Sve ovo s korona krizom neodoljivo podsjeća na već proživljene hrvatske scenarije. Neke se želi povlastiti, a drugima uzeti crkavica. Tko će biti taj koji će odrediti kome ide cijela štruca kruha, a drugima niti feta?

Vlada želi zbog korona krize rezati plaće u državnom i javnom sektoru. Drugim riječima, žele umanjiti radnička prava. To je isto učinjeno i u vrijeme krize 2008., a i 90-ih u vrijeme i nakon rata. Uvijek se radnike pozivalo na solidarnost, a kad su se gasile firme, onda ih se ostavljalo na cesti da crknu od gladi. Koliko je PTSP-ovaca među radnicima, koliko je propalih brakova, raspadnutih života, nesretne djece bilo zbog namjernog uništavanja jugoslavenskih radničkih tekovina? Za njih nema povlaštenih mirovina, besplatnih stanova, beskamatnih kredita za kupnju Mercedesa. Oni nisu bili na prvoj crti bojišnice, tumačit će birokrati. Zar nije cijela zemlja bila u ratu? Nisu li svi podnijeli određenu žrtvu?

Nema promjene

Sve ovo s korona krizom neodoljivo podsjeća na već proživljene hrvatske scenarije. Neke se želi povlastiti, a drugima uzeti crkavica. Tko će biti taj koji će odrediti kome ide cijela štruca kruha, a drugima niti feta? Osječki pedijatar dr. Igor Berecki piše:

"Ako bih mogao birati jednu želju koja bi mi se ispunila nakon što završi ovo dugačko, tužno i mučno doba, bila bi to želja da se ne dodjeljuju nikakve pohvale, nagrade, beneficije i poseban status za one službe, struke i pojedince koji su vrijeme koronavirusne pandemije proveli 'na prvoj crti bojišnice'. Već smo to jednom prošli tijekom i poslije Domovinskog rata, a sada svjedočimo kako se ništa nije promijenilo: oni koji su najizloženiji, koji su prvoborci, dragovoljci, koji će dugoročno najviše stradati i izgubiti - njih se već sada omalovažava, ponižava, potkrada za plaću i slobodne dane, sredstva i opremu i zaštitu za rad, dok se važna ekipa u pozadini (koja 'ne ume da radi, al' ume da organizuje') naslikava u opeglanoj i njima nepotrebnoj opremi kakva nedostaje onima 'na terenu'. Ili se baš u inat svima bahate po kafićima, šetnicama i okupljalištima. Ili švercaju opremom, propusnicama, zaštitnim maskama, lijekovima... Jame dok se može jamiti. Ili ih jednostavno nema nigdje: sakrili su se iza brda brašna, kvasca, klozet-papira i par stotina zaštitnih maski pa čekaju da sve završi.

A kada sve zaista završi, nekome će možda opet pasti na pamet da bi oni koji su se zaista na prvim crtama borili protiv pandemije za to trebali biti i nagrađeni... a onda će se odnekuda stvoriti 300.000 - 400.000 onih koji nisu ni s 500 metara razmaka vidjeli covid-centre, hitne prijeme, respiratore, intenzivne jedinice, intervencije, 24/24-satne rotacije... i polagati pravo na te nagrade, priznanja, pogodnosti, časti i hvalu. Oni koji su ovo iznijeli na svojim ramenima vratit će se nakon pandemije na svoje poslove i nastaviti ih raditi bez želje za osvrtanjem unazad... jer će državi i ljudima biti i dalje teško, jer će njihov doprinos i dalje biti potreban. A novi paraziti će i dalje parazitirati. I zato ne, nemojte uzdizati, nemojte slaviti i nemojte pljeskati onima koji sada na svojim poslovima i u svojim pozivima daju sve što mogu. Ostavite strast i snagu svojih dlanova za šamaranje budućih lažnih 'branitelja', 'osnivača stranki', 'zaslužnih političara' i 'narodnih tribuna'. Mada odavno nemam iluzija o tome da će itko od njih ikada loše proći."

Ljudima su potrebni heroji. Vole vjerovati da uvijek postoji netko tko će umjesto njih spašavati svijet. Sada su to liječnici. Pa se uz njih gura i policajce i vatrogasce. A što je s onima koji nisu na toj, kako to vole militaristički govoriti političari, prvoj crti? Što je s učiteljima i profesorima, koji su u iscrpljujućem štrajku pokušali ispraviti nepravdu koju im je država nanijela? Njima bi sada sve to oduzeli, pa i više od toga. Ali se zato od njih očekuje da završe školsku, fakultetsku godinu, da djeci pruže znanje i u ovakvim okolnostima.

Za Jutarnji list neimenovani izvor iz Vlade kaže za sindikate da se ponašaju kao da žive u nekom paralelnom svijetu, jer govore o uskrsnicama, regresima, božićnicama. Prokušana je to taktika ocrnjivanja onih koji se bore za radnička prava. Jer, eto, svijet više neće biti isti kao što je bio do izbijanja pandemije koronavirusa pa čemu onda inzistirati na stečenim pravima. Ako doista neće biti isti, zašto ti isti političari ne siđu s trona i ne priznaju poraz svoje dosadašnje politike, politike koja je od ove zemlje napravila turistički resort, nego za svoju nesposobnost okrivljuju druge, u ovom slučaju sindikate.

Čini se da se svijet opet mijenja samo za obespravljene, a da drugi zadržavaju svoje beneficije. Najbolji primjer za to je SAD, gdje ljudi masovno ostaju bez posla, firme propadaju, ali burza bilježi rekordni rast. Bogati postaju još bogatiji. Do kada?

Sutra po starom

U vrijeme Velike depresije u SAD-u banke su poljoprivrednicima oduzimale farme, jer ovi nisu mogli plaćati svoje obaveze. Kasnije su se te iste farme nudile na javnim aukcijama, na koje su dolazili njihovi prijašnji vlasnici u pratnji mnoštva ljudi, čitavih zajednica, svi naoružani do zuba, i nudili smiješno niske cijene za otkup svojih posjeda. Naravno da su se tek rijetki usudili nadmetati s njima. To se može postići samo snažnim zajedništvom.

Političarima je normalno poigravati se ljudskim sudbinama, sve za višu stvar, za opće dobro koje na kraju završi u džepovima onih koji će im financirati buduće kampanje. I to će činiti sve dok kod radnika ne bude postojalo jedinstvo, sve dok se budu međusobno krvili tko radi u realnom, a tko u javnom sektoru, tko je na prvoj, a tko na zadnjoj liniji. Međutim, ta linija ne postoji, ne postoji granica između onih koji primaju metke. Ona je tu samo zbog manipulacije. Sutra će sve opet biti po starom, na vlasti će biti iste političke elite koje će ići ruku pod ruku s istim financijerima, investitorima, špekulantima. Jedina kolateralna žrtva koronavirusa bit će radnici.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast