Ankete po tko zna koji put pokazuju da je HDZ vodeća stranka u Hrvatskoj, i to s dvostruko većom podrškom od uspavanog SDP-a. Čak i da se zbroji podrška HDZ-ovih konkurenata s ljevice i desnice i dalje bi lako osvojili vlast. Ili, najkraće, da su sada izbori, HDZ bi ponovno pobijedio.

Naoko, na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu, gdje je sjedište najveće hrvatske stranke, mogli bi biti prezadovoljni. Ni jalova ili nikakva obnova nakon potresa, ni sve moguće ministarske afere, ni sramotno malo korištenje europskih fondova u zdravstvenom sustavu nisu poljuljali raspoloženje prema HDZ-u. Međutim, postoji mali problem. Nije HDZ tako jak kako se čini, već je to Andrej Plenković. Da HDZ u ovom času nema Plenkovića, a on na leđima nosi sav teret afera svoje raštelane kadrovske strukture, možda bi čak i jalova ljevica nekako došla do vlasti. Kako, teško je pretpostaviti, ali kruška bi im pala u naručje. Ovako, s Plenkovićem na čelu HDZ-a, nemaju mnogo šanse, osim ako do kraja mandata ne pukne još neka mega afera, što u Hrvatskoj nikad nije isključeno.

Liderska uloga

Napisano je u ovoj ili onoj formi stotine i stotine puta, može se oporbenim junacima dizati kosa na glavi, ali Plenković ima podršku i onih koji nisu u HDZ-u. Kad obični ljudi, siti politike, vide hrvatsku ponudu, i njima se diže kosa na glavi. Pada i rejting Zorana Milanovića, također teškaša u politici, jer njegov rječnik već pomalo iritira građane. Plenković je možda mnogima dosadan, ali ne može mu se predbaciti da nije koncentriran, pripremljen, vješt.

A politiku ipak vode lideri, što god netko o tome mislio. Ako se nema ona neophodna osobnost za politiku, ako se ne zna dobro i jasno izražavati, ako te ljudi ne prihvate, nema ni političkih vođa. Uostalom, sada to dobro vidimo na primjeru Europske unije koju vode blijedi političari koji među petstotinjak milijuna Europljana ne znače gotovo ništa. Slično bi se moglo reći i za Ujedinjene narode koji se guše u kadrovskoj poplavi osrednjih diplomata, do kojih nitko ništa ne drži.

Do Plenkovića Hrvati i dalje drže. Otkako vodi Vladu kao najdugovječniji hrvatski premijer nije bilo baš onih krupnih grešaka, iako mnogo od toga nije do kraja bilo razjašnjeno. Premijer je pokazao da nije baš najspretniji u kadroviranju, jer je izabrao bezbroj suradnika čije su karijere neslavno završile. I kad je već dobio tu lekciju, umjesto da je sada, na polovici drugog mandata, napravio široku rekonstrukciju, odlučio je zadržati ministre koji zaista ne zaslužuju biti u Vladi.

Možda treba biti precizniji; gotovo polovica ovih ministara koji sada sjede u Banskim dvorima ne zaslužuje ministarska mjesta. Neki od njih mogu u konačnici potpuno oštetiti ugled premijera, jer Plenkoviću zaista više ne treba novih afera. Gotovo je nevjerojatno i to da se Plenković i u ovoj minimalnoj rekonstrukciji odlučio za neke za koje se gotovo unaprijed može reći da neće ništa učiniti. Da je premijer napravio široku rekonstrukciju i zahvalio se nesposobnima, imao bi šanse mnogo lakše dočekati kraj mandata. A to znači da bi i HDZ bio jači uoči izbora. Ovako sve ovisi o budućoj političkoj karijeri šefa HDZ-a i sadašnje Vlade; hoće li u Bruxelles, što stalno sugerira Milanović, ili će pokušati dobiti i treći premijerski mandat.

Plenkovićevi ljudi

Treba vidjeti koliko će Andrej Plenković zadržati sve konce u rukama u samom HDZ-u, pogotovo ako sitne ribe osjete da ima namjeru nastaviti europsku karijeru. Već u lipnju, kada će se birati Predsjedništvo stranke, stići će neki odgovori. U medijski plasiranim balonima šalje se poruka da će u Predsjedništvo ući samo oni koje Plenković izabere, a mediji bliski šefu HDZ-a već su objavili spisak. S druge strane kalkulira se da Plenković neće dirati neke iz desnog korupsa svoje stranke, poput kompromitiranog šefa KBC-a Rebro Ante Čorušića, bez obzira na pucnjave po Šestinama i zahvata na krivom jajniku.

Iluzija je da svi u HDZ-u neizmjerno vole svoga vođu i da nemaju ambicije za preuzimanje HDZ-a nakon Plenkovića. Itekako se preslaguju karte, a to nam je potvrdio i jedan stari, iskusni, HDZ-ovac. "Prema van stranka uvijek izgleda monolitno. Čvrsta i odana vođi. Unutra je sve drukčije, ali dok je šef stranke čvrsto u sedlu nikome ne pada na pamet da se rita i traži svoj prostor. Zna da bi uslijedila odmazda i kraj s politikom". Naš sugovornik kaže da ionako većina onih koji su iz ovog ili onog razloga izašli iz HDZ-a nisu ostvarili neke značajnije političke karijere, a mnogi su i potpuno nestali. "HDZ osigurava miran život svima koji su lojalni, a oni ambiciozniji mnogu samo progurati svoje pristaše, u krajnjem slučaju nesposobne kadrove".

Uostalom, toga smo se nagledali i u Plenkovićevoj Vladi. Nemoguće je da bi iskusni političar Andrej Plenković u svoju Vladu propustio neke kadrove da nije bilo pritisaka iz lokalnih sredina. Tko bi mogao zamisliti Marija Banožića kao ministra obrane, s biografijom koju ima. Očito je slavonskom lobiju, moćnom u HDZ-u, koji donosi mnoga mjesta na izborima, bilo stalo da Banožić ostvari sjajnu nacionalnu karijeru u politici. I sad smo tu gdje jesmo. Pritisaka kod svake kadrovske rošade ima napretek, tu su sukobi brojnih lobija i interesnih skupina, a premijer pristaje na kompromise koji ga skupo koštaju.

Interesna zajednica

Ali, zasad ga ne ugrožavaju. Do kada, drugo je pitanje. Ovako, opet po sto puta treba ponoviti, HDZ uvjerljivo vodi pred svojim političkim konkurentima i zbog činjenice što su oni neorganizirani i nevješti, što nemaju lidera i što su okrenuti bezveznim temama koje većini građana ništa ne znače. Možemo! se sada već debelo pretvorilo u Ne-Možemo! ili još bolje Ne znamo!, jer nigdje na svijetu aktivisti nisu bili i dobri političari. SDP u dvije varijante nema snagu ni male, lokalne strančice, ostavljen od intelektualaca, mladih, manjinaca. Most se napokon politički legitimirao, a teško je zamisliti tu suradnju s drugim opozicijskim strankama samo na platformi rušenja HDZ-a. Ali, nikad ne treba reći nikad.

Treba znati još nešto. HDZ i dalje nije isključivo politička stranka, već i interesna organizacija. Nema značajnijeg mjesta u državi do kojeg se može doći bez stranačke iskaznice, a bogme nema ni izvora za bogaćenje bez miga, taman lokalne organizacije HDZ-a. Nitko neće sam sebi podmetati noge, pa tako neće ni HDZ-ovci. Oni kojima tako nešto padne na pamet ionako su politički mrtvaci.

I sve ide dalje po starom. Ankete će pokazivati prednost HDZ-a, opozicija će se valjati u svojoj vlastitoj nesposobnosti, a građani će, razočarani politikom, dijelom odustati od izbora, a dijelom glasati za bilo koga, svjesni da s hrvatskim političarima ionako nema sreće. A Andrej Plenković će u lipnju nastojati potvrditi svoj kurs vođenja stranke i okružiti se ljudima od povjerenja, koji bi i u slučaju njegove europske karijere mogli zadržati 'Plenkovića nakon Plenkovića'. Koliko je to realno, drugo je pitanje.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast