PIŠE Bojan ŽIŽOVIĆ
HDZ se može smandrljati s devetog kata i ostati živ. Ima sreće više nego Super Mario života
Plenkoviću prema zadnjim rezultatima gotovo pa nisu potrebne nikakve koalicije, nikakvi žetončići, bandići, štromari, škore. Sve ih je do koljena potukao, mačetom posjekao konkurenciju, restartao najjaču oporbenu stranku, čiji će čelnik morati izvesti politički harakiri. Ma koliko iz ove perspektive djelovalo da je Plenković dotaknuo nebo, da je pružio prst bjelobradom starcu, on je samo srećković. Europski činovnik kojeg je pomazila božica Fortuna
Kakva je to kataklizma potrebna da HDZ ne pobjedi na izborima? Je li potreban komet koji nezaustavljivo juri prema nama i prijeti da će hrvatsku zemljicu premjestiti negdje u Tihi ocean? Možda potop biblijskih razmjera u kojem Noa, njegovi potomci i sve životinje neće biti glasači jedine nam državotvorne stranke? Jer očito ni Josipa Rimac, ni Lovro Kuščević, Gabrijela Žalac, pa ni Ivo Sanader ne mogu naštetiti HDZ-u. On je neuništiv. On je vječan. On je Hrvatska.
Stranka je to koja se može smandrljati s devetog kata i ostati živa. Ima sreće više nego Super Mario života. To je zapravo ključ njenog uspjeha. Jer kako drugačije protumačiti poziciju Andreja Plenkovića, kojem je desnica opako puhala za vratom, penetrirala mu duboko u stranku, kojem je Josipa Rimac upalila vjetroelektrane taman pred izbore, kojem su članovi Vlade redali afere i napuštali ministarstva, a s druge ga je strane čekao - Davor Bernardić. Čista sreća. Da je umjesto Bernardića bio bilo tko, ma da je opozicija stavila suho drvo, svježu breskvu, zaleđenu borovnicu Plenković bi imao problema. Ovako se mogao u snu, uz brojanje ovaca, igrati sastavljanjem nove Vlade, nabrajati imena, zamišljati koga će sve smijeniti nakon godinu, dvije mandata.
Plenkoviću prema zadnjim rezultatima gotovo pa nisu potrebne nikakve koalicije, nikakvi žetončići, bandići, štromari, škore. Sve ih je do koljena potukao, mačetom posjekao konkurenciju, restartao najjaču oporbenu stranku, čiji će čelnik morati izvesti politički harakiri. Ma koliko iz ove perspektive djelovalo da je Plenković dotaknuo nebo, da je pružio prst bjelobradom starcu, on je samo srećković. Europski činovnik kojeg je pomazila božica Fortuna.
HDZ je ovom uvjerljivom pobjedom uništio ne samo Bernardića, već i ostalu političku konkurenciju. Miroslav Škoro, koliko god mislio da može slaviti više od deset mandata, zapravo je u startu osuđen na tavorenje u opoziciji do idućih izbora i na osipanje članstva, koje će se, kao prvotni prebjezi iz HDZ-a, početi polako vraćati matici. Ne bi čudilo da do idućih parlamentarnih izbora Domovinski pokret spadne na stranku koja jedva može imati svoj saborski klub. Ništa od Škorinih ucjena, od zahtjeva da će u koaliciju s HDZ-om isključivo ako Plenković ne bude premijer. Domovinski je pokret zorno pokazao snagu HDZ-a, kojem očito približavanje centru nije nanijelo nikakvu štetu. Naprotiv. Zato se, uz Bernardića, najvećim gubitnikom ovih izbora može smatrati desnica.
Hrvatsku sada čeka četiri godine komotne HDZ-ove vlasti. Nikakva opozicija tu neće moći ni prismrditi, ništa zahtijevati, neće moći tražiti nikakve ostavke. Moći će, ali sve će to djelovati smiješno, neozbiljno. Svako će glasanje u Saboru biti izvjesno, svaka noćna sjednica loša predstava za one koji pate od insomnije. Hrvatska demokracija još će jednom postati samo papir s kojeg su negdje po putu poispadala slova.
Naravno, nije Plenković kriv što su mu preko puta stajali pikzibneri, što nisu znali beknuti, poentirati, nešto ubosti, pogoditi makar punat, ako već ne u sridu. Nije kriv što SDP nije smogao snage uštipnuti se, shvatiti što mu se sprema. Ispalo je da su Bernardiću dali igračku koju je ovaj razbio, želeći vidjeti hoće li s njom doći do svog zamišljenog cilja, hoće li sebe vidjeti na Markovom trgu, hoće li ga oni koji su ga blatili jednog dana zvati premijerom. To su bili samo njegovi vlažni snovi koje će ta stranka dugo plaćati. Iduća rata leći će im na račun već na lokalnim izborima. Ali to je njihov problem. Plenković i HDZ su ih zgazili, preplivali taj blatnjavi potočić, iako možda i nisu najbolji plivači, i sada s druge obale gledaju kako im se konkurencija utapa. Naravno da im neće pružiti ruku, da neće biti empatični.
Iz ove perspektive izgleda kao da će HDZ vladati vječno. Pa i duže od toga. Možda i kad ljudska noga kroči na drugi planet, pa dođe po druge ljudske noge, čini se da će HDZ ostati ovdje. Makar kao simbol, samo na plakatu koji vijori na radioaktivnom vjetru, ali ostat će. Nikakvi izbori to neće promijeniti. Ako im jednom netko i oduzme vlast, bit će to samo epizodna stvar.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
