Ova subota ostat će zapamćena kao nada da Hrvatska zna i može bolje. Bilo je lijepo biti u Rijeci, gradu koji će do kraja godine biti Europska prijestolnica kulture, ali i mjesto koje pokazuje da nisu sve nade izgubljene da zemlja može naprijed. Sve je u subotu u Rijeci bilo kako treba, osim što su, kao uvijek, podbacili hrvatski političari. Nedolazak odlazeće predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović sramota je za nju samu, rođena na Grobniku i često punih usta Rijeke poslala je organizatorima odbijenicu. Iskreno, sa Kolindom ili bez nje ionako je svejedno, ali je i u samom finišu svog katastrofalnog mandata pokazala da naprosto nije imala kapacitet biti predsjednica Hrvatske. I premijer Andrej Plenković je trebao doći, jer riječka fešta kulture za nas je u ovom trenutku važnija od portugalskog skupa, jednog u nizu na kojima političari ponavljaju fraze od kojih nikome u Europi nije bolje i ljepše.

A za hrvatske građane Rijeka je dokazala da možemo i bolje i ljepše, sa političarima i bez njih. Pokazala je i kako je Europska unija i ujedinjena Europa itekako važna kada se pokreću prave inicijative od kojih koristi imaju prije svega građani. Rijeka se pridružila jednom od šezdeset gradova koji su imali tu čast biti europske prijestolnice kulture i pokazati Europi da je kultura ta koja ljude spaja. I zato je premijer trebao biti u Rijeci, ako već Kolinda i ovaj put nije ništa razumjela.

Da u Hrvatskoj ništa ipak ne može proći u pozitivnom ozračju mnoge su reakcije “razočaranih” što je Rijeka pokazala i svoje crveno ruho, ne stideći se povijesti, pa kakva god ona bila. A bez antifašizma teško da bi bilo i današnje Rijeke, multikulturalnog grada u kojem se ne broje krvna zrnca. Ne bi bilo ni Rijeke koja je ponosna na svoju radničku prošlost koju je grubi kapitalizam prebrisao gumicom. Ne bi bilo ni Rijeke koja je baš te subote izborila svoje mjesto na europskoj karti gradova koji imaju što pokazati.

Rijeka nije Thompson i nikada neće biti. Rijeka je mjesto gdje alternativna kulturna scena pokazuje živost, gdje su stari rockeri obilježili jedan turbulentni period čiji se eho osjeća i danas. A sve to se itekako vidjelo i u Matanićevoj sjajnoj režiji spektakla u riječkoj luci, tako različitog od onih kič predstava za slične prigode.

Treba odati priznanje jednom Plenkovićevom ministru, Nini Obuljen Koržinek, ministrici kulture koja je, za razliku od svog prethodnika, shvatila značaj Rijeke 2020 EPK i pružila svu potporu da ovaj projekt uspije. Ova krajnje civilizirana političarka toliko različita od ministara koji su gomilali kvadrate, a za Hrvatsku nisu ništa učinili, moći će na kraju mandata Plenkovićevog kabineta biti zadovoljna učinkom i svog ministarstva i svog osobnog doprinosa koji je dala. Upravo to i angažman i vjetar u leđa Rijeci kao europskom glavnom gradu kulture u ovoj godini pokazuje. A za hrvatske građane, pogotovo sve one koji žive u Rijeci, mnogo je vidljiviji i važniji ovaj projekt od isto tako važnog, ali manje vidljivog hrvatskog predsjedanja Europskom unijom.

Novi hrvatski predsjednik Zoran Milanović došao je u Rijeku, dao suvislu izjavu i pokazao da možda i iz vrha politike slijede bolji dani i pozitivniji trendovi. Milanović kojeg je Rijeka baš zdušno podržala na nedavnim izborima sigurno će i u godini toliko važnoj za njen razvoj i budućnost dati također vjetar u leđa.

A sve te priče o ‘crvenoj’ Rijeci koje se ‘domoljubni’ Hrvati groze samo su gluposti iz naših dvorišta koje tako koče da napokon postanemo do kraja civilizirana europska država. U Rijeci ima mjesta za sve i za islamski centar i za Galeba, za brojne turiste koji dolaze iz cijeloga svijeta i za ulagače koji bi mogli dati novi život industriji koju su ovdašnje vlasti, od ljevice do desnice, dokrajčile.

Zato je Rijeka ‘nešto posebno’, onaj dragulj kojeg treba njegovati da bi Hrvatskoj bilo bolje. I zato hrvatski državni vrh po tko zna koji put pokazuje da ne razumije vlastitu zemlju, da ne vidi hrvatske prioritete i živi u nekom balonu odvojenom od svijeta. Oni koji Hrvatsku vole i razumiju ove su subote uživali u europskoj prijestolnici kulture, našoj Rijeci.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast