Nedjeljni lokalni izbori – na koje će izaći i gomila neiskusnih i neupućenih kandidata – svakim danom kampanje izazivaju nove svađe, prijepore, kaznene prijave i tužbe. Neki sporovi – poput neočekivane svađe koalicijskih partnera u Medulinu – rezultat su ambicija političara koji imaju previše iskustva i neshvatljivi višak ambicija, a druge, poput ovih koje gledamo u Zagrebu gdje se kandidati tužakaju, kao unaprijed osmišljeni alibi za poraz.

Ipak, slučaj svađe Demokrata i Hrvatske stranke umirovljenika čija je lista već otisnuta pod brojem dva u izborima za općinsko vijeće Medulina poučak je što ne treba raditi u politici i političkom marketingu tri dana pred izlazak na birališta. Poučak je jednostavan – ne boriti se protiv vlastitog partnera – nego političku brakorazvodnu parnicu ostaviti za dan poslije izbora.

Ili, kako bi se reklo u poslovici – ne dopustiti da netko treći pobjeđuje na osnovu toga što se druga dvojica svađaju. U Medulinu ih i nema troje u igri – tu je osam lista i slobodno se može reći kako ona gdje pribivaju članova Demokrata i HSU nipošto nije favorit. Favorite možemo potražiti u listama dosadašnjeg načelnika Gorana Buića, IDS-a i SDP-a koji idu samostalno ili uz partnere s kojima se ne svađaju prije izbora. Napokon, poruka Hrvatske stranke umirovljenika kako će surađivati, poslije izborne nedjelje, s nezavisnom listom Gorana Buića pokazuje kako oni dosadašnjeg načelnika smatraju izbornim favoritom pa već sada „uglavljuju“ suradnju.

Možda se ne radi o poštenoj političkoj igri – da izborni drmeš igraš s jednima, a postizborni tango s drugima – ali takva je politika i nitko nije zajamčio kako će igra biti po bontonu. Napokon, pa i cijela nacionalna politika pokazuje kako u njoj nema obazrivosti, pa zašto bi tako bilo u Istri i posebno u Medulinu?

Osim toga, sami sudionici medulinskog dvoboja nisu samo „samoubojice iz zasjede“ koji pokapaju vlastiti kandidacijsku listu unaprijed, nego političari i politički aktivisti s različitim iskustvima i doživljajima. HSU je poznat po „projektnoj suradnji“ sa svima – od HDZ-a do SDP-a – koji im jamči proboj na pozicije. Demokrati su nastali kao „višak“ kojeg se SDP želio riješiti još u doba Zorana Milanovića. Za razliku od „progresista“ Ive Josipovića – njih natrag nije želio ni Davor Bernardić, a očito ih ne želi ni Peđa Grbin.

Medulinski slučaj nevažan je, izgleda, za samu utrku osam kandidacijskih lista u tom prestižnom istarskom gradiću koji ima status općine, ali je važan kao pokazatelj i na nacionalnoj razini. A to je da je mnogo amaterizma i taštine u utrci kandidata koji ne poznaju pravila političkog marketinga i izborme utakmice koja se timski igra do posljednje minute. Potući se mogu kasnije – u svlačionici.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast