Široj javnosti malo poznat Željko Lenart izazvao je jučer pravu lančanu reakciju u Saboru. Potpuno nesrazmjerno njegovom političkom rejtingu, njegovo napuštanje posrnulog i jedva živog HSS-a pretvorilo se u politički cirkus o kojem su se morale izjasniti čak i one, za razliku od HSS-a ipak relevantne političke stranke. Jer izbori su iza ugla i ništa se ne smije prepustiti slučaju.

Nakon svega ostalo je nejasno zbog čega je Lenart odlučio izaći iz HSS-a. To što on priča o šefu stranke Kreši Beljaku je više-manje točno. Ali tako je već više od osam godina. A u tom je razdoblju Lenart bio jedan od najbližih suradnika Beljaka koji je željeznom metlom mimo statuta iz stranke naglavačke izbacivao sve one koji bi mu se samo pomislili suprotstaviti. Među njima je bilo i onih kojima Lenart duguje svoju političku karijeru. I nije baš jasno otkud se tu stvorio Željko Sačić iz Hrvatskih suverenista.

Njegovu prisutnost je Beljak iskoristio za sumnju da iza ovog udarca na HSS stoji desnica. Stoji ili ne stoji, Beljak će sigurno biti na listi SDP-a. Naime, ova je stranka oko sebe odlučila okupiti koaliciju u kojoj Beljakov HSS čak i nije jedina, jedva postojeća stranka na aparatima. U ništa boljoj formi nisu ni Reformisti, a ni GLAS ne daje prevelike znakove života. Tim strankama su ovi parlamentarni izbori zadnja šansa za opstanak. Ako ne uđu u Sabor, mogu slobodno staviti ključ u bravu.

Ali jasna je namjera SDP-a. I to je dobar politički potez. Birači naprosto vole okupljanje i spremni su ga honorirati. Posebno onog kojeg prepoznaju kao osobu koja okuplja. Ako bi vodstvo SDP-a zaista uspjelo u teškom zadatku sastavljanja široke koalicije, to bi u znatnoj mjeri promijenilo tijek izborne kampanje. Ali ima tu i, što prikrivenih, što vidljivih, političkih mina. Teško je u jednu cjelinu okupiti tako raznorodne stranke koje želi okupiti SDP.

Beljak je, recimo, politička "odšarafljena" bomba za koju nikad ne znaš kako će i kada eksplodirati. I to ne da bi on nakon izbora, ako HDZ na njima pobijedi, postao jedan od žetončića vladajuće stranke kao što je to bio slučaj s nekim drugim zastupnicima HSS-a. Čak i ako ostane u oporbi, Beljak neće prijeći na stranu HDZ-a kako bi mu podebljao većinu u Saboru. To se neće dogoditi. Ali problem s Beljakom i s još nekim drugim članovima i članicama SDP-ove buduće koalicije jest taj da bi on mogao itekako pripomoći da svi oni skupa nakon izbora i dalje ostanu u oporbi. Pitanje je, naime, što on SDP-u nosi, a što bi mu možda mogao odnijeti. A nosi malo ili ništa. HSS se u istraživanjima redovito spominje među opcijama čiji je rejting oko jedan posto, često i manje. S druge strane njegove izjave mogu odvratiti umjerene birače od glasanja za koaliciju u kojoj se on nalazi. To da je Franjo Tuđman bio "mafijaški bos" ili da je UDBA u emigraciji trebala ubiti više Hrvata, to su priče za birače Radničke fronte ili još nekih ekstremnijih ljevičarskih skupina koje po definiciji preziru baš HSS kao ostatak "reakcije", čudesno preživjele nakon 1945.

Usto, teško da će Beljak na listi dobiti neko sto posto sigurno mjesto na listi. Pa će se za politički opstanak morati boriti kroz preferencijalne glasove, što pak znači da će se morati boriti za vidljivost. A gotovo jedini način za to je davanje izjava sličnih već spomenutima, koje bi zaista možda i mogle pomoći Beljaku. Ali i odmoći cijeloj koalicijskoj listi.

Prije koju godinu Beljak je u Saboru formirao zajednički klub zastupnika s Radničkom frontom. Ta je stranka sljednica ideologije Josipa Broza Tita čiji je režim nakon Drugog svjetskog rata zabranio HSS. Tako važna odluka bez maršala se nije mogla donijeti. A s obzirom na to na što HSS danas sliči, ne čini se ni tako lošom. HSS je pao na toliko niske grane da bi od sadašnjeg vodstva najpristojnija i ljudska i politička gesta bila da se stranka naprosto samoraspusti. Možda bi najbolji tajming za to bio ovaj četvrtak, kada će se samoraspustiti i Sabor. A za svoj politički hepening posvađani HSS-ovci dobili bi dodatnu pažnju medija, što bi im možda i omogućilo da se ipak ugrade na neku izbornu listu. Bilo vladajuću, bilo oporbenu. Što je uostalom bio i osnovni smisao cijelog ovog jučerašnjeg performansa u Saboru.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast