Liječnički posao spada u red onih koje obilježava intenzivan napor i najveća moguća odgovornost. Stoga je u ime javnosti logično i opravdano postaviti pitanje može li liječnik mjesečno odrađivati preko 300 radnih sati i tako bez greške prema pacijentima te bez posljedica za svoje zdravlje funkcionirati dulje razdoblje

Prekomjeran posao, kontinuirani stres i nedovoljno odmora nepovratno troše obrambene potencijale ranjivog ljudskog tijela koje postaje izloženije pred mogućim bolestima ili nekim oblikom krahiranja. Liječnički posao spada u red onih koje obilježava intenzivan napor i najveća moguća odgovornost. Stoga je u ime javnosti logično i opravdano postaviti pitanje može li liječnik mjesečno odrađivati preko 300 radnih sati i tako bez greške prema pacijentima te bez posljedica za svoje zdravlje funkcionirati dulje razdoblje. Upravo to je jedno od pitanja koje je naš list ovih dana postavio, opet isključivo u ime i u interesu javnosti, Općoj bolnici Pula.

Takvo pitanje, a kad su interesi javnosti i pacijenata u pitanju glupih nema i ne može biti, zaslužuje odgovor. I dobili smo ga. Doduše tek iz drugog pokušaja… Postoji, dakle, liječnica, neonatolog dr. Mirjana Milevoj Ražem koja ostvaruje, in continuo, tu fantastičnu brojku od preko 300 radnih sati. Razumnima i upućenima to graniči s nemogućim. Doista, svaki dan, svaki tjedan, kroz mjesece i mjesece, pa i već koju nakupljenu godinu, gotovo bez iznimke dnevno odrađivati deset sati izgleda nestvarno. Naravno, pedantna doktorica Milevoj Ražem za svaki je odrađeni sat koji je evidentirala, kako to biva u krajnje uređenom kapitalističkom društvu, tražila i dobila adekvatnu nagradu. Tako je, sat po sat, za ovaj lipanj ubrala vrtoglavih 39 tisuća kuna. Po svemu sudeći nije joj plaća ni u razdoblju koje je tome prethodilo, po matrici njenog prekovremenog rada, puno zaostajala za ovom rekordnom.

Javnost se oko toga malo podijelila: netko kaže da doktorica zaslužuje visoke plaće jer da je ova država u onoj stvari, pa neka barem ovakvi ljudi dobro zarade kad već toliko rade, a ima i onih koji će reći da je ponešto mogla i oprostiti jer limit za plaće negdje mora postojati. Najrealnijom se čini primjedba da je bolnica morala iskoristiti interne kadrovske potencijale i teret odgovornosti te količinu novca za posao neonatologa raspodijeliti na još ponekog liječnika. A nije da ih nema, samo što je za njihovo pronalaženje možda potrebno malo dubljeg kopanja po vlastitim mogućnostima i puno više volje da se to napravi.

U ekonomskom rječniku postoji termin diversifikacija koji je idealan za primjenu u ovom slučaju. Diversifikacija pak znači investiranje u različite vrste poslova kako bi se raspodijelio rizik. Poanta je da eventualnom propašću jednog biznisa preostaju neki drugi, po svemu od njega odvojeni. Narodnim rječnikom interpretirano - ne drži sva jaja u istoj košari. Poveznica sa situacijom oko dr. Milevoj Ražem, za koju bolnica nije pripremila nasljednika, posve je jasna. Ovisiti o samo jednoj osobi na odgovornom mjestu je neodgovorno. Opravdanja nema. Upravljačke strukture bolnice postoje da bi anticipirale ovakve situacije, a ne da bolnica ovisi o faktoru sreće.

U vrijeme kad se radnici u zdravstvu spremaju na štrajk zbog tvrdog stava ministra Kujundžića i premijera Plenkovića o nemogućnosti podizanja njihovih plaća, logično je da postoji interes javnosti za informacijom o tome koliko u njenoj životnoj sredini zarađuju liječnici i medicinske sestre, svi ti vrijedni ljudi koji produžavaju ljudske živote i popravljaju sve kvarljivija tijela. Ljudsko je tijelo najsloženiji živući organizam i za bavljenje njime potrebno je znanje, koncentracija te ljubav prema životu i čovjeku. Na prvoj liniji obrane čovjeka opet je – čovjek: liječnik, suputnik u patnji, onaj koji donosi lošu ili dobru vijest. Njima i sestrama sustav treba omogućiti adekvatna mjesečna primanja. S naglaskom da razlike moraju biti manje nego što jesu. Onda će biti više pravde i odgovornosti.

Povezane vijesti

• Beskrupulozna taktika dehumaniziranog Euroherca
• Zašto su Krešimir Ćosić i Damir Mišković mogli, a Istra 1961 ne može?
• Parada neukusa, seljaštva i kiča načelnika Fažane Radomira Koraća