko crnčec

Ideje treba objasniti

Naravno, tek treba vidjeti kako će funkcionirati ova nova vladajuća koalicija. Njihova Vlada ne postoji ni tjedan dana. Iz ovog što se događalo u tom razdoblju ne mogu se izvlačiti bilo kakvi zaključci. Treba prvo vidjeti koliko će trajati ustrojavanje triju ministarstva koje je dobio DP.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Kurikularni srednji vijek

Nevjerojatno je da svaka vlast kada se dočepa Banskih dvora najviše voli prekapati po

piše dražen katalinić

Nova nada burze rada

Baš negdje u ovo vrijeme, kad počinju upisi u srednje škole, a i fakultete, sjetimo se koliko nam obrazovni sustav i akademska zajednica općenito nisu povezani s tržištem rada, odnosno ekonomijom.

piše siniša pavić

Kakva "varka" malog Marka

Svaki novi saziv Hrvatskog sabora, svaka ta svečana sjednica kad se izbrani prvi put vide i prvi put sjedaju u saborske klupe poput prvašića, zgodan je povod da se čovjek podsjeti jednog starog saziva i novinarskog zadatka koji je dopao tada mladog saborskog izvjestitelja. Sve što je trebalo učiniti za potrebe novina o čije redakcijske prozore udara more, jest naći zastupnike što s prozora svojih kancelarija gledaju more pa ih pitati kako se osjećaju na taj veliki dan. I dok su se stari vuci spremno odazvali pozivu već naučeni da iz rukava istresu koju uobičajenu rečenicu lišenu sadržaja, jedan tadašnji zastupnik kojem je to bio prvi i jedini put da je sjeo u zastupničke klupe, mrtav ozbiljan je novinaru kazao: "Ne danas. Nije još vrijeme."

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Arome domaćih lazanja

Početkom 1990-ih godina nogometaši Zagreba su pripreme za povratak u prvu jugo ligu odrađivali u Puli. Tako sam imao priliku za više razgovora s velikanom Dražanom Jerkovićem. Tada direktor Zagreba, nekad plavi devet i jedan od najboljih centarfora u povijesti domaćeg nogometa, pitao je preporuku za neki dobar "restorančić". Jerković, pravi gurman, je želio nešto izvorno, domaće, gastronomsko i u ambijentu jer je "zasićen uobičajenim ponudama". Sjetih se odmah jedne konobe, tada posebnije, osam kilometara od Pule. Ambijent tipično istrijanski, kamen i rustika, veliko ognjišće i ugodni domaćini. Nisam bio siguran hoće li mu se dopasti, a znao sam da će me zafrkavati ako bude lošije od očekivanja. Bio je takav tip, dobroćudno gunđalo. Karakterno čvrst kao stijena, nije se libio vlastodršcima u bivšoj državi, ali i samostalnoj Hrvatskoj, javno izreći kritičke teze. Zato ga politika nikad nije voljela, kao ni vladari HR nogometa, vjerodostojnošću kod ljudi, njegove su izjave bile muke za njih.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Uz DP, Plenkoviću treba i centar

Kao i obično, rasprava o novoj Vladi traje satima, do kasno u noć, kako glasi fraza. No, izvjesno je da Andrej Plenković ima dovoljnu podršku za svoju treću vladu.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Na Marku svijet ostaje

Izborna krv, izborni znoj i izborne suze rezultirale su jučer konstituiranjem novog saziva Sabora, i očekuje se da će već danas premijer Andrej Plenković predstaviti novu vladu.

Piše Zlatko Crnčec

Hrvatska ekonomija mora i dalje rasti

Europska komisija objavila je da hrvatsko gospodarstvo ove godine neće rasti 2,6, nego 3,3 posto. To znači da bi Hrvatska na kraju ove godine trebala zabilježiti drugi najveći gospodarski rast od svih članica EU-a. Bolja od nas trebala bi biti samo Malta, čija će ekonomija tijekom ove godine narasti na gotovo kineskih 4,6 posto. Ove je procjene ekipa Ursule von der Leyen navela u svojoj proljetnoj ekonomskoj prognozi. Bruxelles smatra da ćemo i u 2025. rasti više nego što smo očekivali – 2,9, a ne 2,8 posto. Tu je skok nešto manji zbog toga jer se predviđa da će te godine plaće u privatnom i državnom sektoru rasti sporije nego ove. U ovom trenutku u Hrvatskoj radi čak oko 1,6 milijuna ljudi, što je rekordna brojka. S druge pak strane broj nezaposlenih je spao na samo oko 100.000, što je također rekord. Ako se ovaj drugi rezultat može tumačiti i time što je u zadnjih desetak godina puno ljudi otišlo u inozemstvo koristiti otvoreno tržište rada EU-a, brojka da sada imamo više zaposlenih no ikad govori o tome da se stanje domaćega gospodarstva znatno popravilo. Vlada je svojim mjerama tijekom korone i nakon početka rata u Ukrajini osigurala bitan poguranac cijelom gospodarstvu koje ne samo da je ostalo na nogama, nego i dalje raste.

Piše zlatko crnčec

Dobro je da su pregovori o vladi bili kratki

Iako je to malo tko očekivao, Hrvatska će novu vladu dobiti za manje od mjesec dana od parlamentarnih izbora. Tek je to nešto duže razdoblje od onog rekordno kratkog koje je bilo potrebno prije četiri godine, kada se već izborne večeri znalo tko je pobijedio, a vlada bila sastavljena 17 dana nakon toga.

Piše Damir Cupać

Makroekonomski optimizam

Dok hrvatski građani čekaju konstituiranje Hrvatskog sabora i objavu mandatara Andreja Plenkovića koliko će njegova treća vlada imati resora i tko će biti ministri, život se nastavlja. Politička bitka je vjerojatno završena, barem ona parlamentarna, očekuju nas europski izbori i na kraju godine predsjednički izbori, kada će se okončati superizborna 2024. godina. Kada su politički procesi u pitanju, puno je emocija i strasti, ali valja ocijeniti da je Hrvatska s vrlo dobrim prošla još jedan demokratski ispit. Na kraju su sve stranke prihvatile rezultate parlamentarnih izbora takve kakvi jesu, nekome je pravo, nekome je krivo, ali činjenica je da nitko od političkih aktera nije osporio izborni proces. Ono što sada očekuje novu vladu je borba za bolji standard građana i zaustavljanje negativnih demografskih trendova.

piše dražen katalinić

Proud to be Croat!

Šteta. Nikad nismo bili bliže osvajanju Eurosonga pa je gubitak pobjede tim bolniji. Ali nema veze. Baby Lasagna je moralni pobjednik natjecanja za najljepšu pjesmu Europe (i Australije), dobio je ogromnu podršku gledatelja, za razliku od sitnih duša stručnih žirija koji su na hrvatskog predstavnika zažmirili na oba oka, osim Srbije i Cipra koji su nam jedini dali maksimalnih 12 bodova.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Učili smo sebe same i sve ostale – slobodi!

Fulvio Tomizza je umro 21. svibnja 1999. godine. Na pogrebu, nad njegovim grobom, dogovorili smo sa gradonačelnikom Umaga Kraljevićem da osnivamo ODMAH spomen-dane pod naslovom »Tomizza i mi, Tomizza e noi, Tomizza in mi«. I već 2000. održali smo prve tomizzijanske susrete i pravi prekogranični interkulturalni pokret. Stvar smo, pod pouzdanim pokroviteljstvom, materijalnim i moralnim, grada Umaga, utemeljili: Nelida Milani, Ciril Zlobec, Ulderico Bernardi i pisac ovih redaka...

Piše Robert Matteoni

MetroPula: Marčana, mali i veliki nogometni smisao

Bila je 1991. godina kada sam posljednji put bio na tom Campu. Do tada sam desetak godina dolazio kao igrač Istre, Uljanika i Banjola, odnosno kao tajnik NSŽI i Pula te potom profesionalni novinar.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Nastavak hard core kohabitacije

Događaj koji smo s nestrpljenjem očekivali mjesecima, doživjeli smo jučer; napokon su se lice u lice susreli predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković. Najprije su pomalo u nelagodi gledali svaki na svoju stranu, a onda je krenuo famozni Milanovićev humor, pa se i krenulo u razgovore.

Piše Zlatko Crnčec

Enigma Milanović i dalje postoji

Nakon završetka parlamentarnih izbora završio je i angažman Zorana Milanovića. Iako nije želio odgovoriti na izravno pitanje novinara, Milanović sigurno na vidiku ima sljedeći cilj - ponovni izbor za predsjednika Republike.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Triput je triput

Andrej Plenković nije imao drugog izbora, a nije ga imala ni Hrvatska, osim da se ide na nove izbore, a u ovom trenutku za zemlju je najbolje da ih se izbjegne - izjavio je čelnik SDSS-a Milorad Pupovac jučer, objašnjavajući zašto SDSS ne podržava novu vladu HDZ-a i DP-a, ali podržava Andreja Plenkovića da je sastavi.

Piše Tihana Tomičić

Plenković proglasio DP pobjednikom izbora

Nakon jučerašnjeg dana, u kojem su praktički finalizirani pregovori o formiranju vlade HDZ-a i Domovinskog pokreta, jedno je jasno - Hrvatska skreće udesno. Iako su izborni rezultati, gledajući ih njihovom logikom, doista jasni i kažu kako su »prirodni partneri« HDZ i DP matematički dobili toliko mandata da su upućeni na suradnju jednih s drugima, politika ipak nije samo matematika.

Piše Damir Cupać

Grbinovo slavljenje poraza

Kakav je predsjednik SDP-a Peđa Grbin pravnik, ne znamo. Ali da je loš matematičar, pokazao je malo iza ponoći, 18. travnja 2024. godine. Predsjednik SDP-a pred upaljenim kamerama hinio je da je pobjednik netom održanih parlamentarnih izbora, iako je svima koji su prošli prvi razred osnovne škole bilo jasno da to nije točno.

piše dražen katalinić

EU ispravlja nepravdu prema radnicima

Europska unija ne samo da želi biti prvi klimatski neutralni kontinent, nego je još jednom svojom odlukom pokazala da želi biti lider u zaštiti socijalnih i radničkih prava svojih građana te da i dalje ima namjeru prednjačiti pred drugim zemljama, uključujući i one iz zapadne hemisfere, u postavljanju visokih standarda socijalne države.

piše robert matteoni

Ponos Pule, naš Čapo, koji je rušio svjetske face

Kako se i najavilo prije nekoliko tjedana i na ovom mjestu, u povodu Dana Grada Pule više je sportskih imena nagrađeno za svoj doprinos zajednici i sportu. Slavko Jereb, Alen Melon, Mateo Matteoni i Adriano Belli dobili su priznanja za sportske uspjehe. Silvana Rožanković je dobila posebno priznanje za dugogodišnji (životni) rad na pulskom stadionu i drugim objektima.

Piše Milan rakovac

Evelina Rudan vero puni našu "škrinju proti pozabljenja", u najboljem duhu

Evelinu poznan još iz doba prvih čakavčići, dječjeg pjesničkog trajnog pokreta – najvažnijeg djela Zvaneta Črnje. U pieten razredu osnovne škole napisala je nego štanju pismu, ta mala glagoljašica:

piše ian tataj

Kulturna centralizacija: Gdje je nestao Grožnjan?

Negdje povrh Mirne, na samo dvadesetak minuta (vožnje) od Umaga, leži piktoreskni srednjovjekovni gradić Grožnjan. Osim što ima odlike očuvanog, i do danas, restauriranog gradića kakvih se vidi od Iberije do Grčke diljem Mediterana, Grožnjan ipak danas ima poseban značaj. On je grad umjetnosti i glazbe – poznat je i ovjekovječen kao "Grad umjetnika".

Piše Zlatko Crnčec

Napravljen korak prema novoj Vladi

Već su se pojavili prigovori da bi HDZ mogao formirati Vladu s krajnje desnom strankom. DP je stranka nastala kao rezultat dogovora nezadovoljnih HDZ-ovaca iz Istočne Slavonije s jedne i nekih poduzetnika iz tog dijela Hrvatske s druge strane. DP nema iza sebe popudbinu kakvu je nekada sa sobom nosio HSP koji je početkom devedesetih vodio izborne kampanje na otvoreno ustaškim pozicijama. DP nije takva stranka. Nije, istina, baš ni do kraja politički korektna, ali HSP iz devedesetih definitivno nije.

Piše Dražen Katalinić

Turizam je opet u modi

Hrvatska ulazi u još jednu rekordnu turustičku sezonu, a zaposleni u turizmu i ugostiteljstvu u sezonu ulaze s rekordnim godišnjim povećanjem minimalne plaće koje će iznositi prosječno 17 posto. Rezultat je to odluke Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike o proširenju kolektivnog ugovora u ugostiteljstvu na sve poduzetnike u tom sektoru, a ne samo na članove Hrvatske udruge poslodavaca, pa se povećanje minimalca odnosi i na sve zaposlene u turističko-ugostiteljskoj djelatnosti, i to retroaktivno od prvog svibnja.

piše tihana tomičić

Kad sindikate zamijene - bajkeri

Prvomajska anketa na nacionalnom javnom radiju u Splitu: koliko bi trebala iznositi najmanja plaća, onako da se može preživjeti i platiti režije, pita novinarka, a odgovor svih građana isti: "najmanje iljadu i po do dvije iljade eura, nema ništa ispod toga, sve ispod je bijeda uz ovu inflaciju."

Piše Damir Cupać

Dobro nam je, neka nam je

Ako je suditi po prosvjednom potencijalu građana Hrvatske iz fotelje ili s kauča, jao si ga hrvatskoj vlasti. Nema te teme koja ne izaziva gnjev napaćenog hrvatskog naroda koji je prema upisima na društvenim mrežema, ili prema razgovorima za kavanskim stolovima, takav da je samo pitanje trenutka da će se bijes provaliti na hrvatske ulice. Na kojima će osvanuti barikade kako bi se vlasti poslala poruka da je dosta i da više ne može. Dosta je čekanja milostinje od privatnih poslodavaca, dosta je čekanja milostinje od hrvatske vlade. Pa je dosta divljanja cijena koje onemogućavaju normalan život. Dosta je društva u kojemu mlad čovjek ne može platiti podstanarstvo, a o vlastitom krovu nad glavom može samo sanjati. Dosta je tužnih scena s hrvatskih autobusnih i željezničkih kolodvora s kojih roditelji ispraćaju djecu koja odlaze u ekonomsku emigraciju. Iz koje se nikada neće vratiti. Ne mogu se više izdržati društveni uvjeti u kojima je čovjek koji živi od rada zadnja rupa na svirali.

Piše Zlatko Crnčec

Veliki problemi manjih stranaka

Zaista su nepredvidive te desne oporbene stranke. Nakon samo nešto više od desetak dana od izbora, nijedna od njih nema onoliko zastupnika koliko su joj građani dali u srijedu 17. travnja. Ovog vikenda na red su došli Hrvatski suverenisti. U Sabor su ušli s dva zastupnika, sada imaju samo jednog. Prije njih, prošlog ponedjeljka stradao je Most. Nakon svađe oko slaganja izbornih lista za Europski parlament iz Mosta su izašli Marija Selak Raspudić i njezin suprug Nino. Čak je i DP, najjača oporbena desna stranka, pretrpio izvjesne gubitke jer ih je već prvog dana nakon izbora napustio Mislav Kolakušić. DP ima olakotnu okolnost u tome da Kolakušić nije član stranke, već lider novoosnovane stranke Pravo i pravda, političkog projekta na brzinu osnovanog samo koji tjedan prije izlaska na birališta. Usto, DP smatra da nikakve štete ni nema jer Kolakušić, istina, jest odmah napustio koaliciju, ali su glasovi njegovih birača pomogli stranci Ivana Penave da osvoji drugi mandat u desetoj jedinici. Pa i da su išli sami na izbore, opet bi osvojili tih 13 mandata s kojima sada ulaze u pregovore oko sastavljanja nove Vlade. A da im je malo nedostajalo da im Pravo i pravda omogući osvajanje dodatnih mandata u još nekim izbornim jedinicama.

piše milan rakovac

Nachagram - postagram, po(slije Zag)reb

Dok uzdišemo poslije izbornog kaosa vu sumornome BelomZagrepGradu, zapisujem ponešto.

PIŠE ROBERT MATTEONI

Ubrzavanje je najveći teret razvojnih procesa

Krenimo od djevojaka. Mia Gavrić, Nika Radolović, Ivona Oto, Štefani Tomić, Lana Lovrić, Jana Vujičić. Dečki, Dukan Ahmeti, Raul Kumar, Mate Peteh, Teo Žiković, Nik Škafar Žužić, Diego Šaina, Luka Tomić, Matija Kablar, Leon Liović, Marko Juršić, Petar Nemet. Mladi seniori Mateo Lisica, Moris Valinčić, Antonio Maurić, Lorenzo Travaglia. Uz njih momci iz inozemstva, Iurie Iovu, Ville Koski, Salim Fago Lawal, Sebastian Nebyla, Darwin Matheus.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Gaslighting

Zanimljiva je ta nova pozicija Andreja Plenkovića, još uvijek predsjednika Vlade. Okrenuo je tezu, i SDP i oporbu proglasio »korumpiranom«, koristi njihovu retoriku i rječnik. To je očito neka strategija za situaciju da dođe do novih izbora.

Piše Zlatko Crnčec

Veliki razlog za slavlje

Prvih šest Rafalea stiglo je u Hrvatsku. Veliki je to razlog to za slavlje. Definitivno jest. Naravno, treba ovdje jako paziti da se ne upadne u neku patetiku, ali opet treba i reći da jučerašnji dan zaista jest svojevrsna razdjelnica. Barem za hrvatske Oružane snage, a moguće i šire. Od jučer je HV, bez obzira na sve probleme s kojima se suočava o svom opremanju, postaje respektabilna vojna sila kada su u pitanju manje i srednje države. Posebno one koje se nalaze u području jugoistočne Europe, ali možda i na nekim drugim stranama. A treba reći i ako treba ponavljati – nabava borbenih zrakoplova nije i neće biti nikakav zalog za rat, nego baš suprotno za mir i sigurnost. Zalog da rata u kojem bi sudjelovala Hrvatska nikad ne bude. To je, uostalom. i najvažniji smisao cijelog ovog projekta kojeg je aktualna Vlada uspjela uspješno privesti kraju. Osim same Vlade, premijera i dva ministra obrane koji su odradili cijelu operaciju, veliki doprinos njenom uspjehu dali su i brojni javnosti nepoznati pripadnici Oružanih snaga, od tehničara, stručnjaka za aeronautiku pa dio samih pilota koji su uspješno okončali zahtjevnu obuku u Francuskoj. I jučer doletjeli iz Bordeauxa do Zagreba. Kao što je rekao premijer Plenković - ovo je bio veliki povijesni dan za Hrvatsku.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Ne zna se cijena liberalnog krila DP-a

Kaže jučer predsjednik Centra Ivica Puljak kako je antihadezeovska koalicija, koja želi iz Sabora voditi državu (bez formiranja vlade zasad), dosad uspjela prikupiti 57 ruku. Treba im, naravno, 76. Dakle, nedostaje im samo 18 - da ih podrži i cijeli Domovinski pokret, to zasad ne bi bilo dovoljno, i dalje bi falilo najmanje pet ruku.

Piše zlatko crnčec

Oporba zbunila političku javnost

Oporba je jučer zaista zbunila javnost. Prvo je SDP samo pet dana nakon izbora odustao od Zorana Milanovića kao premijera. Cijela se Hrvatska već mjesec dana trese od predsjednikove intervencije u parlamentarne izbore. Da bi sada SDP od toga onako tek usput odustao u ne do kraja jasnoj izjavi usred presice o nečem desetom.

Piše Damir Cupać

Koalicija HDZ-a s HDZ-om iz 1990-ih

Koliko god to izgledalo drugačije s obzirom na buku u javnom prostoru i šum u komunikacijskim kanalima, u Hrvatskoj nije na djelu izvanredno stanje. Dapače. Kada se stvari ogole do kraja, može se reći da su hrvatski građani izašli na izbore, izborna participacija je bila iznad svih očekivanja, a rezultat izbora je takav da su desni centar i desnica odnijeli pobjedu nad lijevim centrom, ljevicom i centrom.

piše dražen katalinić

Desna vlada hrvatska realnost

HDZ i Domovinski pokret kreću u pregovore za sastavljanje nove saborske većine koja će iznjedriti vladu. HDZ prvi počinje s pregovorima jer je relativni pobjednik netom održanih izbora i jer sa 61 mandatom ima i najveći potencijal da prvi prikupi potrebnih 76 ruku. I, budimo realni, jer lijeva koalicija ima vrlo male šanse da prikupi dovoljnu većinu za vladu.

PIŠE IAN TATAJ

Kulturna kulminacija: Opera u jednom dahu

Uzanimljivom spletu okolnosti, ove su se godine poklopile tri veće obljetnice ustanova glazbenog obrazovanja, čije su manifestacije najvidljivije upravo ovog tjedna - Glazbena škola Ivana Matetića Ronjgova u Puli, osnovana je početkom 1949. godine, te tako slavi svojih 75 godina djelovanja. Godine 1974., pak, osnovna glazbena škola osnovana je u Poreču pri Narodnom sveučilištu Poreč. Kao podružnica pri Pučkom otvorenom učilištu Poreč Osnovna glazbena škola »Slavko Zlatić« djelovala je od 1998. do 31. kolovoza 2014. godine. Odlukom Grada Poreča i Rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja od 1. rujna 2014. godine započinje s radom kao samostalna, novoosnovana Umjetnička škola Poreč.

PIŠE ROBErT Matteoni

Počasni građanin Pule Radovan Kirin - zasluženo

Odluka je napisana, a prakticirat će se za Dan Grada Pule, 5. svibnja. Ona ukazuje...

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Uvlačenje Orbana je skandalozno

Nakon odluke Ustavnog suda da predsjednik Zoran Milanović ne može biti ni mandatar, a ni premijer, koja jest skandalozna po tome što je svakako bez presedana u hrvatskoj političkoj praksi, mnogi su se analitičari složili u dvije stvari: prvo, ovo će sigurno utjecati na daljnje postizborno pregovaranje jer bi mnogi mogli odustati od podrške Milanoviću i SDP-u. I drugo, ovakvim političkim svrstavanjem Ustavni sud je, kako kažu, "oživio mrtvaca" jer je Milanović zajedno sa SDP-om već izgubio ove izbore, a sada je ponovo u fokusu javnosti.

Piše zlatko crnčec

Pregovori će biti dugotrajni

I HDZ i oporba će u sljedećim danim i tjednima nastojati kroz pregovore i konzultacije doći do magične brojke od 76 mandata koja im jamči sastavljanje vladajuće većine. HDZ će to pokušati kroz pregovore o suradnji s DP-om, a da pritom pokušaju sačuvati podršku svih osam zastupnika manjina. SDP bi mogao pokušati sastaviti nekakvu većinu od zastupnika koji nisu u HDZ-u, a po mogućnosti ni u DP-u. A takvih je baš 76. Ali ta se brojka dobiva mehaničkim zbrajanjem svih onih koji su protiv HDZ-a i DP-a.

Piše Tihana Tomičić

Plenković želi vladu čistoga centra

Ništa kontra anketa - to bi mogao biti zaključak sinoćnje izborne noći u kojoj je HDZ ostao relativni pobjednik izbora, a kako večer odmiče (ovaj se tekst piše oko 23 sata), tako njihovi rezultati još i rastu. Upravo su to ankete i predviđale, kad su HDZ-u davale minimalno 60 mjesta bez dijaspore, a SDP-u manje od 45 mandata.

Piše Zlatko Crnčec

Ulaganja građana ulijevaju optimizam

Hrvati se istovremeno pojačano zadužuju, a s druge strane sve više ulažu neke vrijednosne papire. Građani su sve više osjetljivi na razinu kamatnih stopa u bankama, koje su na oročenu štednju oko 2 posto te traže bolje prilike i alternativni oblik štednje i ulaganja koje im je zadnjih godina uz nešto višu stopu prinosa ponudila država kroz trezorske zapise i obveznice. Građani su prema tim oblicima ulaganja prije svega usmjerili depozite koje su držali na tekućim i žiro računima. Piše to u izvješću HNB-a. Dosad su Hrvati koji su imali ozbiljan višak novca, takvih nije bilo puno, ponajviše ulagali u nekretnine. Svih ovih godina otkako je u zemlju uvedena domaća verzija tržišnog gospodarstva, nekretninsko ulaganje činilo se kao daleko najbolji način štednje. Čak i u vrijeme dok su kamate na depozite bile razmjerno visoke. Čak ni oni najbolji majstori pretvorbe i privatizacije nisu se baš usuđivali uplovljavati u vode iole složenijih financijskih ulaganja kao što su dionice. Hrvatsko je tržište vrijednosnih papira bilo divlje i neregulirano. Bilo je puno sigurnije uložiti u nekretninu. Išlo se po modelu - možda se zaista više može zaraditi na dionicama, posebno u slučaju posjedovanja kakvih povjerljivih informacija, ali opet - stan je stan. Ni zgrada ni stan ni zemljište ne mogu bankrotirati. Uvijek će nešto vrijediti. A najčešće su, takva je bila domaća praksa, svakim danom vrijedili sve više. I takva je praksa bila svih ovih godina, da ne kažemo desetljeća.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Zaigrala mečka štrajka i ispred Korza 16

Pravo na štrajk jedno je od osnovnih radnih i ljudskih prava, ali je u Hrvatskoj vrlo rijetko konzumirano. Rijetki su slučajevi da radnici štrajkaju, a još su rjeđi kada je riječ o radnicima komunalnih poduzeća za koje se misli da imaju siguran i dobro plaćen posao. A najrjeđi su u Rijeci u kojoj je na vlasti stranka kojoj bi radnička prava trebala biti imperativ svih imperativa. No, vremena se mijenjaju pa je tako mečka štrajka zaigrala i na Korzu 16. Zaslužni za to su radnici Autotroleja koji već godinama kubure s nedostatnim brojem vozača koji upozoravaju da je stanje neodrživo i da je kap prelila čašu. Stanje u riječkim komunalnim društvima daleko je od dobroga. Vremena su se promijenila, posao radnika u komunalnom poduzeću i dalje je relativno siguran, ali je daleko od toga da je dobro plaćen. Ima već dvije godine kako su socijalne tenzije u riječkim gradskim tvrtkama i ustanovama takve da je bilo pitanje dana kada će radnici izaći na ulice. Najprije su krenuli radnici Čistoće, ali je socijalnim dijalogom između gradske vlasti i radnika ipak postignut dogovor. Bilo je problema i sa zaposlenima u gradskim vrtićima i osnovnim školama, vatrogascima, ali su kolektivni ugovori na kraju potpisani. Kada je krenula pobuna iz Autotroleja, riječka gradska vlast bila je uvjerena da će pronaći zajednički jezik. Jer ni jednoj vlasti ni u jednom trenutku ne odgovara štrajk. Ali gorega trenutka nego što je bio jučer teško je i zamisliti.

Piše Dražen Katalinić

Pravedna plaća za javni sektor

Zaposleni u javnim i državnoj službi, njih 244 tisuće, nakon niza godina ovih su dana dobili plaću kakvu zaslužuju, a nakon što im godinama plaća uopće nije rasla. Povijesno povećanje plaća u državnom sektoru rezultat je povijesne reforme, odnosno znatnog povećanja koeficijenata za sva radna mjesta, uključujući i pripadnike Hrvatse vojske kojima plaća ne da nije rasla, nego se u mandatima nekih drugih vlada čak i smanjivala, a sada je prosječno povećana za 38 posto.

Piše Milan Rakovac

U tijeku je velika depopulacija Južne Slavije

Ma ča jopet uon, će reći to ki, dela belaj, bi reka naš Bosanac? Ma xe vero anche che el primo galo che canta finira’ in brodo! Ali, nije posrijedi autorska presumpcija, nego gola EU statisitčka procjena: svi južnoslavenski narodi populacijski nazaduju, 20-30 posto, gledajući po prognozama do 2070. godine. Samo Slovenci napreduju. Tada će Slovenaca biti oko dva milijuna, a Hrvata jedva malo više od dva milijuna (od skoro pet milijuna koliko ih je bilo 1991.).

piše ian tataj

Kulturna simbioza: (D)novinari i (ne)urednici

Da je veza između novina i društva gotovo pa neraskidiva, govori činjenica, in primis, da je sama temeljna definicija i etimologija riječi iz koje sve to nastaje, »novost«. Da čovjek ne treba vijesti i novosti, govori možda činjenica da, kada se sretnemo s nekim, većinom ćemo ih pitati »što ima novoga«, a ne »što već znamo?«

PIŠE ROBERT MATTEONI

Pravo na sebe i svoje

Već duže vrijeme Šajete Boysi, navijači Jadrana, u sinergiji su s navijačima Istre 1961. Demoni dolaze podržati Jadran, a porečki kolege po navijačkoj strasti uzvraćaju na utakmicama »zeleno-žutih«. Navijačka supkultura nije samo stvar nogometa, nego i određeni marker društvenih ponašanja, obzirom da je zanimanje za taj sport najmasovnije. Tako ćemo iz ne tako davnih arhiva izvući i priču o tome kako su porečki navijači stigli u Pulu pomoći kolegama u hvalevrijednoj akciji. Prije točno 4 godine, kada je još harala pandemija, Demoni i Šajete su zasukali rukave i dali veliki (i fizički) doprinos preseljenju inventara iz stare u novu modernu zgradu Opće bolnice Pula. Djelatnici OB-a istakli su koliko im je ta pomoć bila značajna da se što prije realizira slojevito i delikatno preseljenje, tim prije što su navijači nosili (i u prethodnim akcijama) teški inventar.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Tko o čemu, Milanović o DORH-u

Tko o čemu - Milanović o Turudiću. Ovoga puta uznemirio ga je stav premijera Andreja Plenkovića o tome da bi, kako je rekao u jednom intervjuu, možda ipak bolje razmotrio izbor Turudića za šefa DORH-a »da je prije odluke u Hrvatskom saboru imao sve dokaze i informacije« o njemu.

piše zlatko crnčec

Neodlučni odlučuju o ishodu izbora

Istraživanja javnog mnijenja uoči izbora, istina, često i griješe, ali kakva god bila ipak ukazuju na neke trendove. Rijetko se događa da baš totalno promaše. Iako, istina, zna se i to dogoditi.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Milanović želi "svoju vladu"

Baš kad smo pomislili da bi izborna kampanja čak i u posljednjem tjednu izbora mogla postati dosadna, predsjednik Zoran Milanović pobrinuo se da ipak tako ne bude. Ovdje ne govorimo o njegovom oštrom sukobu s Olegom Butkovićem - jer taj sukob niti je dosadan, niti je nevažan, a niti će stati do 17. travnja - nego o najavi kako će izgledati njegova vlada, ako je bude formirao.

Piše zlatko crnčec

Politička nekorektnost ima svoje granice

Izborna se kampanja približava samom kraju. A to znači da ćemo u sljedećih sedam dana biti svjedoci zaista svega i svačega. Za posljednji play of the day zaslužan je aktualni predsjednik Republike koji je aktualnom ministru gospodarstva zaprijetio da će nakon zatvaranja birališta završiti ni manje ni više u zatvoru.

Piše Damir Cupač

Obračun kod O.K. korala

Kad već tehnički premijer Andrej Plenković nije htio izaći na crtu predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću, nesuđenom kandidatu na listi SDP-ove koalicije u 1. izbornoj jedinici i wanna be premijeru treće republike, odlučio je to učiniti ministar Oleg Butković. Istog trena kada su stali jedan nasuprot drugom krenuo je obračun kod O.K. korala. Pištolji su izvučeni i dvoboj je iz dana u dan sve spektakularniji.

piše dražen katalinić

Za blagostanje se treba izboriti

Bivši ministar financija Zdravko Marić na jednoj je poslovnoj konferenciji u studenom prošle godine podsjetio da nam je na početku mandata premijera Tihomira Oreškovića prijetio pad kreditnog rejtinga stepenicu ispod »junka« (smeća), odnosno da nam je kreditni rejting bio toliko nizak da se nalazio na razini za koju nema naziva »jer nitko tamo nikad nije bio«. Na istoj je konferenciji također bivša ministrica financija Martina Dalić podsjetila pak kako smo propustili prvi val stranih investicija te kako je Hrvatska u to vrijeme bila sama, a danas uživa »blagodati i osigurače članstva u EU-u i eurozoni«.

PIŠE ROBERT MATTEONI

Dani nogometa Bubić... I laureati

Kad god je pričao o uživanju u nogometu, spominjao bi utakmice omladinskih kategorija. Bio je odličan igrač koji je svojevremeno zaslužio poziv (1977.) Rijeke u prvu jugoslavensku ligu. Vratio se brzo kući jer je shvatio da daleko od Pule ne može uživati ni u svakodnevici života, a pogotovo ne nogometno. Kratke faze igranja u juniorskoj kategoriji tumačio bi kao najbolju razbibrigu karijere. Druga vremena.

piše tihana tomičić

Neinventivna kampanja

Neki analitičari kažu da je ovo najdosadnija kampanja ikad. Zoran Milanović kaže: ili mi, ili oni.

piše zlatko crnčec

Hrvatska će opet proizvoditi lijekove

Usred izborne kampanje pojavila se jedna izuzetno dobra vijest. Gradnja pogona za proizvodnju zmijskog antitoksina u Imunološkom zavodu (IMZ) trebala bi početi u listopadu ove godine. Konačno je iz trećeg pokušaja izabran najpovoljniji ponuđač za izgradnju pogona IMZ-a u poslovnoj zoni u Rugvici pored Zagreba. Riječ je o izgradnji prve od tri planirane nove tvornice IMZ-a koji se, eto, kao ptica feniks podiže iz stečajnog pepela.

piše tihana tomičić

I HBK u izbornom procesu

Onaj čije se ime ne smije spominjati - tako u SDP-u zovu predsjednika Zorana Milanovića u ovoj kampanji u kojoj je Ustavni sud i njemu i SDP-u zabranio izravno sudjelovanje na listi i u promidžbi. Iako se Milanović de facto počeo reklamirati za premijera svojim jumbo plakatima, na njima ne piše ni riječ premijer ni naziv stranke SDP, pa se svi u državi pravimo ludima. Zasad.

Piše zlatko crnčec

Sučeljavanje je, uostalom, bez veze

Sučeljavanja aspiranata za poziciju premijera ovog puta ipak neće biti. Zoran Milanović nije ni kandidat na ovim izborima pa je besmisleno da se na njima predstavlja kao budući premijer. Posebno jer je po Ustavu baš on taj koji bi budućem premijeru trebao dati mandat. Ostali aspiranti, osim aktualnog premijera, ipak dolaze iz stranaka koje imaju manje od deset posto podrške birača. Pa bi sučeljavanje s njima ipak bilo i bespredmetno. Tako da će javnost biti zakinuta za dvoboj Milanović - Plenković čiji bi ishod možda mogao i izravno utjecati na to tko bi od njih dvojice mogao dobiti najvažniji posao u Banskim dvorima. Ovo jest stanovito razočaranje za birače.

Piše Damir Cupać

Pukovnik ili pokojnik

Ovi uskrsni praznici dobro su došli hrvatskim građanima kako bi predahnuli od visokog političkog presinga koji je započeo najavom kandidature predsjednika Zorana Milanovića na parlamentarnim izborima na listi SDP-a u 1. izbornoj jedinici. Uslijedili su strah i zebnja sve do očitovanja Ustavnog suda koji je potvrdio da Milanović mora dati ostavku ako se misli kandidirati na parlamentarnim izborima. Dok su ustavni stručnjaci tumačili da je Milanović u krivu, gotovo nitko nije shvatio da se SDP-ova koalicija najavljena na zagrebačkom prosvjedu uoči raspuštanja Sabora raspala. Na proste faktore. I da su sa SDP-om ostali isluženi politički kadrovi poput notornoga Radimira Čačića koji SDP-u nosi malo, a zbog kojega bi SDP mogao izgubiti puno.

piše robert matteoni

MetroPula: Nagrade su im prisjećanja i emocije sugrađana

Prije 20-ak godina u ovom listu pokrenuli smo rubriku Šetnja po sedam pulskih brežuljaka. U eri eskalacije medijske agresivnosti, gdje je poželjnija negativna vijest, pobornici takvog pristupa forsirali su dramatiziranja. To će, govorili su, prodavati novine. Kao da je samo to samo uloga medija, prodati, a ne omogućiti informacije i sadržaje sa kojima će čitatelj donositi svoje sudove.

piše ian tataj

Kulturna restauracija: Vjera u umjetnost

Dok mnogi čekaju nedjeljno uskrsnje papinsko obraćanje "Urbi et orbi" kršćanskom svijetu, razmotrimo na tren odnos kulture i vjere. Htjeli ili ne htjeli, poštivali ili ne poštivali, vjerovali ili ne, velikim je dijelom naše civilizacije; naše same kulturne baštine, Kršćanstvo, ilitiga naprosto duhovnost. Raniji umjetnici, činitelji i predstavnici mnogih kulturnih branši, de fakto, ako ne de jure, morali su ispoljavati u svojem opusu barem semblancu, privid iskrene vjere, ako nije bilo dovoljno da svojim djelima javnost pozivaju na nju. Svi su oni bili na platnoj listi, a najbogatije institucije i mecene, bili su, ako ne Crkva, oni koji su ju promicali.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Liste - najzanimljivija literatura

Dok svi mi budemo uživali u prazničnom uskrsnom miru, DIP će 24 sata dnevno ovih praznika raditi na provjeri izbornih lista. Naime, kandidacijski postupak je završen i krećemo prema izborima 17. travnja. Bum, pištolj je opalio za početak kampanje!

Piše Tihana TOMIČIĆ

Napokon programi!

Nakon šokova s kandidaturom Zorana Milanovića, nakon skoro dva tjedna napokon smo u ovoj pretkampanji došli i do - programa. Zadnjih 14 dana uglavnom smo slušali prepucavanja i uvrede, ali danas s predajom kandidacijskih lista i s početkom službene izborne kampanje, konačno na red dolaze i programi.

Piše zlatko crnčec

Ustavni sud reformirati, a ne ukinuti

Ustavno sudovanje je političko sudovanje. Ovu izreku može se čuti na samom početku prvog predavanja kolegija Ustavno pravo. A trebali bi je se prisjetiti svi nakon inicijative Zorana Milanovića da bi Ustavni sud praktički trebalo ukinuti. Hrvatska ima skoro 35 godina iskustvo ustavnog sudovanja u demokratskom poretku. Uglavnom, može se reći da ono ni na koji način ne odskače u smislu kvalitete od onog koje upražnjavaju redovni sudovi. Bili oni kazneni ili građanski. Ustavno sudovanje nije ni bolje ni lošije od politike, koja uostalom izravno odlučuje o sastavu Ustavnog suda.

Piše zlatko crnčec

SDP podmeće sam sebi

Ovo što je jučer napravio Tonino Picula nije prvi slučaj da viđeniji članovi SDP-a javno istupaju dezavuirajući stranačko vodstvo. I to u krajnje delikatnom razdoblju uoči parlamentarnih izbora. Prvo je iskočio splitski SDP čiji je čelnik javno govorio da se i on i njegova organizacija protive suradnji s Ivicom Puljkom. Nije prvi puta da je taj čelnik javno ponizio vodstvo stranke. Prije ovog prijepora oko Puljka, on je javno ponizio Peđu Grbina tražeći njegovu odgovornost nakon što je Možemo! konačno odbilo ponudu SDP-a za predizbornu koaliciju. Napasti tako javno šefa stranke u izbornoj godini može samo netko kome do nje nije ni najmanje stalo. A budući da nikakve sankcije nije bilo, Matijević se još gore ponio u još delikatnijem trenutku, samo koji tjedan pred izbore. Nikome sigurno nije lako u koaliciji s Ivicom Puljkom, njegovim zanimljivim zamjenicima i članovima najuže obitelji, ali čovjek, kakav god bio, ipak nosi neke glasove. I to pred možda najneizvjesnije izbore u povijesti u kojima će svaki glas biti bitan.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Bol bolujemo

Nije čovjek stroj pa da može raditi bez prestanka 24 sata dnevno, pa tako 365 dana sve do penzije. Ako ima sreće pa da je dočeka. Jedna od tekovina je pravo radnika na bolovanje. Danas se u razvijenom svijetu bolovanje uzima kao nešto što je oduvijek postojalo. No, nije bilo tako pa se na pravo na plaćeno bolovanje valjalo izboriti, kao i za pravo na odmor i satnicu koja nije ropska.

piše dražen katalinić

Sučeljavanje umjesto urlanja

Sukob između dva brda – Pantovčaka i Gornjeg grada – početkom izborne kampanje dobio je novu dimenziju, ali stare prozivke. Nije to više samo »tvrda kohabitacija« između premijera i predsjednika, sada je to već postalo ozbiljno jer se radi o borbi za ponovno osvajanje vlasti.

piše robert matteoni

MetroPula: Crni bik s Velog Vrha

Došao je točno u minutu. Čvrst stisak ruke, prodoran pogled, foto albumi u borši i spreman za izlet u prošlost. Šaka odaje sport kojim se bavio. Kaže da je taj "otok" valjda jedina posljedica 45 godina nakon karijere.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Kome trebaju neredi i nemiri

Kad je prije sedam dana Zoran Milanović objavio kandidaturu za premijera, svi smo znali da će doći do novog miješanja karata. HDZ više ne može biti siguran u izvjesnu pobjedu, a na ljevici je isprva zavladalo oduševljenje, čak ekstaza. I birači su reagirali, po prvim anketama SDP je znatno skočio. Neki su izračunali da Milanović donosi u prosjeku 10 posto glasova više SDP-u nego kad ga nema u igri.

Piše Zlatko Crnčec

Podrška BiH, zalog za poboljšanje odnosa

Hrvatska je jučer na Europskom vijeću još jednom snažno podržala da EU donese odluku o otvaranju pristupnih pregovora s BiH. Ostaje za vidjeti koliko će to biti primijećeno, a onda i cijenjeno u Sarajevu. Koje je dosta sumnjičavo prema Hrvatskoj, među ostalim i zbog toga jer njen predsjednik Republike otvoreno zagovara strateško partnerstvo Hrvata i Srba u BiH. Iako bi bilo puno logičnije da u BiH postoji strateško savezništvo Hrvata i Bošnjaka. Ali za to postoji puno u ovom trenutku potpuno nepremostivih prepreka za koje su odgovorne obje strane, moguće u ovom trenutku čak više i bošnjačka čiji je udjel u stanovništvo tri puta veći. Bošnjačka politička elita želi stvaranje takozvane građanske države sa središtem u Sarajevu bez ikakvog razumijevanja za činjenicu da je praktički pola građana BiH protiv toga. A do tog rješenja želi doći pukom snagom brojki - po zadnjem popisu Bošnjaka je nešto više od 50 posto - i osloncem na zapadne zemlje koje forsiraju takvo rješenje iz nekih svojih interesa. Iz Sarajeva nema ni najmanjeg pokušaja da se s hrvatskom stranom u BiH pronađe nekakav kompromis koji bi otvorio prostor za dijalog i za daljnje poboljšanje odnosa. Posebno se to vidi po krajnje uvredljivom načinu na koji službeno Sarajevo odbija ukidanje za BiH Hrvate krajnje ponižavajuće situacije da njihovog predstavnika u Predsjedništvo BiH biraju Bošnjaci. Pa na kraju Bošnjaci imaju dva člana tog tijela, Srbi jednog, a Hrvati nijednog.

piše tihana tomičić

Milanovićevi (pravi) partneri

Kad je prošlog petka predsjednik Zoran Milanović iz neba pa u rebra krenuo u svoju kandidaturu za premijera uz podršku SDP-a, svi smo pali, kako bi on to zacijelo lijepo rekao - na guzicu. Onesvijestili smo se, patosirali, a kad smo se pribrali od prvog šoka, neovisno o tome što mislimo o upozorenju Ustavnog suda, nismo mogli da se ne zapitamo - što će se u Hrvatskoj promijeniti kad Milanović doista postane premijer i kad se riješimo zločestog korumpiranog HDZ-a.

piše dražen katalinić

Sumanuti juriš presudio koaliciji

Nije ni počelo, a skoro već završilo. Ili bolje rečeno, počelo je dosta pompozno sa stisnutim »pesnicama« i prosvjedom na Markovu trgu, uz dodatni spektakl za koji se pobrinuo predsjednik Milanović nasrtajem na Ustav, da bi se jučer sve raspalo. Lijevu žuto-crvenu koaliciju na čelu sa SDP-om u jednome danu napustili su IDS i Fokus. Jedni kažu da je za njih koalicija sa SDP-om »završena priča« zbog SDP-ovog prihvaćanja Milanovićeve kandidature za premijera, drugi zato što je SDP donio izborni program bez da ih je išta pitao. Pa su te dvije stranke u praksi provele slogan izvikivan na Markovu trgu – dosta je!

Piše Damir Cupać

Ustava rijekama pravde

Svakome onome tko nije član ili simpatizer SDP-a bilo je jasno da odluka Ustavnog suda o izravnom uključivanju predsjednika Zorana Milanovića u izbornu utakmicu na listi SDP-a ne može biti drukčija nego onakva kakvu je pročitao predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović. Kada su se predsjednik SDP-a Peđa Grbin i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović prije nekoliko dana odmetnuli u ilegalu i mimo ustavnih normi, prva reakcija svijeta koji nije ostrašćen i nije spreman zažmiriti na oba oka samo zato što je krenula misija protiv korumpiranog HDZ-a, bila je ponovno čitanje svega onoga što je Milanović naveo. I nakon nekoliko iščitavanja Milanovićevog proglasa nikako se nije mogla naći rečenica da zbog svega što se događa on nema druge nego podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Republike Hrvatske, ponijeti crvenu zastavu i krenuti na barikade. Predsjednik je, naime, odlučio krenuti u izbornu utakmicu na način da zadrži pričuvni položaj na Pantovčaku sve dok ne vidi konačan ishod izbora koji će se održati za manje od mjesec dana. On je najavio da rijeke pravde dolaze, citirajući stihove Jure Stublića, i bio je zadovoljan sobom. I pritom je mislio da krajnji cilj rušenja HDZ-a opravdava svako sredstvo.

Piše Zlatko Crnčec

Milanović galvanizirao HDZ

HDZ je na svom jučerašnjem izvještajnom saboru iznio najvažnije detalje svog izbornog programa, ali i pokazao javnosti, svojim biračima i članstvu da s puno optimizma ulazi u izbornu kampanju. Samo dva dana nakon što je predsjednik Republike objavio da praktički istovremeno želi biti i premijer, prašina izazvana ovim događajem ipak se slegla. I HDZ na izbore ide više-manje na način koji je predvidio i prije performansa Zorana Milanovića. Čini se da nikakvih radikalnih promjena neće biti. Barem nikakve jučer nisu najavljene s pozornice Koncertne dvorane »Vatroslav Lisinski«. HDZ na izbore ide s taktikom i strategijom kao da onoga što se dogodilo prošlog petka nije ni bilo. Naglasak je na onome što se napravilo u zadnja dva mandata. I što se namjerava u sljedećem. Plenković je Milanovića izrijekom spomenuo tek nekoliko puta.

Piše Ian Tataj

Kulturna saga: Dvaput je dvaput

Nekome je život kao sapunica sa, nadamo se, barem sedamdesetak sezona; nekome je više kao sitcom, humoristična serija raznih tematika; nekome je serijal ratnih i triler filmova, nekome je više kao nekakav ciklus europskog noir ili eksperimentalnog niskobudžetnog filma. Svatko ima svoj različit put, a netko se, makar u nekoliko navrata može nasmijati kada gleda unazad koje je sve sezone, epizode i nastavke u svojoj priči imao. Ako pak pogledamo u dnevne kronike našeg đornala i onih koji su nas prethodili, vidimo da ponekad neke priče ili nikad da završe, ili imaju samo pojedan nastavak.

Piše Robert Matteoni

Sport u kampanji, sport iz kampanje

Prošlog sam utorka iskoristio lijepo sunčano vrijeme i poslijepodne prošetao do i Lungomareom. Otkako je 1990-tih gradska uprava Igora Štokovića inicirala uređenje i to pod uobičajenim negativnim javnim kritiziranjima-opstrukcijama, dojam je da se na tom »drugom i drugačijem Korzu« malo toga promijenilo. Ne znam zašto, ali od 1980-tih na ovamo, u različitim fazama društvenih, političkih, ekonomskih i inih stvarnosti, uvijek se u Puli osjećala neka tenzija oko više-manje svega što se gradi, mijenja. I kao druga strana zvona, odjekivala bi negativna jeka onih koji gunđaju što se ništa ne gradi i ne mijenja.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Od danas, Hrvatska je banana država

Jučer oko 16 sati svi su tekstovi već bili napisani - izbori su 17. travnja, odlično, bit će bolji odaziv, predsjednik Zoran Milanović je odlučio skratiti kampanju, sve odlično.

Piše zlatko crnčec

Vladine mjere i dalje potrebne

Vlada je jučer usvojila šesti paket mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena, ukupne vrijednosti 503 milijuna eura, kojim osigurava nastavak stabilnosti cijena struje i plina, a nastavlja se i s pomoći umirovljenicima, braniteljima te socijalno ugroženim građanima.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Pravosuđe - biti ili ne biti

Pravosuđe je više nego ikad top tema ovih izbora. Ne samo slučaj Turudić, nego i sukob nadležnosti između EPPO-a i domaćeg DORH-a - ultimativne su teme ove pretkampanje. To je naravno loše, jer bi pravosuđe trebalo biti potpuno neovisno i kao zasebna grana vlasti izvan ovih političkih sukoba. Ali to je i dobro, jer će biračima pomoći da precizno razluče koga vide kao borca za zakonitost i procedure, a koga ne.

Piše zlatko crnčec

HSS-ovci se ugrađuju i lijevo i desno

Široj javnosti malo poznat Željko Lenart izazvao je jučer pravu lančanu reakciju u Saboru. Potpuno nesrazmjerno njegovom političkom rejtingu, njegovo napuštanje posrnulog i jedva živog HSS-a pretvorilo se u politički cirkus o kojem su se morale izjasniti čak i one, za razliku od HSS-a ipak relevantne političke stranke. Jer izbori su iza ugla i ništa se ne smije prepustiti slučaju.

Piše Damir Cupač

Gladna državna usta

Od kada je svijeta i vijeka, točnije od kada je države, ima i poreza. Jer netko mora hraniti sve ono što država jest. A namnožilo se gladnih usta. I ne samo da su se namnožili, već su postali obijesni pa je poreza, poreznih davanja i raznoraznih nameta sve više. Nevjerojatna je količina maštovitosti koju ima država kako bi zagrabila građanima u džep i tako prehranila sve ono što je na državnoj plaći. Da, sve to plaćaju građani i gospodarski subjekti. I nije im lako, budući da bi od cjelovitog spiska na kojemu bi bili svi harači i desetine koje im se otimaju vjerojatno poludjeli. Država je pametna. Ne uzima odjednom i velike iznose. Država se razvijala stoljećima i naučila je lekciju. Porezna davanja su se usitnila po iznosu, ali su se namnožila po količini. Pa ispada da građani to ne osjete, lipa, pardon, cent tamo, cent ‘vamo, kako na bruto iznosu plaće, tako i na računima za komunalne usluge, električnu energiju i slično. Ljudi su dovedeni u situaciju da pojma nemaju ni koliko plaćaju, ni za što plaćaju.

Piše Dražen Katalinić

Obračun države s nemarnim roditeljima

Država se odlučila obračunati s još jednom vrstom izbjegavatelja poreznih obveza, a u ovom slučaju i društveno-obiteljskih normi, a to su neodgovorni roditelji koji koriste sve moguće zakonske »rupe« i manjkavosti sustava ne bi li izbjegli plaćanje alimentacije. Zapošljavaju se na crno, mijenjaju adrese, odlaze raditi u inozemstvo gde izbjegavaju prijavu boravišta, prikazuju da su zaposleni na minimalac… Sve samo da vlastitiom djetetu ne plate dio uzdržavanja. Država stoga novim zakonskim prijedlogom isplatu alimentacije za svu djecu kojima roditelji to izbjegavaju u potpunosti preuzima na sebe. No, kako porezni obveznici ne bi plaćali dugove neodgovornih roditelja, država će takvima puhati za vratom pa će ih najprije ovršiti, a ukoliko na računu nemaju dovoljan iznos, poslat će ih na rad za opće dobro. Da država zaista misli ozbiljno, pokazuju i sredstva za isplatu alimentacije iz državnog proračuna koja su za iduću godinu gotovo udvostručena.

piše milan rakovac

Što bi rekao danas, dobri čovjek Fulvio Tomizza

Saša Ćirić, regularni Tomizzijanac, sažeo je lani na Forumu svekoliko stanje u nama i oko nas – i nad nama:

Piše Robert Matteoni

Silvana, 70 godina žena na stadionu

Dan žena. Toga datuma 1947. godine jedna je djevojka iz Rebići, kraj Hrboki, izrekla DA svome dečku, koji je kao izbjeglica rođen u Pothendorfu (Austrija), a porijeklom je iz Fažane. Prije 77 godina Eufemija Dobran postala je supruga Marija Sorbole. Svi koji su od 1953. godine kročili na Gradski stadion u Premanturskoj (danas Marsovo Polje) ulici, upoznali su skladan bračni par.

piše tihana tomičić

Izbori ante portas

Predsjednik Vlade Andrej Plenković želi nam mirno ljeto. Zato je odlučio da se Sabor raspusti i prije nego se očekivalo, već idućeg tjedna, a onda imamo još najviše 60 dana da se izbori održe.

piše zlatko crnčec

HDZ i pučani pred velikim izazovom

Premijer Andrej Plenković jučer je u Bukureštu najavio svojim europskim saveznicima pučanima da će se on i sljedeće godine pojaviti na njihovom kongresu kao premijer Hrvatske.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Za Grbina će najvažnija biti - percepcija

U politici, percepcija je sve. Cijeli svoj mandat na čelu SDP-a Peđa Grbin temelji na ideji da SDP ostaje najveća i najjača stranka oporbe, i da je samim time on taj koji je logičan kandidat oporbe za premijera, i ako mu bog da, nasljednik Andreja Plenkovića na čelu Vlade.

piše zlatko crnčec

SDP pred velikim izazovom

SDP je jučer okupio vrlo raznoliku koaliciju. U njoj je na primjer Radimir Čačić, čovjek biznisa i pragmatičnih rješenja, koji nikada nije imao previše razumijevanja za razne "kerefeke" kao što su to zaštita prirode, samoupravljanje ili apstrakcije kojima se današnja ljevica tako jako voli baviti.

Piše Damir Cupać

Dosta je! Ili nije

Eto, i ta je enigma riješena. Nakon više od pola godine spekuliranja kada bi premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković mogao obznaniti kada će okončati svoj drugi mandat, odlučeno je da će se novi parlamentarni izbori održati prije onih europskih. A europski izbori održat će se u Hrvatskoj 9. lipnja ove godine. Znači, građani Hrvatske na proljeće će krenuti na birališta kako bi izabrali novi saziv Sabora i novu Vladu. Plenković je mjesecima mudro šutio i pržio oporbu na tihoj vatri, odbijajući decidirano odgovoriti kada će se raspustiti državni parlament kako bi se moglo krenuti na nove parlamentarne izbore. Samozadovoljno je na pitanja odgovarao da ne vidi razloga ni za kakvu žurbu i da će oni biti u ustavnim okvirima.

piše dražen katalinić

I digitalnom mančom do uređene destinacije

Sve je spremno, ili bi sve već trebalo biti spremno za uspješan početak nove, nadamo se još jedne rekordne sezone, koja je doslovce iza ugla jer su nam uskrsni blagdani ove godine već u ožujku, kad očekujemo i prve goste. No, izgleda da su s pripremama malo zakasnili ugostitelji, iako uopće ne sumnjamo da će i oni biti na razini zadatka i to još u popularnoj destinaciji kao što je Hrvatska. Naime, iako su početkom godine stupile na snagu izmjene zakona kojima je omogućeno ostavljanje napojnice konobarima i prilikom bezgotovinskog, odnosno kartičnog plaćanja, čini se da većina ugostitelja još nije uradila potreban korak za fiskalizaciju napojnice, a to je nadogradnja softvera na POS uređajima. Nemojmo odmah misliti da su ugostitelji lijeni ili da žele konobarima uzeti »manču« – ceh ugostitelja je bio među prvima koji je tražio fiskalizaciju napojnica, a konobari nemaju ništa protiv – problem je još uvijek u nizu nedoumica koje Hrvatska gospodarska komora dobiva s terena, zbog čega su u suradnji s Ministarstvom turizma i sporta pokrenuli niz edukacija, a jedna je već održana u Osijeku.

piše ian tataj

Kulturna trafika: Istra u bijeli svijet - bijeli svijet u Istru

Lijepo je ponekad biti u pravu. U prošlosubotnjoj kolumni, nazvanoj, možda malo previše kulturpesimistično "Kulturna globalizacija: Tko bira one koji biraju?", iznio sam jednu aktivnu kritiku promjene sustava oko izbora kandidata koji će s Dore otići u daleku Švedsku, i dokle sve to zapravo može voditi. Ono gdje sam bio u pravu je da je pobjednik Dore upravo naš Umagež Marko Purišić, Baby Lasagna. U redu, možda jest bilo očito svima; možda je bio jedini koji je došao sa uistinu pamtljivom i upečatljivom pjesmom, možda je on bio jedini koji nije puno kreštao u izvedbi, ili štogod još; no činjenice su nepobitne. Pjesma koja pjeva o odlasku od kuće u "bijeli svijet", uistinu ondje ide, a tko se predstavlja u Malmo Areni u istoimenom gradu od 7. svibnja nadalje, nego Istrijan, odnosno "istarski proizvod".

piše robert matteoni

MetroPula: Interpretiranje umjesto primjena propisa je problem HNL-a

Svjedoci smo nove afere u domaćem nogometu, a koja je rezultirala ostavkom šefa sudačke komisije HNS-a Brunom Marićem. Vjerojatno svi znaju o čemu se radi. Načelno je u pitanju objava audio snimaka VAR-a. One otkrivaju prilično folklorno korištenje i tog alata (Video Asistant Referee), koje je trebalo biti olakšanje za donošenje pravednijih sudačkih odluka. U pet godina promocije VAR-a bilo je početne afirmacije njegove korisnosti, ali već koju godinu u raznim europskim ligama raste konfuzija u njegovoj primjeni. No, u Hrvatskoj, sukladno neviđenoj kreativnosti u izigravanju propisa, stvari su u kršenju protokola korištenja VAR-a otišle na višu razinu. Na stranu načelni uzrok koji je doveo do odlaska šefa SK, realnije je kako se stvorila kritična masa nezadovoljstva suđenjem i bilo je samo pitanje trenutka kako će Bruno Marić abdicirati.

Piše Zlatko Crnčec

Oporba daleko od pobjede

U sljedeća dva tjedna oporba će se pokušati dogovoriti kako će na kraju izaći na izbore. Naravno, najlogičnijim se, gledajući ovako sa strane, čini ideja da bi SDP i Možemo! trebali izaći zajedno u svih deset izbornih jedinica, pojačani u osmoj s IDS-om i desetoj s bračnim parom Puljak. A da sve ostale stranke i strančice i njima pridružene ugledne i »ugledne« pojedince i pojedinke u političkom smislu puste niz vodu. I nazovu takvu svoju koaliciju »Dosta je« ili nekako slično.

Piše Zlatko Crnčec

Milanović upleo SOA-u u sukob s Vladom

Iako se još jučer ujutro činilo da su se Vlada i predsjednik dogovorili o prvim ljudima Hrvatske vojske i SOA-e, u rano popodne ispalo je da to baš i nije tako. Zoran Milanović oglasio se priopćenjem u kojem navodi da nikakav dogovor nije postignut oko toga tko će dobiti novi mandat na čelu glavne hrvatske obavještajno sigurnosne agencije.

piše tihana tomičić

Plenković može osujetiti prosvjede

Lijeva oporba organizira velike prosvjede s porukom »Dosta je!« i zahtjevom da se odmah raspišu novi izbori, nakon slučaja Turudić i novih afera vezanih uz trošenje EU novca za obnovu. Prosvjedi su najavljeni u svim velikim gradovim za 23. ožujka.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Tko je tu slijep

U Europskoj uniji su uvjereni: Donald Trump pobijedit će na izborima u Americi 7. studenoga. Posljedica će biti izlazak SAD-a iz NATO-a, podrška Trumpa Rusiji i Vladimiru Putinu te ostanak Europske unije na vjetrometini protiv dva udružena diktatora.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Ukleta željeznica u Hrvata

Rijeka je tužan grad kada je riječ o alternativnim vrstama javnog prijevoza. Osim automobilima i autobusima javnog gradskog prijevoza, teško se može putovati gradom. Uvijek ima optimista koji koriste bicikle ili romobile, ali problem Rijeke je njezina stiješnjenost zbog čega je prometovanje na dva kotača pravi izazov i iziskuje čelične živce i onih koji su na četiri kotača i ovih koji voze na dva.

Piše Ian Tataj

Kulturna globalizacija: Tko bira one koji biraju?

Osim što je ove godine na tradicionalnoj manifestaciji za izbor hrvatskog predstavnika, odnosno predstavnice na Eurosongu bila nekolicina autora iz Istre, ili koji se barem vole definirati istrijanima - što je pozitivno, ove su nam godine stigle neke bitne promjene, neke od kojih zvuče kao ona proverbijalna izjava iz "Zvjezdanih staza": "I am altering the deal!".

piše dražen katalinić

Zasučimo rukave

Uoči objave podataka o kretanju BDP-a u zadnjem kvartalu prošle godine kao i za cijelu 2023., koje će sutra obznaniti Državni zavod za statistiku, ovoga puta ne treba posebno strepiti, kao što smo znali u nesigurnim vremenima, jer se ne očekuju nikakva neugodna iznenađenja. Objava DZS-a o BDP-u čak i neće biti glavna vijest dana, kao što je također nekada bio slučaj. Jer velikih iznenađenja nema: cijelu prošlu godinu gospodarstvo nam je raslo stopama daleko većim od prosjeka Europske unije, a o eurozoni da i ne govorimo, pri čemu se čak ni povećane kamatne stope koje je Europska centralna banka uvela zbog obuzdavanja inflacije nisu prelile na Hrvatsku, pa se danas Hrvati zadužuju jeftinije od Nijemaca i gotovo dvostruko jeftinije od Mađara. Istinabog, imamo neumoljivu inflaciju koja je zagrizla razinu nešto veću od 4 posto i ne da se spustiti, što nas svrstava u sam vrh zemalja eurozone po stopi inflacije, uz Estoniju i Slovačku. A inflaciju pak potiče rast plaća, najprije u privatnom, a sada zbog uredbe o novim koeficijentima i u javnom sektoru; s druge strane, Europska nas je komisija obasula novcem kroz Nacionalni plan oporavka i obnove (NPOO), a istodobno smo se konačno odlučili malo više potruditi u povlačenju sredstava koja nas ionako čekaju u EU-fondovima, a rezultat svega je da možda imamo malo (pre)više novca u optjecaju, što je također poguralo inflaciju naviše.

piše robert matteoni

MetroPola: Dočekati doček, rijetkost, ali nezaboravno

U okvirno 12.500 radnih dana čovjek doživi doista svega i svačega. Pogotovo na ovim prostorima, uz mijene države, društvenog uređenja, ekonomskih zbilja, upravljača i vladara te inih faktora. Bilo je posebnih trenutaka, ali jedan u kontekstu ove teme, ostao mi je nekako posebno u sjećanju. Nije lako pronaći situaciju u kojoj se istovremeno trpko nasmijete i kuha vam ogorčenje. U pitanju je detalj. Jedan nadobudni urednik u matičnoj kući nazvao me da mi kaže kako mu je pretjerana količina teksta i fotografija koje sam mu poslao nakon jednog dočeka sportaša u Puli. Preciznije, bio je to dan kada se u centru grada, s bazom na trgu mercata, dočekalo nogometaše Istre po povratku iz Belišća. Velika masa ljudi željela je pozdraviti momčad koju je vodio Dragan Simeunović uz asistenciju Franca Rosignolija. Bio je to jedan krasan doživljaj za Puležan(k)e i navijače. Prije svega, zato jer su često iz drugih sredina mlade hrvatske lige, kad god bi željeli pljuckati po Puli i Istri, sprdali ovdašnju javnost kako im je to poklonio Franjo Tuđman. Istina je da je od prvog hrvatskog predsjednika potekla ideja da osnivanje Prve Hnl 1991. godine bude odraz nogometa cijele Hrvatske. I dok se Istru i Pulu cinično podsjećalo na "poklon uvrštenje", istu takvu priču iz Varaždina gotovo pa isti ljudi tretirali su primjerom uspješnosti. Vjerojatno je u tome svemu bilo i odjeka politički intonirane mantre o malim i velikim Hrvatima, što se tada u pejorativnom smislu predbacivalo ovdašnjem življu.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Riječka "Farsa" - Došal je v Riku voz kapuza

Šperan da mi niećete zamiriti, Fjumani, ča se pačan u fjumanske štuorije. Altretanto, šperan da mi pak muoji Jistrijanci niete da zamiriti ča se pačan u fjumanska puosla kantajući »došal je u Riku voz kapuza, voz kapuza, voz kapuza. Joj joj joj kapuz i fažol, slana ripa i polenta to je sve dobro«… Ma ja kako fetivi jistrijanski kolonijalist, imperijalist/iredentist van povidan, i jienima i drugima: Istra je Rika i Rika je Istra, und schluss.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Nestvarna politika oporbe

Plaća predavača na fakultetu bit će oko 700 eura veća nego dosad, medicinske sestre oko 400 eura, svakog nastavnika najmanje 490 eura, a netko tko se kao pripravnik s VSS-om prvi put u životu zaposli u bilo kojoj javnoj službi, neovisno o struci i profesiji o kojoj se radi, imat će plaću od najmanje 1.266 eura. Pritom se to sve zajedno odnosi na 244.000 ljudi u državi, a za očekivati je da će nakon javnih i državnih službi isti proces sindikalnih pregovora i povećanja plaća biti pokrenut i u drugim dijelovima javnog sustava u širem smislu riječi, dakle i javnim poduzećima koja također zapošljavaju ogroman broj ljudi.

piše zlatko crnčec

Pobijedit će tko manje griješi

Do pet ujutro trajala je saborska rasprava o oporbenom zahtjevu za raspuštanje Sabora i raspisivanje parlamentarnih izbora. Iako na prvi pogled to možda izgleda dramatično, ništa takvog se nije dogodilo u saborskim klupama.

Piše zlatko crnčec

Novo je uvijek bolje

Vlada, Zagreb i Kaptol jučer su potpisivanjem sporazuma napravili prvi, ali možda i najvažniji korak prema tome da se konačno krene s izgradnjom nacionalnog stadiona u Zagrebu. Bit će to jedan od najkompliciranijih političko-poduzetničkih poduhvata dosad viđenih u Hrvatskoj. I to ne samo zato jer je za njegovu realizaciju potrebna međuigra navedenih triju moćnih i utjecajnih igrača, već i zbog toga jer će se cijeli proces odigravati pod jarkim svjetlima reflektora javnosti.

Piše zlatko crnčec

Do posla i neformalnim znanjem

Uskoro će u Hrvatskoj biti moguće da se osim svjedodžbe ili diplome, kod budućeg zapošljavanja vrednuju i neformalno stečena znanja. Riječ je o tome da bi se ubuduće u funkciju stjecanja radne kvalifikacije moglo staviti i neformalno i informalno obrazovanje, stečeno radom, volontiranjem, polaženjem tečajeva ili seminara. Bit će to moguće nakon što na snagu stupi Pravilnik o načinu prijave i provođenju vrednovanja prethodnoga učenja, koji je Ministarstvo znanosti i obrazovanja ovih dana uputilo u e-savjetovanje. On će propisati postupak kojim će se odrediti kako će se ubuduće moći legalizirati znanja i vještine koja danas nisu upisana u radnu knjižicu pa se stoga ne mogu ni uzimati u obzir prilikom zapošljavanja.

Piše Damir Cupać

Prokletstvo "malog" sporta

Hrvatska je mala zemlja i zato je svaki uspjeh njezinih ljudi na svjetskoj razini ravan čudu. Ljudima koji na njoj ostave trag u bilo kojem području, kulturnom, znanstvenom, gospodarskom ili sportskom, valja se pokloniti do poda. Ponajprije zbog toga što su uvjeti za put do uspjeha uglavnom loši. Pa se onda uspjeh može pripisati samo rijetkom talentu i čeličnoj volji da se taj talent razvija kako bi postao svjetska kvaliteta. Trebalo bi biti samorazumljivo da bi se svi trebali veseliti velikim uspjesima. Ali kako je to inače u životu jer je on nepravedan, veselje zavisi od medijske prezentacije nečijeg uspjeha. Za to su najboji primjer vrhunski sportski rezultati, a zadnji dokaz je svjetsko zlato hrvatskih vaterpolista. Koje je osvojeno netom nakon europskog srebra na domaćem terenu. Prokletstvo malih i velikih sportova pokazalo se još jednom. A ne bi trebalo biti tako. Može biti da ima onih koji od silne kakofonije u hrvatskom medijskom prostoru nisu ni primijetili da je hrvatski sport bogatiji za još jednu svjetsku zlatnu medalju. Za njih valja ponoviti da je Hrvatska treći put u povijesti osvojila svjetsko prvenstvo u vaterpolu.

piše dražen katalinić

Grijesi iz mladosti i greške zrelog doba

Bivši IDS-ovac i nekadašnji »pučki tribun« iz Buzeta Damir Kajin u razgovoru za naš list ispravno je primijetio da se unatoč silnoj prašini koja se podigla oko imenovanja Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika na nacionalnoj razini, u cijeloj Istri i dalje povlače paralele Turudić - Grbin. Prvoga se, kaže, povezuje s dvojcem Mamić-Rimac, a drugome se ne zaboravlja da je od 2010. do 2014. godine bio prokurist Jakupi klana. Točnije, tvrtke Victoria Delfin u vlasništvu braće Jakupi, koja su pak povezana s klanom Osmani iz Hamburga, odnosno albanskom mafijom, o čijim je vezama s obitelji Jakupi svojedobno pisao njemački tisak. Iz domaćih se medija moglo doznati da je jedan od braće osnivača tvrtke morao preuzeti poslovanje od drugog brata koji je bio na odsluženju zatvorske kazne u Puli zbog naručivanja ubojstva iz 2006. godine. Informaciju da je bio prokurist u tvrtki koju se povezuje s mafijom Grbin je, podsjetimo, zatajio Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa, iako ju je bio dužan prijaviti. A kako je u to vrijeme bio pulski gradski vijećnik i saborski zastupnik, znači da je bio u sukobu interesa. Inače, Victoria Delfin prema sudskom registru osnovana je 2010. u Puli, a u opisu djelatnosti nema čega nema - turizma, ugostiteljstva, građevine, cateringa, javnog prijevoza (!). Tvrtke su im registrirane u gotovo svim europskim prijestolnicama, a jedna takva iz Beča stoji iza gradnje Shopping Malla Pula, najvećeg prodajnog centra od Rijeke do Kopra, a kao investitor se spominje tvrtka CCS ulaganja iz Zagreba, na čijem je čelu poduzetnik Predrag Đorđević, koji je u predstečajnoj nagodbi uspio kupiti i čuvenu Puljanku. I dok su se svi ti poslovi odvijali, Grbin je bio prokurist u tvrtki Victoria Delfin. Javnost je ove informacije doznala zahvaljujući blogeru Marku Rakaru koji je uoči parlamentarnih izbora 2015. sastavio Tablicu poslovne povezanosti svih kandidata za Hrvatski sabor. I unatoč tome, Grbinovom poslovnom karijerom nije se bavila nijedna državna institucija, a ni Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa nije uzelo za shodno o tome raspravljati.

piše tihana tomičić

Godina rasvjetljavanja

Tema Turudić postala je razdjelnica u Hrvatskoj, opet smo se podijelili, nema onoga tko o tome nema stav. Ili si za, ili si protiv. Predsjednik Zoran Milanović nikad neće prestati inzistirati, za njega je stav vladajućih oko suca Ivana Turudića sluđivanje, "gaslighting". To je ono kad te netko naočigled pravi ludim, ako je bijelo, a kaže da crno, ako pada kiša, a kaže da je sunce. Ali možda Hrvatskoj zapravo treba prosvjetljavanje, "enlightenment".

Piše Zlatko Crnčec

Strategija za demografski rast

Hrvatska će u sljedećih deset godina za demografsku revitalizaciju potrošiti čak 9,6 milijardi eura. Mjere koje se namjeravaju uvesti predviđaju da će majke za rođenje svakog djeteta biti nagrađene dodatnim godinama staža, nastavit će se subvencionirati stambeni krediti za mlade obitelji, graditi dodatni dječji vrtići, povećati dječji doplatak, a pojačat će se porezne olakšice za obitelji s djecom. Ove su mjere predviđene u demografskoj strategiji koju je jučer usvojila Vlada.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Oporba samu sebe sabotira

Sada je sigurno: predizborna kampanja je počela. Čak i ako izbori budu tek u rujnu, neformalna kampanja je već u toku. HDZ je počeo snimati propagandne spotove, lijeva opozicija poziva na prosvjede.

piše zlatko crnčec

Vojni rok nije loša ideja

Neke elementarne logike za uvođenje vojnog roka ima. Ona se može pronaći u tome da bi se neka od svjetskih ratnih kriza mogla preliti i na ovo naše područje. Ne bi bilo prvi put da se preko Balkana prelamaju odnosi svjetskih sila. Uostalom, povod za prvi svjetski rat dogodio se u Sarajevu.

Piše Damir Cupać

Brodogradnja je identitet

Otkada je Hrvatske, otada je i muke po hrvatskoj brodogradnji. Mijenjale su se vlade, ali lijek za ozdravljenje hrvatskih škverova nijedna nije uspjela pronaći. Rezultat svega je porazan - hrvatska brodogradnja je na umoru. Što nikako nije dobro s obzirom na to da je riječ o tradiciji, i to proizvodnoj tradiciji koju treba čuvati i sačuvati. Malo toga je ostalo kada je riječ o proizvodnim djelatnostima, a među tim malo je i brodogradnja čija je sudbina krajnje neizvjesna. Kada je riječ o sjevernojadranskim škverovima, Uljanik je na izdisaju, a bio je ponos Istre i Hrvatske. U vijestima se Uljanik ne spominje po dobru i umjesto da u medijima čitamo o isporuci nekog broda, čitamo o izjavama aktera i svjedoka na riječkom sudu. Što se tiče »3. maja«, činilo se da je ovaj riječki ponos izbjegao najgore jer je i njemu prijetila sudbina Uljanika nakon što je pulska tvrtka preuzela riječku kako bi je spasila. Malo je nedostajalo da potonu obje. Trenutno se relativno dobro drži jedino remontno brodogradilište »Viktor Lenac« u Martinšćici. Barem kada je riječ o poslovnoj bilanci. Ni tamo nisu cvjetale ruže pa se protiv najcrnjeg scenarija i sredinom 2000-ih borila vlada i tadašnji premijer Ivo Sanader. Danas kada se spomene Sanader, asocijacije su isključivo negativne i svi njegovo ime vežu uz Remetinec i brojne sudske procese protiv bivšeg premijera nakon što je on naprasno dao ostavku, zahvalio na suradnji i rekao doviđenja. No, činjenica je da se upravo Sanader svim silama trudio da »Viktor Lenac« ne potone u stečajnom postupku. Poručivao je 2007. godine Sanader da vlada i on osobno jamče da nitko od radnika neće završiti na ulici i da će »Viktor Lenac« i dalje proizvoditi jer je riječ o velikom hrvatskom brodogradilištu s te 2007. godine više od 110 godina tradicije koje je promicalo hrvatsku brodogradnju u svijetu. Sanader nije dvojio da je »Viktor Lenac« hrvatski brend u svijetu koji zaslužuje biti spašen. I bilo je tako. Rezultat je taj da »Viktor Lenac« radi, sklapa poslove i bilježi pozitivne poslovne rezultate.

piše dražen katalinić

Maštoviti zakonodavac

Na pomisao uvođenja novog poreza svakom se normalnom čovjeku diže kosa na glavi. Na sreću, ne uvodi nam se novi porez, a i ministar financija Marko Primorac nedavno je kategorički poručio da ove godine uvođenja novih poreza biti neće.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Gdje započinje tuđinstvo

Na van za danas kako jieni druge zuovemo, mi, gente di frontiera. Grdo, ši, ma forši smo se finalmiente navadili na zlo, pak se vidi kako da ćemo se levati proti duobren? A? Ča? A ma - a bo:

piše zlatko crnčec

Još jedan ustavnopravni debakl

Glavni državni odvjetnik ne mora prolaziti sigurnosnu provjeru prije stupanja na dužnost ako na nju dolazi izvan sustava DORH-a. Za razliku od njega njegov zamjenik, koji mu je podređen u strogo hijerarhijskom DORH-ovom sustavu, mora. Još je ovo jedna bizarnost hrvatskog ustavno pravnog sustava za koju ne bi ni doznali da nije ove najnovije svađe predsjednika Republike i Vlade.

Piše zlatko crnčec

Visoko školstvo mora poraditi na sebi

Policijska istraga na Ekonomskom fakultetu u Rijeci svakako je neugodna ne samo za one koji su njome obuhvaćeni već i za instituciju kao takvu. Ali ta neugoda sigurno ide i dalje i šire.

Piše zlatko crnčec

DORH odlučuje o izborima

Nije baš jasno zbog čega je HDZ izabrao baš Ivana Turudića. Moralo se znati što će uslijediti. I u medijskom i u političkom smislu. Naime, cijela mudrost današnjeg HDZ-a bila je u tome da se ne izazivaju tvrdi i žestoki društveni sukobi. Posebno ne oko povijesnih i svjetonazorskih tema. Ako je oko toga i bilo sukoba, oni gotovo nikad nisu bili između HDZ-a i onih stranaka koje sebe smatraju ljevicom. Toga se nismo nagledali. Osim možda nedavno, kada se u Saboru raspravljalo o Zakonu o zaštiti hrvatskog jezika. Međutim, kako sam zakon uopće nije restriktivan i ne predviđa bilo kakve sankcije za bilo koga, cijela je ta rasprava bila mlaka vodica. Tek toliko da se jasnije postave linije u raspravi koja u Hrvatskoj, može se slobodno reći nažalost, malo koga uopće i zanima. Nije se čak previše ni iskoristila prilika da se javnost podsjeti da je oporbena zastupnica koja ima ambicije biti premijerka Hrvatske prije samo nekoliko godina potpisala Deklaraciju kojom se negira samobitnost hrvatskog jezika. S gledišta političke taktike, što se tiče HDZ-a bio je to dobar potez. Što je manje svjetonazorskih ratova, to su izborni izgledi ove stranke bolji. HDZ je 2015. u Hrvatskoj odigrao samo neriješeno sa SDP-om, iako je dobio više glasova nego 2016. i 2020. kada je, posebno prije četiri godine, u izbornom smislu pomeo pod SDP-om. Naprosto, lijevi su birači 2015. izašli na izbore jer su se osjećali ugroženi retorikom tadašnjeg HDZ-a. Prilikom dva sljedeća izlaska na birališta puno ih je ostalo kod kuće jer se nisu osjećali ugroženim od europarlamentarca Plenkovića.

Piše Damir Cupać

Predatorskom kapitalizmu usprkos

Otkada je stupio na snagu novi Zakon o trgovini kojim je određeno da trgovci mogu raditi 16 nedjelja u godini nije zabilježen nijedan prosvjed nezadovoljnih radnika koji bi se suprotstavili tom nelogičnom potezu hrvatske vlade kojim se ograničavaju tržišne slobode i dovode u pitanja njihova radna mjesta. Nije zabilježena nijedna peticija nekog žutog sindikata kojim bi se tražilo poništenje zakona koji miriše na neka mračna vremena, prije 1990. godine kada je sve bilo društveno. A nije zato jer su radnici na koje se taj zakon odnosi napokon dobili pravo na odmor, temeljno ljudsko pravo za koje se civilizirani svijet borio prije više od sto godina. Zato odluku Ustavnog suda koji je odbio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom izmjena Zakona o trgovini valja pozdraviti. Jer je Ustavni sud ovaj put stavio čovjeka i radnika ispred profita. Napokon! Ako se pogleda u recentnu prošlost, vidjet će da se većini ljudi nakon što je Zakon o trgovini stupio na snagu nije gotovo ništa promijenilo. Trebalo se samo malo odreći vlastite komocije i to je sva žrtva koju je trebalo podnijeti da bi radnici iz trgovina dobili mogućnost da nedjeljom budu sa svojim obiteljima.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Kampanja će biti prljava

Nakon skoro tjedan dana dalekometnog granatiranja kontroverznog suca Ivana Turudića sa svih strana fronta, ostaje pitanje - koliko će političke štete zbog izbora novog državnog odvjetnika imati sam premijer Andrej Plenković uoči izbora. Može se postaviti pitanje što mu je sve to trebalo. Ali neki odgovori stižu ponekad dosta kasno, pa ćemo za konačne zaključke morati pričekati možda i koji mjesec ili godinu. Kao što smo primjerice tek sada saznali da su službe znale za druženja Turudića i Zdravka Mamića još 2014. godine, a nitko nije reagirao.

piše dražen katalinić

Čega se Milanović boji

Turudić ne odustaje, Vladi se žuri, oporba se hrani curenjem prepiske u medije, a Milanoviću se spočitava da se nečega boji i sve češćim istupima protiv imenovanja Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika taj dojam straha još se više pojačava. Tako je trenutno posložena scena uoči zauzimanja startnih pozicija u srijedu, za kada je najavljeno izglasavanje Turudićevog imenovanja u Saboru. Oporba se pri tom malo i zaletjela pa je Peđa Grbin poručio da Turudić više ne smije biti u pravosuđu uopće, a kamoli glavni državni tužitelj (treba iskoristiti svaku priliku za biti u medijima, posebno u izbornoj godini).

piše tihana tomičić

NASA na kraju grada

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković položio je na riječkom Sušaku temeljni kamen za građu nove bolnice, čime su službeno počeli radovi na bolničkom objektu u kojem će biti smještene klinike za pedijatriju te ginekologiju i porodništvo, uz pripadajuće laboratorije za potrebe cijeloga KBC-a Rijeka. Temeljni kamen u obliku kapsule premijer Plenković spustio je u jamu sustavom cijevi s platforme na kojoj je održana prigodna svečanost. »Meni je drago da smo kao Vlada pokazali odlučnost i odvažnost da se nastavi realizacija ovog velikog projekta«, rekao je premijer.

piše zlatko crnčec

Hrvati polako idu prema izumiranju

U Hrvatskoj je prošle godine rođeno najmanje djece otkad postoje statistička mjerenja. U 2023. rođeno ih je 32.047 ili gotovo dvije tisuće manje nego 2022. godine.

piše tihana tomičić

DORH i sudovi dobivaju veću odgovornost

Imaju li građani manje povjerenja u politiku ili u novinare? Ili smo jednako omraženi?

Piše zlatko crnčec

Traje bitka za političke bodove

Već skoro tjedan dana Vlada je pod medijskom i oporbenom paljbom vezano za moguće prosvjede nekih državnih i javnih službi. Usto, u igri je i nekoliko čisto političkih priča, od kojih se u ovom trenutku najvažnijom čini imenovanje novog glavnog državnog odvjetnika. Priča s koeficijentima i mogućim širenjem prosvjeda zaposlenih u državi čini se puno problematičnijom za Vladu od one oko Ivana Turudića.

Piše Damir Cupać

Vlast ispred časti

Da je Hrvatska normalna demokratska zemlja, onda izbor glavnog državnog odvjetnika ne bi bio pretvoren u cirkus koji traje i čija će se završna točka održati u nacionalnom parlamentu. Nije teško pretpostaviti o kakvom će spektaklu biti riječ s obzirom na to da svjedočimo spektaklu iz dana u dan, od trenutka kada su objavljena imena onih koji su se kandidirali za ovaj prevažan posao. Ne treba nimalo dvojiti da je premijer Andrej Plenković itekako dobro znao što će se dogoditi i kakve će reakcije biti u stručnoj i široj javnosti kada je obznanjeno svekolikom puku da će on potpisati da se Saboru na glasanje proslijedi Vladin prijedlog da na čelu DORH-a bude Ivan Turudić. On je, zajedno s HDZ-ovim centrima moći, dok su se oporbene političke zvijezde nadmetale za pažnju medija na Saborskom odboru za pravosuđe, odluku već donio i nije nimalo mario za to što će njegova odluka razbjesniti dobar dio javnosti. Dapače, čini se da Plenković potajno uživa u nelagodi i bijesu većeg dijela hrvatske oporbe koja bi najradije iz kože iskočila kada je saznala za Vladin prijedlog.

piše dražen katalinić

Hrvatska postaje lider u održivom turizmu

Kad je poznati CNN-ov novinar i voditelj Richard Quest prije godinu dana u Davosu intervjuirao premijera Andreja Plenkovića, tada je njemu i hrvatskoj javnosti otkrio jedan veliki problem kojeg nismo ni svjesni, a taj je da je Hrvatska turistima previše - popularna! Novinar Quest je i sam posjetio Hrvatsku, i to nekoliko puta, gdje je također intervjuirao hrvatskog premijera, a sve kako bi se i sam uvjerio u »problem« hrvatske prevelike popularnosti. Izvrsnost hrvatske destinacije konačno je i okrunjena, i to proteklog vikenda u srcu Sjedinjenih Država, u New Yorku, na turističkom sajmu gdje je Hrvatskoj turističkoj zajednici uručeno posebno priznanje za najbolji i najkreativniji pristup u predstavljanju turističkim agentima. Jer ako je i jedna zemlja zaslužila priznanje za kreativnost u turizmu, onda je to svakako Lijepa naša, koja je najprije stranim turistima 90-ih morala objašnjavati da nismo južni Libanon i da je rat završen i da je Kosovo daleko od Dubrovnika, iako na zemljovidu CNN-a izgleda blizu, i da više nismo zemlja državnog socijalizma gdje se turiste smješta u radnička odmarališta u kojima ih poslužuju djelatnice iz magazina narodne prehrane u »borosanama«.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Manipulirati manipulatore - Nadzirati nadziratelje

Istrijanski dotepenec, dojdek, prišlek, klatež ča je doša u BeliZagrepgrat, pensan ništo ma ča smo munjeni svi skupa, »ma cosa siamo diventati tutti matti«, su kantali Kvartet Cetra: »jerbo, dok nas baš fest fuka najprije Covid, pa ratovi oko nas (za sad) ja vam velim po pravici: jerbo mi prijatel, uvaženi hrvatski akademik, a neki tam luftiguz, sve lepo objasni: pogleč, neko si je negde to čist namerno zmilsil, ja ti velim: jerbo Sv. Korona je zaštitnica od epidemije, i sad nek mi neko veli da ovaj virus slučajno ima nekakvu krunu!« Ja vam velim, moramo denuncirati denuncijante, nadzirati nadziratelje, rekao bi Duerenmatt. Plus manipuliratti manipulatore.

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Naše malo misto, nogomet i pjesma

Posljednjih godina, prije nego je iznenada preminuo, Branko Bubić Buba često mi je pričao o Ližnjanu. Tamo su mu korijeni, imao je neka svoja imanja i kad je već životni dril uzimao danak energiji, znao bi s posebnim guštom kazati…

Piše Tihana Tomičić

Zeleni protiv zelenih

Kad je 2021. izabran za gradonačelnika Zagreba, Tomislav Tomašević imao je samo dva zadatka: očistiti Zagreb od naslijeđa Milana Bandića i riješiti problem zbrinjavanja otpada. Ovo prvo riješilo se samo, smrću Bandića nestao je i krug »njegovih ljudi«. Ovo drugo, jedino bitno preostalo što ima za riješiti do kraja mandata 2025. godine, moglo bi ga, politički govoreći, stajati glave. Zelena politika mogla bi biti razlog zašto bi »zeleni« Tomašević mogao izgubiti lokalne izbore.

Piše Zlatko Crnčec

Sada povećati i plaće u privatnom sektoru

Uredba o koeficijentima za obračun plaća u državnim i javnim službama donosi povećanje gotovo svim zaposlenicima u prosjeku za 13,5 posto i jednake plaće za poslove iste složenosti. Za ovo povećanje plaća predviđeno je izdvojiti 880 milijuna eura, a kumulativan učinak zajedno s prošlogodišnjim povećanjima iznosi ukupno 1,5 milijardi eura. Sindikati imaju 15 dana za očitovanje. Radi se o najvećoj reformi u sustavu u posljednjih 30 godina koja obuhvaća 244.000 zaposlenih u državnim i javnim službama. Dakle, obavljen je velik i složen posao. Plaće u državnom sektoru su za znatan broj zaposlenika bile izuzetno male i zaista je bio red da se one povećaju. Vlada je ispunila obećanje o poboljšanju standarda državnih zaposlenika. I da se za isti posao dobiva jednaka plaća.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Severina kao simbol jedne borbe

Prije samo nekoliko dana Vlada je donijela izmjene Kaznenog zakona kojima je znatno pooštrila mjere prema svim vrstama obiteljskih nasilnika. Femicid se sada tretira kao zasebno kazneno djelo, s također povećanim kaznama. Bit je ovih političkih odluka da su one donesene u suradnji s nepolitičkim i nestranačkim udrugama koje se bave problemima žrtava nasilja, odnosno obiteljskim nasiljem i radom socijalnog sustava u tom segmentu. Nakon niza incidenata te su se udruge zadnjih godina snažno povezale i izvršile pritisak na Vladu da se nasilnici kazne, a da se uloga žene, majke, u obitelji zaštiti. Ova Vlada objeručke je pristala na to. Svi su svjesni, naime, da zakoni mogu biti i najbolji na svijetu, ali ako je praksa loša, ništa od toga. Zato Vrhovni sud ima sada zadatak da kontrolira da sudska praksa u tom smislu bude ujednačena.

Piše zlatko crnčec

Hrvatska mora pažljivo postupati u BiH

Svojim odlaskom u Sarajevo zajedno s predsjednicom Europske komisije i nizozemskim premijerom Andrej Plenković napravio je svoj dosad najvažniji potez kada su u pitanju odnosi u jugoistočnoj Europi, posebno u BiH. Tako treba i nastaviti. Međutim, u svemu tome Hrvatska treba biti jako oprezna. Naime, bilo kakva suradnja sa srpskom stranom u BiH, ako je već ponekad nažalost ima, mora biti taktičke, a nikako, ni pod koju cijenu, strateške naravi. Jedno je odigrati politički dupli pas s Banjom Lukom oko nekih dnevnih političkih cjenkanja i dogovora oko nekog zakona ili rješenja. Politika je takva. Ne može se uvijek birati onoga s kim se moraš dogovoriti oko neke dnevne i privremene situacije. Međutim, bilo kakav strateški oslonac na Milorada Dodika i Republiku Srpsku bio bi poguban ne samo za Hrvate u BiH nego i za samu Republiku Hrvatsku. Dovoljno je samo pogledati politički ishod rata s početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Iz njega su i Srbi i Hrvati izašli osramoćeni. Istina, Srbi puno više. Njihovi vodeći političari i časnici osuđeni na Haškom sudu. Ali kada se na kraju podvukla crta, Srbi su dobili 49 posto BiH, odnosno Republiku Srpsku, a Hrvati nisu dobili praktički ništa. Osim tužne činjenice da nas sada nakon Srba mrzi još jedan narod na Balkanu, Bošnjaci, s kojima Hrvati do proljeća 1993. nikad nisu imali nikakvih problema. Glagol mrziti možda jest prejak, posebno kada se koristi kao opis nekog kolektivnog osjećaja, ali odnose Hrvata i Bošnjaka taj je rat gotovo nepovratno narušio.

Piše Damir Cupač

Kuka i motika

Bogami, nije lako premijeru Andreju Plenkoviću ni njegovim resornim ministrima. Obruč socijalnog nezadovoljstva javnog sektora steže se oko Banskih dvora u superizbornoj godini. Reklo bi se da se diže kuka i motika. Osjeća se naelektrizirana atmosfera po ulicama glavnoga grada, samo što se ne krenu dizati barikade. Još samo nedostaje da se izvadi crvena zastava sa srpom i čekićem.

piše dražen katalinić

Suci ne žele čekati objavu koeficijenata

U izbornoj smo godini i tko god može iskorištava priliku da od aktualne vlade iskamči maksimalno, a da pri tom ne prijeđe granicu ili svojim zahtjevima izazove nezadovoljstvo onih drugih koji također koriste blagodati izborne godine. A ako se kojim slučajem vladajući na njihove zahtjeve ogluše ili im ponude manje od onoga što su tražili, onda se prijeti štrajkom.

Piše Milan Rakovac

"Naši buorci, uoni i mlaji antifašisti u četrtak osamnajstega gredu svi na Križnjka"

Su mi telefonali naši buorci (pur hi je još živih), da uoni i mlaji antifašisti (pur nas je već nego njih) u četrtak osamnajstega gredu svi na Križnjka di su bili našli oca mi Jovakina mrtvega: I tako svako lito...

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Belli, oldschool Puležani, nogometnih 60

Kad to izreknete djeluje vam predugo. A ono, kažu svi, 60 godina prođe u tren oka. On ima danas 75 godina, vitalan i čio, i ne opterećuje se. Njegovih 60 u ovoj priči označava koliko je prošlo godina od ulaska u Istru. Kako kaže, staru Istru. Gledajući ga i slušajući teško je povjerovati da je na pragu 76. godine. Obzirom da se znamo preko 40 godina, izgleda mi standardno. Nasmiješen brk, temperamentan u razgovoru, pozitivno nastrojen i uvijek priča o nogometu i Puli.

Piše Zlatko Crnčec

Stanogradnja ne smije ostati na milost tržištu

Cijene stanova rastu sa svakim novim danom. Radi li se ovdje o balonu koji bi mogao prsnuti kao mjehur od sapunice ili o trajnom trendu, nije do kraja jasno ni onima koji se profesionalno bave ovom problematikom. Postoje pokazatelji i za jedno i za drugo.

piše tihana tomičić

Plenković koji ostaje

Činjenica da hrvatski premijer, a ni njegovi ministri, nikako ne želi izaći u javnost s odlukom o datumu izbora, mnogima je signal da Andrej Plenković možda ima europske ambicije. Oporba već tjednima tvrdi kako je upravo to dokaz da Plenković uopće ne želi ostati u Hrvatskoj, nego da ga je Bruxelles uvijek jedini zanimao, i da tamo želi nastaviti karijeru.

piše tihana tomičić

Kalabrić kao kompromis

Slaganje s tezama zastupnika Mosta, naročito Nikolom Grmojom, u slučaju potpisnika/ce ovih redova nije baš često. Ali treba potpisati ono što je jučer izgovorio o tome tko je glavni favorit za mjesto novog glavnog državnog odvjetnika - to je nakon jučerašnjeg saslušanja u Saboru svakako aktualni zamjenik aktualne državne odvjetnice Emilijo Kalabrić.

Piše Zlatko Crnčec

Javnost neće podržati štrajk sudaca

Čak i da ponovo dođe do bijelog štrajka sudaca, ovog puta Vlada ima veliki politički prostor da amortizira eventualne negativne učinke. Suci, naime, nisu klasa ljudi koji bi mogli izazvati simpatije u širim krugovima stanovništva. Birači na njih gledaju kao klasu elitista koji imaju velike plaće i odlučuju o sudbinama ljudi i tvrtki. Nije to, naravno, baš do kraja točno, ali takav je dojam koji postoji u javnosti. Suci će teško uvjeriti ljude da im daju moralnu podršku u njihovim nastojanjima da si podebljaju plaće. Druga su priča bili sudski službenici i namještenici koji su prošle godine izazvali opće simpatije kada se saznalo da su njihove plaće opako blizu minimalca. Taj je štrajk imao podršku šire javnosti jer se većina ljudi mogla poistovijetiti s njima. Pa je tako ljutnja zbog nemogućnosti rada pravosudnih institucija išla puno više prema Vladi nego prema zaposlenicima koji su se borili za povećanje svojih loših plaća. Na val tog gnjeva građana koji nisu mogli obavljati pravne poslove uključila se i oporba koja je, sasvim legitimno, prikupila nešto političkih bodova optužujući Vladu za bešćutnost i nesposobnost. Na kraju je ipak bilo postignuto kompromisno rješenje pa je štrajk bio priveden kraju.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Papir, muha, perolaka, laka...

Aktualno prijepodne u Saboru ili aktualni sati u lokalnim i regionalnim parlamentima izvstan su institut koji omogućava, prije svega oporbenim, predstavnicima građana da prorešetaju izvršnu vlast, premijera, župana, gradonačelnika, načelnika, i da skrenu pozornost na najvažnije teme koje se tiču građana. I devijantnih političkih procesa i odluka, a kojih ne nedostaje ni na lokalnoj ni na državnoj razini. Moglo bi se reći da su ti parlamentarni instituti prilika oporbi za zakucavanje i skretanje pozornosti na potrebu da se politički smjer mijenja. No, to nije nimalo lak ni lagodan posao. Jer, da bi se postigao začudni efekt i potuklo do nogu političkog protivnika potrebno je veliko znanje i retorička sposobnost. Nešto od toga stječe se rođenjem, a nešto se da i naučiti.

piše dražen katalinić

Milanović zaboravio na vlastiti otirač

Je li ovoga puta predsjednik Milanović pretjerao? To je pitanje svakom pristojnom i zdravorazumskom građaninu Hrvatske palo na pamet nakon što je Milanović, ničim izazvan, odlučio obavijestiti hrvatsku javnost o seksualnoj orijentaciji novog ministra gospodarstva Damira Habijana. Što je Uredu predsjednika, izgleda, jako važna informacija ako se radi o ministru gospodarstva; u najmanju ruku u rangu pripadnosti masonima ako se radi o obnašanju dužnosti glavnog tužitelja. Jer, ako nam je ministar gospodarstva LGBT osoba, to bi moglo imati velikog utjecaja na gospodarstvo, inflaciju, fiskalni deficit, deficit tekućeg računa platne bilance, strana ulaganja, rast plaća i mirovina, izgradnju drugog krčkog mosta, iduće izdanje trezorskih zapisa i vanjskotrgovinski suficit s Bosnom i Hercegovinom. Pa je dobro da Ured predsjednika o tome na vrijeme obavijesti javnost.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Brseč u kojem bih rado živio

»Iako je malen, Brseč ima dosta zapanjujuće zavojiith ulica, sićušan zvonik, urednu crkvicu - u kojoj je u svakom kutu stajao dječji lijes okružen zapaljenim svijećama kad smo bili tamo - i brojne ljubazne i lijepe mještanke... Mošćenice su bile i ostale rimske; crno odjevene Hrvatice koje peru svoje rublje u zajedničkoj praonici kao da svojom crninom predstavljju tišinu, a svojim godinama tradiciju iz davnina, pisao je Aldiss 1964. godine

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Kaiser, hrvatski treneri i život običnog cara

Generacijama iz druge polovice prošlog stoljeća, od 1960-ih pa dalje, bio je ime-pozicija. Znate već onu naviku koja će najviše ukazivati na vrijednost nekog sportaša, u ovom slučaju nogometaša. Daješ golove kao Pele. Ili igraš elegantno kao Beckenbauer. Dakle, Franz Beckenbauer, Kaiser (Car) napustio je ovozemaljski svijet u Salzburgu, prošle nedjelje, 7. siječnja. Dogodilo se to samo dva dana poslije odlaska brazilske legende, Maria Zagala (92) s kojim je Franz Beckenbauer dijelio raritetni doseg. Bili su prvaci svijeta kao igrači, a potom kao izbornici. Jedini čovjek koji se još time može pohvaliti je izbornik Francuske, Didier Deschamps.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

DORH kao političko igralište

Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek jednom se požalila novinarima: »Neki put se osobno osjećam, a i većina kolega, na način da se neprekidno dajete, dajete i dajete. Trošite energiju, ali nedostaje punjač. Za sve što se napravilo dobro, nikad ne dobijemo povratnu informaciju da je DORH to dobro odradio«, kazala je, i najavila da se više neće kandidirati za tu funkciju. Bilo je to nedavno, krajem rujna prošle godine, i tada je krenula procedura za izbor novog šefa DORH-a koji ovih dana puni medijske stupce.

Piše Zlatko Crnčec

Obiteljsko nasilje nije samo problem politike

Vlada je u Sabor uputila izmjene triju zakona kojima se uvodi niz mjera usmjerenih na daljnje suzbijanje nasilja nad ženama, djecom i općenito nasilja u obitelji. Radi se čak o trećem, dosad najopsežnijem krugu izmjena u mandatu ove Vlade.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Totalni rat Domovinskog pokreta i Mosta

Zanimljive stvari događaju se na desnom polu političke scene u osvit izbora: krenuo je totalni rat Domovinskog pokreta i Mosta, a čini se da bi kolateralno pobjednik mogao biti - HDZ.

piše dražen katalinić

Pune k’o brod, a još bi se omrsile

Nismo trebali dugo čekati na novogodišnju »čestitku« hrvatskih banaka. I došla nam je: od prvog veljače Erste banka (što na njemačkom znači prva) odlučila je podići naknade svojih usluga za koje nismo ni znali da postoje, a kamoli da koštaju. Jer naivno mislimo da banke zarađuju samo od kamata. I zarađuju, do kraja lanjskog rujna od kamata su uprihodile 1,1 milijardu eura, čak 64 posto više nego u isto vrijeme lani, i to ne toliko od nas dužnika, nego od HNB-a koji im plaća držanje viška novca na njihovom računu, a ulaskom u eurozonu oslobođena im je i granična pričuva pa su banke pune k’o brod, što uopće ne skrivaju, kao ni guverner Boris Vujčić koji je rekao da su dobiti banaka u prošloj godini rekordne. Budući da samo od HNB-a dobivaju 4 posto za deponiranje novca kod guvernera, ne treba ni čuditi što su jedva, i to na zamolbu Vlade, podigle kamate na štednju – što bankama predstavlja trošak, ali još uvijek daleko manji od onoga što im plaća HNB. Činjenica je da im je država otela dio štediša izdavši najprije narodnu obveznicu, pa onda i narodni trezorac, no banke to i nije previše uznemirilo jer im je dobit rekordna i doslovce ne znaju gdje bi s parama. Pogotovo što su im nekamatni prihodi (čitaj: izmišljene naknade) i provizije drugi, vrlo izdašan izvor prihoda.

Piše Damir Cupač

Mesijanski kompleks

Ima ljudi kojima je u opisu posla borba protiv svih društvenih devijacija i anomalija, a politički kriminal i korupcija su najopasnije bolesti koje nagrizaju samu bit društvene zajednice. U svakoj zemlji oni koji se bave politikom trebali bi biti spremni isukati mač protiv korupcije i kriminala. Naročito oporbeni zastupnici.

piše tihana tomičić

SDP bez kandidata za premijera

Iako je prema Crobarometru uoči Božića šef SDP-a Peđa Grbin prvi put nakon dugo vremena bio izjednačen s Andrejom Plenkovićem, ipak i dalje on u izbornu godinu ulazi s relativno slabim šansama za izbornu pobjedu. Ova anketa, objavljena 22. prosinca, ne odgovara doduše koga građani vide kao premijera, nego govori samo o pozitivnom dojmu, kojega Grbin i Plenković imaju jednako - 30 posto o njima misli pozitivno, no ipak je bolji rezultat nego Grbin inače ima.

Piše Milan rakovac

Čovjek je prolupao

U posljednje vrijeme, sve popularnija postaje terapija umjetnošću, pisao je ugledni Smithsonian. Pandemija COVID-19 pa za njom »disperzivni« Treći svjetski rat (malo tu, malo tamo – važno je da se puca) rađaju emocije koje je teško definirati, a bavljenje umjetnošću tu može pomoći...

Piše Damir Cupać

Porezna reforma ili predizborni trik

Hrvatski potrošači već su izrazili negodovanje zbog toga što se od početka ove godine cijene proizvoda i usluga ne iskazuju dvojno, i u eurima i u kunama, a može biti da je zbog toga nezadovoljna i hrvatska vlada.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Sindikati će plaće dignuti i ministrima

Premijer Andrej Plenković jednom je izjavio »mogu što hoću«, što mu je oporba jako zamjerila, i to je jedan od glavnih argumenata za predstojeću kampanju, u kojoj će opozicija nastavljati ponavljati da je nakon puna dva mandata i osam godina na vlasti postao bahat i samovoljan. No, u jednome je Plenković u pravu - on bira kad će se održati sljedeći izbori, jer barata većinom u Saboru i odlukom kad će parlament biti raspušten.

piše dražen katalinić

Mostogradnja nam baš ide od ruke

Nakon izgradnje autocesta, slijedi ulaganje u željeznicu, već godinama govore upućeni i odgovorni. Tako je gradnja tzv. nizinske pruge kroz Gorski kotar trebala biti najveći projekt Vlade Ive Sanadera, koji je, podsjetimo, s vlasti naglo pobjegao prvog srpnja 2009. godine. Pa nizinsku prugu nikako da dočekamo. Onda su nas uvjeravali da su godine koje su uslijedile trebale biti »desetljeće željeznice«, a prošlo je više od tog perioda, a vlakovi se i dalje jedva vuku po hrvatskim prugama. Kad smo već ovako zajedljivi, citirajmo i nekadašnjeg ministra prometa Božidara Kalmetu koji je otvarajući radove na uređenju druge cijevi tunela Sveti Rok (one koju su prefarbali nekoliko puta i maznuli pare) najavio »infrastrukturni preporod Dalmacije«. A zastarjela infrastruktura već godinama puca pod pritiskom turista. No, sada je najavljen još jedan projekt u željezničkom i prometnom razvoju Hrvatske, ali ćemo i na njega čekati barem pola desetljeća – gradnja potpuno novog mosta za otok Krk, koji će za razliku od postojećeg biti i cestovni i željeznički, a zajedno s pristupnim cestama trebao bi sezati do lučkog terminala u Omišlju, koji se također tek treba graditi.

Piše Damir Cupać

Ne dao Bog većeg zla

Možemo se mi ne baviti politikom i odmahivati rukom na sve političko. Ali upravo će politika, i to njezin najvažniji dio, a to su izbori, obilježiti 2024. godinu koja je ušla u naše živote. Za sve politički demotivirane ljude važno je ponoviti da oni s gnušanjem mogu gledati na političke procese, ali izvjesno je da će se unatoč tome politika i te kako baviti njihovim životima. Građani Hrvatske imat će tri puta priliku tijekom ove godine reći što misle o političkim strankama i njihovim liderima. Za početak je važno naglasiti da bi bilo dobro iskoristiti biračko pravo na svim tim izborima, a riječ je o parlamentarnim, europskim i predsjedničkim izborima. Valja se pripremiti na činjenicu da će političke stranke i politički akteri postati izuzetno aktivni, valja se pripremiti na silnu dramatiku, a u konačnici i na zasićenje, ali to je u demokratskim društvima uobičajeno jer je političko tržište - tržište kao i svako drugo i svatko će se pokušati nametnuti biračima kako najbolje zna i umije. Vrlo često to bude iritantno, ali drugačije ne može.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Obnova postala izborna ne-tema

Godina 2020. bila je teška godina. Sve je počelo s koronom, zatvorili smo se u kuće, nosili dvije maske jednu preko druge, bojali se za živote. Bilo je hladno, sivo i neizvjesno. Samo mjesec dana kasnije u Zagrebu se dogodio i potres. Panika, nespavanje, one iste kuće u kojima smo bili zatvoreni, sad su i same postale opasnost. Nakon nekoliko mjeseci prvi petrinjski potres, a onda onaj najgori, razorni 29. prosinca 2020. Cijela jedna regija je bila gotovo sravnjena sa zemljom. Ljudi u strahu, na hladnoći, bez sigurne budućnosti. Apokalipsa u dolasku.

Piše Damir Cupać

HDZ-ova špina odvrnuta

Premijer Andrej Plenković ostavlja utisak da je smiren kada je riječ o godini na izmaku i optimističan kada je riječ o superizbornoj 2024. godini. Ako ni zbog čega drugoga, a onda zato što on zna kada će se održati parlamentarni izbori dok sve ostale političke stranke ne mogu isplanirati trenažni politički proces s obzirom na to da samo znaju da su izbori dogodine, a kada točno, za tu informaciju morat će pričekati. Budući da je tajming u politici itekako bitan, Plenković zna da je u prednosti. Kao što je u prednosti jer su u njegovim rukama ključevi državne kase koja je puna jer se proračun, za razliku od džepova hrvatskih građana, puni izuzetno dobro. Pa premijer koristi svaku priliku kako bi rekapitulirao sve ono što je Vlada napravila dobro u 2023. godini i najavljuje što će sve hrvatsko gospodarstvo i građani dobiti na dar u 2024. godini. Naravno da to nije zbog toga što je riječ o superizbornoj godini zbog koje je iskreiran proračunski deficit, već je to zato što imamo Vladu i njezinog prvog čovjeka koji zna što je tema, a što nije i koji bez imalo politiziranja želi pomoći najugroženijim skupinama hrvatskih građana. Recimo umirovljenicima.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Važna odluka Ustavnog suda

Hvala Bogu pa se hrvatsko društvo ipak mijenja i ide naprijed. Ustavni sud jučer je objavio da je odbio zahtjeve podnositelja koji su osporavali ustavnost Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, a svi dobro znamo da se radi o udruzi U ime obitelji i Željki Markić, osobi koja je u neka mračnija vremena prije točno deset godina radila na tome da se društvo podijeli, s ciljem da na svaki način zaostaje za Europom i općenito modernitetom kakav se danas očekuje.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Hrvatski turizam u trendu

Hrvatska je uvijek bila zemlja masovnog turizma. Od izgradnje megahotela krajem socijalističkog razdoblja, sve dok turisti nisu počeli tražiti autentičnost, manje OPG-ove ili luksuzne hotele izolirane od gužve, temeljili smo se na masovnosti. I platežna moć gostiju bila je najčešće prosječna, no nakon faze pandemije promijenili su se i zahtjevi tržišta, i odgovori samog turističkog sektora. Danas smo zemlja koja ima sadržaje i za sve zahtjevnije goste.

PIŠE josip grbac

Božićni humanizam i hrvatska stvarnost

Svijet može izaći iz indiferentizma i relativizma samo ako prihvati neki drugi plan, drugačiji od svih onih koje smo do sada tijekom povijesti slijedili. To je plan ozdravljenja svijeta koji će sve ono što se događalo oko Betlehema shvatiti kao putokaz nadvladavanja krize. Ne treba posebno nabrajati vrijednosti koje su odjednom izbile u prvi plan čim je sam Bog sišao na zemlju. Božić je svojevrsni »politički« izazov, on izaziva svakoga tko je odgovoran za opće dobro, za ozdravljenje hrvatskog društva i svijeta općenito. Bojim se da mnogi odgovorni u Hrvatskoj i u svijetu nisu tako shvatili Božić i njegove izazove. Postavlja se logično pitanje: do kada će dobrota, humanizam, solidarnost, ljubav biti samo individualne vrijednosti, potpuno ovisne o volji pojedinaca, i kada će one postati utjelovljene u strukturama društva i ljudima koji su odgovorni za boljitak Hrvatske i svijeta?

Piše Milan Rakovac

Krvave ruže Rapalla

Ta "neuzvraćena ljubav" matične nacije, tako drastično iskazana u povijesno bitnoj Riječkoj rezoluciji, van svake sumnje je porazno djelovala na kolektivne mentalne procese istarskog narodnjaštva onog doba, a sama srž Rezolucije neizravno će utjecati na sudbinu 650.000 ovdašnjih Slovenaca i Hrvata (djelovanje Jugoslavenskog odbora, tajni Londonski sporazum iz 1915, djelovanje Narodnog vijeća u Zagrebu, Rijeci i Puli 1918, pregovori 1919. u Genevi o stvaranju Jugoslavije, mirovna konferencija u Parizu - te "kruna" jadranskih političkih procesa: Talijansko-jugoslavenski sporazum u Rapallu 1920. godine...

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Super lige zabluda i lokalne priče

Kao što mnogi znaju, u četvrtak je jedna odluka Suda pravde Europske unije, izazvala veliki medijski potres. Više nego što je objektivno treslo nogomet, o kojem su mediji tako izvještavali temeljem te sudske odluke. Količina netočnosti, krivih zaključaka i uopće stvaranja pogrešnih slika onog što se događa u europskom nogometnom poretku velikim je djelom posljedica površnosti današnjih medija. Priča nije što se točno dogodilo, priča je skup predviđanja koja nemaju logike u realnosti. To je, naravno, eksplozivnog odjeka u trenutku kada se koncentriraju sve te revolucionarne »najave« i tretiraju kao da su se već dogodile. Mediji, zbog portal dinamika, društvenih mreža i te isprazne priče o klikovima, nužno trebaju stalne trešnje oko nečega da bi privlačili pažnju. To što je pregršt zabluda u pitanju, kao da nije bitno. Dok se to otkrije, zablude, biti će novih tema koje su »zvučne« pa će one lako pokriti poraznu spoznaju (i) za medije i generatore tih zabluda, kako ljude navode na krive putove. Jedan urednik u mojoj profesionalnoj zbilji imao je odgovor na moju primjedbu zašto objavljujemo nešto što je jasno da nema osnove u realnosti. »Nije istina, ali mora se priznati da dobro zvuči, ljude će to privući«. Da ne povjerujete kako netko u ozbiljnom mediju može imati takav stav. Nažalost, dojam je da se ta vrsta tumača virtualnih istina samo širi.

piše tihana tomičić

Demografija jednako zapošljavanje

Hrvatski makroekonomski podaci nisu loši. BDP raste, javni dug pada, inflacija je pod kontrolom, a nezaposlenost nikad nije bila manja. U Vladi vole reći kako je prije sedam godina od početnih 6 zaposlenih na jednog nezaposlenog, sada zaposlenih 16 na jednog nezaposlenog.

Piše Zlatko Crnčec

Umirovljenima svaki euro dobrodošao

Težak položaj umirovljenika i stanje u mirovinskom sustavu posljedice su ekonomske politike koja se u Hrvatskoj vodila tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Problem visoke nezaposlenosti rješavao se prijevremenim tjeranjem ljudi u mirovinu. Pa su tako u mirovini završavali ljudi u ranim pedesetima koji su svakako još imali i snage i zdravlja ostati na tržištu rada. Naravno, za to teško stanje u mirovinskom sustavu i povećanu nezaposlenost bilo je i puno objektivnih razloga. Prvi i najvažniji svakako je bio rat koji je obilježio prvu polovinu devedesetih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj. To se, naravno, najviše osjetilo u područjima koja su bila najviše pogođena ratom kao što je to istočna Slavonija, ali i brojna druga. Drugi razlog znatnog povećanja nezaposlenosti bila je i činjenica da veliki broj tvrtki nije mogao izdržati i opstati u novim uvjetima kada su se na tržištu morali boriti sa stranom konkurencijom. To su objektivni uvjeti.

piše tihana tomičić

Ministar je mrtav, živio ministar!

I tako, Hrvatska je dobila trećeg ministra gospodarstva u ovom mandatu Andreja Plenkovića, i u Vladu ulazi ukupno 31. novi ministar u sedam godina, koliko je Plenković na čelu izvršne vlasti. To nije potkrijepa tezi da je onih prethodnih 30 otišlo zbog korupcije, jer premijer tvrdi da nije, i da su samo dva otišla pod sumnjama za radnje za vrijeme njihova mandata, ali je matematika neumoljiva. On je već dugo na vlasti, u međuvremenu se dogodio niz afera, i dosta je ministara otišlo pod pritiskom. A istina je, neki su otišli i svojevoljno.

Piše zlatko crnčec

Novi vlasnik, nova neizvjesnost

Ovaj tjedan Fortenova, nekadašnji Agrokor, dobiva novog većinskog vlasnika. Nitko ne može dati konačan i točan odgovor je li ovo kraj slučaja Agrokor ili barem početak kraja. U smislu kraja posrtanja i glavinjanja ove tvrtke. Kraja neizvjesnosti za sudbinu desetaka tisuća radnika, tisuća hektara plodne slavonske zemlje i perjanica hrvatske prehrambene industrije. Završetak agonije donedavno najveće domaće privatne tvrtke i početak njezinog novog poslovnog uzleta. Ili je ovo možda početak nečega drugoga, nečega što nitko - ne samo građani, politika i poslovna zajednica - nego čak ni glavni igrači koji igraju ovu grubu i nemilosrdnu igru ne može do kraja predvidjeti. Barem ne s bilo kakvom iole razumnom sigurnošću.

Piše Damir Cupać

Dvanaestorica veličanstvenih

Krajem lipnja 2013. godine trebala je biti okončana agonija riječkog »3. maja« koji je godinama bio opterećen lošim poslovanjem i katastrofalnim upravama koje su gomilale gubitke u poslovanju. Mogli su direktori rasparčavati ono što su generacije stvarale jer u načelu nisu snosili nikakvu odgovornost - kako bi ih politika donijela, tako bi ih i odnijela. I nikome ništa. A riječki škver je tonuo sve dublje. U Rijeci je »3. maj« prvorazredno gospodarsko, političko i simboličko pitanje i te, 2013. godine, kada je na vlasti bila SDP-ova koalicija, trebalo je pronaći model kojim bi se spasio škver. I onda je krajem lipnja 2013. godine val optimizma zapljusnuo riječki navoz. Zvučalo je predobro da bi bili istinito s obzirom na to da je perspektivni i u svakom pogledu hvaljeni pulski škver odlučio dati ruku. Na način da za jednu kunu kupi riječki škver i da onda svojim znanjem pomogne kako bi riječki navoz postao perspektivan zahvaljujući znanju pulskih menadžera za koje se tvrdilo da znaju kako u vrlo nepovoljnim okolnostima učiniti proizvodnju broda profitabilnom.

Piše Dražen Katalinić

Natjecanje gradonačelnika u licitiranju poreznim stopama

Od Nove godine očekuje nas čitav niz zakonskih izmjena, no najdraže su nam one koje se tiču naših novčanika. Odlukom Vlade poslodavci će nam tako moći isplatiti do čak 900 eura mjesečno neoporezivih primitaka, a neki od njih čak ne podliježu ni ovrhama; umirovljenici će također dobiti nešto veće mirovine, dok će gotovo svi zaposleni osjetiti ukidanje prireza u svojim gradovima i općinama jer će zbog te Vladine odluke ostati bez dijela prihoda u gradskim blagajnama, što će se nekako morati nadomjestiti.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Bog visoko, a car daleko

Slovenci i Hrvati imaju 1918. u Julijskoj krajini 581 osnovnu školu i 1.350 učitelja; zatim 10 srednjih škola u Gorici, Idriji, Trstu, Pazinu, Voloskom, Kastvu; tri hrvatske i četiri slovenske tiskare; tri hrvatska i jedan slovenski dnevnik, te još 24 tjednika, revije i časopisa; zatim 414 zadruga s više od 100.000 članova; oko 500 kulturnih i sportskih društava...

PIŠE ROBErT Matteoni

MetroPola: Svijet virtualnosti i realnosti života

Na Božić će se navršiti 35 godina od jednog jako mi dragog događanja. Te 1988. godine dobio sam termin za intervju sa Silvijom Berlusconijem, tada hit poduzetnikom Italije, a pogotovo popularnom u milijunskoj masi navijača AC Milana. Razgovor se odvijao u njegovoj vili San Martino, u Arcoreu, blizu Monze (40 kilometara od Milana). Povijesno vrijedna građevina iznutra je djelovala monumentalno. Mnoštvo starine i nadopuna modernim elementima. Mnoštvo super vrijednih umjetničkih djela, od Tiziana preko Rembrandt, Rubensa do Picassa. Osjećaj da ste u domu jednog milijardera koji se pripremao osvojiti nogometni svijet, a koji je već bio dominantan lik talijanske poduzetničke, medijske i ine glamur scene, nudio je dvojbu kako se taj čovjek zapravo ponaša. Nije da imaš prilike upoznati svaki dan te likove koji kroje svijet, a imaju novca da ne znaju koliko, gdje god i što će s njima. Bilo ih je više u karijeri novinara ispred mikrofona, ali Berlusconi je ostavio posebne impresije. Prije svega zato što je bio vrlo srdačan, neposredan u razgovoru kao da se znamo od malih nogu, a onda i vrlo temeljit u objašnjenju svojih uspjeha, načina kako će funkcionirati mediji u budućnosti, i kako će nogomet potpuno promijeniti strukturu djelovanja. Tada je djelovalo utopistički, a već više godina unazad, a pogotovo danas kada se priprema nova reforma Lige prvaka, četvrta po redu unutar trideset godina, njegove su vizije bile i te kako realistične. Život je to legitimirao.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Habijan ulazi u opustošeno ministarstvo

U danima u kojima se vijesti (a i ministri) smjenjuju kao na traci, najnovija vijest da je premijer odabrao novog kandidata za mjesto ministra gospodarstva već je prekrila prethodne vijesti o aferi Mreža. Varaždinski zastupnik, relativno mladi Damir Habijan, rođen 1982. godine, trebao bi pokrpati Filipovićeve rupe u Ministarstvu gospodarstva koje je ostalo ispražnjeno i opustošeno aferama i sukobima s državnim tvrtkama u svom vlasništvu.

Piše zlatko crnčec

Hrvatska na prekretnici, demokracija ili oligarhija

Hrvatska se nalazi na prekretnici. Hoće li se u zemlji sačuvati ipak kakva takva, ali opet demokracija ili će big business potpuno ovladati i politikom i medijima. To se nekako nameće kao glavni zaključak svih događaja od zadnjih nekoliko dana u jednoj moguće i najbizarnijoj gospodarsko-korupcijskoj aferi dosad. Aferi Mreža.

Piše zlatko crnčec

Filipović već otišao, najčudnija afera traje

Premijer Andrej Plenković promptno je razriješio ministra gospodarstva. Dva su razloga, oba vezana za njegovog posebnog savjetnika Juricu Lovrinčevića. Prvi je vezan za savjetnikove poslove s nekim medijima, a drugi da je baš on bio izvor oporbenim strankama, odnosno Mostu, za informacije koje su onda bile temelj oporbenih napada na Vladu. Ova, jedna od dosad najčudnijih afera i dalje traje, ali ni Filipović ni Lovrinčević više u njoj neće biti aktivni sudionici.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Molim tajnicu da pripremi razrješenje

Za ime gospođe Ivone Ferenčić vjerojatno u Hrvatskoj malo tko zna. Ipak, upravo ona ima veoma mnogo posla zadnjih dana, jer nakon što je zbog prometne nesreće prije samo mjesec dana bio hitno razriješen ministar obrane Mario Banožić, sad je opet po kratkom postupku razriješen i ministar gospodarstva Davor Filipović. A gospođa Ferenčić je glavna tajnica Vlade, i to je osoba koja priprema rješenje za razrješenje. Prvo ministra obrane, a sad i ministra gospodarstva, i njegovog savjetnika Jurice Lovrinčevića također.

Piše Damir Cupać

Željeznički čemer i jad

Kada se dogodi bilo kakva nesreća u prometu, najbitnije je da nema ljudskih žrtava. Tako će biti i s jučerašnjom nesrećom, kada se u jutarnjim satima teretni vlak pun kukuruza zabio u pružno vozilo za održavanje pruge između Škrljeva i Meje.

piše dražen katalinić

Uspjeh tihe demokracije

Nakon što je prva skupina od 20-ak pripadnika navijača Dinama, Bad Blue Boysa, puštena iz grčkih zatvora, pokazalo se da je grčko pravosuđe punom parom odlučilo raditi i tijekom nedjelje, što je, kako je naglasio i premijer Andrej Plenković, za tijela gonjenja Helenske Republike potpuno neuobičajeno.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Priča o dva libra ča hi malo štijemo, a u njima piše sve ča smo…

I opet Sirovich (na lakonski sud »Gospodina Prvog« o njegovu, Liviovu, ocu Bokelju; »Ah, quindi slavo!« - ah, dakle Slaven): »Za mnoge Talijane u Trstu ‘Slaven’ je čak gori nego ‘Židov’. Lice mog ispitivača, koje skoro da se širi u saznanju da je još jednom dosegao istinu, izražava apsolutni mir sa samim sobom. Ama kako? - razmišljam - zar nije ta ‘italianissima Dalmazia’ jedan od njihovih barjaka?«.

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Sportske emocije za ljude i grad, a ne za glas

U pedesetak godina odlaska na sportske priredbe bilo je mnoštvo verzija doživljaja (i) atmosfere. Kad igra klub za koji vam više titraju emocije, logično je da umnogome dinamiku diktira rezultat. Kad igra reprezentacija, doživljaji su u pravilu stalne emotivne dinamike jer su utakmice rjeđe, druge razine, pogotovo na velikim turnirima. Na stranu tzv. VIP navijači, koji su trendovski viđeniji upravo na tim najjačim turnirima, pravu atmosferu gdje pršti dobra energija priredit će, ajmo je nazvati, masa.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Veza babe Vange i BBB-a

Dobre predbožićne vijesti objavio je jučer premijer Andrej Plenković za hrvatske navijače u Grčkoj koji već puna četiri mjeseca »trunu« u grčkim zatvorima - sud u Ateni do sada je prihvatio 40-ak zahtjeva BBB-a za ukidanje istražnog zatvora u kojem su završili nakon kolovoških nereda u kojima je smrtno stradao jedan navijač AEK-a. Naravno, potvrdio je to i njihov odvjetnik u Grčkoj, a očekuje se da u Hrvatsku stignu početkom idućeg tjedna. Za njima će valjda slijediti i ostali, svih njih stotinjak.

Piše Zlatko Crnčec

Stadion da, ali da sve bude čisto

Vlada je nakon višemjesečnih pregovora postigla Sporazum s Katoličkom crkvom oko zemljišta na kojem se nalazi veliki dio kompleksa maksimirskog nogometnog stadiona. Ovaj je sporazum podržao i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. Kaptol će zauzvrat dobiti deset lokacija u Zagrebu na kojima će izgraditi crkve. Uskoro će biti raspisan natječaj za projekt izgradnje novog stadiona. Ova je Vlada dakle uspjela u nečemu u čemu njezini prethodnici nisu. Konačno je uklonjena glavna prepreka za rješenje maksimirske agonije. Zagrebu definitivno treba novi stadion. I to ne samo za nogomet. Jer na njemu će reprezentacija odigrati možda desetak utakmica godišnje. Ne više. Bez obzira na sve njezine uspjehe to ne bi bio dovoljan motiv da se i država i grad upregnu u izgradnju novog objekta. Što se tiče Dinama, po onome kako njemu trenutno ide, a i kako će mu ići sljedećih čini se jako puno godina, tu nekih prevelikih europskih utakmica baš i neće biti. Za desetak dana Dinamo igra odlučujuću utakmicu s Ballkanijem za svoje europsko proljeće. Ballkani je za one koji to nekim čudom možda i ne znaju prvak Kosova, nogometne velesile. I da, Dinamo je prvu utakmicu izgubio. Međutim, Stadion može biti mjesto na kojem će se održavati koncerti velikih svjetskih bendova i razne druge manifestacije koje se događaju u svakom velikom gradu. Tako da definitivno postoji rezon da se gradi stadion.

piše tihana tomičić

Moćni Bradley jača Hrvatsku

Riječka luka bila je jučer "centar svijeta" - prva 22 od ukupno 89 američkih oklopnih vozila Bradley stiglo je u Hrvatsku. Najprije idu na remont u "Đuru Đakovića" u Slavonski Brod, a onda od ljeta iduće godine i u primjenu. Uz to, u završnoj fazi je i ugovor o kupnji još osam transportnih helikoptera, koji bi se Hrvatskoj isporučivali u razdoblju od 2026. do 2030. godine.

Piše Damir Cupać

Kantrida 3.0.

Stadion na Kantridi jedan je od zaštitnih znakova Rijeke. Tu nema nikakve dvojbe. Kao što nema ni dvojbe da su mnogi zaplakali kada je postalo jasno da od obećane obnove Kantride, kada je završena izgradnja kampa na Rujevici, u dogledno vrijeme neće biti ništa. Riječ je o već sada starijim generacijama građana Rijeke koji su gledali na jedinstvenoj Kantridi mnoge europske utakmice, koji su dobar dio života ostavili na nekoj od tribina. Godinama je predsjednik Rijeke Damir Mišković obećavao da će pronaći investitore koji će realizirati taj projekt. Nakon svakog obećanja rađala se nada u povratak, a onda je nastupalo još veće razočaranje jer se obećanja nisu ispunila. Kada je stigla najava o prezentaciji novog rješenja, opet je proradila mašta, probudila se nada da bi ovaj put to stvarno moglo biti to. Zato ne treba čuditi veliko zanimanje medija koje je iznenadilo čak i potpredsjednika Vlade Olega Butkovića koji se našalio da toliko novinara nije vidio ni kada je Ivo Sanader davao ostavku. Upravo takvo veliko zanimanje najbolji je dokaz želje građana da se riječki nogomet vrati kući. Teško je kada prorade emocije ostati racionalan i u takvoj atmosferi nije oportuno biti realan i sagledati sve aspekte onoga što se nudi u Miškovićevoj verziji Kantride 3.0. Ali netko i to treba.

Piše Zlatko Crnčec

Težak politički udarac za Možemo!

Drugi odron na planini smeća u zagrebačkom naselju Jakuševec u samo tri tjedna, najveći je politički udarac Tomislavu Tomaševiću otkad je preuzeo vođenje Zagreba u svibnju 2021. godine. Situacija je za njega tim neugodnija jer su prilikom odrona ozlijeđena tri radnika Zagrebačkog holdinga, od kojih jedan teže pa je završio i na operaciji. Usto, ekologija, zaštita okoliša i rješavanje problema sa zagrebačkim odlagalištem smeća stvari su na kojima je on započeo svoju aktivističku karijeru iz koje je poslije prešao u aktivnu politiku. Tako da je ova nesreća koja se dogodila jučer ujutro na simbolički način pokazala koliko uspješno Tomašević i njegova ekipa vode glavni grad Hrvatske. Naravno, bolje od njegovog prethodnika jer sada barem nema otvorenog kriminala.

piše tihana tomičić

Barbarić sam pao, sam se ubio

Nedjelja, prokleta nedjelja, to će vjerojatno biti pjesma koju će do kraja života pamtiti smijenjeni šef HEP-a Frane Barbarić. Naizgled ničim izazvan, jednog nedjeljnog adventskog jutra nakon mise premijer Andrej Plenković objavio je da šef HEP-a ipak mora otići.

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Route sixty two, Istra Pula 62

Bila je srijeda, 20. srpanj 1962. godine. Nakon tri godine Uljanikovih neuspjelih kvalifikacija za drugu ligu, tog je dana u Zadru borbu za povijesni iskorak pulskog nogometa igrala škvadra pod imenom Istra. Spoj Pule i Uljanika, simbolika gradske povijesti po mnogim linijama, od kolovoza 1961. okupio je najbolje igrače, struku i ogromnu želju da Pula i Istra postanu dio mape i rute druge savezne lige. Te srijede nešto veći u redu junaka bio je jedan gospodin iz Banjola. Nakon centaršuta Ibriksa i finte Stojanovića, tada 26-godišnji Premate pogodio je mrežu Zadrana. Sve ostalo je povijest. Prvi ulaz u drugu ligu, doček od Barbana do Pule, slavlje na Punti i nošenje igrača na ramenima do Korza, opća veselica građana, uz limenu glazbu, pjesme i osjećaje velikog zajedništva. Pričali su mi svjedoci toga dana i vremena, da je to bio jedan od emotivno najposebnijih dana u gradu. Pričao mi je to, vrlo često i on, Elio Premate. I možda jedan detalj dovoljno govori o njegovom karakteru. Najmanje je spominjao gol. Tek smo nedavno, u jednom od razgovora koje smo morali voditi telefonom, jer Elio već duže nije išao na stadion zbog zdravstvenih razloga, detaljnije tretirali taj trenutak.

Piše Milan rakovac

Priča o dva libra ča hi malo štijemo, a u njima piše sve ča smo…

Sve dublje TONEM U ISTRU, u njenu nikada istinski prikazanu »zgodovinu« (fina slovenska riječ za povijest - DOGODOVŠTINA, možda se može reći na hrvatskome?). I pak klatin ka’I Cigan po antikvarijati i najden naše libre – ča hi malo štijemo, a u njima piše sve ča smo…

Piše Tihana TOMIČIĆ

Beroševa reforma

Ako je i predizborno, neka je. To bi mogao biti komentar na inicijativu ministra zdravstva Vilija Beroša da drastično skrati liste čekanja u zdravstvu. On je naime ravnateljima bolnica poslao naputak u kojem traži da zabrane rad u privatnim ustanovama svim svojim liječnicima na čijim su odjelima liste čekanja predugačke.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Sretna nova Fortenovi!

Pa, sretna nova 2024. godina Fortenova grupi! Mega-izborna godina tako će ostati upamćena, osim po trima izborima, i po najvećoj transakciji u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj, jer će tijekom 2024. godine tvrtka u vlasništu Pavla Vujnovca postati većinski vlasnik ove grupacije, bivšeg Agrokora.

piše zlatko crnčec

U politici je sve (ne)prirodno

Eventualna postizborna koalicija SDP-a i Mosta bila bi veliki eksperiment hrvatske politike. Dosad nije bilo ničega takvog u praksi, barem ne na državnoj razini. Na lokalnoj jest, ali prilično davno. I, zanimljivo, i u tom je eksperimentu sudjelovao SDP. Bilo je to nakon lokalnih izbora 2005. u Velikoj Gorici. Nije to baš bilo tako beznačajno jer je Velika Gorica, što se manje zna, po broju stanovnika šesti grad u Hrvatskoj. Dakle, SDP je dobio najveći broj glasova, ali mu je trebao koalicijski partner da bi imao većinu u Gradskom vijeću. I tu se ukazao HSP koji je tada vodio Anto Đapić, a koji se tada pokušao transformirati u stranku prihvatljivu main stream opcijama.

piše zlatko crnčec

BDP raste, ali i izazovi

Dobre vijesti iz Državnog zavoda za statistiku. Gospodarstvo u trećem kvartalu ostvarilo je realan rast od 2,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Najviše su tome pridonijeli potrošnja i investicije. BDP raste već 11. tromjesječje za redom, usto, hrvatski rast brži je i od prosjeka EU-a. Eurostat je objavio da je u proteklom tromjesečju gospodarstvo EU-a, prema sezonski prilagođenim podacima, stagniralo u odnosu na prethodni kvartal, dok je na godišnjoj razini poraslo za 0,1 posto. U usporedbi s trenutnim podacima za 23 države članice EU-a, Hrvatska u trećem kvartalu ove godine bilježi najveću stopu rasta u EU-u.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Dramatizacija 12. izborne jedinice

Hrvatski izborni sustav je takav da je teško očekivati da će ijedena stranka osvojiti većinu saborskih mandata i onda formirati vladu. Iskustvo u zadnjih nekoliko izbornih ciklusa je pokazalo da je svaki mandat bitan i da relativni izborni pobjednik da bi došao do predsjednika po zeleno svjetlo za sastavljanje vlade bez koalicijskih partnera ne bi mogao dokazati da ima većinu. Hrvatska je podijeljena u deset izbornih jedinica u kojima se bira po 14 saborskih zastupnika. Tome treba dodati tri saborska mandata u 11. izbornoj jedinici koje biraju u dijaspori, ali i 12. izbornu jedinicu u kojoj biraju pripadnici nacionalnih manjina i za koju je rezervirano osam saborskih mandata. Znači, riječ je o političkom bazenu u koji mora zagrabiti izborni pobjednik ako želi imati stabilnu većinu u parlamentu.

PIŠE ROBERTO CAR

Ostaje za pamćenje rekord stadiona i sportsko navijanje

Ova će utakmica ući u povijest pulskog nogometa. Dolazak zahuktalog lidera Hajduka koji se poklopio s dvjema uzastopnim pobjedama Istre 1961 privukao je na tribine »Drosine« rekordnih 8.606 gledatelja. Nikad toliko gledatelja nije stiglo na jednu utakmicu pulskog kluba otkako je renoviran stadion, odnosno ovaj susret po broju gledatelja i ukupnoj atmosferi može stati uz bok onom između reprezentacija Hrvatske i Češke na otvaranju stadiona.

Piše Tihana Tomičić

Ništa bez europskog "policajca"

Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić do kraja godine rješava više od 30 godina dugu dramu koju proživljavaju vlasnici stanova koji su u komunizmu bili nacionalizirani i zaštićeni najmoprimci koji su u tim stanovima dobili stanarsko pravo. Sve ove godine obje su skupine uskraćene u svojim pravima - vlasnici ne mogu slobodno uživati svoje vlasništvo, a najmoprimci ne mogu otkupiti stanove kao što su to mogli nositelji stanarskog prava u društvenim stanovima.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Uskočki rat: Sve naše dižgracije

Ladri Kraljievci!/Tati Benečani!/Suoga nimate!/Tujega pijani! Gre kunfin kroz srce Istre,/piljuh črni i žuti,/i lav Svietega Marka, čovik ni čovik, čovik je blago./Ni za tovara siedlo,/Ni za Ćića barka. Ala Gorinjci, ala Dolinjci!/Ala Šavrini, Bezaki, Kastavci, Boduli, Vlahi, Ćići!/Ala veli i mići!/Ala Kraljievci! Ala Benečani!... Jopet će te tukati/arme vrći u šake/pak puoj suoga ubiti, brižnjaka kako si i ti,/i za šinjuorsku rit/kopati.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Stvaranje memorija i tradicije - puna Drosina (Pula) respekta

Bilo je predvečerje 9. veljače 2011. godine. U Puli poseban dan, ne samo za nogometne ljubitelje, nego za Puležanke i Puležane uopće. Jedan razlog je nastup reprezentacije Hrvatske, pod vodstvom Slavena Bilića, protiv Češke predvođene ponajboljim vratarom svijeta Peterom Cechom. Drugi, i po mnogočemu jači razlog posebnosti te srijede, bilo je otvorenje rekonstruiranog stadiona Aldo Drosina! Prvi nogometni događaj na stadionu engleskog tipa (bez staze) bio je i prvi s natpisom »rasprodano«. Organizacija je pustila u prodaju 9.056 ulaznica, a još par stotina bilo je VIP gostiju u loži te novinara, snimatelja, fotoreportera. Prodaja je zaključena odmah prvog dana jer je interes za utakmicu bio je velik. Kao i za doživljaj obnovljenog stadiona. Dva su bila najveća rizika koji su mučili organizaciju otvorenja Drosine. Prvi je teren. Gotovo nitko iz nogometa, a i šire, nije mogao vjerovati da je Pula izgradila stadion, a da je ostavila travnjak i drenažnu strukturu starosti 18 godina. Po njoj su gazili kamioni, dizalice, mnoštvo ljudi za vrijeme dogradnje, a onda je samo ostavljena ploha. Da nije bilo Slavena Bilića, tadašnjeg izbornika, ta se utakmica nikad ne bi odigrala u Puli. HNS je izričito bio protiv, kao i obično negativan kad je nešto Puli potrebno ili manjkavo, no izbornik je preuzeo odgovornost na sebe. U povjerenju mi je govorio tih dana, s dozom zebnje, kako se samo nada da mu se neće obiti o glavu i da nitko od igrača neće stradati na gnjecavom terenu. Neki bi jedva bili dočekali takav epilog.

piše tihana tomičić

Normalizacija nenormalnoga

Mediji se ne mogu nadiviti kako je odlična suradnja novog ministra obrane Ivana Anušića s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem. Naslovi kažu: rukovali su se, razgovarali su, sjedili su jedan do drugoga, podijelili su i nekoliko rečenica.

Piše Zlatko Crnčec

Opet Hrvati brinu tuđe, a ne svoje brige

Glasovanje u Europskom parlamentu o preliminarnoj inicijativi da se ukine ili radikalno smanji pravo veta zemalja članica moglo bi, potpuno nenadano, postati važna tema predstojećih izbora u Hrvatskoj. Europarlamentarci SDP-a i IDS-a podržali su ovu ideju, HDZ i ostali bili su protiv. Premijer Andrej Plenković ovog je tjedna na zajedničkoj konferenciji za novinare s predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Michelom jasno dao do znanja da Hrvatska neće podržati ovu ideju. Ljevica i centar glasovali su »za«. Naime, 2007. SDP je vodio u svim istraživanjima, ali je na kraju izgubio. Jedna od stvari koje su tome pridonijele jest i njihova odluka da će, ako pobijedi, revidirati Vatikanske ugovore. To je i one konzervativne birače nezadovoljne politikom tadašnjeg HDZ-a ipak natjeralo na birališta. Sada bi posljedice mogle biti iste. Tim više što SDP sada ne da ne vodi, nego u istraživanjima jako zaostaje za HDZ-om.

Piše Zlatko Crnčec

Jedini mogući odgovor Hrvatske

Hrvatska je istjerala iz zemlje srbijanskog diplomata nakon što je dan ranije Srbija to napravila hrvatskom. Odgovor Hrvatske je prirodan i očekivan, i tako bi postupila svaka država koja bi se našla u situaciji da se njenog predstavnika u nekoj zemlji izbacuje naglavačke, a nakon što je bio optužen da se bavio špijuniranjem. Riječ je o još jednom potezu aktualne srpske administracije koji sigurno neće pomoći poboljšanju odnosa dviju zemalja koji ionako nisu baš najsjajniji.

Piše Tihana Tomičić

Plenkovićev predizborni proračun

Nakon predstavljanja državnog proračuna za 2024. godinu, koji je u velikoj mjeri rashodovno porastao, možemo se svakako složiti u jednome - to jest predizborni proračun. On je predizborni već i samo zato jer je godina 2024. svakako izborna godina, ali je predizborni i zato jer je sklonost vladajućih da poveća svu silu socijalnih naknada i davanja za građane toliko očigledna da se jednostavno ne može smetnuti s uma da se ipak radi i o izbornoj godini.

Piše Damir Cupać

Nije puno, ali veseli

Teško je povjerovati onima koji žive od prosječne hrvatske mirovine koja iznosi petstotinjak eura, ili od minimalca, da je u Hrvatskoj itekako puno onih koji ne drže novac u čarapama i madracima, već ga imaju dovoljno kako bi investirali u trezorske zapise. Ili u državne obveznice. A takvih ima i oni jako dobro znaju da su hrvatske banke neviđene škrtice koje na oročenu štednju ili na depozite ne daju gotovo nikakvu kamatu. Pa je narod koji ima odlučio ulagati u tržište kapitala na kojemu mu siguran povrat jamči država. I uz prinos koji mogu samo sanjati od banaka.

Piše Tihana Tomičić

Osim srca, u Vukovaru je i mozak

Vukovar je uvijek u srcu. Te slike, te scene, od toga se čovjek nikad neće oporaviti. Tko je doživio ta vremena, nikad ih neće zaboraviti. Ali ovog puta proradio je i mozak. Pokušaji provokacija jednostavno nisu uspjeli.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Balada bezizlaza: Štijući blasfemije

Naslov je sarkastična pjesma, koju su znali zapjevati moj otac i njegova škvadra, nasrid Dopolavora u S’utLavrieču, a domaći fašišti bi rekli – »cante, cante, ma la pagare ben…« po komunu se užalo reči - »Rahovci picia Mosca«, a materini pak Štifanići »picia Parigi«. U našoj hiži se je vajk molilo, did mi Ive, njegova dva brata stari ragači Miho i Tuome, pak se je kantalo Velebitu i Vrbniče na morem i nag las štilo Kačića i Danicu…

PIŠE EDI PRODAN

Dan sjećanja i politički glib

Postoji u Hrvatskoj jedan soj ljudi, dominantno smješten unutar političkih krugova. mada ima ih nemalo i na drugim prostorima društvenog rada, koji svaku specifičnu situaciju koriste isključivo za animiranje biračkog tijela, za njegovo buđenje i grupiranje.

Piše zlatko crnčec

Narodni trezorci su dobar potez

Do jučer u 11 sati gotovo 24 tisuće građana upisalo je trezorske zapise i u tom postupku uplatilo 492 milijuna eura. Ciljani nominalni iznos izdanja narodnih trezoraca je 440 milijuna eura, pa je tako taj ciljani iznos već premašen. Odaziv je bio velik zbog toga jer je država građanima ponudila način ulaganja povoljniji nego u poslovnim bankama. One, naime, nude puno manju kamatu od 3,75 posto godišnje, koliko građani mogu uprihoditi od Ministarstva financija. Uskoro će, točnije 21. studenog, biti otvoren i drugi krug upisa koji će biti namijenjen institucionalnim ulagačima.

Piše Damir Cupać

Porezne muke

Nitko ne voli odluke kojima se povećavaju porezi na bilo kojoj razini, ali takve odluke ponekad se moraju donijeti kako bi budžeti općina, gradova, županija i države funkcionirali. Budući da je Sabor prihvatio prijedlog Vlade o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima, ukinut je prirez porezu na dohodak. Premijer Andrej Plenković poručio je da je riječ o poreznoj reformi koja ide na ruku građanima budući da se plaće dodatno rasterećuju. Nije rekao da ukidanjem prireza jedinice lokalne samouprave ostaju bez značajnih prihoda. U Gradu Rijeci izračunali su da je riječ o oko 12 milijuna eura.

Piše zlatko crnčec

Javnost mora znati sve o istrazi slučaja Banožić

Ništa se u Hrvatskoj izgleda ne može napraviti, a da iza toga ne ostane nekakavi rep, ili, barem, repić. Ne može se bez njega. DORH je jučer popodne objavio informaciju da donedavni ministar obrane Mario Banožić u subotu ujutro kada je skrivio prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom nije imao ni najmanji tračak alkohola u krvi. Županijsko Državno odvjetništvo u Vukovaru objavilo je jučer da je dan ranije, u ponedjeljak 13. studenoga 2023., tijekom poslijepodnevnih sati, zaprimilo rezultate toksikološkog vještačenja na alkohol, drogu, psihotropne tvari i lijekove. U priopćenju Vukovarskog DORH-a dodaje se da je "uvidom u izdane naloge i dokumentaciju s točnim datumima i vremenima izuzimanja potrebnih uzoraka u Općoj županijskoj bolnici u Vinkovcima, kod osumnjičenog 44-godišnjeg vozača osobnog vozila, u trenutku prometne nesreće, nije utvrđena prisutnost alkohola ili prisutnosti droga, psihotropnih tvari i lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti osumnjičenika". Po ovom što ovdje piše sve je jasno. Banožić je u krvi imao 0,0 promila alkohola. To je relevantna činjenica koja će kao takva biti iznesena na suđenju do kojeg će sigurno doći.

Piše Damir Cupać

Ponuda koja se ne može odbiti

O tragediji koja se dogodila kada je bivši ministar obrane Mario Banožić u subotnje jutro 11. studenoga 2023. godine skrivio prometnu nesreću u kojoj je usmrtio 40-godišnjeg Gorana Šarića iz Privlake suvišno je pričati. Ljudski život nitko ne može vratiti, jedna obitelj zavijena je u crno, a Banožićevom sudbinom bavit će se pravosudna tijela hrvatske države. No, da se ljudska tragedija ne pretvori u političku opasnost za premijera Andreja Plenkovića, pobrinuo se sam Plenković koji nije imao nikakvog izbora. Jednostavno, bez obzira na to koliko bio u šoku, bilo mu je valjda jasno od prvog poziva na koji se javio i kada mu je priopćeno što se dogodilo da pod hitno mora pronaći novo kadrovsko rješenje za ministra obrane. Za resor koji je u zemlji članici NATO-a jedan od najbitnijih s obzirom na geopolitičku situaciju jer je ta alijansa de facto u ratu s Rusijom u Ukrajini.

Piše Zlatko Crnčec

Završio sukob Milanović - Banožić

Mario Banožić više nije ministar obrane. I time završava njegov višegodišnji sukob sa Zoranom Milanovićem u kojem je dobrim dijelom imao pravo. Posebno se to odnosi na zapovijedanje Oružanim snagama, Naime, tijekom devedesetih tadašnja je oporba izvor svih zala u hrvatskoj politici nalazila u Ustavu koji je davao velike ovlasti predsjedniku Republike. Jedno od temeljnih obećanja prije izbora 3. siječnja 2000 bilo je da će se smanjenjem ovlasti predsjednika svesti na običnog fikusa. Pa bi i zapovijedanje vojskom postalo ovlast Vlade, a ne više predsjednika. I onda se dogodilo totalno iznenađenje. Novi je predsjednik Republike postao Stipe Mesić, tadašnji i današnji ljubimac svih od centra pa do ekstremne ljevice. Pa je ta ekipa zavapila da bi bilo strašno ukinuti ovlasti i »našem Stipi«, pa počela raditi veliki pritisak da se ipak odustane od glavnog izbornog obećanja - potpunog razvlašćivanja predsjednika Republike. Rezultat svega toga bio je još uvijek aktualni čudnovati kljunaš od hrvatskog Ustava. Koji predsjednika istina određuje vrhovnim zapovjednikom, ali mu istovremeno onemogućava za tom vojskom i zapovijeda. Pa sada ako recimo predsjednik negdje želi odletjeti vojnim helikopterom mora poslati dopis u MORH koji onda šalje drugi dopis šefu Glavnog stožera koji onda izdaje konačnu zapovijed. Bizarno i smiješno, ali tako određuju Ustav i Zakon o obrani. I tu su čudnovatu praksu zbog toga poštovali i Mesić i Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović. Čak i sam Zoran Milanović prvih sedam osam mjeseci svog mandata. No onda od nje naglo odustao i počeo izravno zapovijedati i kod uporabe materijalnih sredstva i kod angažmana vojnika. To je kao da nekoga u tvrtki u kojoj radi na službeni put pošalje osoba koja nema ovlasti potpisati mu putni nalog. Nastali su neki troškovi, a i vojnici su počeli ostajati bez dnevnica. I politička i najveći dio medijske scene nisu naravno kao i obično podržali ustavno i zakonsko rješenje već su se podijeli po političkim linijama - za ili protiv HDZ-a. Za Banožića ili za Milanovića. Banožić je tu možda pogriješio što je premalo objašnjavao koliko su Ustav i Zakon na njegovoj strani, a za njega je bila neugodna i činjenica da su obični vojnici zbog tog sukoba ostajali bez novaca na ime dnevnica. Nije se ni trebao upuštati u međusobna vrijeđanja s Milanovićem jer u tom sukobu s najbržim jezikom ne samo hrvatske politike, nije imao nikakve šanse.

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Kakav sport želimo i želimo li ga uopće

Posljednjih godina možemo slušati teze kako su više ili manje uspješno komercijalizirani sportski objekti (i) u Puli. Pohvalno se govori kada se prodaju termini za treniranje klubovima i reprezentacijama, tuzemstva i inozemstva. To s jedne strane djeluje pozitivno za onog koji unovčava to rentanje. Što je s onima, a to su domaći klubovi i sportaši, koji zbog toga imaju manje termina i moraju se prilagođavati gostima? Logika nam sugerira da su se sportski objekti gradili za domaće sportaše, a činjenice potvrđuju da su novac izdvajali građani. U tom smislu, prioritet bi uvijek trebao biti zadovoljenje potreba ovdašnjih sportaš(ic)a i klubova, a tek onda, ako ima slobodnog prostora, za goste koji će to plaćati. Nerijetko se događa obrnuto. Kao i primjer da se gostima omogućuju standardni uvjeti (grijanje, topla voda i slično), a da ovdašnja sportska mladež nerijetko trenira u hladnim uvjetima, bez toplog tuša i slično. Jest da je trgovačka logika da gostima budu na raspolaganju uvjeti koje su platili. No, stvar je zasluge istog tretmana i za one koji žive i rade u Puli, i njihova djeca, jer sve plaćaju cijele godine kroz doprinose, prireze, poreze i ine namete.

piše milan rakovac

"Fašizam krstitelj i palikuća": Knjiga iz pepela intelektualca Hrvoja Mezulića - Izbrisani identitet Istre

Prije osamdeset godina, 8. rujna 1943., Italija je kapitulirala nakon pada fašističkog režima. Bio je to (i ostao!) najvažniji događaji za jadranske narode: za Talijane najvažniji nakon ujedinjenja. Za obalne Slovence i Hrvate, možda najvažniji od doba velike seobe naroda: Italija se vratila demokraciji, a mi smo se prvi put našli formalno (ako zanemarimo Napoleonovu Iliriju – protiv koje smo se borili!), pravno, u svojim nacionalnim zajednicama, slovenskoj i hrvatskoj. I jugoslavenskoj. Osim zamjetne, razvijene i brojne slovenske zajednice u tršćanskoj, videmskoj, goričkoj pokrajini. Kao i osim zamjetne, razvijene i brojne talijanske zajednice u Istri, Primorju i Dalmaciji.

piše tihana tomičić

Test održivosti turizma

Oblici modernog turizma mijenjaju se. Masovnost, betonizacija, apartmanizacija, gušenje turističkih centara gomilom gostiju s kruzera koji iscrpljuju resurse, a ne troše puno - ta su vremena iza nas. Danas se razvija ono što se naziva održivim turizmom.

Piše Zlatko Crnčec

Proračun ne odlučuje izbornog pobjednika

Vlada je predložila državni proračun za 2024. koji će u odnosu na ovogodišnji imati prihode veće za tri, a rashode za čak 11 posto. Ovo povećanje rezultat je dodatnih davanja za plaće zaposlenih u javnim i državnim službama, te dodataka na mirovine i njihova rasta. Podaci s jučerašnje sjednice Vlade pokazuju da si Hrvatska može priuštiti ovakvo povećanje rashoda jer je većina financijskih indikatora dobra ili solidna. Deficit proračuna u 2024. bit će samo 1,9 posto BDP-a, što je daleko ispod tri posto koje zahtijeva EU. Vanjski je dug tek nešto veći od 60 posto BDP-a, što stavlja Hrvatsku među manje zadužene članice EU-a.

piše tihana tomičić

DP kao Pale sam na svijetu

Aktualno prijepodne uvijek je ring, tako je bilo i jučer kad je sukob između zastupnika Domovinskog pokreta i premijera Andreja Plenkovića toliko eskalirao da je sjednica morala biti prekinuta kako bi se svi smirili i mogli nastaviti dalje.

Piše Zlatko Crnčec

Agrokor opet progoni Hrvatsku

Agrokor, majka svih hrvatskih privatizacijskih trauma, opet je na naslovnicama. Pao je krunski dokaz DORH-a protiv Ivice Todorića koji se istovremeno izborio da arbitraža u Washingtonu razmatra njegov slučaj. Puno je tu pitanja koja traže odgovore. Kako se DORH-u uopće mogao dogoditi ovakav debakl? Da financijsko vještačenje u najvećem dijelu rade zaposlenici KPMG-a Hrvatska, tvrtke koja je od 2007. do 2019. poslovala s Agrokorom. I samim tim bila u sukobu interesa, i kao takva potpuno nepodobna da za potrebe DORH-a radi financijsko vještačenje ove tvrtke. Najmanji su ovdje problem tih 1,3 milijuna eura. Nije to, naravno, mali novac, ali je u cijeloj priči potpuno nebitan. Puno je bitnija činjenica da je financijsko vještačenje odbačeno iz sudskog spisa i neće se moći koristiti na suđenju. A bez njega, čini se, nema ni postupka. Jer neće biti dovoljno dokaza da se dokaže bilo čija moguća krivnja. Naravno da će se sada svi pitati je li se to dogodilo slučajno ili u tom kaosu ima i nekog sistema. Ako se to ne istjera do kraja na čistac cijeli bi se slučaj mogao u javnosti početi tumačiti kroz formu nekakve teorije zavjere - pokušaj države da izborom financijskog vještaka koji je u sukobu interesa pokuša napraviti svojevrsni "deal" s Todorićom. Osim toga, cijeli će ovaj slučaj pridonijeti tome da javnost bude dodatno i ogorčena, ali i rezignirana jer će još jedna velika financijska afera završiti pravosudnim fijaskom.

Piše Damir Cupać

Cijena sladoleda itekako je bitna

Oni koji ne žele ništa vidjeti, a žele biti jako pametni, mudro će zboriti kako je ova turistička sezona rekordna, da podsezona obara sve rekorde, da je Hrvatska opet bila hit destinacija i da su u krivu svi oni koji su se tijekom ljeta bavili cijenama kuglica sladoleda. Sa zavezanim očima oni će upirati prstom u one koji su upozoravali da je drumsko razbojstvo u turizmu dugoročno neodrživo. Živimo u vremenima kada se ništa ne može sakriti i kada na društvenim mrežama i raznoraznim platformama umjesto prekrasnih vala osvanu računi koji svjedoče o nenormalnoj pohlepi kvaziturističkih djelatnika. Trend je da se Hrvatska sve više percipira kao skupa turistička destinacija koju je pametno zaobići nakon što su se oni koji žive od turizma razmazili i spremni su neprestano dizati cijene. Najprije zbog inflacije, a onda zbog uvođenja eura. I veliki dio pri tom nije spreman gostima dati adekvatnu uslugu za paprenu cijenu. Našega bahatog iznajmljivača ne zanima praćenje ekonomske situacije u Europi, u zemljama iz kojih dolaze naši najbolji gosti, a to su Italija, Austrija, Njemačka i srednjoeuropske zemlje. A da prate ekonomske vijesti, što bi trebali ako su pametni, shvatili bi da se u Europi koja je sve više opterećena gospodarskim problemima prevrće svaki, ne euro, nego cent. Sve se teže živi, a kada je tako, potencijalni gosti triput će razmisliti hoće li uopće ići na godišnji odmor. A ako se već odluče na putovanje, jednako tako će dobro promisliti gdje će potrošiti novac kojega i oni, kao i hrvatski građani, imaju sve manje. Možemo se mi tješiti da smo raj na zemlji, ali teško da će ljudi po inerciji dolaziti u taj raj. Pogotovo ako su se već gadno opekli. Moglo bi biti da će zbog bezobzirnosti najviše ispaštati oni koji se najviše bahate, a najmanje ulažu, dok goste shvaćaju kao priliku za brzu zaradu s kojom će se kupovati automobili bez ikakve želje da se podiže kvaliteta smještaja i ponude.

Piše Tihana Tomičić

Beroševa reforma

Uz sve moguće mjere prema građanima i industriji za energiju, uz veliku količinu tzv. helikopterskog novca kojim se alimentiraju socijalne potrebe, kao i projekti u obnovi itd., Vlada je odlučila u ovoj izbornoj godini uhvatiti se u koštac s još jednim problemom, a to je stanje u zdravstvu. Ministar Vili Beroš najavljuje i skraćivanje lista čekanja i uvođenje reda u rad obiteljske medicine, kako bi pacijent došao u prvi plan, kako kaže u svojim najavama.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Učitelji, predmet, odnos i škole života

Nekad nam je život bio drugačiji, i u Puli da. Tamo 1960/70-tih dok je moja generacija ulazila u prva osvješćivanja svijeta oko nas, bilo je nekih ljudi koji ti iz djetinjstva ostanu u posebnom sjećanju. U to vrijeme injekcije su bile servirane i kod kuće. U mojem kvartu, recimo starog sajma automobila i Koparskog naselja, ordinirao je šjor Nino (Di Capua), bolničar koji je bio besprijekornog strpljenja kada smo mi klinci tulili i prije nego je namjestio injekciju. Vremenom bi te opustio nekom pričicom, nasmijao bi i »cik«, prođe ubod. Malo kad odrasteš, pa čekaš, recimo, pismo svoga djeda iz drugog grada, ili da ti za rođendan šalje poklon, osobito se raduješ dolasku poštara. U mojoj ulici, Rakovčevoj, svakodnevno, precizne satnice, po suncu, vjetru, kiši, taj šjor bi dolazio uvijek, ali baš uvijek nasmijan. Ciao piči, ciao klinci, pružio bi karamelu, mali slatki luksuz doba i probirao poštu. Ah, ti Robi sigurno čekaš ovo, podgrijavao bi moje očekivanja paketa kojeg je djed, uz obvezni pečat(njak) slao za rođendan, Novu godinu… Ej, šjor Nefat, come sta… Kako ste, pitao sam i već u tinejdžerskoj dobi kada se primjećivalo da teret radnog staža pomalo iskazuje svoje tragove na omiljenom poštinu. No, stari Nefat (jer ima nastavak…) uvijek bi zadržao osmijeh na licu, odavao raspoloženje i kad bismo popričali kako je na nogometu, znao bi se posebno raspričati. Bio je golman, iako nizak rastom, kazivali su svjedoci vremena da je letio kao šajeta s jednog na drugi kraj gola.

Piše Tihana Tomičić

Oj, otoče, stijeno naša

Najprije je utemeljen »projekt Slavonija«. Zbog straha od demografskog sloma, Vlada je upumpala nekoliko milijardi eura u revitalizaciju te regije. Važna im je i politički, jer to je oduvijek i baza HDZ-a. Onda je podržan »projekt Sjever«. Taj još datira iz doba kad je Radimir Čačić bio uz Vladu, pa su se podržavali projekti pod njegovom kapom.

Piše Zlatko Crnčec

Tržište najbolje smanjuje cijene

Premijer Andrej Plenković jučer je rekao da očekuje "solidarni doprinos svih aktera na sceni" što bi uz Vladine mjere tijekom sljedeće godine trebalo dovesti do nastavka pada stope inflacije. U ovom trenutku Hrvatska ima drugu najvišu stopu inflacije u eurozoni, ali puno veću imaju zemlje koje još uvijek imaju svoje valute, odnosno nisu prihvatile euro. Među njima nalazi se nama susjedna Mađarska. Posljedice epidemije korone, rat u Ukrajini, a i ovaj najnoviji na Bliskom istoku imaju i svoju gospodarsku dimenziju koja se među ostalim očitovala i u pojavi povišenih stopa inflacije u cijelom razvijenom svijetu. Što se tiče Hrvatske, kao i uvijek tu postoje i objektivni i subjektivni razlozi.

Piše Tihana Tomičić

Otrcan Penavin pokušaj

Koliko je otrcano u predizbornoj godini političke poene sakupljati na priči o dvije kolone sjećanja u Vukovaru? Posljednji put kad se to dogodilo, premijer je bio Zoran Milanović, desna struja HDZ-a na čelu s Tomislavom Karamarkom pokušavala se etablirati, a sve je kasnije završilo šatorašima i plinskim bocama na ulicama, što je na kraju na neki način i koštalo Milanovića gubitkom izbora.

Piše Ian Tataj

Kulturna dominacija: Pola regina

Istra je zemlja radišnih ljudi, koji, u mnogo slučajeva, nakon svojih poslova skidaju uniforme i zapute se u vinograde i maslinike, da bi gajili ne samo plodove zemlje, već i svoj duh. A ima i onih koji nakon posla (a u nekim slučajevima i umjesto istog), uzgajaju svoje umjetničke, stvaralačke tendencije.

Piše Damir Cupać

Državnim intervencionizmom do toplih domova

Kada je počeo rat u Ukrajini krajem veljače prošle godine, nije trebalo dugo da se zbog poremećenih geopolitičkih odnosa i niza paketa sankcija Rusiji naruši tržište energenata. Na udaru se našla cijela Europa, netko više, netko manje, zavisno od toga je li nekoj zemlji glavni dobavljač plina ili goriva Rusija. Tržište je toliko podivljalo u samo nekolimko mjeseci da je cijena plina bila i do sedam puta skuplja nego prije početka ratnih strahota na istoku Europe. Odgovorniji građani znali su da neće biti dobro jer su cijene i energenata, ali i drva i peleta, dosezale povijesni maksimum. Počela je galopirati i inflacija.

Piše Zlatko Crnčec

Hrvatska ne može utjecati na događaje u Gazi

Civilne žrtve moraju se izbjeći, a izraelski odgovor mora biti usmjeren na Hamas, a ne protiv palestinskog naroda u Gazi, rekao je jučer premijer Andrej Plenković u razgovoru za France 24. Premijer je ponavljanjem ove fraze, među ostalim, pojasnio ponašanje Hrvatske prilikom nedavnog glasovanja u UN-u. Vlada se našla pod velikim političkim napadima zbog glasovanja u Ujedinjenim narodima. Možda se zaista moglo glasovati i drukčije, ali sve to skupa ne mijenja previše na stvari. Jer to kako se Hrvatska izjasnila ne zanima baš nikoga u svijetu. Točnije rečeno, nikog izvan najužeg vrha NATO saveza. Ovog smo puta bili uz stajalište Sjedinjenih Država, dok se EU oko toga ionako bio podijelio. Ako smo time djelovali na način da nismo iziritirali najjaču i najvažniju NATO državu, a nismo stvorili ni neprijatelje unutar EU-a, a nismo ni jedno ni drugo - onda je tu napravljen dobar političko-diplomatski posao. Države su sebične i u prvom redu gledaju samo sebe i svoje interese. Pa je tako sada ovdje postupila i Hrvatska. A da je Hrvatska i podržala uvođenje stanki u ratnim djelovanjima kako bi se dopremila pomoć, to ne bi na stvari promijenilo baš ništa. Izrael bi i dalje ravnao Gazu. Nije na tako maloj državi kao što je Hrvatska da pokušava utjecati na glavne globalne trendove. Jedini razuman potez je pokušati im se prilagoditi. Sve preko toga je preuzetno i pokušaj boksanja s dečkima iz superteške kategorije, iako spadamo u perolaku. I to je to. Dok se veliki tuku, mali pod stol. Zvuči domobranski, možda i jest, ali je jedina razumna taktika. Jedino što Hrvatska ovdje može jest iskreno zaželjeti da se i rat na Bliskom istoku, baš kao i onaj u Ukrajini, što prije završi. Da ljudi na svim stranama konačno prestanu ginuti.

piše milan rakovac

Ki smo, ča smo, kamo gremo? Istra forever, after all: Teško nan je š njima, ma ni njin ni lako s nam

Kanim, za sada, dovršiti ovo moje pisanje uz 80. jubilej Pazinskih odluka, »malko« hiperboliziranim sažimanjem »ki smo, ča smo, kamo gremo« – kako sam pisao za tjednik »Danas« u osvit Novih balkanskih ratova.

Piše Robert Matteoni

MetroPula: Naši - noštri, 150 godina Viva Pola / Istra

Na Europskom prvenstvu 1996. godine, na Old Traffordu u Manchesteru, imao sam priliku iz blizine vidjeti Sir Roberta Bobbyja Charltona. Bio sam dijete u vrijeme kad nije bilo puno tv prijenosa kao danas, pa nisam gledao njegov nogomet. No, činjenica da je bio tretiran jednim od najvećih igrača u povijesti nogometa, i od najvećih kao Pele, dovoljno je govorilo kakav je to bio genijalac na terenu. Sve poslije igračke karijere bilo je u tom tonu ponašanja, gospoštine, više razine. U Engleskoj je štovanje nogometaša općenito izvanserijsko. Kad su u pitanju velikani onda uživaju status ikona. Zato nije iznenadilo kako su gledatelji, pogotovo oni bliži VIP loži, s divljenjem pljeskali Charltonovom ulasku. Imao je već 60 godina, odnosno 30 više od dana kada je slavio s Engleskom jedinu svjetsku titulu. No, takvo poštovanje čovjeka »prošle ere« jednostavno vas ostavi bez riječi. Prije nekoliko dana na Old Traffordu, stadionu na kojim se proslavio kao legenda Man Uniteda, navijači su se, uz institucionalne predstavnike, članove obitelji i milijune ljudi širom svijeta preko tv ekrana, simbolično oprostili od Sir Bobbyja Charltona. Umro je u 86. godini i otišao u memoriju sjećanja. Na njega će ga svaki put po ulasku na stadion podsjećati spomenik koji već desetljećima za njegova života »dočekuje« navijače na Old Traffordu.

Piše Zlatko Crnčec

Vukovar ponovo žrtva dnevne politike

Sada je očito da će Domovinski pokret na sljedećim parlamentarnim izborima koristiti istu taktiku kao i na prethodnim. Bit će to udaranje svim mogućim političkim sredstvima po HDZ-u i njegovoj koaliciji s Miloradom Pupovcem. Mada opet, što je vrlo zanimljivo, ovaj put nema nikakvih ultimatuma HDZ-u da je koalicija moguća samo ako se najveća stranka odrekne Plenkovića. Prije četiri godine time su si zatvorili sva vrata za moguću postizbornu koaliciju. Ovaj put su ipak nešto pametniji pa su ih odlučili ostaviti odškrinutima. Nikad se ne zna. Ili se možda i zna, a sada se radi predstava za njihove birače da ih podrže u situaciji koja je teža od one otprije četiri godine. Naime, sada nema fenomena Škoro. Pored toga, DP se u zadnje četiri godine uspio posvađati s nekim od partnera s kojima je prije četiri godine izašao na izbore. Tako da je ova opcija miljama daleko od toga da njena lista i njeni partneri na sljedećim izborima osvoje 16 mandata, što im je uspjelo u srpnju 2020. godine. U tom je kontekstu posve razumljiva i medijska DP ofenziva koju zadnjih tjedana gledamo na prijateljskim medijima ove stranke. Jako je upitno koliko će im se ova taktika isplatiti. Čak i u istočnoj Slavoniji koja je najviše pretrpjela u Domovinskom ratu ova retorika sa »Za dom spremni« nije nešto na čemu se može dobiti značajan broj glasova. Dakle, što se tiče izbornih izgleda, DP-u predstoji teška borba, istina vjerojatno ne za sam parlamentarni status, ali definitivno da za poziciju utjecajne stranke kakvu sanjaju njeni čelnici.

piše tihana tomičić

Trdo ča se ne da

Ivice, biš nan rekal čagod o ton kako j Hrvacka politički organizirana država? Moreš nan malo špjegat je to demokracija, al moharhija, al čagod treće, morda džamahirija? Ala, pomori malo kolegan da boje razumeju va kakovoj to državi mi živimo.

Piše Zlatko Crnčec

Državni sektor namiren, sada na redu privatni

Povećava se minimalna plaća. Ona će iznositi negdje oko 670 eura. Ovo je definitivno najbolja vijest od onih koje su ovih dana došle iz Vlade. Ima tu i drugih dobrih vijesti, od više studentske satnice pa do potpisivanja trećeg dodatka Temeljnom kolektivnom ugovoru sa sindikatom državnih i javnih službenika. Vlada je željela i uspjela izbjeći bilo kakav sukob sa sindikatima u predizbornoj godini. Istovremeno je ministar financija Marko Primorac iznio najave za niz pozitivnih pomaka kada je u pitanju stanje državnih financija i smanjenje stope inflacije u sljedećoj godini.

piše tihana tomičić

Pogubna institucija

Hrvatska politika dosegla je jučer u Saboru višu razinu. Ili možda bolje reći - nižu. Svjedočili smo nezapamćeno bizarnoj sceni, u kojoj hrvatski premijer pokušava držati govor o stanju nacije, a oporba ga ometa i ne dozvoljava da dođe do riječi. Čak i ako je "VAR" u pravu, da je Plenković počeo govoriti prije nego je trebao, to ne znači da se cirkus nije dogodio.

Piše Damir Cupač

Kota 66,5

Pojedini statistički pokazatelj može se tumačiti i ovako i onako, naročito kada je ekonomija u pitanju. Nema dobrog podatka koji oni koji su na vlasti neće tumačiti sebi u prilog, a koji će opozicija okretati koliko god puta bude trebalo kako bi se stavio u negativan kontekst. To su pravila igre i nema tu ništa čudno. To su one dvije Hrvatske o kojoj premijer Andrej Plenković priča. U političkom smislu, jedna je Hrvatska na vlasti, a na čelu joj je HDZ s koalicijskim partnerima, dok je druga Hrvatska u oporbi i ne pada joj na pamet hvaliti premijera i njegovu vladu. Bili bi ludi da to rade, tim više što se sitno broji do ulaska u superizbornu 2024. godinu. Tako će biti i s podatkom o smanjenju javnog duga u hrvatskom BDP-u. Plenković se već pohvalio da je u osam godina javni dug pao za oko 20 posto, a da je tako, svjedoče HNB i Eurostat. Hrvatska je trenutno na koti 66,5 posto i uz bok je jednoj Njemačkoj.

Piše Tihana Tomičić

Frontex treba u BiH

Zasad, puno vike ni za što. Iako je vikend bio osrednje vremenske prognoze, oni vikendaši koji su u Hrvatsku došli iz Slovenije i Italije, najnormalnije su prošli granicu kao i dosad. Gužve su bile prosječne, i novi privremeni režim na granicama nije bitnije utjecao na uobičajene turističke brojke za ovo doba godine.

Piše Ian Tataj

Kulturni barometar: parcijalno optimistično

Ovaj je tjedan bio obilježen izuzentim gibanjima na kulturnom planu. Neki su ciklusi završeni; neki, kao parni pogon, guraju naprvo, a neki su u nastajanju i pogonjenju. Završili su ciklusi komorne glazbe i ciklusi zborskih festivala i natjecanja, o čemu se više može pročitati u člancima kolega Vanese Begić i Anđela Dagostina.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Za Pulu i Istru uvijek, čak i kad ide...

U nedjeljnom susretu Istre i Rijeke igra se 60. međusobni dvoboj klubova iz susjednih (najvećih) gradova, odnosno Županije. Atmosfera je posve različita jer je Rijeka vodeća na tablici i živi euforičnu stvarnost nakon što su svladali Hajduka. Istra je, također, prije mjesec i pol dana slavila na Poljudu, ali se nakon toga ugasila sa četiri uzastopna poraza, od koja su dva nezaslužena. I uz to sudačkim previdima opterećena (Varaždin i Gorica). Vjerojatno bi doživljaj unutar pulskog okruženja bio drugačiji da se tu uzelo 3-4 boda, što se objektivno i zaslužilo. No, ovako, dvije krajnosti, devetoplasirana Istra i lider Rijeka, koje razdvaja 15 bodova (Rijeka utakmicu manje), oslikava optimizam gostiju i pesimizam domaćeg okruženja. Treba li pulsku zbilju doista tretirati dramatičnom?

Piše Tihana TOMIČIĆ

Rat - filter za energetsku i migrantsku politiku

Globalne prilike potpuno su neizvjesne, nakon što je poslije Ukrajine otvoreno još jedno ratno žarište, ono na Bliskom istoku, s rizikom od terorističkih napada diljem svijeta, a osobito u zemljama Europske unije. Ta je nova kriza, kao i stara uostalom, poput svakog rata, povezana s dvije teme - energetskom krizom i migrantskom krizom.

Piše zlatko crnčec

Viša sila uzrok suspenzije Schengena

Slovenija će sljedeće subote na deset dana uvesti kontrolu na granici s Hrvatskom. Kao razlog slovenska je strana navela povećani rizik od terorističkih napada nalik onom kakav se dogodio ovog tjedna u Bruxellessu. Tu je sljedbenik ISIS-a iz automatskog oružja otvorio vatru na navijače nogometne reprezentacije Švedske koja je tu večer s Belgijom igrala važnu utakmicu u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u nogometu.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Cesta koja tiče more

Život u Rijeci zna biti pasivan, pomalo i dosadan. Puno ljudi se iselilo i često se više poznatih Riječana može sresti na zagrebačkoj špici nego na samom Korzu. Ali jučer je bilo šteta ne biti u Rijeci, i ne svjedočiti otvorenju nove ceste D403.

Piše zlatko crnčec

Država mora brinuti o najpotrebitijima

Od 1. siječnja 2024. godine sve četiri postojeće naknade za osobe s invaliditetom zamijenit će inkluzivni dodatak u iznosima koji se kreću od 138 do 720 eura mjesečno, ovisno o stupnju invaliditeta. A od 1. ožujka sljedeće godine stupit će na snagu izmjene Zakona o doplatku za djecu koje će omogućiti primanje ove naknade svim obiteljima gdje dohodak po članu obitelji ne prelazi 140 posto proračunske osnovice koja iznosi 618 eura. Time će se udvostručiti obuhvat obitelji, odnosno djece za koju se ta naknada isplaćuje.

piše edi prodan

Sretan vam dan sirotinje. Mnogo je sramote u Lijepoj našoj, ali ovo je apsolutno najveća

Pomalo neobično. Nema neke posebne oznake u kalendaru, ne nalazi se čak ni na listi spomen dana. Ne dodiruje istina onoliko ljudi kao što to čini Božić, ali opet jako, jako veliki broj stanovnika Hrvatske mogu ga prihvatiti kao – svoj dan. Da, danas je Dan borbe protiv siromaštva, dan posvećen siromašnim ljudima, Dan sirotinje.

Piše Damir Cupać

Kuća zdravlja pod jednim krovom

Rijeka je grad u kojemu se puno sanja. Njezini građani tako sanjaju da će se jednom njihov voljeni nogometni klub vratiti na stadion na Kantridu. Sanjaju dalje da će jednog dana imati novi autobusni kolodvor. Prvi san je još u dubokoj fazi sanjanja, dok je drugi san, barem prema obećanjima riječke gradske vlasti, nešto što će se ostvariti. Još za ovog mandata aktualne lokalne vlasti trebali bi početi radovi. Jedan san sanjale su generacije građana Rijeke. Glupo je po važnosti kvalificirati snove, ali taj je san nešto što bi trebalo omogućiti da tisućama građana i život postane san. Odnosno da se teži tome. Budući da se taj san tiče zdravlja. Generacije su sanjale riječku bolnicu na jednom mjestu, bolnicu koja bi trebala građanima Rijeke, građanima susjednih županija, ali i brojnim turistima omogućiti kvalitetan prostor pod jednim krovom u kojemu će dobiti zdravstvenu skrb i suvremenu dijagnostiku kako bi liječenje bilo što kvalitetnije i uspješnije. Ma što političari pričali, riječ je o transgeneracijskom i nadstranačkom projektu. Koji je dobio svoje konture koje svjedoče da su desetljeća snova postala realnost.

Piše zlatko crnčec

Svijet pred velikom neizvjesnošću

Cijeli svijet s velikim strahom čeka što će se dogoditi. U trenutku pisanja ovog teksta izraelske snage sa svih strana okružuju Pojas Gaze. One čekaju zapovijed Benjamina Natanyahua da uđu u ovu palestinsku enklavu. Ali nitko, baš nitko ne zna i ne može znati, uključujući i samog izraelskog premijera, što će se dogoditi kada izraelska vojska prijeđe administrativnu granicu između njene države i Gaze. Ne samo da nitko ne zna na što će sličiti ulične borbe među ruševinama Gaza Cityja, nego i što bi sve one mogle proizvesti, prvo na Bliskom istoku, a onda i šire. Svijet je pred velikom neizvjesnošću, većom čak i od one kakva je vladala kada je Rusija napala Ukrajinu.

piše milan rakovac

Historija se sastoji od marginalnih detalja: Ti detalji su nju, historiju, stvarali

Prije osamdeset godina, 8. rujna 1943., Italija je kapitulirala nakon pada fašističkog režima. Bio je to (i ostao!) najvažniji događaji za jadranske narode: za Talijane najvažniji nakon ujedinjenja. Za obalne Slovence i Hrvate, možda najvažniji od doba velike seobe naroda: Italija se vratila demokraciji, a mi smo se prvi put našli formalno (ako zanemarimo Napoleonovu Iliriju – protiv koje smo se borili!), pravno, u svojim nacionalnim zajednicama, slovenskoj i hrvatskoj. I jugoslavenskoj. Osim zamjetne, razvijene i brojne slovenske zajednice u tršćanskoj, videmskoj, goričkoj pokrajini. Kao i osim zamjetne, razvijene i brojne talijanske zajednice u Istri, Primorju i Dalmaciji.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Pripremati se na faze margine

Prošlog tjedna jedan je politički akter u Puli postavio pitanje na Gradskom vijeću, više-manje na temu šta Grad ima od transfera dva mlada igrača obzirom da je 14 posto suvlasnik Istre 1961 te koliko se tog novca uložilo u omladinske kategorije. Možda je od tog nelogičnog pitanja za ikoga koji i površno razumije sportske odnose, još nelogičniji uzvraćen stav kako će se provjeriti u Istri 1961 jer "sukladno postotku to nije mali iznos". To nam prilično znakovito ukazuje na doživljaj sporta ne samo u ovom gradskom okruženju, nego i šire. Hrvatska je mala država, s malo stanovnika u kontekstu želje da bude protagonista u nekim konkurencijama gdje su vladari mnogoljudnije i ekonomski moćnije zemlje. Ona to, zahvaljujući generacijskim događanjima skupine vrhunskih talenata, uspijeva pomiriti i prkositi logikama svijeta (i nogometa). Problem manjih u odnosu na velike jest što puno moraju raditi i voziti stalno do daske da prate ritmove većih i ponekad ostvare iskorak u rezultat. Obično nakon takvog emotivnog pražnjenja dolazi do pada jer nema odgovarajućih osvježenja i novih vrijednosti koje će odmah nastaviti istim ritmovima. Hrvatska reprezentacija je u tom smislu prilično znakovit primjer, a kojem ćemo se vratiti malo kasnije.

piše tihana tomičić

Vlada i predsjednik bi se trebali uskladiti

Već neko vrijeme iz Vlade poručuju da postoje "dvije Hrvatske". Iako je premijeru Andreju Plenkoviću tema "socijalne kohezije" i okupljanja dosta važna, i stalno je naglašava, na izbore ide s tezom o tome da postoje dvije različite prakse u Hrvatskoj, pri čemu bi HDZ trebao predstavljati konstruktivnu politiku koja rješava probleme građana, dok oporbu predstavlja kao destruktivnu i rušilačku, bez ikakvih rješenja.

Piše Zlatko Crnčec

Nakon izbora moguća ustavna kriza

Hrvatski pravni i ustavni sustav ima zaista puno rupa i nelogičnosti. Ne znamo do kraja tko zapovijeda vojskom, državna vlast ima dvije grane koje se ne mogu dogovoriti o skoro ničemu, pa imamo dvije vanjske politike i prazna veleposlanička mjesta. Sigurnosne službe mjesecima nemaju čelnog čovjeka, a isto je bilo i s puno ključnih imenovanja u Oružanim snagama. Ali majka svih rupetina hrvatskog Ustava je da nije do kraja precizirano kako se sastavlja Vlada nakon parlamentarnih izbora. Oni će bit sljedeće godine, najvjerojatnije u proljeće, a nakon njih mogla bi nam se dogoditi prava drama.

piše tihana tomičić

Predsjednik u utakmici za oporbu

Upravo kako se i očekivalo, lijeva oporba i Most podnijet će Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o izbornim jedinicama, koji upravo danas sa sjednice Vlade ide u ponovljenu proceduru jer ga vladajuća većina nije na vrijeme izglasala, ili ga predsjednik Republike nije na vrijeme potpisao. Svejedno je kako se to tumači, riječ je o licu i naličju te interpretacije, ali činjenica je da zakon neće biti u primjeni od 1. listopada kako je Ustavni sud ranije preporučio, pa se stoga sada mogu očekivati zahtjevi za ocjenom njegove ustavnosti.

Piše Zlatko Crnčec

Sve su ratne varijante moguće

Hrvatska diplomacija radi punom parom kako bi što prije izvukla naše građane iz Izraela. Rat koji je eksplodirao u subotu ujutro nitko nije predvidio. Čak je i svemoćni Mosad ostao šokiran nakon što su komandosi Hamasa morem, kopnom i zrakom izašli iz pojasa Gaze i sjurili se prema obližnjim židovskim naseljima. I u njima započeli masakr. Nakon ukrajinske, svijet je dobio još jednu noćnu moru. Rat dviju strana koje su toliko nepomirljive da baš nikakav kompromis nije moguć kako bi se spriječilo masovno stradanje civila.

Piše Damir Cupać

Pljuvanje na demokraciju

Premijer Zoran Milanović nije baš gotivio novinare, a otkada je postao predsjednik, sve to pomalo odlazi u patologiju. Teško je reći je li riječ o prevelikom egu ili je u pitanju nešto drugo - recimo nerazumijevanje funkcioniranja medija. Ali činjenica je da je riječ o nedopustivom ponašanju koje si ne bi smio dopustiti predsjednik mjesnog odbora, a kamoli predsjednik države. Može se teoretizirati o tome jesu li mediji dobri ili loši, propitivati jesu li režimski i skloni biti produžena ruka neke politike, interesne skupine ili čega već. Ali s pozicije predsjednika države dijeliti novinare na one koji imaju pravo na informaciju ili pitanje i na one koje to pravo nemaju, u jednoj demokratskoj državi je skandal. Još je jednom na patologiju Zorana Milanovića upozorio premijer Andrej Plenković. Premijeru je nepojmljivo da predsjednik odbija odgovoriti na pitanje novinara N1 Ivana Hrstića. A predsjednik je odbio dati odgovor jer je po njegovom mišljenju riječ o agitatoru. Predsjednik pamti da je spomenuti kolega bio glasnogovornik predsjedničke kampanje Milana Kujundžića. Onda je Plenković napao i cijeli novinarski ceh jer su izostale reakcije na takav Milanovićev postupak. Pita se Plenković što bi bilo da je on tako nešto napravio pa je odmah odgovorio da bi odmah reagirao HND kao strukovna organizacija, a uz to bi se pisalo pismo Europskoj federaciji novinara. I onda Plenković zaključuje da kada je riječ o Milanoviću nitko ni da pisne ni da zubi škrinu. Po njegovom mišljenju riječ je o sramoti, i predsjednika i medija.

Piše Tihana Tomičić

Rukavica u lice običnim ljudima

Nakon dugo vremena svjedočili smo opet eksplozivnom istupu predsjednika Republike Zorana Milanovića. Oštro je jučer polemizirao s tezama premijera Andreja Plenkovića, i u svom stilu brzometno ispucavao rafale prema šefu Vlade i HDZ-a.

PIŠE EDI PRODAN

Moja plaćica je moja slobodica - sve do penzije

Da je Anja Ademi, donedavna multifunkcionalna pročelnica Grada Pule, ovog ljeta bila u srednjoškolskoj dobi te da se angažirala na sezonskim ugostiteljskim poslovima, primjerice u Hidrobazi gdje je hamburger bio 10, pomfrit 5 eura, mjesečno bi zarađivala po prilici jednako kao i na iznimno odgovornim pozicijama jednog od najvećih hrvatskih gradova gdje se tada, u poslovnom smislu u najboljoj dobi, nalazila. U svemu tome, ne smijemo zaboraviti da je Anja Ademi osoba s fantastični referencama, znanstvenica koja je potvrdu svog intelekta i radnih osobina dobila na globalnoj pozornici, od SAD do Koreje, te da je njezina, govorimo li čisto u kondicijama »value for money«, vrijednost najmanje pet puta veća nego što je to bila u Gradu Puli.

Piše Tihana Tomičić

Grogirani Grbin

Za dvije godine ću u mirovinu i jako se bojim te mirovine jer neću imati za život. Bolje je štrik oko vrata nego se mučiti. Radiš cijeli život pa umjesto da uživaš i odmaraš u mirovini, moraš strahovati hoćeš li imati za kruh - ovo je citat iz vlastite predkampanje koji će predsjednika SDP-a Peđu Grbina koštati ne samo izborne pobjede, koja je ionako otpočetka upitna, nego i mjesta na čelu stranke.

Piše zlatko crnčec

Novi problemi za nove izborne jedinice

Zakon o izbornim jedinicama zaista nema sreće. Nakon svih peripetija i političkih sukoba konačno je objavljen u Narodnim novinama i kada su svi mislili da je sve gotovo, dogodio se nagli preokret. Naime, objava u službenom glasniku dogodila se 4. listopada, a u njemu samom piše da je stupio na snagu već 1. listopada. Dakle tri dana ranije. Zbog toga će Sabor morati ponovo raspravljati o ovom Zakonu kako bi se sve vratilo na pravu stazu.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Tomašević i Filipović u Plenkovićevim "škarama"

S idejom o ukidanju prireza, čime bi se lokalnim jedinicama dala autonomija da sami odlučuju o stopama svog izvornog prihoda, poreza na dohodak, Vlada i premijer Andrej Plenković imali su ideju rasteretiti plaće. Naime, porez na dohodak je zapravo porez na plaću, u prijevodu, i ideja je bila fiskalna decentralizacija kojom bi gradovi, a posebno veliki gradovi, na sebe preuzeli i veću odgovornost. Plenković im je dao u ruke fiskalnu politiku, ali s agendom da od toga u plusu budu - građani.

Piše Zlatko Crnčec

Male stranke pred velikim izazovom

Stari HSS i novi Socijaldemokrati idu zajedno na izbore. U slučaju HSS-a radi se o ostatku ostataka nekada velike hrvatske stranke. Još tamo 2000. godine HSS je imao 16 saborskih zastupnika i čak osam župana. Danas nema ni jednog jedinog župana, a lako je moguće da nakon sljedećih parlamentarnih izbora neće imati ni jednog zastupnika. Ako će netko ikada kojim čudom ići analizirati što se dogodilo s ovom strankom od njene obnove 1990. godine, ostat će, malo je reći, zaprepašten. Stvarno je bila umjetnost uništiti ovakvu stranku. Posebno kada se uzme u obzir da se radi o povijesnoj stranci koja je u ne baš tako davnoj prošlosti dobivala 90 posto hrvatskih glasova. Čini se da je temelj propasti u tome što se HSS još tamo od sredine devedesetih, kada je s političke i životne pozornice otišao obnovitelj HSS-a Drago Stipac, uopće nije bavila politikom. Stipac je bio stari politički disident koji je krajem osamdesetih s Franjom Tuđmanom po plešivičkim kletima pregovarao i dogovarao poteze što da se radi ako komunizam propadne. Međutim, nakon njega svi su predsjednici HSS-a bili u većoj ili manjoj mjeri biznismeni i poduzetnici koji s politikom nisu imali nikakve veze, niti ih je previše i zanimala. HSS se bio pretvorio u seljački sindikat koji se bavi pajcekima i otkupnom cijenom pšenice.

Piše Damir Cupać

Mali, ali nikada više slabi

Na satnoj, a ne na dnevnoj razini izloženi smo prekomjernom informativnom granatiranju kada je riječ o europskim i svjetskim sukobima. Strašna riječ rat toliko je frekventna da je to za izluditi. Mi koji smo na nesreću iskustvo rata prošli itekako se sjećamo tog potpunog ludila koje smo prošli prije 30-ak godina. Sjećaju se oni koji su prvi uzeli pušku u ruke nemoći pred neprijateljskom tehnikom, trenutaka kada te sekunde dijele od smrti od tenkovske granate, nemoći koju je osjetio svatko onaj tko se skrivao u rovu od naleta aviona. Hrvatska je imala embargo na uvoz oružja i činilo se da je sve izgubljeno. Ali na kraju nije bilo. Hrvatska je svoju kalvariju prošla, ali iskustvo nemoći nije i neće zaboraviti. Istina, Hrvatska je mala, ali to ne znači da bi trebala biti slaba. Vremena su se promijenila i vojska nije više što je nekada bila. Vojska danas nije opća mobilizacija, ratovi su evoluirali i danas je siguran onaj tko može uložiti u suvremeno naoružanje i opremu. A to zahtijeva vrhunski obučenu vojsku. Koja ne mora biti brojna, ali mora biti sposobna rukovati modernim naoružanjem kako bi zaštitila granice zemlje od bilo kakve opasnosti. Dobro, možda je Hrvatskoj najveća zaštita članstvo u NATO-u i članak peti kojim se regulira načelo da je napad na jednu članicu NATO-a, napad na sve njih. To znači da Hrvatska ima moćan obrambeni kišobran, ali članstvo u NATO-u ne znači samo prava, već i obveze. A jedna od tih obveza, bez obzira na to koliko smo mali, je što kvalitetnija profesionalna vojska koja je sposobna djelovati i u Hrvatskoj, ali i izvan nje u skladu s odlukama NATO-a. Dio te priče je i zaštita hrvatskog neba.

Piše zlatko crnčec

Državna tvrtka treba raditi za svog vlasnika

Hrvatska bi do kraja sljedeće godine ili najkasnije u prvom tromjesečju 2025. trebala dobiti Zakon o pravnim osobama u državnom vlasništvu koji bi trebao odrediti jedinstvena pravila u upravljanju tvrtkama u kojima je država većinski vlasnik i koje su od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Uz to će se upravljanje takvim poduzećima centralizirati u sklopu Ministarstva financija.

Piše Milan rakovac

Historija se sastoji od marginalnih detalja: ti detalji su nju, historiju, stvarali

Prije osamdeset godina, 8. rujna 1943., Italija je kapitulirala nakon pada fašističkog režima. Bio je to (i ostao!) najvažniji događaji za jadranske narode: za Talijane najvažniji nakon ujedinjenja. Za obalne Slovence i Hrvate, možda najvažniji od doba velike seobe naroda: Italija se vratila demokraciji, a mi smo se prvi put našli formalno (ako zanemarimo Napoleonovu Iliriju – protiv koje smo se borili!), pravno, u svojim nacionalnim zajednicama, slovenskoj i hrvatskoj. I jugoslavenskoj. Osim zamjetne, razvijene i brojne slovenske zajednice u tršćanskoj, videmskoj, goričkoj pokrajini. Kao i osim zamjetne, razvijene i brojne talijanske zajednice u Istri, Primorju i Dalmaciji.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Lekcija "predatorima"

Spirala inflacije mogla bi, ako bude sreće, a i pameti, biti zaustavljena na duže staze. Podaci DSZ-a za rujan govore da je inflacija ovog mjeseca za 6,6 posto manja nego u istom mjesecu prošle godine, a već tada je njen rast bio radikalan.

Piše zlatko crnčec

Birači odlučuju pobjednika izbora

Izborni zakon je isti od 1999.. Krajem te godine u vrlo delikatnom trenutku Sabor je izglasao zakon o izbornim jedinicama. Baš kao i danas oporba je kritizirala vladajući HDZ zbog namještanja jedinica u svoju korist. Budući da je tada, kao i danas, glavni meštar bio neuništivi Vladimir Šeks, oporba je govorila da se tu radi o svojevrsnom »šekimanderingu«. Odnosno da je Šeks skrojio izborne jedinice na način da pokuša izigrati biračku volju. I tad se prizivala intervencija Ustavnog suda, govorilo se o pokušajima izborne prijevare i falsificiranju izbora.

Piše Zlatko Crnčec

Kakva država takvo je i pravosuđe

Kakvo vam je pravosuđe takva vam je i država. Ova stara, ali istinita izreka vrijedi za sve države, ne samo za Hrvatsku. Ali kod nas je još malo kompliciranije. Pravosuđe, odnosno stanje u njemu, takvo je da nitko, baš nitko, ne želi biti prvi čovjek USKOK-a, dijela Državnog odvjetništva koje se bavi progonom korupcije i organiziranog kriminala. Zašto je tome tako pokušala je jučer u Saboru s nevelikim uspjehom pojasniti glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek.

piše tihana tomičić

HEP na čekanju

U izbornoj godini svaka stranka pokušava uhvatiti čuperak svog Kairosa. Svatko ima pravo na takav pokušaj, i to je potpuno legitimno, ali jesu li pritom u tajmingu najprecizniji, to ionako na kraju sude građani.

Piše Damir Cupać

Istarski narode!

Kada se spominju povijesne odluke, moglo bi se reći da je riječ o frazi koja je izlizana zbog prečeste upotrebe i pretjerivanja. No kada je riječ o Rujanskim odlukama iz 1943. godine, moglo bi se reći da je riječ zaista o povijesnim odlukama koje imaju golemu povijesnu i političku težinu i kojim su ispravljene povijesne nepravde kada je riječ o Hrvatskoj i njezinom današnjem izgledu. Iako je povijesni revizionizam nešto na što se danas nailazi često, razuman svijet bi oko nečega ipak trebao postići konsenzus. U hrvatskom slučaju, on bi trebao biti oko uloge antifašizma i narodnooslobodilačke borbe koji su omogućili da Hrvatska bude na pravoj strani povijesti u Drugom svjetskom ratu i na taj način zasluži granice u kojima je međunarodno priznata. Samo oni koji su zlonamjerni neće prihvatiti tu činjenicu koja je navedena u Ustavu Republike Hrvatske. Točnije u izvorišnim osnovama Ustava. Kada je riječ o antifašizmu, najbolje je citirati da je opstojnost hrvatskog naroda potvrđena u »uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.)...".

Piše Tihana Tomičić

Shit happens

Politika je proces, izjavio je Radimir Čačić, čelnik Reformista, kad je prošle godine napuštao vladajuću koaliciju s HDZ-om i Andrejom Plenkovićem. Prije toga, podržavao je Vladu najveći dio mandata, a nakon toga posvetio je godinu dana da bi oštro kritizirao Vladu koje, kako je ranije izjavio, bez njega i njegove stranke nikada ne bi ni bilo.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Conquistadori Istre

Neki će kazati, čemu tolika naša graja oko Pazina 1943. A mi možemo (moramo!) stalno podsjećati na milenij i pol conquistadorskih nahrupa na Istru: rimskih, bizantskih, mletačkih, austrijskih, francuskih, talijanskih... I zato istarski Slavinci pametimo šetiembar 1943. ONCE AND FOR EVER AND EVER kad smo potle miljar i po lit bili suoji na suojen!

Piše Tihana Tomičić

Vizionari su ispred svega

Svjetsko, a naše, moglo bi se reći. Naime, najveća domaća farmaceutska kompanija, riječki JGL, predstavio je svoj novi razvojni projekt Integra vrijedan 53 milijuna eura. Radi se o investiciji započetoj u jeku pandemije koronavirusa u sklopu koje su izgrađeni novi objekti u Svilnom i Kukuljanovu koji bi trebali značajno povećati proizvodne kapacitete JGL-a, ali i tehnološke mogućnosti istraživanja i razvoja te u konačnici i samu logistiku i distribuciju proizvoda.

Piše Zlatko Crnčec

Kratkoročne mjere uspjele, sada trebaju dugoročne

S početkom ovog tjedna snižene su cijene niza proizvoda. I to ne samo onih koji su plod dogovora Vlade i trgovaca već i nekih drugih. Posljedica je to i inicijative Vlade koja je postigla dogovor s trgovcima, ali i dovršetka najboljeg dijela turističke sezone kada veliki trgovački lanci moraju prilagoditi cijene siromašnijim hrvatskim građanima. Naime, njihova se kupovna moć ne može mjeriti s onom koju imaju stotine tisuća turista iz puno bogatijih zapadnih zemalja. Tako da je jedno s drugim za posljedicu imalo da će život najpotrebitijih građana ipak biti znatno olakšan barem u sljedećih šest mjeseci.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Birači nikad nisu u krivu

Kad se u javnosti pojavio konačni prijedlog izgleda novih izbornih jedinica, negdje pred ljeto, SDP-ov matematički guru Arsen Bauk izračunao je da će po novom modelu njegova stranka, SDP, vjerojatno osvojiti barem dva mandata više nego je to bio slučaj na zadnjim izborima 2020. godine. Usporedio je izborne jedinice i rezultate otprije tri i pol godine s onim što je predložila HDZ-ova Vlade. I došao do izračuna da je SDP na dobitku, a HDZ barem za jedno mjesto u gubitku.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Plenković nije pobjegao od pitanja

Čak šest sati trajao je jučerašnji aktualni sat u Saboru. Zastupnici su se očito zaželjeli rada, a još više pažnje javnosti. Jer koliko god im se svidjelo dugo toplo ljeto, još im se više sviđa ideja da ponove mandat i na skorim izborima potvrde mandat u zastupničkim klupama.

Piše Damir Cupać

Krasna zemljo, Istro mila

Još se građevinari sjećaju možda najvećeg pothvata u modernoj hrvatskoj povijesti, a to je gradnja Pelješkog mosta. Što je on za južnu Hrvatsku, to je druga cijev tunela Učka za Istru. I nije to pretjerivanje. Istra je doživjela prometnu i svaku drugu renesansu nakon što je u promet puštena prva cijev tunela Učka. Bila su to druga vremena, bilo je to vrijeme socijalizma, i tada je u tunelu usred mraka zasjala zvijezda petokraka. Priča o potrebi probijanja tunela Učka krenula je sredinom 60-ih godina 20. stoljeća, za pripreme je bilo potrebno više od desetljeća, a radovi su počeli 1976. godine, nakon što je potpisan ugovor sa zagrebačkom Hidroelektrom i splitskim Konstruktorom. Tunel Učka probijen je 14. svibnja 1978. godine, a zajedno s cestovnom dionicom Matulji - Lupoglav, u ukupnoj dužini od 24 kilometra, dovršen je i pušten u promet 27. rujna 1981. godine. Tada je taj građevinski pothvat označen kao veliki uspjeh socijalističkih i samoupravnih naroda i narodnosti. S razlogom. Moglo se u Istru i preko Učke, ali kroz Učku je značilo prometnu integraciju Istre u maticu domovinu. Još i danas je u mnogim istarskim i primorskim domovima negdje u ladicama singl ploča na kojoj je na A strani »Krasna zemljo«. Koja je izdana u povodu otvorenja tunela Učka. Valja se prisjetiti prve strofe: »Krasna zemljo, Istro mila/dome roda hrvatskog/Kud se ori pjesan vila/s Učke tja do mora tvog...«. Onaj tko umije čitati s razumijevanjem, shvatit će zašto se probijala Učka u Jugoslaviji, a i zašto je bilo potrebno krenuti u probijanje druge cijevi. Istina, bilo je početkom 1990-ih velikog nezadovoljstva i negodovanja kako je moguće da se isporuči francuskoj tvrtki u koncesiju ono što se gradilo samodoprinosima. I dalje je to otvoreno pitanje, ali dobro je da se nije stalo na tome da se uživaju plodovi onoga što je narod gradio, već se krenulo s investiranjem kako bi se Istra potpuno integrirala u prometnu infrastrukturu Hrvatske i kako bi sva ona prekrasna istrijanska mjesta bila bliže svima u Hrvatskoj, ali i svima koji kao gosti dolaze u hrvatsku Toscanu.

Piše Zlatko Crnčec

Svoj djeci osigurati jednaku šansu

Djeca iz materijalno oskudnih obitelji zakinuta su u samom početku života. Često nemaju ni mogućnost za upis u vrtić koji bi im omogućio bolju pripremu za osnovnu školu. Njihovi roditelji najčešće su nezaposleni, a vrtići primaju djecu onih zaposlenih. Kada siromašnija djeca dođu u osnovnu školu, odmah se moraju suočiti s nekim stvarima koje ih razlikuju od njihovih bolje situiranih školskih kolega.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Historija se sastoji od marginalnih detalja: Ti detalji su nju, historiju, stvarali

Prije osamdeset godina, 8. rujna 1943., Italija je kapitulirala nakon pada fašističkog režima. Bio je to (i ostao!) najvažniji događaji za jadranske narode: za Talijane najvažniji nakon ujedinjenja. Za obalne Slovence i Hrvate, možda najvažniji od doba velike seobe naroda: Italija se vratila demokraciji, a mi smo se prvi put našli formalno (ako zanemarimo Napoleonovu Iliriju – protiv koje smo se borili!), pravno, u svojim nacionalnim zajednicama, slovenskoj i hrvatskoj. I jugoslavenskoj. Osim zamjetne, razvijene i brojne slovenske zajednice u tršćanskoj, videmskoj, goričkoj pokrajini. Kao i osim zamjetne, razvijene i brojne talijanske zajednice u Istri, Primorju i Dalmaciji.

Piše Robert Matteoni

MetroPula: Kamp kao klupska utvrda i izvor energije

Početkom 1990. godine imao sam lijepu priliku pobliže upoznati Ivicu Osima. O njemu kao igraču znali su oni koji su ga gledali i tvrdili da je bio Strauss na terenu. Izvanredan matematičar kao školarac, bio je kao igrač iznimnog driblinga, tehnike i šuta. Jedan od onih koji je dizao publiku na noge atraktivnim potezima. Pričao mi je Osim, dok smo nekoliko dana zajedno bili u Italiji, uoči Svjetskog prvenstva, kako je po njemu »poteze« naučio na ulici i s dijelom njih se rodio. No, kako igrač mora imati disciplinu, snagu, kolektivni duh, da bi onda izrazio svoju individualnost, nužno je da se obrazuje u klupskom okruženju. Ili ti trening centru.

Piše Zlatko Crnčec

Sljedeću bismo krizu mogli dočekati spremniji

Moglo bi se dogoditi da sljedeći parlamentarni izbori budu prvi na kojima će prevladati gospodarske teme. To, i naravno stara dobra korupcija, dominirat će političkom arenom sljedećih mjeseci. Možda, ali samo možda, u priču bi mogla uskočiti neka nacionalna tema, recimo Zakon o jeziku. Ali kako stvari sada stoje, mirovine, plaće, cijene, inflacija bit će u prvom planu. Plus afere Ina i HEP. Odnosno, korupcija kao takva. Plus malo nacionalnog i svjetonazorskog. I to bi otprilike bilo to.

Piše Zlatko Crnčec

Kratkoročne, ali dobre mjere

Vlada je jučer donijela peti paket mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena. Cijene struje za građane, gospodarstvo i institucije ostaju iste, a Vlada ograničava cijene za ukupno 30 proizvoda. I to već od ovog ponedjeljka. Paket se odnosi na idućih šest mjeseci, a vrijedan je 464 milijuna eura. Od 1. listopada pa idućih šest mjeseci cijena struje ostaje ista za građane, gospodarstvo i institucije, za što država izdvaja 288 milijuna eura. Za velike gospodarske subjekte nema subvencioniranja cijena struje jer je tržišna cijena pala i subvencije nisu potrebne. Tu su i potpore za 720 tisuća umirovljenika s mirovinom do 700 eura, za koje će se ukupno izdvojiti 72 milijuna eura. Ima tu još puno toga, ali ovo se čini najvažnijim.

Piše zlatko crnčec

Staje se na kraj obiteljskim nasilnicima

Država je konačno reagirala. Vlada je najavila da će se femicid u kaznenom zakonu tretirati kao teško ubojstvo žene, a obiteljski nasilnik neće smjeti prići žrtvi bliže od 50 metara. Onaj tko prekrši zabranu prilaska u roku od 24 sata naći će se iza rešetaka.

Piše Damir Cupać

Vukovi i čobani

Premijer Andrej Plenković bio je uvjeren da će građani Hrvatske pamtiti 1. siječnja 2023. godine po velikom uspjehu Hrvatske, a to su uvođenje eura i ulazak u Schengen. Time je ostvaren veliki san zacrtan još uoči Domovinskog rata. No, kako stvarnost ne mari puno za političke snove premijera i ministara, početak 2023. godine građani Hrvatske neće pamtiti po tom političkom uspjehu, već će pamtiti tragičnu činjenicu da je bez ikakvog opravdanog razloga i preko noći došlo do enormnog poskupljenja proizvoda i usluga. Dogodilo se ono najgore, ostvarenje noćne more svih političara, a to je pretvaranje velike pobjede u težak poraz. I od tada traje borba da se divljanje cijena zaustavi. Početkom godine politika je prijetila svim i svačim trgovcima, pozivala na razum, na socijalnu osjetljivost koja bi ih morala natjerati da sudjeluju u prevladavanju inflatornih kretanja. Bez uspjeha. Građani su bili sve očajniji, iako su sindikalne akcije rezultirale povećanjem plaća u javnom sektoru. Divljanje cijena bilo je takvo da je brzo poništavalo ono što je država dala. Stvorio se začarani inflatorni krug iz kojeg nema izlaza. Odlazak u bilo koju prodavaonicu ili korištenje bilo koje usluge postalo je noćna mora. Svatko zna što uglavnom kupuje i svatko zna da su cijene takve da se u godinu dana potrošačka košarica prepolovila. Sreća u nesreći je da su još uvijek aktivne mjere državnog subvencioniranja energenata pa nije došlo do potpunog kraha kućnih budžeta onih koji su zaposleni. Hrvatski umirovljenici davno su krahirali i kako ti ljudi preživljavaju iz mjeseca u mjesec, prava je enigma. Ajde da poskupljuju luksuzni proizvodi i usluge, čovjek bi još to nekako mogao izdržati odričući se nekih navika. Ali poskupljuju prehrambeni artikli, i to poskupljuju toliko da se umjesto suza radosnica zbog eura, niz lice slijevaju prave mučeničke suze kojima se žali za kunom. Za vremenom kada je kupac još uvijek znao da za recimo 750 kuna može napuniti kolica, a sad za 100 eura ne može napuniti ni pola. Živimo u kapitalističkom sustavu i po teoriji tu bi problematiku trebalo urediti samo tržište.

Piše Damir Cupać

Španjolska naprijed, ostali stoj

Tamo negdje 2019. godine nismo ni sanjali da uživamo zadnje trenutke sreće i opuštenosti. Kada je završilo ljeto te godine, zbrajale su se milijarde kuna od rekordne turističke sezone, cijene stambenih kvadrata bile su visoke, ali podnošljive, a kamatne stope bile su poticajne kada je riječ o stavljanju uzničkog jarma zvanog stambeni kredit. I onda je došla nesretna 2020. godina, kada se pokrenula spirala zla kojoj se ne nazire kraj. Sve je počelo s pandemijom koronavirusa. Cijeli svijet pretvorio se u jednu veliku karantenu koja je ostavila strašne posljedice na živote, ali i na gospodarstvo. Tada još nismo znali, ali pokrenut je bauk inflacije koji je zaprijetio podmuklo, kao što je to radio koronavirus. Kako je zdravstvena kriza završavala, tako je počinjala ona gospodarska, a njoj se kraj ne nazire. Činilo se da bi 2022. godina mogla biti ona u kojoj će početi i gospodarski oporavak.

Piše Zlatko Crnčec

SDP opet ruši samog sebe

Zaista je teško razriješiti pitanje što se to dogodilo Tihomiru Jaiću. Tko možda ne zna tko je to, radi se o SDP-ovcu iz Bjelovara i članu Glavnog odbira SDP-a. Naravno, nema ništa loše u tome da član stranke, posebno ako je u njenom središnjem tijelu kao što je Glavni odbor, kritizira stranačkog predsjednika. Čak i ako to radi javno. Ali radi se ovdje o tajmingu. O trenutku kada se to radi. A Jaić je to odlučio napraviti moguće samo šest ili sedam mjeseci prije izbora. Odnosno, otprilike pet mjeseci prije početka izborne kampanje. U tako kratkom razdoblju prije izlaska pred birače potpuno je suludo tražiti da šef stranke ne može voditi stranku u izbore, optužiti ga da "želi biti grobar SDP-a", i javno naricati nad tim "što će se sa SDP-om dogoditi na predstojećim izborima ako Grbin bude kandidat za premijera". Umjesto toga, Jaić je mogao naprosto zatražiti da mu neka agencija zakupi medijski prostor pa da on osobno poruči biračima nekoliko slogana tipa "Nemojte glasati za SDP" ili "Plenković je najbolji izbor za premijera". Ili naprosto "Zna se - HDZ". Jedino bi to možda bilo pogubnije za SDP od ovoga što sada radi. Ali čini se da on to ne razumije. Kao i nekoliko članova Predsjedništva stranke koji su ovu temu podigli na sjednici ovog tijela prošlog tjedna. Što je naravno odmah iscurilo u sve medije koji su se onda bavili ovim najnovijim SDP-ovim ludostima.

piše tihana tomičić

Politika useljavanja postaje politička tema

U Hrvatskoj se trenutno događaju dva paralelna procesa - s jedne strane stanovništvo stari, a depopulacija raste. S druge strane, pak, u Hrvatsku se doseljava novo stanovništvo, uglavnom iz azijskih zemalja, i taj je trend u takvoj uzlaznoj putanji da se podaci radikalno mijenjaju iz mjeseca u mjesec. Kad je riječ o "starom stanovništvu", u tridesetak godina hrvatske samostalnosti prosječan je stanovnik stariji za 7,2 godine nego početkom 90-ih godina. Tada je prosječan stanovnik Hrvatske imao oko 37 godina - danas, skoro 45 godina. Također, Državni zavod za statistiku objavio je baš jučer svoju procjenu koja govori da je Hrvatska sredinom prošle godine imala 3.855 641 stanovnika, a to je za 23.340 ljudi manje nego godinu dana ranije, dakle 2021. godine. Nema zornije brojke koja može potvrditi te negativne trendove.

Piše Zlatko Crnčec

Ilegalni migranti postaju izborna tema

Problem ilegalnih imigranata mogao bi postati tema u predstojećoj izbornoj kampanji. Naime, zadnjih dana došlo je do značajnog rasta pokušaja ilegalnog prelaska državne granice. Samo jučer spriječen je ulazak više od 600 ljudi koji su željeli iz BiH ilegalno ući u Hrvatsku. Radi se o uzlaznom trendu. Ako bi ovo postala predizborna tema, lako bi se moglo dogoditi da ljevica na njoj izgubi glasove. Naime, iz Možemo! su jučer ustvrdili da nema nikakve potrebe za prenaglašavanjem ovog problema. Možemo! je za »migracijsku politiku s humanim licem«, te naglašavaju da ovo pitanje »ne spada među egizistencijalne teme koje muče građane poput inflacije«. Možda zaista ilegalni prelasci granica većeg broja ljudi nisu »egzistencijalna tema« za one koji to govore dok sjede na nekoj od brojnih terasa u središtu Zagreba. Ali za ljude u Lici, te na Baniji i Kordunu koji žive na migrantskim rutama, ove su stvari ipak malo egzistencijalnije. Možemo! je i nastao iz dijela udruga civilnog društva koje su se 2015. snažno zauzimala da Hrvatska praktički postane mjesto na kojem bi bili prihvatni centri za ilegalne imigrante. Odakle bi oni odlazili prema sjeveru, kada bi se i ako tamošnje bogate zemlje odlučile da ih prime. Ako bi došlo do toga, otvorilo bi se na stotine radnih mjesta za zaposlenike NGO-a koji su gurali ovu soluciju. Ako Možemo! zauzme ovakvu poziciju za sljedeće parlamentarne izbore, to će im jako naštetiti. Posebno u onim izbornim jedinicama kroz koje prolaze imigranti. A moguće i šire. Naravno, ako u proljeće sljedeće godine bude postojao problem povećanog broja ilegalnih imigranata.

Piše Tihana Tomičić

Tko prvi predloži novi porez, pobjednik

Nema se što reći, opozicija ulazi u predizbornu jesen dobro pripremljena. I SDP i Možemo! izlaze sa svojom politikom stanovanja, mirovinskom, pa čak i novom fiskalnom politikom. Nije da baš moraju spavati na lovorikama zbog toga, ali ljeto čak i nisu sasvim prespavali.

Piše zlatko crnčec

Obnova se pokrenula, kontejneri postaju prošlost

Odvezeni su posljednji kontejneri iz glinskog kontejnerskog naselja »Mali dom«, a pod krov su stavljene posljednje od 74 drvenih montažnih kuća tamošnjeg novog naselja. Obnova na Baniji ipak se kreće. Kada dođe zima kontejnera više neće biti, a oni koji su u njima živjeli bit će na suhom i toplom. Bilo u svojoj kući bilo u nekom drugom privremenom smještaju. Potpredsjednik Vlade i ministar Branko Bačić rekao je kako upravo novo naselje visokoenergetskih kuća u Glini svjedoči o velikom opsegu obnove na području Banovine, a posebno javnih zgrada na području grada Siska.

Piše Damir CupaĆ

Mrvice umjetnicima preživljavanja

Mlad čovjek često je bahat. Živi u trenutku i hoće sad i sve. Takva je mladost. Možda je i bolje da je tako. Kada bi mlad čovjek u Hrvatskoj poslušao savjete onih iskusnijih, krenuo bi razmišljati čim se zaposli o mirovini. Ako isti taj mladi čovjek nema sreću da ga životni put nanese u poslove koji rezultiraju povlaštenom mirovinom, izračun njegove starosne penzije mogao bi ga jedino natjerati u očaj i ludilo. Ili u mahnitu štednju bez koje će mu umirovljenički dani, ako ih dočeka, izgledati kao svakodnevna borba za opstanak u paklu. I ove godine je rujan lijepo počeo.

Piše Tihana Tomičić

Spriječiti manijaka iz našeg sokaka

Nedavno svirepo ubojstvo mlade žene u BiH koju je ubio nasilnik koji je već ranije imao sudske mjere, zgrozilo je regiju. Manijak je još sve prenosio i uživo na društvenim mrežama. No, to ubojstvo nije ni prvo ni zadnje ubojstvo žene povezano s trajnim obiteljskim nasiljem. Godišnje muškarci ubiju petnaestak žena u Hrvatskoj. To je prosjek. A kad se statistika malo proširi, dođe se do podatka da je u zadnjih 20 godina samo u Hrvatskoj ubijeno oko 400 žena.

piše tihana tomičić

Mjere trebaju ići dalje

Ono što je 2020. i 2021. bila COVID-kriza, a potom rat u Ukrajini s energetskom krizom, to je danas inflacija. Cijela Europa suočava se s tim nemilim brojkama. I tko god je u europskim vladama mislio da može završiti s politikom državnog intervencionizma i programima mjera pomoći građanima, očito je podcijenio jesen 2023. godine.

Piše Zlatko Crnčec

Liberale čeka još jedan neuspjeh

Takozvani hrvatski politički centar još jednom neće biti neki politički faktor. Ako je i postojala kakva mogućnost za takvo nešto, ona je čini se definitivno nestala jučerašnjom odlukom Dalije Orešković da prekida bilo kakvu suradnju sa strankom Centar. Nekadašnja predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa rekla je da ona i stranka bračnog para Puljak "nemaju zajedničku budućnost" i da "dugoročno nisu na istoj valnoj duljini". Kako će akteri ove priče izaći na sljedeće parlamentarne izbore, tek treba vidjeti. Recimo Centar na razini države, još dok je Orešković i bila njihov član, nije prelazio jedan posto podrške birača. Možda se razlog za to krije i u činjenici da su svi oni skupa pomalo zbunili birače promjenama imena svojih političkih opcija. Puljkovi su politički počeli djelovati kao osnivači i vođe stranke Pametno, a Orešković kao utemeljiteljica i predsjednica stranke Start. Potom je zajedno s još nekim viđenijim neovisnim političarima osnovala Stranku s imenom i prezimenom koja se potom spojila s Pametno, a svi oni skupa preimenovali u Centar. Zaista bi čovjek trebao biti pasionirani pratitelj politike da pohvata sve ove promjene. Naravno, i Orešković i bračni par Puljak imaju i ime i prezime koji još uvijek nešto znače na političkoj sceni. Mada čini se puno manje nego prije samo nekoliko mjeseci. Posebno to vrijedi za Puljkove koje će poprilično koštati ova krajnje bizarna priča sa zviždačicom Majom Đerek.

Piše Tihana Tomičić

(Ne)normalno

Predsjednik Zoran Milanović ušao je u novu, populističku fazu. Govori uglavnom ono što velika većina građana želi čuti: Bad Blue Boysi nisu huligani ni kriminalci, BiH ne treba biti unitarna i građanska država, Rusija je i dalje nepobjediva velesila, EU je zlo. I slično.

Piše zlatko crnčec

Rast BDP-a dobra vijest, ali oprez nužan

Hrvatski je BDP u drugom kvartalu porastao za 2,7 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Dobra je to vijest u ovim prilično neizvjesnim vremenima na koje mala zemlja kao što je Hrvatska ne može utjecati ni na koji način. Ali im se mora, kako bi uopće opstala, pokušati prilagoditi kako zna i umije. Mjere Vlade što se tiče cijene energenata i drugih gospodarskih segmenata, plus još neke okolnosti koje Hrvatskoj idu na ruku, doprinijele su ovom rezultatu.

Piše Damir Cupać

"Jadranske" igre

Države umiru kao i ljudi. I kao poslije čovjeka, tako i iza države ostane nešto ili ne ostane ništa. Jugoslavija je država koja je umirala u ratnoj agoniji i iza nje ipak je ostalo nešto. Od toga nečega dobar dio su uspjele upropastiti nekadašnje socijalističke republike, a dio onoga što je bilo jugoslavensko treba se podijeliti ili dogovorom, ili sudskim putem. Tako to rade civilizirana društva. Nekada je dogovor teško postići, a o čemu svjedoči desetljetni sudski spor u vezi s razgraničanjem sa Slovenijom.

Piše zlatko crnčec

Navikavamo se na neradnu nedjelju

Ljudi se ipak navikavaju. Polako, ali sigurno. U nedjelju trgovine ne rade, kruh se treba kupiti dan ranije. I sve ostalo nužno za svakodnevni život. Nedjelja je dan za odmor. Tisuće zaposlenih u trgovinama, ogromna većina njih su žene, konačno mogu barem nedjelju provesti sa svojim obiteljima. Ili s nekim drugim s kojima žele biti. Ili raditi neku stotu stvar. Samo više ne trebaju biti na poslu.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Plan za 13. plaću

Sezona je kiselih krastavaca, i čak i one vijesti koje jesu pravi boom, teško je registrirati od ove vrućine. Svi smo malo sporiji u reakcijama zbog toplinskog udara koji, kažu liječnici, usporava naše kognitivne funkcije. Ali jedna vijest stvarno jest bomba - naime, umirovljenici bi od iduće godine mogli primati 13. mirovinu u godini.

piše zlatko crnčec

Inflacija posljedica, a ne uzrok problema

Vlada povećava i mirovine i primanja onih koji rade za državu. S druge pak strane, stopa inflacije je i dalje iznimno visoka. Koliko god Vlada posegne u proračun i poveća plaće, toliko ih u vrlo kratkom roku pojede inflacija. I tako u krug.

Piše Tihana Tomičić

Korupcijo i Bogu si teška

Ankete pokazuju da je, glede i unatoč povremenim ozbiljnim korupcijskim aferama, vladajući HDZ vrlo stabilan na skoro 30 posto podrške. Taj rejting još i raste u zadnjim mjesecima, iako je bilo aktualno nekoliko afera, poput one "plin za jedan cent" i slično.

Piše Zlatko Crnčec

Ubrzava se obnova Banije

Ipak se kreće. Obnova na Baniji počela je davati prve veće vidljive rezultate. Potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva Branko Bačić objavio je jučer da će do kraja kolovoza svi korisnici kontejnerskih naselja u Petrinji biti iseljeni u prikladnije i komfornije stanove. On je apelirao na preostale korisnike stotinjak kontejnera da se ne ustručavaju ući u obnovljene stanove koje će koristiti do završetka obnove njihovih stambenih prostora.

Piše Damir Cupać

Autogol Jakirovića i Gazde

Majko mila naša, a cirkusa, a sramote! Ajde da je Prvi april još bi čovjek i shvatio, ali nije. U kasnom smo kolovozu 2023., a HNK Rijeka preko noći je ostala bez trenera Sergeja Jakirovića koji je odlučio prihvatiti nemoralnu ponudu GNK Dinama i zamijeniti riječku adresu onom zagrebačkom. Tri dana prije utakmice za ulazak u Konferencijsku ligu protiv francuskog Lillea. O kakvoj je ponudi riječ i kakav je ugovor s Rijekom imao Jakirović da može preko noći napustiti klub u koji se kleo svim srcem, teško je reći. Na to će morati odgovoriti Damir Mišković koji sada tvrdi da nije imao pojma i da je tragikomičnu vijest pročitao na portalima. Kao i mi ostali smrtnici. U svakom slučaju, došlo je do nezabilježenog događaja koji bi preko noći mogao promijeniti sve ono što se pozitivno događalo od kraja studenog 2022. kada je Jakirović preuzeo riječko kormilo. U trenutku kada je Rijeka bila na aparatima i prijetio joj je pad u komu, s obzirom i na igru i na rezultate u toj nesretnoj sezoni, Jakirović je zamijenio talijanskog trenera Sersea Cosmija. U tom je trenutku klub s Kvarnera bio na osmom mjestu s osvojenih 15 bodova. Cosmi je naslijedio Dragana Tadića i Fausta Buducina. Činilo se da je Jakirović krenuo u nemoguću misiju jer Rijeka nije imala ni rezultat ni igru. Ma koliko se činilo ludo, mnogi su razmišljali da je ispadanje iz lige realna opasnost.

Piše Zlatko Crnčec

Ukrajina nije izborna tema

Hrvatska nije jedina zemlja u kojoj se rat u Ukrajini prelio na domaću politiku. Tu je i Poljska. A ako se samo malo bolje pogleda, onda se vidi da se u većoj ili manjoj mjeri to dogodilo i u većini članica EU-a. Poljska je samo zadnji primjer. Tamo je već dugo na vlasti konzervativna stranka Pravda i pravednost (PiS), a njen glavni konkurent je oporba na čelu s nekadašnjim poljskim premijerom i predsjednikom Europskog vijeća Donaldom Tuskom. Parlamentarni izbori su u listopadu. Pa je vladajuća stranka donijela Zakon kojim bi se osnovalo posebno povjerenstvo čiji bi jedan od glavnih zadataka bio utvrđivanje koji su to političari bili previše bliski Putinu u zadnjih dvadesetak godina. Oporba je odmah skočila nazvavši taj Zakon "Lex Tusk", odnosno instrumentom vladajućih da osramote oporbenog čelnika pred parlamentarne izbore.

PIŠE RobERT MATTEONI

MetroPula: Učiti se štovati naše, jer, naše je

Ranih 1970-ih u Puli, Istri, svijetu, puno je toga bilo drugačije. Život u zajednici neusporediv s današnjim, prije svega zbog ogromnog ubrzanja tijekova svakodnevice. Ubrzanje, naravno, bio je lajt motiv spektakularnih dionica automobilista koje su iskazivali tijekom Istarskog relija. No, mnogima od nas najatraktivniji je svakako bila vještina koju su nam demonstrirali u poligonu, brzog parkiranja, prolaska osmice, zaustavljanja, okretanja, vožnje u rikverc i slično. Što manje srušenih čunjeva, što manje potrošenih sekundi. Kao da je bilo jučer, ajme protoka vremena, uzbuđenje je među mnoštvom Puležana i gostiju dostizalo vrhunac kada su najavljivali našeg dečka. Najvećeg frajera. Mario Delmoro. Bilo je vrhunskih vozača, i nekad boljih vremena, ali kad je Marieto bio na startu "poligona" to je bila neka druga atmosfera i iščekivanje. Uh, bili smo tako ponosni da je među glavnim zvijezdama tada vrlo posjećenog događanja na Karolini, ili na parkiralištu pored Bijele kuće (Komitet, Županija), bio naš čovjek. Il noštro mulo, Marijeto.

Piše Zlatko Crnčec

Plenković smiruje tenzije s Grčkom

Sada kada je Dinamo napokon otišao, moguće je reći javno ono što je mnogo mislećih ljudi govorilo privatno i prije nego je stigao. A to je da je sport nepogrešiv razlog za stvaranje neprijateljstava. I ako je takav posjet kao što je ovaj imao ikakav učinak na anglosovjetske odnose, to je da su oni sada još malčice lošiji nego što su bili prije toga. Iako se spominje Dinamo, prethodne rečenice, naravno, nemaju nikakve veze s nogometnim klubom iz Zagreba čijih se više od sto navijača našlo u grčkim uzama. Napisao ih je George Orwell nakon Drugog svjetskog rata promatrajući posljedice četiri promotivne utakmice koje je moskovski Dinamo odigrao s engleskim klubovima. Smisao dolaska sovjetskih nogometaša bio je poboljšanje odnosa Sovjetskog Saveza i Velike Britanije. Koji se u nas nakon toga i nisu baš previše poboljšali jer su utakmice obilovale grubostima, čak i tučnjavama igrača, dok je publika na trenutke prijetila provalom u teren kako bi natukla suca koji je, po njihovom mišljenju, favorizirao sovjetske dinamovce.

Piše Zlatko Crnčec

Država treba brinuti za starije

Moglo bi se samo reći - konačno. Jedna se vlada sjetila da u Hrvatskoj postoji veliki problem kada su u pitanju kapaciteti u domovima za starije i nemoćne osobe. Pa su tako povučeni potezi u skladu s kojima bi Hrvatska do 2027. godine trebala dobiti dodatnih 1.795 mjesta za korisnike ovakvog smještaja. Naravno, cijeli se problem neće ni ovim riješiti jer u Hrvatskoj ima čak 25 posto stanovnika starijih od 65 godina, ali će se ovim investicijama u gradnju domova kapacitet smještaja za stare i nemoćne povećati za deset posto. Najveće je to ulaganje u tom području od hrvatske samostalnosti.

Piše zlatko crnčec

Visoke cijene pune proračun

Mediji su prepuni priča o visokim cijenama na Jadranu. I u dobrom su dijelu u pravu. One su na puno mjesta zaista brutalne. Pa im se čude i nad njima se zgražaju čak i stanovnici bogatih europskih zemalja koji su odlučili dio ljeta provesti na istočnoj obali Jadrana. Ali i tu treba razlikovati situacije u kojima su se dogodili ekscesi pa da se za neku običnu pizzu isporuči račun veći od 20 eura ili kada se dva decilitra kole naplaćuje više od deset eura.

Piše Damir Cupać

Ave, Zorane!

Uoči sezone godišnjih odmora sve je tako lijepo bilo kada je riječ o odnosima dva prva čovjeka u Hrvata, premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića. Očito si nisu htjeli pokvariti ljetne radosti pa se dogodio detant, a Hrvatska je odahnula. Uspjeli su se dogovoriti, nakon što su mjesecima bjesnjeli najžešći okršaji oko čelnog čovjeka Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, brigadnog generala Ivana Turkalja. No, čini se da je primirje, kako se godišnji odmori bliže kraju, završeno i da će uslijediti isti agresivni obrazac ponašanja kada je riječ o odnosima prva dva čovjeka u Hrvata.

Piše Damir CupaĆ

Umirovljenička linija siromaštva

Kaže frendica da je dala zahtjev u mirovinsko da joj izračunaju godine staža i kolika bi joj bila mirovina. Kaže i da je umorna i da više ne može izdržati pa da razmišlja o odlasku u prijevremenu mirovinu. Radi fizički težak posao i jednostavmo joj se tijelo istrošilo i više je ne sluša. Onda dodaje da se nedavno čula s kolegicom koja je napravila isto. Javili su joj da je izračun pokazao da će imati mirovinu oko 230 eura. Znači, crnčila je 35 godina krvavo kako bi umirovljeničke dane preživljavala s 230 eura. Ej, 230 eura mjesečno u vremenu kada se rajčice prodaju po dva eura za kilogram, i to na akciji, dinje između 2 do tri eura, lubenica euro za kilogram. Znači 35 godina čovjek radi da bi kao umirovljenik mogao sebi tijekom ljeta priuštiti 230 kilograma lubenice mjesečno. Ako je riječ o onim većima od 10 kilograma, hrvatski umirovljenik ne može svaki dan kupiti kruh, mlijeko, kilogram rajčica i jednu lubenicu. I to bez da plati režije.

Piše Damir Cupać

Vrijeme triježnjenja

Bliži se Vela Gospa, bliži se vrhunac turističke sezone i vrijeme je da se počne podvlačiti crta i sumirati rezultati. Nema nikakve sumnje da će ukupne brojke biti zadovoljavajuće i da će Ministarstvo turizma pričati o još jednoj uspješnoj turističkoj žetvi koja će napuniti državni budžet kako bi država mogla spremna dočekati još jednu neizvjesnu zimu koja je pred nama. Nema nikakve sumnje da će brojke pokazati da je sezona bila uspješna. Ali ni u jednoj sezoni kao u ovoj, ako izuzmemo pandemijske godine, nije su pojavio crv sumnje kad je riječ o dugoročnom rastu broja gostiju. Turistički stručnjaci svjesni su da ima previše signala koji upozoravaju na to da je vrijeme spavanja na lovorikama prošlo i da treba napraviti ozbiljnu analizu koja će pokazati zbog čega je bilo toliko negativnog marketinga ove godine. Kada bi se brojale objavljene vijesti, priče, reportaže, kako u masovnim medijima, tako i na društvenim mrežama, ispalo bi da je negativnih opaski bilo više nego što je bilo hvalospjeva o ljepotama Hrvatske i svega onoga što Lijepa Naša može pružiti gostima koji dođu na odmor u nju. Može biti da peta kolona ne spava, turističko tržište Mediterana se oporavlja i svatko se za goste bori kako zna i umije. Čak i uz tu pretpostavku, dovoljno je signala da oni kojima je to posao moraju napraviti ozbiljnu analizu kako bi se izradila strategija što i kako dalje. Opća je ocjena da je Hrvatska postala skupa, a da za cijenu koju nudi gosti ne dobivaju kvalitetu.

Piše Damir Cupać

Stop lihvarenju

Bilo je i bit će - nekima rat, a nekima brat, odnosno što je veće kriza, to neki zarađuju više. Samo treba pratiti trag novca kako bi se shvatilo tko ima najveću korist kada je riječ o pogoršanju ekonomske situacije u Hrvatskoj i Europi. Ustvari, riječ je o globalnom trendu. Među onima koji su, zahvaljujući nestabilnoj geopolitičkoj situaciji prouzročenoj ratom u Ukrajini, izvukli najdeblju korist svakako su banke. To su one iste banke koje su svojedobno sanirane novcem hrvatskih građana pa prodane strancima koji onda desetljećima izvlače silan novac lihvareći hrvatske građane. Treba li podsjećati na švicarce koji su desetine tisuća hrvatskih obitelji zavili u crno. Država je mirno gledala dok su nezamislivom otimačinom razarani hrvatski domovi, a građani hrvatske bacani u dužničko roblje. Ako je išta simbol onog najtrulijeg u kapitalizmu, onda su to banke. Ništa se nije promijenilo stoljećima kada je njihovo poslovanje u pitanju. Samo je cijela priča uljepšana do znanstvene fatastike. Izgrađeni su njihovi hramovi u vidu poslovnica kao simbol društva kojim upravlja pohlepa. Njihovo poslovanje ušminkano je lijepom terminologijom pa onda banke u svojim poslovnicama popločenim mramorom poput starogrčkih hramova nude razne bankarske proizvode. Čuj, proizvode.

Piše Damir Cupać

Postadoše Nijemci Česi

Jedna od najzanimljivijih priča koja će se pamtiti kao razglednica iz tekuće turističke sezone je ona priča iz Pule. Glavni lik te priče je slastičar koji je na vrijeme vidio da nema nikakvog smisla dizati cijenu sladoleda na nekoliko eura jer će ostati bez posla pa je čovjek smanjio cijenu na jedan euro i posao mu cvjeta. Ispao je heroj hrvatskog turizma kojega bi trebalo nagraditi nekakvom plavom turističkom vrpcom, kada bi ona postojala. A sve što je napravio je ono što bi trebao napraviti svatko tko malo šire vidi od želje da se za nekoliko mjeseci zaradi za još jedan novi automobil srednje klase. Vidio je da ljudi imaju sve manje novca i da je za mnoge dolazak na more financijska avantura koja bi mnoge od avanturista mogla nakon ljetovanja ostaviti s glavoboljom kada krene škola i sezona grijanja. Jednostavno, zbog inflacije i ludog vremena u kojemu živimo mozak govori da treba svaki cent, a ne euro, nekoliko puta prevrnuti u ruci prije nego što se potroši. Živimo u vremenu kada informacije iz Hrvatske osvanu u bilo kojem dijelu svijeta za nekoliko sekundi. Kada je riječ o hrvatskoj turističkoj ponudi, informacije nisu nikako dobre jer je mreža svih mreža preplavljena lihvarskim računima koje si sve teže mogu priuštiti europske obitelji. O hrvatskim da ne govorimo. Ljudi su postali oprezni i kao da su svi odjednom postali kao nekada Česi kojima su se mnogi smijali zbog toga što su automobilima punim hrane dolazili na ljetovanje u Hrvatsku. Sada se čini da su i Nijemci postali Česi. Teška su vremena, a racionalan narod kao što je njemački zna kada treba dići ručnu kočnicu.

PIŠE DAMIR CUPAĆ

Odmori se, zaslužio si

Svaki čovjek trebao bi imati pravo na rad, ali i pravo na odmor. U tržišnoj ekonomiji svaki bi poduzetnik trebao imati pravo na poštenu tržišnu utakmicu i na mogućnost zarade. Problem nastaje kada te dvije temeljne postavke dođu u koliziju. Zato je tu državna vlast koja bi trebala urediti zakonodavstvo na način da trvenje bude što manje. Ali nije to ni malo jednostavno, što pokazuje zabrana rada nedjeljom koja je stupila na snagu 1. srpnja ove godine. Kada bi se radila načelna anketa među stanovništvom ima li radnik pravo na odmor, vjerojatno nema nikoga tko ne bi odgovorio da nema. Podrazumijeva se da čovjek nije stroj i da ima pravo odmoriti, a ni stroj nije perpetuum mobile da se može vječno vrtjeti nakon što se klatno jednom pokrene.

Piše Damir Cupać

Predatorski kapitalizam na naplati

Teška su vremena došla za poslodavce jer mnogi od njih ni za lijek ne mogu pronaći radnike kako bi osigurali neometano obavljanje djelatnosti. U privatnom sektoru na naplatu je došla praksa izrabljivanja radnika, zaposlenika, djelatnika, kako vam drago, pa se svatko snalazi kako može. Brojni su gospodarski sektori koji danas ne bi mogli uopće funkcionirati da se ne izdaju radne dozvole za strance. Da nije stranih radnika, teško je zamisliti kako bi funkcionirao uslužni sektor ili graditeljstvo. Došla su vremena kada zbog potrebe za radnikom padaju sve predrasude prema drugoj boji kože, nečijoj nacionalnosti ili bilo kojoj odrednici koja određuje nečiji identitet. Led je davno probijen, a ljudi su prihvatili da je potpuno uobičajeno da ih uslužuje netko iz zemalja bivše Jugoslavije, da radnici s drugih kontinenata dostavljaju hranu, grade ceste i kuće.

Piše Tihana Tomičić

MUP pokazao odnos prema "ustašovanju"

Ipak su to nacionalni dani ponosa i slave - bez obzira na sve, obljetnica Oluje, Dan domovinske zahvalnosti i onda Sinjska alka kao izraz tradicije koja je oduvijek okupljala, na kraju nekako smekšaju i državne čelnike. Predsjednik i premijer razgovaraju, a to je vijest samo po sebi. Samim time, i dogovori oko VSOA-e i drugih imenovanja ulaze u završnu fazu.

Piše Tihana TOMIČIĆ

Oluja ili - bonaca?!

S obzirom na lošu vremensku prognozu DHMZ-a, prema kojoj su izgledni pljuskovi s grmljavinom i olujno nevrijeme, središnja svečanost proslave 28. obljetnice Oluje 5. kolovoza u Kninu održat će se, umjesto na nogometnom stadionu, na Trgu dr. Ante Starčevića, koji će biti dijelom natkriven.

Piše Tihana Tomičić

Tomašević mora surađivati s Vladom

Nije da baš u Rijeci, Puli ili Zadru ima mnogo interesa za to gdje će se graditi novi nogometni stadion u Zagrebu, ali kad sve poprimi nacionalnu dimenziju i kad je pitanje gdje će igrati reprezentacija, tada to i nije tako nevažno pitanje.

Piše Tihana Tomičić

Potvrda važnog položaja riječke luke

Rat u Ukrajini traje već točno godinu i pol, a mnogi se klade hoće li sve završiti tako da će Ukrajina potisnuti Ruse natrag do Moskve, ili će napadi dronovima na Moskvu, potpuno obrnuto, rezultirati time da se ruski predsjednik Vladimir Putin razjari do kraja i agresiju pojača i prema Europi ili baltičkim državama. Ili stisne crveni nuklearni gumb.

Piše Tihana Tomičić

Inflacija - trend pozitivan, bojazni ostaju

Kako god bilo, koliko god i dalje sve bilo skupo, inflacija ipak pada. Stopa inflacije u Hrvatskoj mjerena indeksom potrošačkih cijena usporila je u srpnju na 7,4 posto na godišnjoj razini, i to predstavlja usporavanje inflacije osmi mjesec zaredom te najnižu stopu inflacije od lanjskog ožujka.

Piše Tihana Tomičić

Za cijene i nije odgovorna Vlada

Ima jedna poštapalica: neki veliju da je, neki veliju da nije... Tako je i s ovogodišnjom turističkom sezonom. Neki veliju da je odlična, neki veliju da je slaba. Zasad, brojke su na strani onih koji kažu da će se nastaviti trend i da će godina opet biti rekordna. Kako je jučer kazala ministrica Nikolina Brnjac, zabilježeno je 11 milijuna dolazaka i 55 milijuna noćenja, i to je čak 11 posto dolazaka više u odnosu na prošlu godinu. Stoga su svi zadovoljni.

Piše Siniša Pavić

Turizmofili vs. turizmofobi ili gdje si bio 2019.

Predsjednik Zoran Milanović ugostio je u rezidenciji na Hvaru predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Helikopter je sletio na hvarsko tlo, pa iskrcao teret kako bi dvojac nesmetano vodio razgovore uz šum mora i pjev cvrčaka. O čemu li su samo razgovarali!? E to se baš i ne zna. Ne bi se znalo ni da je helikopter na Hvar sletio da ih slučajno nisu kamere ulovile. Jedno je, svega mu, kad sazoveš izvanrednu sjednicu Sabora, koliko god bilo neuobičajeno i predsjednički nimalo neutralno, ali drugo je kad se družiš s likovima koji za druženje više nikom nisu par. Najblaže rečeno, nije pristojno. Ima to, dakako, neke veze i sa zemljom kojoj si na čelu, ali predsjednik nam je takav da ga za takve tričarije nikada nije bilo briga.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Čovjek, šampion, pojam... PARLOV

Netko mudar mi je davno kazao. S odmakom vremena važne stvari ne blijede, što je više vremena prošlo, one postaju bistrije. I kada se odvali dobar dio životnog puta, onda se te stvari sve bolje i razumiju. Neki cinik bi kazao, definicija doživljaja starosti. Ok, ona često nije odraz realnog nam doba, nego biološke stvarnosti. U onom pozitivnom smislu referiram se na starost kao mudrost. Kad nešto asocira na tog našeg velikana, a ako ste ga bliže poznavali onda je to češće, razigrat će se memorija. I ona kolektivna, i ona osobna, i ona pomiješana. Svi koji smo živjeli njegovu karijeru imamo taj zajednički doživljaj. Jedinstvena priča. Neponovljiva. Iz nekog drugog svijeta. Svi koji su pored toga upoznali njegovu životnu stranu, spoznali bi slične, ali suštinski drugačije zbilje posebnosti. Oni koji nisu imali taj doživljaj, pogotovo koji su bili udaljeni od njegova centra svemira (Pula-Fažana), razbacani širom prostora bivše Jugoslavije, i šire, imali su tu kolektivnu priču kao stvarnost idola. I vjerojatno je bilo jako teško shvatiti, poglavito iz današnje verzije otuđenosti ikona od tzv. običnih ljudi i svakodnevica, kako netko tako velik, kojeg je 20 milijuna ljudi pratilo kao Božanstvo, budilo se po noći da pali stare crno bijele televizore i prilagođavalo odlazak na posao ili što god, ovisno kada je on nastupao, kada je svježe umirovljen kao šampion svih šampiona, kazao…

PIŠE DRAŽEN CIGLENEČKI

Dodik je – nevoljeni hrvatski saveznik. To je jedna od stvari oko kojih su unisoni i Pantovčak i Banski dvori

Od kada je Zoran Milanović preuzeo predsjedničku dužnost, osim u samom početku tog razdoblja, njegovi su odnosi s premijerom Andrejom Plenkovićem loši.

piše tihana tomičić

Zbogom i stranci Centar

U zadnje vrijeme, otkako su iz platforme Možemo! dali javnu odbijenicu SDP-u, počelo se u političkim krugovima kalkulirati o tome da bi se možda mogao stvoriti novi oporbeni blok nasuprot HDZ-u, koji bi činili Tomašević-Benčićkin Možemo! zajedno s Centrom splitskog gradonačelnika Ivice Puljka. Ima ideja, naime, da se bar ostaci ostataka lijeve oporbe povežu u želji da Andrej Plenković dobije konkurenciju.

Piše Tihana Tomičić

Nesvrstani Milanović

Ovako je to nekako išlo ovog tjedna: najprije su se u ponedjeljak u Sarajevu sastali čelnici stranaka koje čine vladajuću koaliciju u BiH i nakon toga javnosti ponudili krajnje pomirljive izjave. Svi su se čudom čudili jer je čelnik Republike Srpske Milorad Dodik reterirao, iako inače prijeti svim vrstama negiranja ustavno-pravnog poretka BiH te pokušajima da donošenjem posebnih zakona u parlamentu RS potkopa Ustavni sud BiH i autoritet visokog predstavnika međunarodne zajednice Christiana Schmidta.

Piše Tihana TOMIČIĆ

SDP u ne-svijesti

Sada je već svima jasno: nema načina da SDP pobijedi na izborima 2024. godine. Možda postoji način da HDZ bude pobijeđen uz pomoć nekoga drugoga, možda Možemo! ostvari neki dodatni efekt, možda DORH zakuca na nečija vrata, možda Andrej Plenković sam kaže: "Doviđenja, odradio sam svoju dionicu", ali budimo realni - SDP ga sigurno neće zamijeniti.

Piše Tihana Tomičić

Umaški "bijeli lotus" u režiji SDP-a

Otkako je u hrvatskoj javnosti odjeknuo slučaj Vruja, gdje je prijatelj predsjednika Zorana Milanovića Stipe Latković godinama bespravno gradio i uništavao pomorsko dobro, kao da se svijest ljudi na moru značajno podigla. Ta je svijest oduvijek i trebala postojati jer je pomorsko dobro javno dobro, i svaki građanin treba imati pravo na korištenje mora, a time i prilaza moru. Nakon tog slučaja, i vlasti su počele itekako voditi računa kako će se odnositi prema moru, i zato je pri izglasavanju novog zakona o pomorskom dobru nedavno u Saboru za vladajuće bila ključna jedna poruka - sve će plaže ostati otvorene za javnost i nema tog privatnika ili resorta koji može zabraniti pristup moru za »obične građane«. I tako i treba biti.

Piše Tihana Tomičić

Godišnji naprijed, ostali stoj

Ima u politici dosta onih koji misle da predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković zapravo dosta toga rade u dogovoru. Znajući njihovu »povijest bolesti«, to možda zvuči kao teorija zavjere, jer i jučer je HDZ oštro reagirao što predsjednik vojnim avionom putuje na odmor u rezidenciju na Hvar umjesto da obiđe stradale od nevremena u Slavoniji, a i neki mediji pišu o tome kako vladajući žele u hladovinu smjestiti bivšeg šefa VSOA-e, iako ga je šef države de facto smijenio i tražio njegov odlazak. Sukobi su evidentni, pa nekad i eskaliraju do razine da se cijela država trese.

PIŠE Zlatko CRNČEC

Do izbora je još godinu dana

Veliko je pitanje koliko je ljudi pratilo što se uopće događalo ova zadnja tri dana u Saboru. Vrijeme je godišnjih odmora i puno je ljudi na plažama. Pitanje je koliko u takvom okružju netko ima strpljenja i volje pozornije pratiti domaću politiku. Istina, puno si ljudi ne može priuštiti sedam dana mora, ali i tu je veliko pitanje koliko se takvima da pratiti saborske događaje.

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Nastavak priča (nadajmo se) pozitivnog trenda

Pozitiva. Kako lijepo zvuči ta riječ, pojam, generator nade u bolje danas, sutra… Dojam je kao da je takav doživljaj stanja svuda oko nas iščeznuo, a kamoli da je prevladavajući oblik funkcioniranja. Promocijom života i svakodnevice na internetu, u virtualnom svijetu, nerijetko potpuno odmaknutom od realnih stanja, negativne su retorike, percepcije i pristupi postali ključna točka dnevnog (ne)reda. Ljudima kao da je teško odmaknuti se od takvog doživljaja i posljedično širenje negativne energije. Ono što bi zbilja trebalo zabrinuti, to je da takav gard negative prati i one situacije kada postoje ne samo stručne argumentirane prosudbe, nego i egzaktne brojke koje takve argumente legitimiraju. Nadajmo se da će se jednom virtualni svijet ipak vratiti na svoje mjesto, odnosno logično prepustiti dominantnu poziciju realnostima. Jer u suprotnom život će u zbilji ljudima postati nepodnošljiv, jer u njemu neće prepoznati lažne okvire nametnute kao standard u virtualnom svijetu.

Piše Tihana Tomičić

Zasad bez dobrog zaključka

Burno jutro u Saboru: nakon svađa i hrpe opomena prešli na raspravu o pravosuđu - tako je glasio jedan od naslova jučer tijekom dana u povodu izvanredne sjednice Sabora koju je predsjednik Republike Zoran Milanović sazvao na zahtjev opozicije. I on otprilike govori sve jer ovo je sjednica koja i treba poslužiti tome da svaki od aktera samo dobije pozornicu za sebe.

Piše Tihana Tomičić

Rasplet ovisi o - vladajućima

O istome uvijek isto, rekli bi filozofi. Ne treba puno mudrosti da se zaključi ono što su zaključili i predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković: da, Sabor će se ponovo sastati danas i zasjedati do nedjelje ako bude potrebno. Ali, inputi su unaprijed jasni i dobro poznati: oporba će raspravljati, ali zaključci (ili odbijanje zaključaka) bit će u rukama vladajuće većine.

Piše Tihana Tomičić

Milanović od sada i formalno lider oporbe

Predsjednik Zoran Milanović ipak je iskoristio svoje ustavno pravo i podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora, vezano za funkcioniranje sudske vlasti zbog štrajka te utvrđivanja odgovornosti za financijsku štetu oko slučaja prodaje plina i HEP-a.

piše zlatko crnčec

Oporba može uvijek kontrolirati Vladu

Oporba može kontrolirati Vladu na isti način kada parlament zasjeda ili je na ljetnom raspustu. Naime, Možemo! inzistira na tome da se ne može dopustiti dvomjesečna stanka u radu Saboru jer se ovakva vlada ne može ostaviti bez kontrole za tako dugo razdoblje. Spominju i to da je situacija u zemlji izvanredna pa se ne može dopustiti da zastupnici dva mjeseca besposleni planduju po plažama i vikendicama.

PIŠE Zlatko CRNČEC

Vrh pravosuđa ne smije se baviti politikom

Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić jučer je izravno napao Vladu i proglasio je odgovornom za stanje u pravosuđu. Praktički je podržao sudske službenike i namještenike koji već tjednima štrajkaju i čiji štrajk opasno dovodi u pitanje funkcioniranje sudstva. Ali to je oblik sindikalne borbe i tome se nema što prigovoriti. Ljudi se boje za veće plaće. To je njihovo pravo koje im nitko ne smije oduzeti.

PIŠE Zlatko CRNČEC

Turizam ipak nije u krizi

Zadnjih dana portali su prepuni vijesti da su visoke cijene počele ubijati turizam. Objavljuju se priče o super skupim ležaljkama za plažu, urnebesno skupim ćevapima o čemu, navodno naveliko zabrinuti, izvješćuju strani mediji. Takvim se vijestima na društvenim mrežama naslađuju brojni građani koji su si ove godine teže no ikad dosad mogli priuštiti odlazak na more, a posebno u privatni smještaj. Međutim, je li tome baš tako? Na primjer, prošlog je petka, javlja Hrvatski autoklub, kroz naplatnu postaju Lučko prošao najveći broj vozila u jednom danu ikad. Time je za čak nekoliko tisuća vozila oboren rekord iz 2019., što je bila sezona koja se u Hrvatskoj obilježava kao najbolja ikad.

Piše Robert Matteoni

MetroPula: Zelena škotska trava i žuti whiskey, uz mudrost Craiga Browna

Prije tri tjedna kolega novinar iz Škotske poslao mi je poruku tužnog sadržaja. Iz mojeg kuta možda bi primjerenije bilo kazati, poruka koja izaziva sjetu. U dobi od 82 godine preminuo je Craig James Brown, jedan od njihovih slavnijih trenera. Bio je između ostalog šef struke u Motherwellu, Abeerdenu, Prestonu, dio struke u Fulhamu. No, najveći je trag ostavio kao izbornik škotske reprezentacije, koju je prihvatio 1993. godine, nakon što je 7 godina bio dio stručnog stožera mladih selekcija i pomoćnik izbornika Roxburgha. No, činjenica da je bio i asistent sir Alexu Fergussonu bila mi je zanimljiva u našim kasnijim neočekivano prijateljskim komunikacijama. Craig Brown bio je nekonvencionalan tip unutar vrhunskog nogometa. Upoznao sam ga prije prve utakmica kvalifikacija za Mundijal u Japanu/Južnoj Koreji 2002, a koja se odigravala u Maksimiru 11. listopada 2000. godine. Nakon što je Škotska remizirala s Vatrenima pred 18 tisuća gledatelja, navijači su skandirali Miroslavu Blaževiću na odlazak. Sjedili smo u pres loži (danas VIP) na konferenciji na kojoj je Ćiro skrušeno i tiho nešto promrmljao. Kasnije, kad je završila presica, pozvao me po strani i kazao što namjerava učiniti te molio da to ne objavim još. Bilo mi ga je uistinu žao, iako smo u njegovih 2.437 dana stolovanja na klupi Vatrenih imali raznih dana profesionalne suradnje. Ćiro je bio jednostavan takav, sto i jedna mana, ali imao je neviđenu vrlinu kako će ti ući pod kožu. Naposljetku, zajedno svi s njim živjeli i uživali Francusku 98, broncu, vrh njegove karijere, mjesec dana lipnja-srpnja u kojima je bio uistinu samo trener. I to vrhunski trener. Njegovo šaputanje, danas to mogu kazati, da će podnijeti ostavku, nije bilo tek tako. Kad je kazao »sine, nemoj to nikome još reći« to je zapravo bio poziv da se to objavi. Bio je vrlo lukav i živio je od odjeka »raje« kako bi on to uokvirio, pa je njen eho sa tribina »Ćiro odlazi« još jednom htio preko medija testirati nakon što se ohlade emocije. No, poslije 6 i pol godina, a nakon što se nije plasirao na EURO 2000, eliminiran od SR Jugoslavije u Zagrebu, nagovještaj neuspjeha u kvalifikacijama za SP 2002 bio je završni ton. Ćiro više nije vodio Hrvatsku.

Piše Tihana Tomičić

Golob i Plenković - "volim što se volimo"

Nekad davno, dok su granice između Slovenije i Hrvatske bile republičke, a ne državne, bolnica u Izoli bila je zdravstveni centar za dobar dio zapadne Istre. Onda su granice postale državne, a granice u glavama i mentalitetu tvrđe nego je trebalo, barem kad je ta zapadna linija razgraničenja i spajanja u pitanju.

PIŠE Zlatko CRNČEC

Energetski sektor ostaje veliki problem

Netko će, dakle, ipak biti odgovoran. Takvo je stajalište jučer zauzelo Predsjedništvo HDZ-a. Netko će morati napustiti svoju funkciju. Hoće li to biti ministar gospodarstva Davor Filipović ili prvi čovjek HEP-a Frane Barbarić ili možda oba, znati će se možda već ovog, ali sasvim sigurno sljedećeg tjedna. Zasada je to pitanje ostalo otvoreno. Jedino sigurno jest to da je tijekom spornog drugog dijela lipnja najveći dio, 63 posto jeftinog HEP-ovog plina, kupilo Prvo plinarsko društvo PPD.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Možda USKOK pretekne tešku odluku Plenkovića

Gotovo da je duže jučer trajala press konferencija potpredsjednika HDZ-a i ministra Branka Bačića, nego sam koalicijski sastanak vladajuće većine oko teme HEP-a i prodaje plina, i odgovornosti za bagatelnu prodaju viškova plina zbog koje je HEP evidentno završio u gubitku. No, još uvijek se ne zna - na čiju korist. Ako je štete uopće bilo.

piše zlatko crnčec

HEP ne smije postati Ina

Energetsko glavinjanje Hrvatske nastavlja se. Sama činjenica da je USKOK upao u Hrvatsku elektroprivredu (HEP) govori o stanju u tom gospodarskom sektoru.

Piše Damir Cupač

Na mjestu - odmor!

U normalnim zemljama vijest da su se premijer i predsjednik jedne države dogovorili oko kadrovskog rješenja za vojnu sigurnosnu službu ne bi bila ni primijećena. Završila bi negdje na zadnjim stranicama unutarnje politike, u zadnjim minutama informativnih emisija. Ne i u Hrvatskoj. Nakon višednevne trakavice nabijene emocijama i najnižim strastima, izravnim obraćanjima predsjednika države narodu kao da je riječ, sačuvaj nas Bože, o objavi rata, prihvaćeno je rješenje za prvog čovjeka Vojne sigurnosno-obavještajne agencije koje to nije. Ali barem je zaustavljeno prekomjerno granatiranje ustavnom krizom i ostalim pošastima s dva brda, Pantovčaka i Banskih dvora. Barem na mjesec dana. Što za u potpunosti zatrovane odnose između premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića ipak valja pozdraviti. Kada je riječ o njima dvojici, nikada čovjek ne smije reći da su dotaknuli dno, budući da je ponor između dvije političke obale toliko dubok, da bi se moglo reći da je riječ o Marijanskoj brazdi.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Ovisnosti trajni problem društva

Dvije vijesti zaokupljaju pažnju ovoga politički mirnog, ljetnog vikenda: prvo, na Ultri u Splitu policija nije imala previše posla, sve je prošlo bez incidenata iako su se okupili deseci tisuća partijanera - problem je bila »samo« droga i zapljene na licu mjesta. I druga, koju upravo objavljujemo, o tome da je punjenje državnog proračuna dobro, a pogotovo kad su u pitanju prihodi od igara na sreću i klađenja, odnosno od lutrije.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Ljetna tržnica na (noviji) pulski način

U nekim davnim vremenima prijelazni rokovi nogometaša bili su sasvim druge dinamike i pravnih okvira. Počevši od toga da je u bivšoj Jugoslaviji svaki igrač do 28. godine bio primoran igrati saveznu (ili niže) ligu, promjene kluba su se često događale i plijenile pažnju šire nogometne javnosti. Jedan primjer toga mi se posebno urezao u memoriju, a dogodio se 1981. godine. Služio sam vojni rok u Nišu, u vojarni koja je imala 5-6 tisuća vojnika. Na popodnevnom postrojavanju iz snažnog razglasa objavljivali su sportske vijesti, i svi smo pozorno slušali upravo zato što je trajao prijelazni rok. Nekada je to trajalo tjedan dana, nabijeni intenzitet emocija, iščekivanja i očekivanja za navijače. Tog dana se doznala i odluka najtraženijeg igrača toga vremena na prostoru bivše države, fantastičnog Blaža Bake Sliškovića. Za dotadašnjeg fantazistu mostarskog Veleža, koji je zbilja igrao najatraktivniji nogomet jer je bio pun talentiranih igrača, doslovno su se bez rukavica i finoće borili svi klubovi velike četvorke. Činilo se da je favorit Crvena Zvezda, do nje Partizan, iako je Hajduk bio moćan u privlačenju velikih igrača iz cijele Juge. Dinamu se davalo najmanje šansi. »Danas je konačno riješen gordijski čvor. Blaž Slišković je potpisao ugovor za splitski Hajduk….«. U tom trenu eruptirala je galama, na velikom platou razbili su se »redovi postrojavanja«. Neki su skakali od sreće, drugi su negodovali, treći psovali, četvrte priča nije zanimala ali su s pažnjom promatrali sve one koje je ta informacija uzbudila. Komandiri su odgodili desetak minuta postrojavanje i odlazak u menzu, i sami međusobno komentirali i Sliškovićev transfer, ali i neke druge koji su toga dana ostali u sjeni najatraktivnijeg. Blaž Slišković, koji je igrao nogomet nekog drugog rezona u odnosu na druge, dribler, boemčina, senzacionalnih rješenja i slobodnjaka, postao je nedodirljivi ljubimac tribina, o kojem se legende dan danas pričaju sa posebnim poštovanjem. Njegova priča zaslužuje neki svoj posebni prostor.

piše zlatko crnčec

Generali ne smiju biti uvučeni u politiku

Afera VSOA se zahuktava. Nakon dramatičnog obraćanja naciji Zorana Milanovića u četvrtak uvečer, jučer je svoje viđenje cijelog slučaja iznio i premijer. Andrej Plenković pokušao je iznaći kompromis pa je predložio da kada se ne mogu usuglasiti on i predsjednik Republike, da to onda pokušaju njihovi ljudi zaduženi za nacionalnu sigurnost. Pa bi tako rješenje za činjenicu da u ponoć 10. srpnja Vojna sigurnosna služba više neće moći funkcionirati pokušali pronaći Tomo Medved i Slobodan Lozančić. Prvi je potpredsjednik Vlade zadužen za sigurnosna pitanja i umirovljeni general HV-a, a drugi nekadašnji ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije, najjače hrvatske tajne službe.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Plenković treba "presjeći plin"

Vidjet ćemo, sačekajte, sve ćemo rasvijetliti, ponavljao je jučer premijer Andrej Plenković od kojeg se već danima intenzivno očekuje da presječe plinski gordijski čvor i donese odluku o tome tko je odgovoran za to što je HEP skupo plaćeni plin kao višak prodavao po bagatelnoj cijeni od 1 centa, te time oštetio svoj proračun za desetak milijuna eura mjesečno.

PIŠE TIHANA TOMIČIĆ

Bačić dokazao da je obnova moguća

Nevjernih Toma bilo je mnogo. I neki ministri su odletjeli. Obnova je bila najveća »crna rupa« aktualne Vlade sve donedavno. I većina građana nije vjerovala da je moguće utrošiti europska sredstva za obnovu javnog sektora na vrijeme. Ali evo, ministar Branko Bačić uspio je demantirati sve - do jeseni više nitko na Baniji i drugim potresom pogođenim područjima neće živjeti u kontejneru, a ujedno je na vrijeme utrošen i sav europski novac.

PIŠE JELENA MILOVIĆ

Plati pa klati

Nedjeljom izbjegavam trgovine, a tako to uglavnom čine i ljudi u mojoj blizini. Većina nas te je navike stekla u doba socijalizma, kada ste se kruhom za nedjelju opskrbili u subotu i svi smo preživjeli. Naravno, ne znači da nedjeljom nikad nisam bila u trgovini, da ne budem licemjerna. Mogućnost što je otvorena dopušta nam da pokoji put budemo »zaboravni«, ali to što će sada biti zatvorene, mom životu neće stvoriti nikakav problem.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Svi u Istru, što sport ima od toga

Prošlih tjedana u Medulinu su bili smješteni mladi reprezentativci Hrvatske. Pripremali su se za EURO U-21 u Rumunjskoj, gdje se nisu proslavili. Tri utakmice, jedan bod, nula postignutih pogodaka. Tema za drugu priliku. Zadržimo se na ljetnim vrućinama i ono što one, simbolički znače, za ovo naše okruženje.

PIŠE EDI PRODAN

Glas Istre i dalje će biti glas Istre

Nije se ni časa dvojilo. Onog trenutka kad se prihvatilo informaciju kako je Glasu Istre zbog nagomilanih problema u poslovanju stečaj jedini izlaz, Novi list se, na svim razinama - od Uprave, redakcijskog kolegija, vodećih ljudi tiskare, kao i čelnika sindikata - složio: najznačajnija istarska medijska kuća ne smije nestati. Ne smiju nestati novine koje su, prije punih osamdeset godina, 1943. objavile "Pazinske odluke", jedan od najvažnijih dokumenata u sveukupnoj povijesti Istre.

Piše Dubravko Grakalić

Ljevica ide na izbore bez lidera

"Glave će nam doći mangupi u vlastitim redovima", citiraju Lenjina na SDP-ovom Iblerovom trgu nakon što je postalo jasno da neće biti velike lijeve koalicije s Možemo! i malim partnerima na sljedećim parlamentarnim izborima. Iako glavni tajnik SDP-a govori o nekakvoj "točkastoj koaliciji" s Možemo!, referirajući se na mogućnost da se koalira u nekim izbornim jedinicama, posve je jasno da velike koalicije lijevog centra i zelene ljevice neće biti.

Piše HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Hoće li nas izbori 2024. iznenaditi?

Na parlamentarne izbore 2024. godine vijeće stranke Možemo! odlučilo je izaći samostalno, a kao otvorena opcija im je tek razmišljanje o postizbornim koalicijama sa strankama lijevog spektra. Premda je posljednjih nekoliko dana predsjednik SDP-a Peđa Grbin javno isticao da je s njima spreman koalirati na nacionalnoj razini, odlukom Možemo! izgleda za predizbornu koaliciju - nema.

PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Deset godina EU - uspjesi i razočaranja

Na samom početku srpnja, dok će trajati zdravice i prigodnice na temu obljetnice desetogodišnjeg članstva Hrvatske u Europskoj uniji, mnogi će sagledavati je li čaša napola puna ili napola prazna. Oni prvi bit će politička vrhuška, poduzetnici i građani koji su ulaskom u Uniju profitirali, mnogi i financijski, ili su barem zadovoljni činjenicom kako je Hrvatska nakon krvavog rata za slobodu i raznih nesnalaženja ipak pronašla svoj kutak za stolom europske obitelji.

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

(Anti)fašizam u Istri i šire 2023.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Trolovi rano lete

Ne tako davno odletio nam je najveći istarski trol, rano, čak i prerano, otišao a sarmu prob'o nije. Trolovi rano lete jer nas je u ovoj našoj maloj regionalnoj postrojbi premalo da bismo dugo mogli djelovati, pogotovo anonimno. Kazao je netko pametan kako se isprani mozgovi najbrže i najbolje suše pored televizije, a ja bih dodao da se hrabrost najbolje oštri u anonimnom komentiranju po internetskim portalima i društvenim mrežama. Ti trolovi uživaju kad nekog anonimno izvrijeđaju i kad njihov kamen sa srca padne na nečiju tuđu glavu. Rasterete se, lakne mi, odahnu, dobiju moć, a moć je zarazna, ubija, gasi, gazi, moć je zajebana.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Dani sjećanja s emocijom

Ove subote je točno godinu dana da je zauvijek otišao Branko Bubić. Naš Buba. Proletjelo je. Kao da je prije koji sat bio tu među nama, raspoložen i osebujan kao uvijek, spreman na zafrkancija, ali i ozbiljne teme i akcije. Puno je ljudi iz raznih sfera društvenog života, sporta i medija spominjalo ovu godišnjicu, što je samo po sebi snažilo tezu kako nam svima Buba jako nedostaje. Prije tri dana nazvao me Joško Skoblar. Legendarna Zlatna kopačka s Marseillom i rekordom od 44 gola u sezoni (1971.), tri puta najbolji strijelac Francuske, najbolji igrač prvenstva, božanstvo kad god se pojavi u tom vrlo temperamentom gradskom okruženju.

PIŠE Jelena MILOVIĆ

Dostojanstvo ili ništa

Posljednja linija obrane pojedinca i vlastitog integriteta njegovo je dostojanstvo. Vidjeli smo poražene tegobama, izgubljenim životnim bitkama u borbi za egzistenciju, smlavljene brigama za sutra. Vidjeli smo i ljude koji su bili na dnu, duhom i vjerom u bolju budućnost, viđamo to svakodnevno, ali poraz ljudskog dostojanstva (izuzev kod ekstremnih primjera teško narušenog zdravlja, koje ni s čime ne možemo usporediti) posebno je mučan prizor. Onog trenutka kada u čovjeku kapitulira ta posljednja linija obrane, on je doista poražen. I to je strašno. Ta ljuštura koju je nekad nastanjivao borben, dostojanstven duh.

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Granica između iskrenosti i ljubaznosti

Smijete li biti iskreni sa šefom ili šeficom? Možete li otvoreno reći svim članovima obitelji, prijateljima i susjedima što mislite o njima? Smijete li otvoreno reći ili napisati svoj stav o bilo kojoj političkoj opciji? Ako ste na bilo koje od ovih pitanja odgovorili potvrdno, slobodno razmislite još jednom.

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Antifašizam nije praznik za jedan dan

Dan antifašističke borbe - koji se u Hrvatskoj slavi samo formalno, uz otvorene trgovačke lance, sa skromnim brojem prigodnih priredbi i polaganjem vijenaca koje u najvećem broju polažu razni "izaslanici" visokih funkcionara - ne bi trebao imati takav tretman. Umjesto podsjećanja na borbu za slobodu u kojoj su se žrtvovale desetine tisuće građana Hrvatske te cijele tadašnje Jugoslavije, danas postoji jedan "reda radi" praznik od kojeg koristi za spajanje s vikendom imaju samo zaposlenici državnih službi i koji je, barem ove godine, iskorišten da se uoči njega okonča školska godina.

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Tapija i(li) decibeli

U Puli nije teško naći kamen spoticanja. Jedni će ga uspješno zaobići i nastaviti svojim putem, drugi će se na njega gadno spotaknuti i pasti, ali stisnuti zube i brzo preboljeti, a treći će i od kamenčića uvijek vidjeti stijenu, makar mu i ne bili blizu. Također, ovi treći će biti uporni u tome da i prve i druge glasno obavijeste o tome da baš svi trebaju vidjeti stijenu u kamenčiću i ustrajati u svom viđenju sve dok barem jedni ne potvrde da vide isto što i oni. Ako nikako, onda barem deklarativno.

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Tko ima para, kupat će se u – Egiptu

Dolazi vrijeme ljetnog raspusta, godišnjih odmora i laganijeg životnog ritma u kojem se štedi na energentima, pa i na skupljoj hrani. Školski praznici započinju sredinom tjedna, stanovnici takozvane kontinentalne Hrvatske računaju mogu li i s koliko novca vidjeti Jadran i u njemu se okupati, ili će osvježenje potražiti u obližnjim rijekama, na jezerima ili javnim bazenima. Kao i prethodnih godina, nacionalna ljetna himna postaje dječja pjesmica "tko ima para, kupa se u moru, a tko nema, doma u lavoru".

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Stalno zaboravljamo koliko smo prolazni

Svaki smo dan svjedoci da ljudi odlaze. Nebitno imamo li vlastitih iskustava sa smrću bliskih osoba ili ne, često nas odlasci susjeda, prijatelja ili tek poznanika podsjećaju na to da, kako kaže stara izreka, danas jesi - sutra nisi. No, unatoč brojnim podsjetnicima, naša osviještenost o smrtnosti na niskim je granama.

PIŠE Nenad MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Čuvar gradskog pečata

Gledam prije neki dan anketu iz Zagreba o ljetovanju i na pitanje kada će na more kaže jedan barba, "ma nemam para da ostanem, a kamoli da odem na more". To je realnost, ma koliko god se Vlada trudila uvjeriti nas da je sve u redu, došli smo da toga da će uskoro zaštitari čuvati voće i povrće, posebno trešnje. Kod nas je trešnja kriptovaluta, brate mili, koštaju kao da su zlatne, s njima se mjeri tečaj bitcoina. Ludilo, cijene su se utrostručile tako da će onaj barba, koji nema love ni za ostati a kamoli za otići na more, morati obilaziti šoping centre u lovu na paštete koje su na "akciji" euro i pedeset centi.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Jurina & Franina & mraCK: HDZ da će dobiti sve čiste u Istri: Kad na vrbi rodi grožđe, ossia – na vrbi svirala…

F&j: Ma ča pak ti je to za jieno dieblo ta bejata vrba, o artišta?

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Naj-smeće Hrvatske

Što imaju zajedničko Prelog, Koprivnica, Mali Lošinj i Osijek? Naizgled ama baš ništa. No, u stvarnosti, ova su četiri grada još 2021. godine bili jedini gradovi u Hrvatskoj koji su premašili stopu od 50 posto odvojenog prikupljenog otpada, zadovoljivši tako direktive Europske unije. Te je podatke još prošle godine objavilo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja i prenijelo nekoliko portala. No, vijesti o takvim temama obično i nisu za odveć dugotrajno zanimanje javnosti. Ovdje se narod više pali na ustaše i partizane, a manje na odvoz smeća. Naravno, sve dok im ne stignu računi za naplatu odvoza.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Uljanik, entuzijazam i tapšanja po ramenu

U jednoj od omiljenih dionica brzog hoda, jer za trčanja je sve manje raspoloženih zglobova, na Lungomareu sam zimus spazio neku djecu u treningu. Tipični odjek kada klinci s užitkom jurcaju i ne mare za uvjete i preduvjete koje stariji uvijek ističu, potiču, raspliću. Bio je hladan dan, kiša bi pala, pa stala, pa pljusnula, pa malo vjetra da začini atmosferu i prilično zanjiše stabla koja su se toliko nakrivila od brige kojom su više riječima nego djelima okružena.

Piše Dubravko Grakalić

Može li se bespravna izgradnja pretvoriti u javno dobro?

Akcija rušenja bespravno izgrađenih zgrada, vikendica, odmarališta, bazena, betoniranih plaža i drugih nelegalnih objekata u punom je jeku. S tim zahtjevnim poslom započelo se još u ožujku na području Istarske županije, gdje je oko 50.000 bespravnih objekata, da bi se nastavilo rušenjem svom dužinom jadranske obale.

Piše Robert FRANK

Kad ne zna što će, Dalibor Paus udri po Plenkoviću i HDZ-u. Iako su ovi za Istru napravili više nego svi IDS-ovi partneri

Bez (političkog) rizika nema ni (političkog) profita. Vrlo jednostavno, što je život pokazao - tko ne riskira, ne profitira. Politika je idealno polje da se to demonstrira. Predsjednik IDS-a Dalibor Paus to ne shvaća. Nažalost. U onome što radi ne preuzima nikakav rizik. Zavukao se u kut, kao politička kukavica. Trči utabanim stazama politikanstva. Nemaštovit je. Obeshrabren. Predvidiv. Nije u stanju napregnuti moždane vijuge, aktivirati senzore za prepoznavanje trendova i kroz te procese ponuditi nove, kreativne politike IDS-a usklađene s vremenima u kojima živimo.

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Pažnja, molim! Drama queen ili king, sasvim je svejedno

Postoje ljudi koji doslovno čitav život traže pažnju. Neki se te navike, nažalost, drže do svog posljednjeg dana ili, bolje rečeno, posljednjeg daha. Brojni psiholozi, psihijatri, ali i pedagozi i stručnjaci koji se bave ljudskim ponašanjem, o pažnji odnosno njezinom nedostatku, napisali su hrpu znanstvenih radova i knjiga, no nije lako proniknuti u tajne čovjekove psihe da bi se bolje razumjela određena retorika ili potezi.

PIŠE JELENA MILOVIĆ

Jednoumlje naprijed, ostali stoj

Svako napisano slovo, svaka riječ i rečenica, redak ili pasus, novo je sociološko profiliranje čitatelja. Ne zato jer se piše s tom namjerom, već se profiliranje izvodi samo po sebi. Rekli bi, ničim izazvano. Po inerciji. Ali ustvari nije tako; i nije uopće slučajno. Neki bi rekli da se "izaziva pa se i dobije"... jer profiliranje je ustvari izazvano samim "nepoželjnim" pisanjem, ovisno tko vam s druge strane govori.

Piše Dubravko Grakalić

Zašto se Plenković srami Neretve i Sutjeske?

Antifašistička, partizanska Hrvatska – na čijim temeljima počiva Ustav današnje Republike Hrvatske – nedovoljno je poštovana od strane aktualne Vlade i vladajuće parlamentarne većine. Ta bi se ocjena mogla izreći i oštrije; premijer Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i njihovi posilni u likovima raznih ministara i državnih tajnika ne čine ništa kako bi se dostojno obilježile najznačajnije obljetnice iz narodnooslobodilačke borbe u kojoj je hrvatski narod, na čijoj plaći lijepo žive, masovno sudjelovao.

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Pulsko Gradsko vijeće i sretno poduzeće

Odlazak pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića u ukrajinski Lavov tema je koja je, kao rijetko što, podignula prašinu među građanima i pripadnicima brojnih političkih opcija u gradu Puli, ali i među vijećnicima na prošlotjednoj sjednici Gradskog vijeća. Gradonačelnikov odlazak u Lavov (čime god on bio motiviran, a to i nije tema ovog teksta) objektivno je vrlo teško, pa u jednu ruku i nemoguće opisati nekome tko je rat doživio jedino preko ekrana.

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Na što se u Hrvatskoj smije biti ponosan?

U moru citata legendarnih naslova pjesama snimljenih na ovom području, trenutno mi na pamet pada onaj koji je opjevao glazbeni karizmatik Goran Bare: "Budi ponosan". Svi smo mi ponosni na nešto. Međutim, živimo u Hrvatskoj, zemlji iznimne političke korektnosti u kojoj, čini se, negdje postoji nevidljiva lista onoga na što čovjek smije (ma, ne samo da smije, nego i mora) biti javno ponosan i onoga što se izgleda ne smije pisati, reći, a ni misliti. Ipak, riskirat ću.

PIŠE ROBERT MATTEONI

Život trenera, naš Puležan Garcia

Prilično očekivano Istra 1961 i Gonzalo Garcia zaključili su dvogodišnju suradnju. Teško je definirati, ali po nekom dojmu proteklih 30-ak godina prvoligaške zbilje Pule, Garcia odlazi uz najveće počasti poštovanja, simpatija, odobravanja i već dobrano jake doze sjete u okruženju. Po mojem skromnom sudu, ovaj okvir pozdrava i priznanja 39-godišnjem Urugvajcu (Španjolcu) najviše govori u prilog sazrijevanju promišljanja nogometa kod Puležana i onih navijača koji Istri 1961 dolaze iz Županije.I taj stav nameće se iz više razloga.

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Dolazi godina odluke, odlaze najmoćniji ljudi Hrvatske

Krajem 2024. godine na televizijskom dnevniku ili na čitanim portalima neće više biti imena brojnih javnih osoba iz svijeta politike, državne uprave, vojske, pravosuđa i monetarnih vlasti. Za godinu i pol zadnje tjedne na Pantovčaku odbrojavat će samo Zoran Milanović, dok su sve ostale pozicije upitne i ovisne o izborima, ali ne samo o njima.

PIŠE Ivor BALEN

Istra se smije Rijeci i Dalmaciji

Jedan od razloga zašto je lijepo živjeti u Istri je taj što ovdje ne postoji besmisleni, iznuđeni i nabrijani lokalpatriotizam (nazovimo to tako) koji postoji u drugim dijelovima Hrvatske. To ne znači da Istrijani ne vole svoje, dapače, ali znači da nisu skloni raditi gluposti kakvima svjedočimo posljednjih tjedana na relaciji Rijeka - Dalmacija.

PIŠE Jelena MILOVIĆ

Kritika opasna po domoljublje

"Ako ti se ne sviđa, odlazi iz Hrvatske!"! Kakvo poentiranje! Kakav domoljubni komentar! Ne sviđa ti se - idi. Domišljata i nadasve inventivna rečenica kojom vas, ukoliko ste se usudili kritizirati neke pojave u Hrvatskoj, tjeraju oni koji smatraju da su više od vas zaslužili biti ovdje. Jer kako bi drugačije objasnili da netko nekoga tjera iz države zato što ima problem s njegovim stavom i kritikom postojećeg stanja. A često se kritizira, vjerujte mi, samo da se ne bi vrištalo, dok šutnja nije uvijek zlato. Pogotovo kad sve urla od pogreški.

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Za Ukrajinu spremni!

Državni poglavar Zoran Milanović proteklih je dana jednom svojom usputnom izjavom pogodio u jednu vrlo neugodnu, povijesno-političku temu koju je aktualizirao rat u Ukrajini, ali koja s prestankom rata neće nestati. Kao što nije ni nastala. Predsjednik je, naime, usporedio pozdrav Slava Ukrajini – koji se danas koristi kao geslo podrške Ukrajincima koji se bore protiv ruske invazije – i ustaški pozdrav Za dom spremni čije su klicanje hrvatske vlasti napokon počele ozbiljnije prekršajno kažnjavati.

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Stisni gas za 30 na sat!

Šest-sedam oblaka i osamnaest kapljica kiša dovoljne su da se na pulskim ulicama stvori dojam da živimo u gradu veličine New Yorka, s barem osam milijuna stanovnika i dvostruko većim brojem vozila. Naravno, sve je daleko gore kada naraste i broj oblaka i kapljica, pa se niotkuda stvaraju kolone k'o da se čeka raščišćavanje gužve na autocesti, a ne na jednome od pulskih kružnih tokova. A upravo na njima se testira (ne)znanje vozača.

PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Izađi i bori se!

Doima se kao da se dio današnje opozicije već pomirio sa činjenicom da će i dalje uživati blagodati oporbenog prigovaranja. Posao hrvatske opozicije najlakši je na svijetu – unaprijed se osumnjiči vlast da podešava izborne rezultate, pronađu se neke sporne točke kojima se opravdava poraz i čekaju se slijedeći izbori na parlamentarnoj plaći i u miru hladovine.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Nepokošeni grad

Super je ona fora kako nam je grad zarastao u travu zbog pčela. Dobrotvorna organizacija za zaštitu prirode Plantlife pokrenula je projekt No Mow May (svibanj bez košnje). U toj se akciji poziva ljude da mjesec dana ne kose travu kako bi divlje cvijeće prekrilo travnjake i time pospješilo bioraznolikost. Naime, nepokošeni travnjaci postaju staništa pčelama i drugim oprašivačima, a u našoj Puli sve se praši od oprašivača. Brate mili, postali smo grad pčela.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Jurina & Franina & mraCK: Zajno svi kupiti smartvoč i ćemo biti altroke Ajnštajni

F&J: O artišta?

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Pet godina baskijske Istre, i novi put

Spušten je zastor na 32. sezonu HNL-a. Na "Drosini", u vrlo pozitivnoj atmosferi, Istra 1961 izborila je remi i ostvarila najbolji plasman u povijesti kluba i nogometne Pule. Istra je za korak kratka u trci za Europu, ali bila je konkurentna Rijeci i Osijeku koji imaju 4 do 5 puta veći proračun (12 do 15 milijuna eura) i utjecaje. To ukazuje na iskorak "zeleno-žutih". Dogodio se na isteku pet godina vlasnika Baskonije-Alaves i kao simbolično zaključenje uspješnosti prve ere. Kakvu se Istru 1961 može očekivati na početku novog ciklusa?

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Zašto se u Hrvatskoj hoda za život?

PIŠE Marcello ROSANDA

Dušica Radojčić zarazila Dalibora Pausa!

Izgleda da se predsjednik najveće i nekad vrlo moćne istarske stranke, Dalibor Paus, zarazio onim istim virusom koji permanentno spava i vreba i u Dušici Radojčić. Jer, liderica pulske stranke (pardon, platforme) Možemo! se svim silama trudi obezvrijediti i zaustaviti projekt obnove gradskog nogometnog igrališta na Valkanama (na mjestu gdje igralište već postoji), uzimajući kao jedan od glavnih argumenata, pored, naravno, drveća, činjenicu da država potražuje to zemljište od Pule.

PIŠE ROBERTO CAR

Garcijin odgovor i tri opcije za slaganje momčadi Istre 1961

Slavlje zbog osvojenog, rekordnog petog mjesta u HNL-u uz najbolji bodovni učinak nije se još ni stišalo, a navijači Istre 1961 vratili su se tradicionalnoj ljetnoj razbibrizi. Ponovno se ključnim pitanjem nameće "u kakvom će sastavu pulski prvoligaš krenuti s pripremama?". Odmah nakon posljednjeg susreta sezone, domaćeg remija sa Slaven Belupom, u prvi se plan stavljalo to što Istra 1961 pod ugovorom ima čak 21 igrača, ali i trenera Gonzala Garciju. Svi su se složili da je to dokaz odličnog posla kojeg radi sportski direktor Saša Bjelanović sa suradnicima. I doista, to je pokazatelj da se ovog puta u pulskom klubu razmišljalo dugoročno. Međutim, idući dani donijeli su zabrinjavajuće vijesti. Znalo se da će dio igrača otići iz Pule, jer su nekima istekli ugovori (Galilea, Marin, Knežević, Kopljar), a nekima posudbe (Marešić, Caseres, Boultam, Mahmoud), ali onda su stigle i najave zanimanja drugih klubova za ponajbolje igrače "zeleno-žutih" (Majkić, Hujber, Petrusenko, Bakrar). I na koncu, u razgovoru za naš list trener Gonzalo Garcia iskazao je dvojbu oko svog nastavka rada u Istri 1961. A baš je pitanje trenera ključno i zbog toga su u pulskom klubu već pripremili bolji ugovor za urugvajskog trenera, tražeći od njega da na vrijeme kaže ostaje li na "Drosini" ili ne. Pulska bi se momčad trebala okupiti 19. ovog mjeseca za početak priprema za iduću sezonu i svakako ne bi bilo zgodno da se do tada ne zna ime trenera koji će ih voditi. Garcia je zatražio dodatno vrijeme za razmišljanje, a baš vrijeme sad nije saveznik upravi pulskog kluba. Ukoliko Garcia ostane, sve će biti u redu, no ako odluči otići u novu sredinu, Bjelanović će morati hitno potražiti novo trenersko rješenje.

PIŠE Bojana ĆUSTIĆ JURAGA

Festival je naš praznik

Otvaranje Pulskog filmskog festivala od kad znam za sebe pravi je gradski praznik. Doduše on nema taj status, ali svečarsku atmosferu te prve festivalske večeri ne može nadmašiti ni jedna gradska proslava Nove godine (koja istina u Puli uvijek izgleda nekako "fejk"), niti bilo kojeg drugog blagdana, a pogotovo isforsirane gradske fešte.

PIŠE JELENA MILOVIĆ

Ako odmah ne zauzmeš stranu, nevidljiv si igrač

Što stoji iza slučaja u Zambiji, za razliku od svih onih koji, naravno, sve ZNAJU, ja do kraja, evo, stvarno ne znam i neću komentirati. Barem ne na uobičajeni način donošenja svog konačnog "suda"(?!) Znam, znam da je sramota priznati da nešto jednostavno ne znaš i da ti određeni stav počiva na zasad nepotpunim informacijama, pa se tako atipično hrvatski ne želiš izjašnjavati, a sve kako bih izbjegla nenamjernu, a nepravednu ocjenu, u bilo kojem smjeru.

Piše robert frank

Kako je Novak Nole Đoković pljunuo na vukovarskog branitelja Ivicu Lerotića

Iza sve muke jednog običnog Vukovarca, što je Lerotić bio do srpske agresije na Hrvatsku i posebno njegov grad, stajala je hegemonističko-imperijalistička i fašistička politika Slobodana Miloševića i Srbije koji su kroz „događanje naroda“ i „balvan revoluciju“ izmislili opravdanje za terorizam i pokolje počinjene 90-ih na prostorima Hrvatske, BiH i Kosova. Nevolja je ovih prostora da njegovi građani brzo zaboravljaju i relativiziraju odgovornost za rat na dijelu Balkana koji se kolokvijalno, opravdano i utemeljeno označava kao bure baruta

Piše Dubravko Grakalić

Politici Kurte i Murte došao kraj

Pretkampanja za superizbornu 2024. – koju su neki stranački lideri i stranke započeli već godinu dana ranije – počela je zadobivati svoje oblike. Dok neke stranke i lideri pred birače izlaze pomirljivo, svjesni da nakon izbora nitko neće sam preuzeti vlast, na sceni su i oni koji nastupaju pod parolom "ili mi, ili oni". Takve poruke dolaze i s posve neočekivanih strana, ali sve je jasnije, pogledaju li se preferencije birača koji žele izaći na izbore, da neće biti nove Vlade bez dogovora i koalicija.

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Frustracije s manjkom kompetencija

Ne razumijem zašto je izbornik naše nogometne reprezentacije još uvijek taj koji jest, zbog čega su gradonačelnici i načelnici naših gradova i općina baš oni koji su na to mjesto izabrani (da, izabrani!), zašto nam je, primjerice, BDP takav kakav jest i kako to da u školama još uvijek predaju učitelji?

Piše Roberto CAR

Pulska sezona za povijest i dvije anomalije

Rekordna sezona i zasluženo slavlje s navijačima pa odlazak na odmor. Zaslužili su "zeleno-žuti". No, sreća da je gotovo jer je pulska momčad pala u igri u zadnjim nastupima. Točnije, u zadnja tri ogleda nije bila na razini na kojoj je bila cijelu sezonu. Drugo poluvrijeme protiv Gorice bila je grčevita borba da se sačuva minimalna prednost, protiv Lokomotive nije išlo, a i nastavak susreta sa Slaven Belupom nije bio u skladu s uobičajenom igrom Puljana.

PIŠE Nenad MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Šumi more drž' se kraja

Ako u Puli par dana nema problema, problem se mora izmisliti jer bez tih minijatura moja kolumna ne bi imala smisla. Znam da je i ovako besmislena, ali postoji bar deset ljudi koji željno očekuju nedjelju, tri koja čitaju po zadatku, jedna koja lektorira i nagura se to na dvadesetak ljudi, a posebna je priča ono rekla kazala, Radio Mileva sindrom, to vam onda odlazi na nekoliko tisuća. Nije mala cifra, ali otkad je Euro teško je doći do tisuće.

PIŠE Jelena MILOVIĆ

Samo moralni zakon štiti ljude od ljudi

Moral je, prema definiciji Hrvatske enciklopedije, "sustav nepisanih društvenih normi što određuju način ponašanja u određenoj društvenoj skupini, zajednici, a zasnivaju se na običajima i na općenito prihvaćenim mjerilima vrjednovanja postupaka sa stajališta načela dobra ili zla". S druge strane, koja je definicija krivičnog djela, suvišno je navoditi. Prema konciznoj definiciji Ernesta Hemingwaya, moralno je ono nakon čega se dobro osjećamo, a nemoralno, zaključujete to i sami, ono suprotno; nakon čega se osjećamo loše.

PIŠE IVOR BALEN

Okrečite Beograd!

U moru loših vijesti, vječnih i sve dosadnijih političkih prepucavanja i stvarnih i nategnutih afera - ovih dana smo u Puli saznali i jednu dobru vijest. Projekt Dolcevita, kojim se sufinancira obnova fasada, konačno je zaživio kako treba. Potpisan je ugovor za još osam pročelja među kojima su i vrlo zanimljive adrese poput Castropole 1, Epulonove 14 (zgrada u kojoj je smješten Taekwondo klub Bak) i Flanatičke 31 (preko puta Županije), a najavljeno je još 30-ak projekata, među kojima i neke zgrade na Giardinima. Sveukupno, kako se pohvalio gradonačelnik Filip Zoričić, od jednog milijuna kuna, koliko se trošilo na Dolocevitu prije dvije godine, došlo se na čak 14.

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Kriptovalute nisu kruh bez motike

Investitori, štediše, škrtice i ljudi s viškom eura na računima često su čuđenje u svijetu. Imaju, a htjeli bi još više pa se tako događaju financijske afere poput recentne o nestanku sedamdeset milijuna eura uplaćenih kao ulaganje u kriptovalute kroz tvrtku stanovitog Luke Burazera za kojeg sada brine policija.

piše paulo Gregorović

Pulski Možemo! ne vidi što radi pazinski Možemo!?

Odlično je smišljeno populističko priopćenje pulskog Možemo! kojim su se početkom tjedna osvrnuli na najavljeno poskupljenje cijene minimalne javne usluge Herculanee za odvoz smeća. Ispalo je kako zločesto pulsko komunalno poduzeće ponovno najavljuje poskupljenje te stavke i to sa 6,08 na 7,00 eura mjesečno po korisniku. Uz to, Možemo! posve opravdano traži od Herculanee da opravda i dokaže potrebu za tim poskupljenjem te navedu izračun po kojem su došli do tih iznosa, jer valjda iznose nisu vukli iz rukava. Upozorili su i na proceduralne pogreške Herculanee jer su, po stavu platforme Možemo!, izostavili dobiti i očitovanje Savjeta potrošača.

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Gojko Šušak – heroj ili zločinac?

Hrvatski građani posljednjih tjedana imaju priliku koja im se rijetko ukazuje: mogu otvoreno pljuvati i pljuckati na sliku jednog relativno suvremenog političara, a mogu je i lizati ako im je tako milije. Riječ je, dakako, o poštanskoj marci što se ovih dana pojavila u poštanskim urednima, a prikazuje pokojnog HDZ-ova ministra Gojka Šuška.

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Odgovorno roditeljstvo nema cijenu

Roditeljstvo, barem ono odgovorno, pravo je umijeće, a njegova cijena, kada je riječ o sretnom djetetu, ne postoji. Štoviše, pravi roditelj učinit će sve, ali zaista sve, da svom djetetu osigura zdrav, siguran i sretan život. Zauzvrat dobiva zdravo, sigurno i sretno dijete, a to je neprocjenjivo.

PIŠE Jelena MILOVIĆ

U Hrvatskoj je najveći demografski problem pobačaj u glavi

Jedno od najslikovitije i jednostavno postavljenih razmjena mišljenja o pobačaju dogodio se prilikom javne rasprave na okruglom stolu između Marka Vučetića i Hrvoja Zekanovića prije nekoliko godina, kada je Zekanović upitao Vučetića: "Možemo li se najprije dogovoriti kad počinje život?", na što mu je Vučetić odgovorio: "Iz vašeg pitanja razvidno je da život počinje kad se mi dogovorimo".

PIŠE MILAN RAKOVAC

Jurina & Franina & mraCK: Ja neću poć na Havaje, na Jadranu ću sagradit dom? Aj vero pak nećeš!

F&J: I sad na, da nan fali u turizmu sad zajno 35.000 delavci? Pak da će Plneki e dita bella uvesti nego 180.000 delavci razne šorte,.. altroke in America voio andar, sad svi gredu u Lipu Našu, ter će biti da će Merikani dojti simo h nami delati zidare i škovacine, moj sine!

PIŠE Nenad MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Moći istarske

Kaže saborski zastupnik IDS-a Marin Lerotić da mladi u Hrvatskoj napuštaju roditeljski dom tek s 33 godine te da država po tom pitanju ne čini ništa. A što bi trebalo dragi moj Marine, da ih specijalne postrojbe dolaze izvući sa stola na kojem je mama servirala tri vrste hrane, da dođu specijalne jedinice penzionera koje će ih izbacivati iz stanova? Kad ih već trpe roditelji, ne treba ih trpjeti država, smatra Lerotić, to meni otprilike zvuči tako.

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Za Treći svjetski rat nismo spremni! Kod nas još traje Drugi!

Dok god se na ovim prostorima s neopisivom ljubavlju i gorućom strašću, drhtajem u glasu, toplinom u srcu, suzom u oku i uzdahom nostalgije izgovara "Drugovi i drugarice", a da je mimo pjesme koju je nekad davno, na (meni osobno najboljem) albumu "Uspavanka za Radmilu M.) snimila grupa Bijelo dugme, do tada se nedvojbeno nećemo maknuti iz '45.

Piše Robert Matteoni

MetroPola: Grad Pula kontra Istre 1961 3:0 (bb)

Kako god završila sezona Istra 1961 je ostvarila vjerojatno dosad najdojmljiviju natjecateljsku priču. Biti do (pred)posljednjeg kola kandidat za euro kupove je vrh tog učinka. No, Istra 1961 je zabilježila mnoštvo iskoraka. Njeni se igrači pozivaju u reprezentacije u svim kategorijama osim u A, iako su Majkić i Hujber pozvani u U-23, što je verzija B reprezentacije.

PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Plenkoviću je mjesto u Kumrovcu!

Svibanjske svečanosti pri samom su kraju. Nakon ne osobito veličanstvenog obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom - koji se u državotvorno-javnim medijima pretvorio isključivo u Dan Europe - doživjeli smo još jedno klanjanje poraženim nacistima na Bleiburgu te obilježavanje važnog partizanskog proboja na Petrovoj gori u organizaciji Milorada Pupovca i Srpskog narodnog vijeća.

Piše Dubravko Grakalić

Rasprave o zemlji koje nema

Ima li smisla raspravljati o ništici? Dakako da ima, kažu hrvatski povjesničari i politolozi, dok matematičari – koji se nulama profesionalno bave – sa spomenutom "nulom", zemljom koje više nema, ne bave jer nije njihov stručni interes. Riječ je o, naravno, Jugoslaviji, državi koja formalno ne postoji više od dvadeset godina, dok je u praksi, kao socijalističke države ravnopravnih naroda i narodnosti, nema još od 1992. godine kada su međunarodno priznanje dobile Hrvatska i Slovenija.

PIŠE IVOR BALEN

Za ludnicu spremni

Pulska politička scena razbuktala se poput maslačka u proljeće nakon odlaska Filipa Zoričića u Lavov, u ratom zahvaćenu i napadnutu Ukrajinu, gdje su dva grada potpisala sporazum o suradnji i prijateljstvu. Očekivano, prvi su se javili najveći Zoričićevi kritičari, neumorni i neupitno nabrijani vijećnici stranke Možemo!. Oni upozoravaju da sklapanje takvih sporazuma mora odobriti Gradsko vijeće, te da je gradonačelnik samoinicijativnim povezivanjem s Lavovom prekoračio ovlasti.

PIŠE JELENA MILOVIĆ

Biti svoj, a ipak ne biti posvađan s drugima, gotovo je nemoguće

Uvijek me kopkala ta dilema: treba li nam biti problem stajati ponekad sam nasuprot većine i hrabro braniti svoje stavove, a samo iz razloga da se ne zamjerimo nekome? Puno njih skoči na noge čim se nečije mišljenje razlikuje (a tome svjedočimo svakodnevno i na gotovo svaku temu) pa čak i kad je to mišljenje apsolutno dobrohotno. Samo drugačije. Suludih li situacija!

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Razina građanske (ne)osviještenosti je zabrinjavajuća

I da stavimo sa strane izbore koji će obilježiti godinu koja je pred nama, a kojoj će prethoditi mjeseci i mjeseci predizbornih kampanja u kojima će političari (i oni koji će to tek postati) koristiti doslovno svaku priliku da se svide narodu, ljudi su previše inertni i poprilično neosviješteni o brojnim temama.

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

ŠČa se to na Eurosongu zbilo?

Neke manifestacije možda su zaista inicirane i započete s ciljem koji nam se, zdravorazumski gledano, prvi nameće kao odgovor, ali su se protekom godina i dolaskom, pa i nametanjem, nekih novih vrijednosti ili kvazivrijednosti prometnule u pravu mašineriju.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: PULA IGRA, to je stvarnost

Ljude u Puli ne može se preveslati. Vraćaju se na tribinu i djeluju zadovoljno kako su to odavno htjeli. Još od onih vremena. Kako god završila sezona, Istri 1961 i svim gledateljima na Drosini te simpatizerima u okruženju i širom Istre, palac gore. Zasluženo

PIŠE Nenad MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Dva jarana s Valkana

Šećem prije ovih kiša po Lungomare i zaustave me dva penzića, pa gdje si doktore, šta ima, kažem ja, evo šetam malo, kad oni uglas, šetaj, šetaj, nećeš dugo!!! Pa, dečki, dodam, nije sve tako crno, hotel će se graditi izvan šetnice, mrdam, muljam, pravdam Grad, mog prijatelja i njegove supatnike, kad će jedan od njih, napiši doktore da ga pozdravljaju dva jarana s Valkana, kažem, e vala hoću, možda vas ubacim u naslov

Piše helena mostarkić gobbo

Drugarice, posadimo cvijeće…

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Slobodni zidari izgrađuju neovisno pravosuđe

U danima kada je velik dio hrvatskog pravosuđa u "bijelom štrajku" snažno je zazvučala izjava bivšeg glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića da se veseli - povratku na posao. Jelenić se na posao vratio ovaj tjedan - pa iako nije dio sudačke interesne mreže nego državnog odvjetništva, njegova izjava zanimljiva je i zbog toga što je uspio dokazati ono što je mnogima u pravosuđu bilo nedokazivo.

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Tko preživi, pričat će!

Dok su jedni od početka odmahivali rukom na prve objave o pojavi virusa na svjetskoj zdravstvenoj pozornici, drugi su, poput najgorljivijih ratnika, bili spremni na hodanje u full opremi, oboružani dezinfekcijskim sredstvima, maskama za lice svih boja, veličina i materijala, s filterom i bez, stojeći u redu za tko zna koje cjepivo po redu. I jedni i drugi ekstremi uspjeli su u vrlo kratkom roku raščistiti oko sebe sve neistomišljenike, što i nije nužno tako loše.

PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Zastupnik NN popularniji je od Milanovića i Plenkovića!

"Da sam ja nitko, mogao bih učiniti da birači me vole", mogla bi se prepjevati stara pjesma grupe Indexi te puštati u predstojećoj izbornoj kampanji. Naime, i po posljednjim podacima Crobarometra najpopularniji hrvatski političar je Nitko koji dobiva 22 posto glasova pa je posve jasno da birači nemaju favorita za koga bi glasali kad se otvore biračka mjesta.

KOMENTAR ROBERTA FRANKA

Priča o Darku Raiću Sudaru ili vražja je sudbina ovih prostora: sve se prašta, osim uspjeha

KOMENTAR ROBERTA FRANKA

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Kako i zašto dosad nitko nije vidio da nam je zdravstvo bolesno?

Veliki prosvjed medicinskih sestara i tehničara koji će se sutra održati u glavnom gradu u potpunosti će pokazati srž problema s kojima se nosi naše već odavno posrnulo zdravstvo. S jedne će se strane istaknuti stanje u kojemu će se, zbog naravi posla i brutalnog nedostatka kadra, ogledati nerealno malena brojka ljudi koji će pristići na prosvjed u odnosu na stvarno nezadovoljne medicinske sestre i tehničare. S druge strane, tu je vječno, gotovo već klasično stanje apatije kada treba prijeći s riječi, na kojima je većina jaka, na djela koja ipak zahtijevaju veći angažman od tek pustog verbalnog mlaćenja prazne slame.

PIŠE JURICA KÖRBLER

Glavni godišnji događaj u Rusiji prošao je mučno, u lažima i krivom prikazivanju trenutka 

Apsurd ne može biti veći. Dan pobjede nad fašizmom svečano je obilježen u Putinovoj Rusiji, koja je danas primjer fašizma, zemlja u kojoj se gaze sva ljudska prava i koja je odgovorna za mnoge monstruozne zločine.

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

HDZ-ovci rano lete

Ako su točne najnovije spekulacije koje se preko vjernih medijskih kuća puštaju u javnost iz središnjice HDZ-a na Trgu Žrtava fašizma, donesene su dvije važne odluke koje se odnose na "godinu svih izbora", odnosno na 2024. Odluke su važne i vrijedne aktualne analize, a nastavak su najava koje smo iz HDZ-a, uglavnom neslužbeno, čuli proteklih mjeseci.

PIŠE ROBERT FRANK

Uljanik nije prodan jer je promašeno prodavati 54,7 posto, bez državnih 30

Realnost je takva da na cijelom svijetu, koji trenutno broji preko osam milijardi stanovnika i među njima stotine milijuna golemih, većih, srednjih i malih firmi, koliko god to štovateljima i emotivcima oko pulskog Arsenala zvučalo nemoguće, nestvarno i blasfemično, ne postoji nijedna pravna osoba spremna izdvojiti, za nastavak brodograđevne ili bilo kakve druge industrijske djelatnosti na prostoru ovdašnjeg brodogradilišta, ono što se traži u stečajnom postupku - 156 milijuna kuna za 54,7 posto Uljanik brodogradnje 1856.

Je li u Hrvatskoj moguć scenarij s Vračara

Ono što se dogodilo u bliskom Beogradu i dalekoj Americi dogodilo se pred našim vratima

Možemo li mi u Hrvatskoj biti sigurni da se ono što se proteklih dana dogodilo u Srbiji i što se stalno događa u Americi ne može dogoditi kod nas? Nema gotovo nikog tko ovih dana ne postavlja to pitanje na kojem nema odgovor. Imali smo sličnih izazova, teroristički napad na Banske dvore, ulične provokacije crnokošuljaša, obračuna krim-podzemlja poput nedavnog slučaja u jednom zagrebačkom narodnjačkom klubu u Zagrebu. Svako malo čitamo da je kod nekoga otkriven arsenal oružja, a i sam ministar unutarnjih poslova Davor Božinović poziva na oštrije kažnjavanje onih koji ilegalno posjeduju oružje.

PIŠE Jelena MILOVIĆ

Objavimo rat oružju! Budemo li šutjeli, oružje će uvijek naći načina da progovori

Komentar

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Avanti, poplavo

Kažu za jednog mog poznanika "dobar je, al' troši ko Dajc", stariji pamte ovog heroja bivše države, kamion koji se proizvodio u Mariboru, po licenci njemačkog Magirus Deutza. Taj je kamion navodno trošio i ulje i benzin u rekordnim količinama. Bilo ih je u velikom broju pa su s minimalnim maskiranjem bili idealni za ratne scene kolona njemačkih vojnih kamiona. Bio je to kamion naše mladosti, njih su s puno uspjeha presretali partizani u ratnim crno-bijelim filmovima, ali i kasnije u onima u boji, i rasturili ih, dizali u zrak i pustošili.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Jurina&Franina&mraCK: Merikani & Inglieži & Tudeški & Irlandieži & Švedieži e tutti quanti: Gastarbeiteri u Hrvata

F&J&mraCK: (ja počnen) Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska…

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Nađi posao koji voliš…

Možda bih povjerovala, iako jedva, da mi je netko jednom rekao da ću se u životu stvarno baviti novinarstvom. Da, pisanje mi je u krvi, novinarstvo je dinamično i zarazno, ali u periodu u kojemu sam započela ovaj put, to svakako nije bilo očekivano.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: 364 dana Grada Pule

Prije 28 godina u Engleskoj je održano Europsko prvenstvo u nogometu, prvo veliko natjecanje na kojem je nastupila Hrvatska. Bio sam jedan od reportera s tog turnira koji je po svemu bio senzacionalan. Engleska je kolijevka nogometa, nigdje kao tamo se i danas status nogometa(ša) tretira kao uzvišena priča. Nije to netko odlučio kroz više od 160 godina najpopularnije igre na svijetu, nego se spontano takav osjećaj razvio i ukorijenio kod stanovništva. Ne idu svi na utakmice, naravno, ne prate svi nogomet, ali u Engleskoj svi respektiraju taj svoj "izum".

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Novogodišnja bajka u svibnju

Hrvatska javna televizija - zajedno s vodećim novinama, portalima i radijskim postajama - ovih je dana počela objavljivati najnoviju, još do kraja nenapisanu novogodišnju bajku čiji su autori premijer Andrej Plenković i ministar financija Marko Primorac. Sama bajka ne nosi bajkovit naslov - promjene u poreznom sustavu - ali naslovi poput "Veća plaća za 1,6 milijuna zaposlenih Hrvata" svakako nas odvode u maštanje o boljoj budućnosti.

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Uzalud umjetna inteligencija kad nam suština života prolazi ispod radara

Igra na zraku, boravak vani i slušanje pjeva ptica? Ne, nisu to samo pojave seoske idile (mada su nekima riječi selo i idila jednostavno nespojive), jer – vjerovali ili ne – i u gradu ptice još uvijek nisu pomrle (a kad će, ne zna se). Slike iz prve rečenice uskoro će u potpunosti pripadati nekim prošlim vremenima kojih ćemo se prisjećati s velikom sjetom, pa i tugom. Uzalud nam sva čuda tehnologije i umjetna inteligencija kad nam suština života prolazi ispod radara. Tko još ima vremena poslušati pjev ptica?

PIŠE IVOR BALEN

Kosta je poželio biti vuk

Da smo svi skupa poludjeli za novcem, odnosno nekim dobrobitima za sebe i svoje najbliže, da smo spremni na sve da bismo do toga došli, da ćemo se do posljednje kapi krvi boriti za "pravdu" (čitaj: za sebe i svoje), onakvu kakvom je isključivo mi shvaćamo, i da se mali Kosta Kecmanović, ubojica s Vračara, "samo" borio za sebe i za tu "pravdu" - onako kako ga je današnje društvo naučilo - e pa u tome, nažalost, ima jako puno istine

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Naša realnost postale su scene iz filmova u kojima naoružana djeca ulaze u škole i ubijaju 

Amerikanizacija kojom su se inficirala i djeca na ovim prostorima, a bili roditelji ili ne, sve su to naša djeca i naša budućnost kojoj moramo biti uzor, postala je surova realnost u kojoj više nije pitanje možemo li ostaviti koju knjigu u školskom ormariću da je učenici ne tegle kao dodatni teret na leđima, već tko će sutra ponijeti oružje i unesrećiti neke druge škole, neke druge roditelje i djecu koja danas plaču u Beogradu, a već sutra tko zna gdje

PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Superobećanja superpremijera u superizbornoj godini

Posljednjih tjedana, otkad su sindikalni lideri javnih i državnih službi počeli novi krug razgovora, pregovora i ucjena o većim plaćama za svoje članstvo, što je posve legitimna sindikalna akcija u postojećoj inflaciji i padu standarda, primjetan je još jedan do sada slabije vidljiv fenomen u hrvatskom političkom životu. Naime, iako svi sindikati i interesne skupine započinju pregovore s predstavnicima nadležnih resora, povišice su obećane tek nakon razgovora s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem.

PIŠE IVOR BALEN

Ella Dvornik ljude zanima čak 97 puta više od umjetne inteligencije i ostalih važnih tema

"Mediji šuškaju o razvodu Elle Dvornik. Njezin suprug se dulje vrijeme druži s jednom ženom iz Bala", naslov je jednog od najčitanijih tekstova objavljenih na portalu Glasa Istre posljednjih tjedana. Tekst je otvorilo više ljudi nego što Istra ima stanovnika! To pokazuje da se čitao i van Poluotoka, ali je ovdje sigurno zabilježio najviše jer je publika Glasa Istre ipak u najvećoj mjeri lokalna. Možemo pretpostaviti da je vijest o bračnim problemima Elle Dvornik otvorio svaki treći Istrijan, možda i svaki drugi.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Praznik jada

Svi moji dragi, uživajte ovaj produženi vikend i zaželite sebi i svojima što više odmora, užitka, kupanja, to je puno bolje nego raditi za kiki riki, slušati neke budale kako ste uspješni i kako je vaš rad nešto za javno dobro. Pokušajte ponekad pružiti otpor, recite što mislite, nemojte biti suzdržani, niste stvoreni da biste šutjeli

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Praznik rada i džabalebarenja

Davno, davno, u nekoj dalekoj zemlji, iza devet planina i mora, neki su ljudi krenuli u borbu za svoja radnička prava. Možda bi ovako započela bajka koju bi potpisala neka braća, pripadnici radničke klase, društvenog sloja koji je na ovim prostorima gotovo odavno pao u zaborav, barem u mislima onih koji bi ga trebali držati kao kap vode na dlanu. Bez ljudskog rada nema napretka ni u kojem smjeru.

PIŠE Jelena MILOVIĆ

Dobrota je tiha, zlo je razmetljivo

Kronično nam fali dobrih vijesti. I da, ne fali nam dobrih ljudi, i ne, nije da dobrih vijesti nema. Dobri ljudi i dobre priče, kao što to obično i biva, skromni su u svojoj promociji. Puni obzira. Dobrota je uvijek tiha, ona nema vremena da se bavi PR-om. Djeluje i šuti. Dobrota je deficitarna samo u percepciji jer je stalno nešto ometa. Na svu sreću, među nama je još uvijek ima, u većoj količini od pretpostavljene. Sporadično nas zapljusne svojim valom, a onda poput oseke, napusti obalu. Očima je tražimo daleko na pučini, jer nam na obali stalno nešto upada u vidokrug. Na svu sreću, dobrota nam još uvijek može ispuniti srca. Ostaviti neophodne zalihe utjehe za opstanak, za ista ona srca napadnuta strahovima, razočaranjima i tugom.

PIŠE IVOR BALEN

Prlja je ispao krokodil

komentar

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

(Ne)prihvaćanje drugih je ključ rješenja

Ljudi se ne mijenjaju, uvjerena sam u to. I ako sam ikada, čak i na trenutak posumnjala da je drukčije, život se pobrinuo demantirati moju sumnju i uvjeriti me da smo, na neki način, određeni od prvog udaha. Svjesno ili nesvjesno - sasvim je svejedno. Iako rastemo i razvijamo se, u srži ostajemo uvijek isti. Naš karakter, naša iskonska svojstva koja nas čine upravo takvima kakvi jesmo, naši nagoni, emocije koje su povezane s najranijim iskustvima. Sve smo to mi. Svatko od nas.

PIŠE ROBERT FRANK

Na Forumu su dosljedni jedino Zoričić, HDZ i Možemo! Svi ostali, suzdržani, amorfna masa kombiniranih svjetonazora, ideologija i stranačkih pripadnosti, ugurali su se u koš za političko smeće

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Globalno zatopljenje ili smrzavanje?

Stiže 1. maj, a mi u dugim rukavima. Vani vjetar, grmljavina, kiša u potocima. Dakako, proljeće i mora odraditi svoje, a travanj je rijetko kada bio lišen pljuskova (kao, recimo, 2011. godine). Ipak, nekad davno se u ovo doba već naveliko pripremalo za otvaranje nove sezone kupanja. Naravno, u to se ne ubrajaju hrabri pojedinci koji to čine svih 12 mjeseci u godini.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ dr.fric

Volim te nona, al' ne više od Demona

komentar

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Cestarine duge godinu dana

Turisti su već počeli opsjedati Hrvatsku. Nadležne državne i javne službe – od Ministarstva turizma do policije i zdravstva – pripremaju se masovnu, rekordnu turističku sezonu, redovito naglašavajući da će od ove godine priljev potrošača s eurima, krunama, zlotima i forintama u džepu biti izdašniji nego ikada jer nema više granica prema državama Europske unije. Od prvog siječnja na cestama i od kraja ožujka u zračnim lukama u Hrvatsku zbog primjene schengenskog režima ulazi se uz pozdrav "Dobar dan", ali ni on nije obavezan.

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Je li budućnost Lijepe naše u rukama nezavisnih?

Promatrajući našu političku scenu od stvaranja države pa sve do danas, čovjek ima dvije opcije: ili odmahnuti rukom uvjeren da se nikada ništa na ovim prostorima promijeniti neće, ili pak da smo ispucali sve moguće likove, stranke, platforme, koalicije i druge opcije i da je sustavne tektonske promjene trebalo napraviti odavno, ako ih već nismo utkali u temelje države.

piše robeto CAR

Bodom i igrom zadovoljni s "Drosine"

Lijep, sunčan proljetni dan, atraktivan suparnik, borba pulskih nogometaša za pozicije koje vode u Europu, igrajući atraktivan napadački nogomet, i nešto bolje stanje već opjevanog pulskog travnjaka, bili su dovoljni da ljubitelji najvažnije sporedne stvari iz Pule i cijele Istre u velikom broju stignu na "Drosinu". Suprotno uvriježenoj tradiciji, već dvadesetak minuta prije početka utakmice tribine su bile dobrano popunjene. Već i to što su otvorene sve četiri tribine uljepšalo je ionako sjajan ugođaj. Dobro raspoloženi gledatelji čekali su da sudac Duje Strukan da znak za početak.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Obrazovanje ludom radovanje

Nisam nikada probao niti jedno jelo mog omiljenog kuhara Davida Skoka, no to me ne sprječava da mi bude najbolji kuhar, ja sam navijač, nikada nisam bio objektivan. Sviđa mi se njegov gard, stav, u jednoj je emisiji čak i rekao da su mu KUD Idijoti omiljen sastav, a ja želim vjerovati da sardele koje sprema imaju okus sardele, što je meni sasvim dovoljno. Majstor im je na Weekend Food Festivalu u Rovinju uvalio kajlu, ma ne kajlu, kajletinu, organizatori se još češkaju iza uha kakovu žlepu njin je zatuka. Bila je to Večera za 5 na silu, ne na selu. Jedva čekam da se pojavi neki mudo da im nešto slično poruči i na Danima medija.

PIŠE MILAN RAKOVAC

Jurina & Franina & mraCK: Silenzio assoluto

F&J (dvoglasno): O artištađornališta?

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Mali, ali dobri, i još bolji

Prije izvjesnog vremena dobio sam vrlo zanimljive materijale instituta za nogomet iz Ženeve. Obrađivali su trendove u najpopularnijem svjetskom sportu, nudili okvire u kojima se igra(či) razvija, odavali stanje (sve bolje) infrastrukture, golemi napredak u školama i drastično povećanje ulaganja u ženski nogomet. Onima koji imaju prilike, a vole nogomet, sugerirao bi da pogledaju neku značajniju utakmicu ženskih liga u Francuskoj, Španjolskoj ili Nizozemskoj te Ligu prvaka. Bitno ćete promijeniti percepciju o ženskom nogometu.

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Nitko više nema srama

Rijetki su oni koji kao klinci nisu smislili barem jednu vragoliju ili spačku, ili barem sudjelovali u njoj. Bezazlene gluposti poput "organiziranja krađe" susjedovih trešanja, trčanje po kvartovima zvoneći na zvona po stambenim zgradama, pa skrivanje u nekom haustoru u kojem je, nakon trčanja, svako disanje bilo preglasno, tek su podsjetnici na neka davna vremena. Ili, u periodu ludog zaljubljivanja, nazivanje s fiksnog telefona neke simpatije i puštanje ljubavnih balada. Pa kad stigne račun za telefon idući mjesec praviš se da nemaš nikakve veze s tim.

PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Tamburaša u Penavinoj družbi zamijenio šlageraš

Mnogo je vode proteklo Savom, Dravom i Dunavom dok je Domovinski pokret promijenio svoj sastav kojim nastupa pred publikom. Miroslav Škoro otišao je odavno, sada je opet samostalni estradni umjetnik, kao i neovisni saborski zastupnik, a iz saborskih klupa DP-a otišlo je još pola zastupnika. Posljednji je bio umirovljeni general Ante Prkačin koji se dosta neslavno upisao u povijest hrvatskog parlamentarizma seksističkim uvredama na račun jedne od zastupnica iz skupine Možemo.

PIŠE Jelena MILOVIĆ

"Guglamo" o svemu, a na sve smo oguglali. To plaši

Nikakvo nasilje se ničim ne može opravdati, ali kad vidimo zbog čega se sve ono danas događa (što su mu okidači), dojam je da živimo neku paralelnu stvarnost ili fikciju, nazovimo je (kao u naslovu filma) imitacijom života.

PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Mali izbori najavljuju iznenađenja u superizborima

Izbori koji su za općinska i gradska vijeća prošle nedjelje održani u dva hrvatska grada i dvije općine u različitim krajevima države pokazuju da bi sljedeća superizborna godina mogla biti zanimljivija nego što se očekuje. Postignuti rezultati pojedinih stranaka i stranačkih te propast favorita najavljuju iznenađenja i podsjećaju da rejting agencije koje mjere Hrvatsku kao jednu izbornu jedinicu ne moraju biti u pravu kad se radi o pojedinim gradovima, regijama i sredinama.

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Deri dok možeš!

Kažu ljudi da smo dosad po mnogočemu mogli biti kao Švicarska. Sudeći po nekim pravilima koja vladaju u Švicarskoj, čisto sumnjam da bismo mogli živjeti po njima. Ipak smo mi i suviše slobodni u kreiranju vlastitih (a tek tuđih!?) života, pa bi nam švicarski način života vjerojatno loše sjeo. Bilo kako bilo, u mnogim smo se granama već davnih dana mogli u potpunosti isprofilirati. Jedna od njih je svakako i turizam.

OSVRT

Pulski Možemo! je sam sebe predložio za Povelju Grada Pule, a potom je sam sebe i izabrao

Farsa oko predlaganja Inicijative za Lungomare za dobitnika Povelje Grada Pule zorno pokazuje kako poštenu politiku zamišljaju članovi pulskog Možemo!. Zamišljaju je na način da je njima dopušteno isto ono što drugima nije dopušteno.

PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Izlučevine i bljuvotine ili kako se Pomerci uoči turističke sezone žele elegantno riješiti neželjenog ljudskog materijala

"Djeca to gledaju, a nerijetko, kad su u šetnji, mogu i nagaziti na sve te izlučevine", požalio se nedavno medulinski načelnik Ivan Kirac na zboru zabrinutih mještana Pomera. Na dnevnom redu se, među komunalnim problemima, kanalizacijom i smećem, našao i "problem" ljudi s društvenog ruba, koje bi mnogi otpremili u kanalizacijsko podzemlje, bivših stanara samačkih domova, njih 20-ak, smještenih u jednoj apartmanskoj zgradi malog turističkog mjesta.

PIŠE Ivor BALEN

Prodaje li nam gastro industrija muda pod bubrege?

Talijan Franco Pepe (papar) pred krcatim auditorijem u Rovinju otkrio je tajnu kako napraviti najbolju pizzu na svijetu. On je idealna osoba za taj podvig, a dokaz da je tome tako jest njegova pizzerija u malom gradu kraj Napulja, koji je zbog gospodina Pepea postao svjetska turistička atrakcija. Da se osnaži cijela priča, Pepe se pojavio u dokumentarnoj seriji koju je producirao ni manje ni više nego Netflix, i u kojoj se obrađuje nešto tako mistično i važno kao što su tajne najboljih svjetskih pizza.

PIŠE ROBERT FRANK

Dok Milanović zbraja Plenkovićeve sklekove, porcija šparuga skuplja od mjesečnog plina

Jezične kvazibravure predsjednika Milanovića kojemu su ovog tjedna na redu bili sklekovi, trbušnjaci i zgibovi premijera Plenkovića, trebale bi kao zabavljati narod. I doista, ponekad, kad si čovjek dozvoli koju kilu populizma, nasmijat će se nekim Milanovićevim forama. No, one su po strukturi, sadržaju i nepristojnostima primjerenije komunikaciji nogometnih trenera nižih liga, gdje si protivnici uz aut liniju terena nepisanim narodnim pravilima mogu reći sve što požele, mogu udariti i po majci i ocu, malodobnim i punoljetnim sestrama, ali poslije, kad izgađan jajima, izvižđan i zakataračan mazohistički sudac nakon devedesete minute odsvira kraj, svi zajedno, kao hrpa luđaka koja se dotad tukla i ubijala, vrijeđala i prijetila, popiju pivo općenarodne pomirbe.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: U Puli ne možeš ni telefonirati ako nemaš vezu

Pula dobiva nove autobuse, naravno da je to zasluga gradske vlasti, mada kada pažljivo pročitate vijest koju su medijima poslali iz Grada, shvatite da je sve napravljeno u skladu s modernim upravljanjem gradom. Kao što je najavljena obnova tribina na "Drosini", tako se i krenulo u "nabavku" novih autobusa, točnije u Pulu stiže "test bus" koji možda jednog lijepog dana kupimo.

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Košarkašice, sportašice, žene

Govorili su nam stariji ljudi nekad da se vrijeme, kako idu godine na relaciji srednje-umirovljeničke, sve sporije kreće. Bilo je to valjda tako dok digitalizacija svijeta nije promijenila kriterije brzine. Najčešće je posljednjih godina čuti tezu različitih generacija "nevjerojatno kako vrijeme brzo ide".

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Istini je mjesto pod tepihom?

Nekoć se radi nje punio Goli otok, zbog nje su ginuli znani i neznani junaci, a čitave neregrutirane vojske ljudi učinit će sve da je se zatre, uguši, ubije, okrene na svoj mlin ili jednostavno negira. Ona je - istina. Ili je volimo ili mrzimo. Kod nje sredine jednostavno nema.

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Hrvatska je članstvo u EU mogla iskoristiti bolje

Za manje od tri mjeseca Hrvatska će navršiti prvo desetljeće članstva u Europskoj uniji. Prije nego što se zavijore europski barjaci, začuju fanfare i odsvira Oda radosti, nije nepotrebno pogledati što je Hrvatska dobila tim članstvom - i što je mogla dobiti, a nije, jer njezino vodstvo nije sposobno onoliko koliko su spretne vlade u drugim tranzicijskim zemljama koje su u ovom stoljeću ušle u Europsku uniju.

PIŠE JELENA MILOVIĆ

(Duhovni) autoriteti s greškom

Dalaj Lama tražio je od dječaka da mu posiše jezik. Reakcije javnosti diljem svijeta su šok i nevjerica, premda su neki spominjali mogućnost montaže), a u međuvremenu je upućena i nemušta isprika dječaku i obitelji te time otklonjena svaka sumnja u autentičnost. Podsjećam da je riječ o nobelovcu, duhovnom vođi Tibetanaca, kojeg brojni ljudi i izvan njegovog nacionalnog i vjerskog korpusa jednostavno obožavaju. Citiraju se njegove riječi, a on sam postao je sinonim mudrosti, duhovni autoritet, dok brojni zadivljeno prate i upijaju sve što govori, kao da je riječ o potpunoj neupitnosti svega što predstavlja.

PIŠE ANĐELO DAGOSTIN

Prevelik broj udruga u Pazinu ima vlastite prostorije, što je jedan od razloga zašto najstariji dio grada postaje pustoš

Pazin se diči brojnim udrugama koje djeluju na raznim poljima stvaralaštva i doprinose društvenoj živosti grada. Osobno smatram da sredstva koja dobiju iz gradskog proračuna nisu sporna. Većina udruga zaslužuje i veću financijsku potporu, međutim, s obzirom na ograničenost gradskog proračuna to u praksi nije moguće. Vjerojatno se na spisku nalazi i pokoja udruga koja ne zaslužuje ni toliku potporu, ali za to bi trebala dubinska analiza rada koju gradske institucije ipak u većoj mjeri (nadam se) provode.

PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Političarke na meti političkih seljačina

Danas nije lako biti političarka u Hrvatskoj. Bez obzira na sve Istanbulske konvencije, zakone koji propisuju poštovanje rodnih prava, pravobraniteljice za ljudska prava i za ravnopravnost žena, svakih nekoliko tjedana na nacionalnoj sceni osvane novi skandal usmjeren prema nekoj političarki. Ponekad se radi o saborskoj zastupnici, u drugom slučaju ministrici ili o lokalnoj dužnosnici čiji napadači ne vjeruju da će se moći obraniti jer, eto, nije na visokoj, možda i njihovoj političkoj razini.

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Ocjene nisu pokazatelj znanja i zato - treba uvesti prijemne ispite za upise u srednju školu

Ne postoji bolji način provjere osnovnoškolskog znanja od prijemnih ispita. Neke škole imaju ga oduvijek, poput umjetničkih, ali ta se praksa, nažalost, napustila davnih dana prilikom upisa u željene srednje škole u kojima je (bilo) važno samo prijeći bodovni prag i biti, po mogućnosti, pri vrhu liste zahvaljujući isključivo ocjenama.

piše dubravko grakalić

Poskupjelo veličanje ustaštva i širenje lažnih vijesti!

Najavljena odluka Ministarstva unutarnjh poslova da će drastično povećati kazne za određene prekršaje javnog reda i mira nesumnjivo ima posve jasnu političku poruku usmjerenu, prije svih, onima koji u javnosti žele nastaviti veličanje ustaštva i nacizma te za one koji namjerno izmišljaju i šire lažne vijesti. Tako će se kazna do četiri tisuća eura izricati onima koji krše pravila o javnom redu i miru "izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža".

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Seks u školi?

Što je zajedničko grupi Pips Chips & Videoclips i Klubu zastupnika Socijaldemokrata? Na prvi pogled ništa, a na drugi - seks u školi.

PIŠE Nenad MARJANOVIĆ

Ordinacija Dr. Frica: Sve je centralizirano, samo su padaline lokalne

Kažu da je demokracija kada dva vuka i ovca glasaju što će spremiti za večeru. Eto tako naši vuci odlučuju preko povjerenstva što će se nakon večere slušati, tko će nas zabavljati. Kad ne želiš prihvatiti odgovornost za nešto, ti osnuj povjerenstvo, sigurno ćeš imati na koga prebaciti odgovornost i krivicu.

Piše Robert Matteoni

MetroPula: Malo naprijed, malo natrag

U prazničnom raspoloženju, kad se čovjek malo opusti, draže mu je pogledati u okvire dobrih priča. Nije u rezultatima sve. Nekad ili često, kako tko gleda na stvari, socijalna komponenta, zdravi pristup razvoju mladih ljudi, afirmacija gradskih identiteta, družba ljudi već su više nego dovoljni profiti sportskih djelatnosti.

Piše Robert FRANK

Zašto sam za ustaše

Da je u prvom dijelu tridesetih godina prošlog stoljeća, kada je započeo Hitlerov nacistički uspon na vlast u Njemačkoj, kojim sretnim slučajem prošla ideja bezuvjetnog pacifista i velikog znanstvenika Alberta Einsteina o osnivanju Lige naroda, međunarodne organizacije s vlastitom, nadnacionalnom vojskom, koja bi osiguravala globalni mir, možda ne bi došlo do Drugog svjetskog rata, porobljavanja, pokoravanja, osvajanja i uništavanja, ne bi nastala ni Nezavisna država Hrvatska, kao marionetska tvorevina na daljinskom upravljaču i brzom biranju ludog njemačkog kancelara s komičnim brčićima i dušom demona, dok bi Ante Pavelić i dalje bio budala kakva je i dotad bio, seksualni objekt svoje žene, ali i ljubavnik supruge jednog svog suradnika.

PIŠE Jelena MILOVIĆ

Umjetna inteligencija, strah koji budi sva osjetila

Kad nas pitaju čega se plašimo, najprecizniji odgovor bio bi da se plašimo - straha. Strah je vrag, a vrag je u detaljima. Cijeli život skloni smo hraniti vlastite strahove, a okolina licu straha nadoda još pokoju konturu.

PIŠE Jurica KÖRBLER

Nema sreće za zemlju u kojoj su liječnici plaćeni kao čistači ulica

Štrajk radnika splitske Čistoće uspješno je i brzo završen, uz trubu kamiona koji prevoze smeće. Gradonačelnik je velikodušno pristao da im poveća plaće za sto eura, pa su oni odlučili da se vrate na posao. Hrvatski će liječnici, međutim, ubrzo početi sa štrajkom kojeg neće biti tako lako ugasiti kao ovaj splitski.

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Mediji su tu, i u dobru i u zlu

Informiranje, istraživanje, propitkivanje, poticanje na promišljanje i stvaranje kritičkog mišljenja i empatije, sagledavanje tematike s više točaka gledišta, edukacija čitatelja. A kad se tome pridoda komunikativnost, uljudnost, pismenost, artikuliranost, argumenti i povrh svega strast, onda je vjerojatno riječ o novinaru. I to dobrom.

Piše Dubravko Grakalić

Proljeće prosvjeda

Ako su izbori festivali demokracije, onda su prosvjedi koji im prethode bubnjevi u praskozorje mogućih promjena. Posljednjih dana održano je nekoliko uočljivih protestnih akcija koje su opsežno popratili nacionalni mediji, a najavljeni su i novi. Predizborna 2023. godina pretvara se, od proljeća kada ulični mitinzi postaju ugodna rekreacija, a ne samo politička borba, u godinu prosvjeda raznih interesnih skupina za svoja prava.

pIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Trio RAB, bend kojeg je inspirirao odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav

I političari su ljudi od krvi i mesa i čine sve što i drugi smrtnici. Dobro, neke stvari vjerojatno više od prosječnog stanovništva, a neke gotovo nikada, ali ipak i oni imaju svoje strahove, boli, želje i preferencije.

PIŠE ROBERT FRANK

Uređivanje bikini zone, skidanje dlačica i čišćenje apartmana za ovu je državu važnije od operacije na srcu. Plenković tome mora stati na kraj

Samo po sebi nameće se pitanje je li sve u redu s društvom i državom u kojima plaće keramičara bez problema dosežu i 3.000 eura neto. Istodobno cijena umjetnih obrva, u tom istom društvu i toj istoj državi, nije manja od 250 eura, trajni lak na noktima, čiji je vijek trajanja do tri tjedna, dođe i do 30 eura, dok se depilacija u trajanju od 45 minuta, u istom tom društvu i istoj toj državi, plaća 25 eura, muško šišanje vrijedi oko 13 eura za kvarat ure posla, a pramenovi duge kose sa šišanjem i feniranjem oko 100 eura. Ambicioznoj kozmetičarki, kad sve skupa zbroji pa oduzme, te pritom ne izlista poneki račun, a primatelj usluge zažmiri na oba oka slušajući milozvučno - "može bez računa i PDV-a pa će biti jeftinije" - mjesečno može ostati koliko i vrhunskom liječniku, ili dvostruko, možda i trostruko više nego medicinskoj sestri.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Rock and troll

Zakotrljalo se kamenje oko zemljišta na Lungomareu, javnost se sporo diže na noge kada su u pitanju socijalne, ekonomske i urbanističke priče. Javnost se na takve stvari sporo pali, još od devedesetih su anestezirani, indormijo nacionalizma drži duže nego li se itko nadao, imamo Hrvatsku i dalje i više od toga nikome ne treba, nemojmo se lagati.

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Ili plati, ili crkni!

komentar

Piše Robert Matteoni

MetroPula: Kad je logike onda i u Istri sport funkcionira

U ožujku 1992. godine, kažu činjenice ne tako daleke povijesti, a i naša svjedočenja, na nogometnoj i sportskoj uopće priči Pule dogodila se velika promjena. Nije naime vijest da je Istra uvrštena političkom odlukom državne vrhuške u Prvu HNL, jer dogodilo se to 1991. godine. Kad se u eteru vrti priča o tome da je Pula sportski profitirala zbog politike, odnosno da je nogomet ušao u prvi kvalitativni razred, osjeća se u nekim strukturama i nogometnim krugovima doza ironije. Uvijek je to zanimljivo jer, samo radi primjera, te je godine prvoligaš političkim dekretom postao i Varteks iz Varaždina. Nerijetko sam vodio žustre polemike s utjecajnim likovima u Zagrebu i "okolici" kad god bi oni neko nezadovoljstvo iz Pule i Istre u kontekstu suđenja, neravnopravnog statusa obezvrjeđivali tezom kako je to ionako "nezaslužen prvoligaš iz dekreta, i još k tome neorganiziran".

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Carsko meso na saborskom jelovniku

Hoće li i u restoranu Hrvatskog sabora, odnosno u kantini Banskih dvora i objedovalištu državnog poglavara na Pantovčaku, svinjsku vratinu i lopaticu zamijeniti carsko meso? Teško je vjerovati da će se to dogoditi nakon 1. travnja, kada ograničavanje cijena mini-košarice prehrambenih proizvoda, zajedno s ostalim stabilizacijskim mjerama, stupa na snagu. Carsko meso - kao najniža kategorija mesa namijenjena proleterskom roštiljanju - nikada nije nuđena saborskim zastupnicima ili ministrima - pa ne vjerujemo da će to biti i nakon što se cijena tog masnog komada svinjeće stražnjice ograniči na manje od četiri eura po kilogramu, dok će druge vrste svinjskog mesa, da ne govorimo o junetini ili teletini, otići u nebeske visine.

PIŠE Jelena MILOVIĆ

Pustimo da govore kad šutnja zavrišti

"Zašto je toliko šutjela?", zapitaju se mnogi dušobrižnici svaki put kad na svjetlo dana isplivaju mučni detalji dugogodišnjeg seksualnog zlostavljanja, bilo od bračnog partnera ili nekog općeprihvaćenog autoriteta. Slučaj o kojem se u javnosti govorilo nedavno je smrću svećenika optuženog za zlostavljanje više djevojčica ostao bez sudskog epiloga. I onda slijedi pitanje s početka ovog teksta. "Zašto je toliko šutjela?"

PIŠE IVOR BALEN

Oj Ivane, pobratime mio...

Ivan Vidović, predsjednik istarskog Mosta, vrlo je kritičan prema Glasu Istre na društvenim mrežama. Pa tako on, na primjer, jučer na Facebooku piše: "Što je ovo? Kakav način pisanja, naslovnice i najave… kao da se radi o studentskom časopisu". Isti taj Ivan Vidović nedavno je u istom tom Glasu Istre imao intervju koji je plasiran ni manje ni više nego na četiri stranice. Kao da je predsjednik države, i to Amerike.

piše Doria Mohorović

Samo POS stanovima i parcelama za 1 kunu Istra može doći do toliko potrebne radne snage

komentar

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Ništa osim KROasana!

Ništa osim ispijanja kave uz umakanje kroasana nismo naučili od Francuza. Ta prva jutarnja rutina u kojoj, doduše kava igra glavnu ulogu, jedino je što nas pokreće. Jer, budimo iskreni, rad sigurno nije. Ali odlazak u mirovinu… E, to je već tema. Ipak je to nešto što potpiruje maštu mnogima na ovim prostorima, pa makar tek zakoračili na tržište rada.

Piše Dubravko Grakalić

Superizbori, čarobnjak Gandalf i velika koalicija

<![if !supportEmptyParas]> <![endif]>

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: TOP-Tvornica oružja Pula

Grad u kojem svima puca kita idealno je mjesto za proizvodnju oružja. Sjetimo se kako smo od Uljanika svi imali koristi, svaki prosječni Istrijan i dalje ima bar dva trliša, pet paketa elektroda, dvije kante dvokomponentne boje, naštre, dva paketa izolir traka i tri gotova roštilja i bar jedne škale za barku. E pa sad zamislite da se zahukta proizvodnja oružja, što bismo tada nalazili u istarskim kortama, konobama, vinogradima, maslinicima? Zar netko vjeruje da bi se po pulskim kvartovima i dalje prošetavale divlje svinje?

PIŠE MILAN RAKOVAC

Jurina&Franina&mraCK: 1E41SONG&1STONE ili Kamen naš svagadanji (ma firmato!) prodaj nam danas

F&J: Ma si vidja ti, merlo artišta, la neverending kobasica?

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Zelenila koja nisu zelena

Bila je 1971. godina i prva utakmica uživo koju sam pogledao na Gradskom stadionu. Istra povratnik u Drugu ligu zapad, prvi suparnik Rijeka, a atmosfera za klinca od 9 godina senzacionalna. Nekoliko momenata ostalo mi je u trajnom sjećanju. Izlazak igrača Istre na teren iz malog tunela i ovacije gledatelja za Ružića, Piuttija, Spasića, Kozića, Rosignolija, Šverka, Jovanovića, Petrovića, Marasa, Gherghettu, Scoriu, kao i za trenera Alda Drosinu te Jurmana, Romana Orlića, Rovisa i druge. Bilo je nečeg posebnog u tom navijanju i atmosferi na stadionu, kojeg je izgradila točno 40 godina prije izgradila ondašnja talijanska vlast. U knjizi Nogomet Pule, arhitekt Anton Percan dočarao je upravo te arhitektonske izazove onog doba, uz zanimljiv podatak, da je u ljeto 1931. godine, u finišu gradnje, u Puli bilo i 36 stupnjeva Celzijusa. Klimatske (pro)mijene…

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Malo jugonostalgije, malo čarobne prašine…

Osim šest novih predmeta i povećane satnice nekih drugih nastavnih sadržaja, učenicima se smiješi odlazak kući bez zadaće! Većini novina, učenicima koji ostaju u produženom boravku uglavnom svakodnevica, a ministru obrazovanja Radovanu Fuchsu - eksperiment.

PIŠE Jelena MILOVIĆ

Određuje li nas rasa, nacija i(li) boja kože?

Vrijeđaju pa i fizički napadaju ljude po ulicama, čitamo tako ovih dana, ne zato što su nešto učinili, već samim tim što JESU. Ili da se gorko našalim, tuku ih i napadaju jer nešto NISU. A nisu njima po volji.

PIŠE IVOR BALEN

Uljaniku treba oružje, ali i operater kugle za rušenje

IDS-ovac Marin Lerotić jučer je u Saboru održao jedan od svojih bljutavijih govora, da ne napišemo nešto gore. Tema mu je bio Uljanik, odnosno mogući dolazak češke tvrtke CE Industries u Pulu, a glavna Lerotićeva poruka je da novi vlasnici moraju nastaviti brodogradnju i ne smiju ovdje proizvoditi oružje. Potom je malo, radi reda, opleo po Vladi i rekao, otprilike, da je država dopustila propast Uljanika i sada nikako ne smije dopustiti propast brodogradnje.

PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO

Na smrti djece nitko ne smije skupljati političke bodove!

Ono što jedan roditelj njegovatelj proživi samo u jednom jedinom danu, prosječan čovjek, a kamoli saborski zastupnik u svome zaštićenom balonu, ne može ni zamisliti. Većina ljudi, razumljivo, o većini stvari, ili bolje reći stanja, niti ne razmišlja dok se ne dotiču njihovog života. No, valja biti svjestan da je život satkan od mnoštva neizvjesnosti i da se svakome od nas može dogoditi doslovno - sve.

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Ako nećeš ti, ima 'ko 'oće. Stvarno? Je li došlo vrijeme kraja tome u Istri?

Kako se mijenjaju (ne)radne navike sve većeg broja stanovništva, nesumnjivo smo stigli do točke da smo uspjeli, barem donekle, kolektivno progledati na temu radnih uvjeta. Barem iz perspektive djelatnika.

PIŠE Jelena MILOVIĆ

Poremećen sustav vrijednosti krenuo je od nas

"Ispred škole dvojica maloljetnika napala svog vršnjaka, a njihova prijateljica ih je snimala. Snimka se zatim proširila društvenim mrežama." "Grupa od šest maloljetnica, također pred školom, presrela je svoju vršnjakinju. Srušile su je na tlo i zatim su je, dok je ležala, udarale rukama i cipelarile. Jedna od njih sve je to snimala." To su vijesti u jednom jedinom danu.

Piše Robert FRANK

Za Istru, zemlju stoljećima natapanu krvlju (nevinih) žrtava, sudbina Anne Frank podsjetnik je na vječno tinjajuće zlo

Otkad je preuzeo upravljanje Pulom gradonačelnik Filip Zoričić ovdašnjoj je javnosti, svojim simpatizerima i biračima, svim građanima svoga grada neovisno o njihovom porijeklu, ideološkim stavovima i stranačkim preferencijama, obećao štošta i realnog i nerealnog, i onoga što će doista ostvariti, i onoga što neće ni milimetra pomaknuti s mrtve točke, no ne zato što je politički lažljiv, prevrtljiv ili nedosljedan, nego zato što je politika sama po sebi, pa još začinjena specifičnim hrvatskim dodacima, sve samo ne aktivnost kreativnih, posloženih i posvećenih ljudi, već nešto čime se, iako srećom ne baš uvijek, bave oni koji negativnom selekcijom kadrova sebe ne mogu pronaći, ili ih nitko drugi ne želi, u nečem pametnijem i društvu korisnijem.

PIŠE Nenad MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Kuliš, stari moj?

Dokumentarni film o nestanku aviona Malaysia Airlinesa na letu MH370 pa onda koronavirus, gomile pitanja bez odgovora, da li postoji prava istina, samo se nagađa, e pa nakon svega dozvolite mi da se pozabavim nekim svojim teorijama, mislim da to smijem, prije svega kao vrhunski novinar istražitelj, hrabar, odvažan, ma dobro, da se ne hvalim, znate kako kirurški točno dajem sve analize u ovoj Ordinaciji.

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Demokracija je, drugovi!

Vrijeđanje, psovke, prozivanja, omalovažavanja, ponižavanja, laži i jednom riječju – patologija, postale su u nekim strukturama sinonimi za današnje viđenje demokracije, pronalazeći razne načine komuniciranja. Uglavnom onog tako slabog, bezvrijednog i jadnog – virtualnog – da bi se plasirale do što većeg broja ljudi. Taman da čovjek zamisli, recimo, Sokrata i Platona današnjice kako se časte preko tipkovnica

PIŠE JURICA KÖRBLER

Peđa Grbin nije kalibar za lidera oporbe. Kandidata nema ni među ostalim šefovima (lijevih) stranaka

SDP nema pravu viziju što želi, nije jasno je li to stranka ljevice ili samo lijevo krilo desnog centra. Uz SDP su ostali samo žestoki protivnici HDZ-a i žele promjene, ali ni oni nisu sigurni da ih SDP može provesti. Probleme je i što SDP nema nikakav utjecaj na važne institucije u zemlji, što dugo nije bio na vlasti i sada ima sve manje kadrova na vodećim pozicijama

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Običan, a veliki čovjek, Matija Rojnić

Dani su naglašenih nogometnih uzbuđenja. Imamo napokon konkurentnu prvoligašku momčad, bori se za gornji dio HNL-a. I proteklih dana baš mi je jako nedostajao Buba. Branko Bubić, pulski nogomet. Jer u kolopletu emocija koje se roje na Drosini, izmjeni tužnih, radosnih, pa euforičnih seansi, lako se gubi ravnoteža procjena. Buba je imao taj instinkt kad bi "čitao kroz retke" i temeljem golemog životnog iskustva, gdje će ta priča ići. I baš je tužno da on, koji se toliko trudio za naš nogomet, ne doživljava ovaj iskorak konkurentne pulske prvoligaške priče. Rekao bi nam "Kiko, ovo miriše na jakoooo dobro, ako ne uprskamo."

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

(I)legalni životi

Svjesno upuštanje u bezakonje - tako bismo mogli nazvati pojavu koja je na prostorima bivše Jugoslavije rasprostranjena skoro kao i pijenje kave. Riječ je, dakako, o bespravnoj gradnji. Balkanski mentalitet nije lako nadmašiti, pa tako ni najnaprednija i najrazvijenija Istra nije ostala imuna na graditelje koji posve lucidno, bez obzira na propise, grade gdje žele.

PIŠE IVOR BALEN

Marica Ivanović su se jučer upisali u prvi razred. Oni su dobili pet iz matematike

Popularni britanski novinar i TV voditelj Piers Morgan rastura "moderne" poglede na svijet poput zagovaranja prestanka konzumacije mesa i prava svake osobe da bude što god želi. Primjerice, muškaraca da budu žene, žena da budu muškarci, ili da jedni i drugi budu nešto treće.

PIŠE MARCELLO ROSANDA

"Niste rušili Obićima, pa nećete ni nama!" Taj opasan presedan se mora izbjeći

Ovih dana uvjerili smo se u barem jednu stvar. Istarska i općenito hrvatska javnost nije zaslužila biti bombardirana tolikom količinom patetike i (lažnog) suosjećanja koje je proizvela nedavna priča oko rušenja jedne bespravne kuće. Poznato je o kojem se slučaju radi, budući da je preplavio, srećom, samo dio nacionalnih i lokalnih medija.

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Generacije bez naziva

Zanimljivi rezultati istraživanja na temu takozvane generacije Z prezentirani u jednoj radijskoj emisiji pokazuju da je, čini se, riječ o generaciji koja na tržištu rada potražuje sve i svašta. Naime, pripadnici navedene generacije navodno su, tijekom navedenog istraživanja, poslodavcima prezentirali uvjete poput značajnih iznosa primanja i odličnih uvjeta rada, kao i niz zahtjeva koje su, kako je rečeno u eteru, poslodavci prihvatili jer nisu imali drugog izbora obzirom na krizu u kojoj sve više nedostaje (kvalitetne ili ikakve) radne snage.

NAKON DEFINITIVNE ODLUKE DA NARODNE GLazbe U DOMU SPORTOVA NEĆE BITI

Frank: Negdje mora biti granica, a Zoričić ju je samo postavio. Ćustić Juraga: Protiv cajki kulturom, a ne zabranama

PROTIV ZABRANE (Bojana Ćustić Juraga) U bivšoj državi, koja nije bila demokratska, postojala je komisija za šund. Mi, srećom, živimo u demokraciji

Piše Jelena milović

Nije važno što je na stolu, već tko je na stolicama

Pojednostavljena podjela našeg društva oko nekih ideoloških tema banalizirana je do krajnjih granica. Podjela je to na dvije Hrvatske. Ali, kao svaka opća podjela i ova podcjenjuje svu tankoćutnost pojava u društvu. Realno, podijelili smo se na toliko podgrupa da nam nabrajanje može postati nova disciplina. Nešto kao nacionalni sport koji nas silno zabavlja. Čovjek se lako pogubi u definicijama stanja nacije i tematskih podjela, jer pojednostavljena stvarnost nije nikad sveukupna stvarnost. Iz naših subjektivnih pa time i suženih okvira, ne možemo uopće pojmiti sve varijacije na temu.

Piše Helena mostarkić gobbo

Tajna (ne)pismene nacije

Jučer je započela nova runda nacionalnih ispita u ringu osnovnoškolskih ustanova diljem zemlje. U duhu boksačke terminologije, danima su najavljivane učeničke borbe s pitanjima koja su strogo čuvana tajna. (Za zadrhtati!) No, u toj borbi, u koju ne bi ni trebalo ulaziti da sve u odgojno-obrazovnom sustavu teče kao po loju, kako se nerijetko prikazuje, za pobjedu (u ovom slučaju točne odgovore) ne dobiva se nikakav trofejni pojas. Dapače, ne dobiva se, paradoksalno tom sustavu koji se upravo i temelji na ocjenjivačkom vrednovanju znanja, vještina i sposobnosti, niti ocjena. Nagrada za ovu borbu, kakav god joj ishod bio, bit će tek mala bilješka u dnevniku, ostavljena valjda samo za oči onih koji će filtrirano prenijeti našu obrazovnu stvarnost u javnost.

piše nenad marjanović

Ordinacija dr. Frica: Strogo kontrolirani vlakovi i njihovi krakovi

Sadržaj

PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPula: Povijest, teorije urote i praksa neravnopravnosti

Na promociji monografije "Sport u Istri – prvih 150 godina" u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre, atmosfera je bila toliko ugodna, u sportskom, društvenom i kulturološkom kontekstu, da me podsjetilo na neko prošlo vrijeme doživljaja ovog jedinstvenog nam grada. Autora monografije Darija Korace poznajem od 1975. kad je postao rukometni djelatnik. Svi koji smo trenirali nogomet bili smo stalni prolaznici kraj montažnog objekta RK Arena, podno stare zapadne tribine stadiona. Bilo je shvatljivo da ih je iritiralo kako svi pioniri, juniori Istre, gdjekad seniori, tranzitiraju njihovim "imanjem" do Karbonine te ostavljaju blatne tragove ispred njihova ulaza. Smetalo ih je i što se vršnjakinje rukometašice, dio naših društava s Korza, iz Marelice ili Uljanika, kibiciralo kroz prozore i za vrijeme njihova sastanka, dobacivalo i nabacivalo. Đačko doba. Koraca je bio prilično pozitivan prema nama.

Piše Helena mostarkić gobbo

Klečavci i kmečavci

Piše Dubravko Grakalić

Tko (ne)želi biti predsjednik Republike?

Ostalo je još dosta vremena do prosinačkih izbornih pahuljica 2024. godine koje će se natjecati da svojom političkom bjelinom i čistoćom zabljesnu u Uredu Predsjednika Republike na Pantovčaku. No, mediji su već počeli nagađati tko bi mogli biti kandidati, uz čiju podršku i za čiji novac, iako prije toga imamo i europske i važne parlamentarne izbore.

Piše Dubravko Grakalić

Miksanje kostiju u Plenkovićevo doba

Hrvatska je ovih dana postala predsjedavajuća država Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust (IHRA). To i nije neka osobita vijest, nisu je objavile niti sve novine jer je normalno da europske države, osobite one u Uniji, stalno nečim predsjedaju, posebno ako je riječ o čistom protokolu. Doduše, Hrvatska koja u Drugom svjetskom ratu bila nacistička država, barem formalno, iako su je zasjedanja ZAVNOH-a odvela na pravu stranu povijesti. No, treba biti dosta pažljiv kada se govori o Holokaustu, pogromu Židova i svih drugih nacija, kao i antifašista.

PIŠE Jelena MILOVIĆ

Žene su kraljice bez kraljevstava, u neprekidnoj borbi za ravnopravnošću

Što uopće slavimo i imamo li taj luksuz da se opustimo u slavlju na Dan žena? Zašto se to pitam i zašto se to pitam kao žena? Zato što ću bez zadrške reći da je pozicija žena, u jednom povećem dijelu svijeta još uvijek neravnopravna, a dijelom i daleko od ravnopravnosti i to je ono za što ću se uvijek boriti.

Piše Dubravko Grakalić

Narodne obveznice pokazuju koliko je narod siromašan

Završila je još jedna povijesna epizoda u radu Vlade Andreja Plenkovića. Građani su imali priliku upisati, krajem veljače, državne obveznice, široko reklamirane kao narodne, a dan za upis su imali i institucionalni investitori, razni fondovi i krupni ulagači. Financijski uspjeh je neosporan; umjesto traženih milijardu eura, upisano je oko milijardu i tristo milijuna samo od građana, te još nekoliko stotina milijuna od financijskih institucija.

Piše Dubravko Grakalić

Sretna vam nedjelja!

Konačna odluka Vlade premijera Andreja Plenkovića - da se u Hrvatski sabor uputi i snagom vladajuće većine izglasa novi zakon o radu trgovina kojim će se uvesti samo 16 radnih nedjelja za sve trgovce, dok će shopping centri ostatak "sedmih dana" odmarati - dovela nas je do stare teme o kojoj se javnost nikad neće moći u potpunosti suglasiti.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Dani prolaze, cajke još ne dolaze

PIŠE Nenad MARJANOVIĆ

PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO

Što se to (p)o Puli skriva?

PIŠE IVOR BALEN

Pulski Možemo! je opet pronašao zlu kućicu

Nije šala, pulski Možemo! opet je pronašao zlu kućicu protiv koje će se buniti. Ili bolje rečeno, četiri zle kućice, četiri zgrade koje Lučka uprava Pula namjerava napraviti na rivi kod Riječkoga gata. Ovo zvuči kao tekst za Baruficu, ali Dušica Radojčić & company su ozbiljni. Oni ne žele da se na rivi naprave četiri male zgrade u kojima bi, i oko kojih bi, konačno trebao početi famozni povratak Pule moru.

PIŠE IVOR BALEN

Milan na Drosini

U neku ruku nogometna Pula danas podsjeća na nogometnu Rijeku od prije desetak godina, kada je počela "era Mišković". Nakon nekoliko slabih sezona, s vrhuncem u onoj 2011./2012. kada je skoro ispala iz lige, "Rijeka" je konačno krenula naprijed. Skoro sve iduće sezone završila je među prve tri momčadi, bila prvak 2017., osvojila čak četiri kupa i odigrala brojne utakmice u Europi, između ostaloga pobijedivši veliki "Milan" 2:0! Rijeka je tako postala jedini klub u Hrvatskoj koji je pobijedio, po mnogima, dva najveća kluba na svijetu (a drugi je naravno Real Madrid).

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Tko će sve propasti nakon političkih umirovljenika?

Recentni događaji u političkoj areni, točnije u onom njezinom dijelu koji bi trebao obuhvaćati seniorsku biračku populaciju, upozoravaju da nisu samo interesne umirovljeničke stranke pred propašću. Konkretno, nakon izbacivanja Silvana Hrelje, političara koji nije bio za sukobe nego za dogovor u interesu onih koji ga izabrali iz HSU-ovih redova, u Hrvatskom saboru više nema zastupnika niti jedne umirovljeničke stranke. To bi možda moglo ugroziti financije najpoznatije penzionerske stranke, samog HSU-a, ali posve je jasno da je ugroženo nešto za stariju generaciju mnogo važnije.

PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Nema Hrvatske bez Šeksa!

Tema novog izbornog zakona nesumnjivo je jedna od onih koje će zabavljati političku javnost narednih mjeseci. Sve do jesenjeg saborskog zasjedanja kada će Vlada predložiti i parlament prihvatiti novi Zakon o izbornim jedinicima u javnosti će se iznositi razni prijedlozi što i kako podijeliti Hrvatsku da bi HDZ opet pobijedio, iako se prema rejtingu čini da će pobijediti po svakom predloženom modelu. No, treba misliti na budućnost i napraviti zakon po kojem svi birači imaju jednaka prava, pa će se biračke jedinice malo krojiti, povećavati i smanjivati, dok će broj zastupnika biti u okviru ustavnog luka od njih 100 do 160.

piše jelena milović

Uvrede u javnom prostoru (ni)su sloboda govora i demokracija

Pitala sam prijatelje u statusu na društvenoj mreži da mi predlože temu s kojom bih ih posvađala. Pa koja je tema danas za dobro se posvađati? Tema nam doista ne manjka. Budući da ih je velik broj i šteta bi bilo istaknuti samo jednu, lakše je pisati o fenomenu naših svađa u javnom prostoru. One gotovo da uvijek imaju isti obrazac; red podizanja tenzije, red uvreda bez granica, uz sočne psovke.

PIŠE ROBERT FRANK

Tito se okreće u grobu! Keba ne smije doći, Erceg mora ostati u Istri 1961!

Upravo u danima dok se dio istarske i pulske javnosti opredjeljivao za Kebu ili protiv Kebe, svrstavajući se na stranu turbo-folka ili protiv njega, oko toga podržavajući ili napadajući gradonačelnika Pule Filipa Zoričića koji je principijelno poručio da "neće takvi u moju butigu", samo dvjestotinjak kilometara od Pule događala se prava drama.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Iza svakog ugla vreba Dragan Kojić Keba

Piše Milan Rakovac

Franina&Jurina&mraCk: Tambure amo. I cajke

Cočine stare sidimo na Giardini, štijemo đornale, ma Frane i Jure kako da nisu kuntienti.

PIŠE IVOR BALEN

Rigam i bljujem kada prođem po Giardinima

Ne slušam cajke. Ja sam okorjeli roker. Još tamo od Termita, KUD Idijota i Ekatarine Velike gutam sve. Nosim crnu kožnu jaknu i traperice i imam dugu masnu kosu. Izlazim u rokerske kafiće i eventualno u kazalište. Rigam i bljujem kada prođem po Giardinima, a narodnjački klubovi, njih bi trebalo zakonom zabraniti. Da se kultiviziramo malo, jer to što tamo puštaju je užas. Aliiiii...

piše dubravko grakalić

Osmoškolci će, napokon, učiti za život

Sjećate li se famozne "škole za život", nikad provedene reforme obrazovnog sustava koju je vodio dr. Boris Jokić, današnji DJ jednog zagrebačkog radija i radnik na mirnom direktorskom mjestu Instituta za društvena istraživanja? Od tih zvučnih reformi nije bilo skoro ništa, ali aktualni ministar Radovan Fuchs ipak pomiče kruta školska pravila i običaje na jednu suvremeniju razinu.

Piše Robert FRANK

Zoričić, Keba, Arkan, tenk, medne usne…

Ako je istina da je srpski pjevač Dragan Kojić Keba doista podržao navijače i igrače Crvene zvezde ratničkom pjesmom “Marš na Drinu”, koja osim konotacije vezane za Prvi svjetski rat, u čemu čak i nema ničeg nepriličnog, s druge strane ipak ima neprihvatljivo povijesno značenje, jer su legije Željka Ražnatovića Arkana, šefa zvezdinih Delija i konfidenta ozloglašenih obavještajnih službi pod tom zvučnom kulisom, krajem 1991. doslovno klale po Vukovaru i šire, onda mu u Hrvatskoj, pa tako ni u Puli, ne bi trebalo dozvoljavati održavanje koncerata.

Piše Roberto CAR

Dočekali smo Istru 1961 koju smo sanjali

Bio je gušt jučer doći na konferenciju za medije Istre 1961. Doći na "Drosinu" na presicu četvrtog kluba HNL-a. Dugogodišnje praćenje pulskog nogometnog kluba proteklo je uglavnom u znaku grčevite borbe za ostanak te je dolazak u krug dobro raspoloženih igrača, trenera i svih ostalih aktera pulske nogometne zbilje pravo osvježenje. Ne čudi onda što i navijačke priče odišu pozitivom.

Piše Robert FRANK

Uništena Istra, isparcelirana i na nekim pozicijama masakrirana, ide na dušu Istrijanima i Slovencima. I nije im na čast

Kao div iz grčke mitologije Titan koji se u nekoj od predaja vjerojatno spustio s neba među zemljane, tako se i glavni državni inspektor Andrija Mikulić u utorak uprizorio u Istri, došavši odozgo dolje, s državne na lokalnu pozornicu, pokazujući da Plenkovićeva vlast, svim istragama usprkos, još uvijek funkcionira i, želi li, može biti brza, odgovorna, precizna i efikasna.

Piše Dubravko Grakalić

Schengen na naplatnim kućicama

Na samo novo ljeto 2023. godine, odmah iza ponoći 1. siječnja, najugledniji hrvatski ministri Davor Božinović i Gordan Grlić Radman podigli su rampe na granicama sa Slovenijom i Mađarskom. Ušli smo u Schengen, nema više granica, turisti će od sada juriti punom snagom trošiti eure na Jadranu i promet prema najturističkijim destinacijama će se ubrzati. Naprosto, neće biti stajanja do potrebitog hotela, pansiona ili kampa, jahtaške oaze ili luke za otoke, toliko će hrvatski turizam profitirati od Schengena koji nam je omogućila Vlada na čelu sa samim premijerom Andrejom Plenkovićem.

piše dubravko grakalić

Treba li ministar Bane dobiti poticaj?

Ministar obrane Mario Banožić, miljenik premijera Andreja Plenkovića i osoba iz noćne more predsjednika Zorana Milanovića, opet se našao u skandalu. Ne velikom, doduše, nije objavljen niti jedan SMS između njega i, recimo, ex-ministrice Gabrijele Žalac kojoj je svojedobno brao jaglace, ali ministar je svojim potezom - ispitivanjem mogućnosti da preko APN-a dobije kredit za novi stan - pokazao neviđenu političarsku bešćutnost i bahatost.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Parkirali bi se, a da im ne uđe

PIŠE ROBERT MATTEONI

Napokon, Perković, kao uno di noi

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Hej Istrijani, još ste živi!

Državni zavod za statistiku napokon je potvrdio ono što smo znali već na dan objave prvih rezultata popisa stanovništva. Tada je objavljeno kako je u Istarskoj županiji, među 195.237 stanovnika, njih oko pet posto kao narodnost prijavilo svoju regionalnu pripadnost. Iako nije bilo posve sigurno radi li se baš o Istranima ili Istrijanima - kako vam drago - sada je potvrđeno da nije riječ o, primjerice, Istrorumunjima, nego da se 5,14 posto stanovnika poluotoka izjašnjava istarskim identitetom.

piše vanesa Begić

Karneval i cirkus

Nakon što je završio još jedan praznik ljubavi koji postaje sve više komercijalni i konzumeristički, pomalo završava i karneval, iako će mnogi reći da karneval traje kroz cijelu godinu, jer teško je definirati gdje karneval prestaje, a cirkus počinje i obrnuto.

PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Je li Plenković krojač Hrvatske?

Mnogo je upitnika ostalo u zraku nakon odluke Ustavnog suda o ukidanju Zakona o izbornim jedinicama. Prije svega, zašto je za to trebalo proći trinaest godina i tri izborna ciklusa koji su provedeni na rubu zakona, te što će Miroslav Šeparović – bivši ministar pravosuđa koji je u javnosti poznatiji kao kum Vladimira Šeksa nego kao predsjednik "četvrtog tijela" vlasti u državi – učiniti ako se zakon ne promijeni do zadanog roka, 1. listopada 2023. godine? Hoće li se onda izbori – izborni se zakoni trebaju promijeniti najmanje godinu dana pred izlazak na birališta – odgoditi, održati u nelegalnim uvjetima, poništiti ili će sve biti OK kao prethodnih godina?

PIŠE ROBERT FRANK

Ne plaćajući smeće 0,8 eura mjesečno, hiroviti Mileta još i zajebava u zdrav mozak

Od čovjeka koji je privilegiran u radijskom top terminu i o top temama razgovarati s najpametnijim Istrijanom, eruditom, poznavateljem svemira, sveznajućim, zanimljivim i originalnim Koradom Korlevićem, očekivalo bi se - čak i više od toga, podrazumijevalo bi se - da je svjestan važnosti gospodarenja otpadom, osjetljivog pitanja današnjice koje, kako kaže Sir David Attenborough, ugrožava budućnost planeta Zemlje.

PIŠE Ivor BALEN

Pulom vlada ŠČ koalicija

Posvađana pulska politika je neko vrijeme snivala zimski san, a onda je održan sastanak klubova Gradskog vijeća na kojem su ponovno izvađeni revolveri. Potvrđeno je ono što smo znali - a to je da svi pušu u jednu, a Možemo! u drugu stranu. Na sastanku je, naime, izglasan zaključak da u Vijeću ne postoji vladajuća koalicija i za taj su zaključak glasali svi članovi vladajuće koalicije plus IDS. Jedino je Možemo! bilo protiv.

PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ

Hoće li 2023. biti godina štrajkova?

Godina je – što se zaštite radničkih prava – započela burno, a mogla bi se nastaviti još većim udarima radničkog nezadovoljstva. Kako je ovih dana istaknuo čelnik Samostalnih sindikata Hrvata Mladen Novosel, nakon bunta radnike zagrebačke Čistoće, koji su blokiranjem odvoza smeća u Zagrebu ostvarili svoja prava te dugotrajnog mirenja u Zagrebačkom holdingu gdje su prosvjednici predvođeni sindikatima dobili skoro sve što su htjeli, to bi mogle biti pokazne vježbe za ono što slijedi.

PIŠE NENAD MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Topla ljudska priča

Na kraju krajeva, Vanđelić računa na Zoričića, a ja naivan, da sam na njegovom mjestu, računao bih na Digitron. U tom Grmoji leži Zekanović, tu je razlika između uspješnih i neuspješnih kakav sam ja. Dajte dite materi... Za kraj jedan topli ljudski savjet: ne tresi deku dok nisi siguran gdje su ti daljinski i mobitel

PIŠE MILAN RAKOVAC

Jurina&Franina&mraCK: Prez zakona kontra prezakonja

Ossia, ma kako ćeš suditi unega ča ne prizna njanke sud suoje partije, samo ča uon ni ka’i drug Tito, nego ladrun magnafogo i vendicazzi ča uzida hižu di se ne smi, pak još zagradi pute z balvani kako i knindže? Tako da je balvan revolucija jopet nan trupila na vrata od Cavtata do Umaga, samo ča sad meštri nisu četniki nego naši najbolji sinovi…

PIŠE ROBERT MATTEONI