piše vanesa Begić

Nakon neizvjesne 2022. stigla još neizvjesnija 2023.

Ilustracija / Vanesa Begić

Ilustracija / Vanesa Begić


Svaka godina je godina velikih iščekivanja, uvijek postoji nada za boljitak, ali i strepnja da ne dođe do pogoršanja, a nakon 2020. svi su uvidjeli da su dugoročne prognoze nezahvalnije nego ikada.

S predviđanjima su te godine podbacili i astrolozi, numerolozi, koji su predvidjeli sjajnu godinu, uspješnu, zdravu, punu noviteta, godinu za pamćenje. A bila je stvarno - za pamćenje. Ne možemo ni reći da nije bila "nova" i da je bila neupečatljiva. Bila je iznimna godina - u negativnom smislu kad je jedina važna stvar bila - biti negativan. Eto originalnosti. Bez pozitive.

Iako je mjerilo uspješnosti sada uglavnom viđen kroz materijalnu prizmu. Imati, što više toga. Nekad je bilo važno stvoriti nešto, a uspješnost se računala po tome koliko je netko nečega stvorio: sagradio kuću, vikendicu, dok se sada uspješnost mjeri po broju nekretnina, apartmana i sličnog.

No, sada postoji jedna bitna razlika, dok su starije generacije sve same sebi stvarale, mnoge su mlađe generacije došle do svega toga nasljeđivanjem - prodali djedovinu da bi kupili apartmane, naslijedili stan od nonića ili slično, i tako krenuo biznis.

Bilo je tu u igri raznih kombinacija, čak i nekadašnje štale koje nekad nisu ništa vrijedile postale su kuće za odmor. Dakako, svaka čast onima koji su sve stekli svojim poštenim i vrijednim radom, takvi zaslužuju iskreno divljenje.

Krajem neizvjesne 2022. i ulaskom u isto tako neizvjesnu 2023. - jer tko zna kako će se odvijati rat u Ukrajini i kako će se to odrazizi na globalnoj, tko zna kakve će varijante svega nečega stići iz Kine - krenula je masovna prodaja, ali i kupnja nekretnina. Neka se nađe, za bolji život, za crne dane, ovisno o tome kako se bude odvijao život i ovisno o tome što bude; tako je nekako teklo razmišljanje.

Nisu rijetki oni među mlađim generacijama koji žive isključivo od toga i hvale se lagodnim životom, iako su im sve to priskrbili njihovi preci mukotrpnim radom, no priča ima svakakvih i ne treba generalizirati.

Pa i današnji odgoj djece je posve drukčiji u odnosu na prije nekoliko godina, nekada je nakon roditeljskog sastanka u školi počinjala, ako je bilo potrebe, odgojna prodika djetetu, a sada počinje, u mnogim slučajevima, odgojna prodika nastavniku, i to najčešće putem sveprisutnih i svemogućih viber grupa.

Koje su postale nekada i dvosjekli mač. Izvrsne su za dogovaranje, posebice u periodu kada se radilo od kuće, ali i ne samo, ali nerijetko se koriste i za kritiziranje, komentiranje (s negativnim predznakom) - obilje nikada nije dobro.

S druge strane, djeca su pretrpana slobodnim aktivnostima, gradivom, zbog čega neki i gube motivaciju.

Sve s mjerom. Osim mjera. Onih mjera. A svaka je godina godina velikih iščekivanja.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter