U završnici izbora za pulskog gradonačelnika i istarskog župana, te samo 48 sati prije obvezne izborne šutnje, u očitoj utrci s vremenom i željom da do kraja zapapre kandidatima koji nisu njihov politički izbor, a prije svega podmetnu noge svojoj, matičnoj kući, četvero novinara našeg lista nažalost se stavilo u funkciju određenih interesa.

Istupom u javnosti, kojim najotvorenije sugeriraju da je Glas Istre predizbornu kampanju podredio interesima IDS-a, izrekli su niz netočnosti lako pobijajućih već i površnom analizom tekstova objavljenih na stranicama đornala.

Naši kolege Chiara Bilić, Danijela Bašić-Palković, Borka Petrović i Zoran Angeleski, svatko od njih sa svojim političkim preferencijama koje su usmjerene prema trima političkim opcijama, a zajednički im je odium prema IDS-u, prešli su granicu između, s jedne strane, novinarstva i, s druge strane, bavljenja politikom. Dobro su pripremili scenarij jučerašnjeg javnog istupa na Forumu. Zauzeli su čvrste pozicije i krenuli u osvetnički boj. Cilj: destabilizacija Glasa Istre tako što će sebe prikazati žrtvama cenzure, pritisaka i tko zna čega još ne. Zamišljali su da će provesti udar, nalik nekom državnom u kakvoj afričkoj zabiti, s vojskom pripremnom za svrgavanje diktatora, ali nasukali su se već u plićaku. Desant je propao. Od dva cilja koja su si odredili nijedan neće provesti.

Prvo, neće razbiti monolitnost Glasa Istre i provesti kadrovske smjene kako su zamislili. Drugo, još manje će svojim ispolitiziranim istupom prepunim izglumljene i nepotrebne patetike utjecati na izborne procese u Puli i Istarskoj županiji.

No svaka im čast na scenariju koji, ponovimo to još jednom, nije uspio i neće uspjeti. Vrijedni su pohvale za pomno smišljeni plan koji su, valja to priznati, odlučili provesti u savršenom trenutku – samo dva dana prije predizborne šutnje! Odlučili su, dakle, napasti i protivnike onemogućiti da se brane! U tome je poanta cijele priče i njihovog revolucionarno-pučističkog istupa.

Kako bi realizirali svoj cilj instrumentalizirali su i Hrvatsko novinarsko društvo, čiji je predsjednik Hrvoje Zovko naivno preuzeo i objavio njihovo priopćenje o "pogubnom utjecaju IDS-a i pogrešnoj uređivačkoj politici Glasa Istre", bez da je službeno upitao i predsjednika Uprave i glavnog urednika što o tome mislimo i imamo li što za reći. Tako se prvi čovjek novinarske struke, ničim ne dovodeći u pitanje vjerodostojnost stavova Chiare Bilić, Borke Petrović, Danijele Bašić-Palković i Zorana Angeleskog, neprofesionalno svrstao na stranu političkih aktivista obučenih u odijelo novinara. Nije mu palo na pamet, kao ni njima samima, da je riječ o urotnicima koji pod izlikom borbe za prava novinara proguravaju određene političke interese. Njih četvero su nesvjesni realnosti, kao da su došli s nekog drugog, udaljenog svijeta. Suštinski, izdali su svoju firmu i kolege koji u teškim vremenima borbe za opstanak vrijedno rade svoj posao. Oni, buntovnici bez pravog razloga, samozvani su borci za neovisne medije.

Predrasude i povjerenje

Budimo realni, uobičajeno, normalno i očekivano je da novinari imaju svoja politička i svjetonazorska stajališta. Ona ih na određeni način i usmjeravaju u njihovom radu. Loše je i neprihvatljivo kad se novinari svrstavaju stranački, kad si naprosto dozvole da neskrivene simpatije prema jednoj, nadvladaju prezir i mržnju prema drugoj političkoj stranci.

Četvero naših kolega u proteklom su razdoblju upali u živo blato svojih predrasuda. Njima se upravo to dogodilo. Šteta, zaista šteta. Uživali su veliko povjerenje uredništva koje je u svim prilikama gdje je prijetilo ugrožavanje njihovog integriteta stalo iza njih. Konkretno, imenom i prezimenom. Snagom, autoritetom funkcije. Čak i fizički. Kad je netko bio nepristojan, uvredljiv ili poluprijeteći prema njima, posebno Chiari Bilić i Danijeli Bašić-Palković, uzvraćali smo negativcima ne istom mjerom nego stostruko. Nitko, nijedan pritisak, nije mogao dovesti u pitanje njihov status u Glasu Istre. Nikakav IDS im nije mogao doći glave. Ni bilo tko drugi. Garantiram to osobno.

Sada su se nepromišljenošću koja se u zadnje vrijeme od njih, nažalost, i mogla očekivati - sami doveli u pitanje. Ne prihvaćajući da glavni urednik određuje uređivačku koncepciju uz suglasnost uprave i vlasnika, sebe su pokušali nametnuti kao jedini profesionalni i moralni autoritet. Standard koji svi moraju slijediti. Inače će završiti na lomači. Kao krivci. No sve su pomiješali. Četvero naših kolega sa svim je tezama promašilo metu. Oni najbolje znaju tko ih je i zašto u ovo gurnuo te da li ih je taj netko krivo instruirao. Neka se sami nose s vlastitim promašajima i odgovornošću za besmislene poteze koje su povukli. Uvrijedili su i povrijedili kolege. To se ne zaboravlja, niti se olako prelazi preko toga. Naša je redakcija malena. U njoj se, za razliku od velikih, od čovjeka otuđenih sustava, komunicira otvoreno. Ali pravila se znaju. Ista su za svih. Razgovor, da. No iznad svega je hijerarhija, kao u kirurškoj sali. Točno se zna što je i kada čija odgovornost.

Sukob interesa

Problem je nastao i eskalirao kad je novinarka Glasa Istre Chiara Bilić mislila da se na nju pravila ne odnose. Pomislila je kako je iznad svega. Poželjela je i dalje pisati o politici i nakon što je ušla u životnu, partnersku zajednicu s jednim od najeksponiranijih istarskih političara – Danijelom Ferićem, kandidatom SDP-a za istarskog župana. Kolegica je uvrnula sebi u glavu da će, s porodiljnog dopusta na kojem se trenutno nalazi, slobodno pisati protiv političkih opcija koje su suprotstavljene političkim interesima i ambicijama Danijela Ferića! Nije prihvaćala realnost da bi se samo jednim tekstom, tim više što je funkcija za koju se Ferić bori najviša u Istri, našla u eksplicitnom sukobu interesa vidljivom iz svemira.

Naravno da joj se ne može zanijekati ili odreći pravo na pristranost kod forsiranja njegovih interesa. To je tako prirodno, ali je zato kao novinarku diskvalificira iz pisanja o politici. I tu je pametnome sve trebalo biti jasno. No frustrirana spoznajom da kroz Glas Istre zbog, ponovimo, prirodne pristranosti prema politički visokoambicioznom životnom partneru ne može sudjelovati u bilo kojem obliku kampanje, kolegica Bilić ispušni je ventil pronašla u komentarima na društvenim mrežama. Ako misli da je to profesionalno korektno te da je to u skladu s njenim novinarskim pozivom, ide njoj direktno na dušu. Svakako je šteta što nije shvatila da ne može pisati protiv IDS-a ako korist od toga ima njen životni partner Danijel Ferić, koji se ispred SDP-a kandidira za istarskog župana! Praveći sebe žrtvom nekakvog IDS-ovog pritiska ili cenzuriranja njenih tekstova u Glasu Istre, jučer je na Forumu, simbolično pred gradskom palačom, još jednom pokušala Feriću donijeti pokoji birački glas.

Kao ženu koja pomaže mužu, svatko će je shvatiti, ljubav ne poznaje granice, pa ni između novinarki i političara. Ali kao novinarka koja pomaže kandidatu koji je njen odabranik… e, to joj nije moglo proći. Njen Danijel Ferić pak sebe prezentira borcem za slobodu medija, a ustvari je političar koji stvara najveći pritisak na medije. Konkretno, kad se radi o Glasu Istre, gdje god je stigao, pljunuo je na naslovnicu naše novine čije je stranice, bez obzira na gnušanje đornalom, otvoreno koristio za vlastitu političku promociju. I to smo mu dozvolili, isto kao što smo mu dali intervju u ključnom tjednu drugog kruga izbora, a da to, vjerujte, nismo morali.

Teorije zavjere

Najagresivniji prema Glasu Istre, kao "produženoj ruci IDS-a", je Zoran Angeleski. Kvalitetan je novinar kulture, bez daljnjega. Istodobno posjeduje snažan aktivistički naboj koji ga izuzetno sputava. Pobornik je teorija zavjere. Nažalost je to jučer demonstrirao pred gradskom palačom. Srećom je svima pametnima puna glava njegovih teza o pozadinskim, pobočnim, ovakvim ili onakvim, no svakako tajnim, možda i masonskim vlasnicima Glasa Istre, povezanih s grupom Bilderberg, svjetskim peračima novca, ratnim zločincima i grabežljivim bankarima. Kolega se, eto, utapa u moru gluposti, iskonstruiranih, nategnutih, bolesnih i, što bi on rekao, shizofrenih priča.

Kolegica Borka Petrović kao novinarka gradske rubrike s naglaskom na praćenje sitnih komunalnih problema u Puli svakako nije među novinarima koji, kako je za sebe rekla, "stavljaju glavu na panj u obavljanju svojeg posla". No zato je najotvorenija simpatizerka jedne političke opcije koja pretendira na vlast. Samim time se kompromitirala. Izgubila je vjerodostojnost u svom radu, no nitko joj to u redakciji kroz ovu kampanju nije nabijao na nos. Naprosto je Borkin radni angažman takav da je malo tko primijetio što se oko nje zbiva.

Kolegica Danijela Bašić-Palković je, nažalost, ona koja je u cijeloj situaciji trebala biti glas razuma. Umjesto toga, otišla je u beskraj gluposti. (Pre)opterećena IDS-om, pokleknula je pod teretom koji si je sama svalila na leđa. Nepotrebno, bez pravog razloga.

Kula od karata

Svi četvero na krivi su način pokušali artikulirati svoje nezadovoljstvo Glasom Istre pod izlikom da se zbog protežiranja IDS-a u ovoj kampanji suspendiraju novinarska prava i slobode. Poslužili su se urotom umjesto razgovora. Priželjkivali su mini revoluciju, no plamen se ugasio nakon prvog povjetarca. Naprosto ne živimo u revolucionarnim vremenima.

I za kraj: neovisna analiza predizborne kampanje svih stranaka pokazala bi da nitko, posebno od većih igrača i favorita, u Glasu Istre nije bio zakinut ni za milimetar prostora. Na razini Pule puno smo prostora, najviše, posvetili SDP-ovoj kandidatkinji Sanji Radolović, Možemo je dobilo prilike za afirmacije svih svojih politika, isto kao i HDZ. IDS-ova Elena Puh Belci nije bila u ništa povoljnijoj poziciji od nezavisnog Filipa Zoričića, koji je na kraju i priznao da je zadovoljan tretmanom u Glasu Istre. Na županijskoj razini puno prostora za objašnjavanje njihovih politika dali smo revitaliziranom HDZ-u na čelu s Antonom Klimanom, koji je oštro parirao IDS-ovom Borisu Miletiću. A ni Ferić, zbog kojeg se dobrim dijelom i odigrava ova neuspješna pobuna četvero naših kolega, nije kod nas prošao loše. Dapače, bolje nego što zaslužuje.

U svemu tome tvrditi da je IDS bio privilegiran, na čemu svoj javni istup i diskvalifikaciju Glasa Istre gradi četvero naših kolega, krivo je postavljena priča. Kula od karata.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast