U sebi nosi dobro posložen sustav vrijednosti, poštuje najvažnije civilizacijske standarde. Antifašizam mu se podrazumijeva, dok je prema komunizmu puno oprezniji, svjestan dobrih, ali još više i loših stvari oko tog sistema. Milanović je u ljevičarskom trendu: svakako je za abortus i za prava LGBT zajednice, a nije za privilegiranu crkvu. Apsolutno je za poštivanje sekularnosti. Ponekad je blagi nacionalist, ali to radi s mjerom te dozom prihvatljivosti. On je ljevičar skandinavskog tipa koji u sebi ima dimenziju umjerenog desnog

Novi hrvatski predsjednik je Zoran Milanović. Ipak imamo predsjednika, a ne predsjednicu. Autsajder je nadjačao blagog favorita. Izazivač je pobijedio nositelja pojasa. Uvjerljivo. Efektno. Možda i lakše od očekivanog. Direktan, ubojit. Ne prašta nikome, brutalan do krajnjih granica - takav je Zoran Milanović. Politički nokauter. Čovjek otvorenog garda i jakih udaraca. Pobijedio je unatoč karakteru. Ili zahvaljujući karakteru. Kao specifičan sklop osobnosti karakter je njegov životni suputnik, sjenka koja ga prati, nekad čini jačim, nekad slabijim i ranjivijim. Neki su mu karakter smatrali ahilovom tetivom, a ispao je njegov forte. Upravo u ovakvoj nepredvidivosti je ljepota politike. Ono, pobijediš s lošom kartom u špilu. Milanović je, međutim, pokazao da je pravi igrač - hendikep je pretvorio u najveću moguću prednost. I pobijedio.

Pazi s kim se druži

Zoran Milanović je pošten čovjek. Nikada ga nitko nije uspio ni s najmanjim argumentom uvući u nekakvu nepoštenu ili nemoralnu priču. O tome nema dokaza jer novi hrvatski predsjednik naprosto nije korumpiran lik. U mentalnom kodu tog čovjeka snažno je izražen osjećaj za život po pravilima i zakonima. On ih ne krši. Kod njega nema sporno stečenih dionica, nema preko veza dobivenih kredita s povlaštenim kamatama, nema čudnih suvlasništava ni tajnih ortačkih ugovora skrivenih u sefovima odvjetničkih ili javno bilježničkih ureda. Milanović nema golemu vikendicu, nema brojne stanove prebačene na tuđa imena, nema ni apartmane raštrkane po hrvatskoj obali, nema luksuzne automobile i ergelu najnovijih motora, supruga nije ni u jednom nadzornom odboru ili upravnom vijeću. Kao vrhunski intelektualci Milanovići nemaju osobito lukrativne poslove niti se opterećuju vrijednošću novca. Statusni simboli su im, posebno njemu, znanje i snaga intelekta, a ne količina novca na bankovnom računu.

Supruga mu je nenametljiva, ozbiljna, uspješna i obiteljski pouzdana. Djeca su mu dobro odgojena i na svom mjestu. U obitelji Milanović nema razmetanja, razbacivanja ni bahaćenja, živi se običnim građanskim životom. Pokušali su ga kompromitirati preko pokojnog brata. Uvaljali su prezime Milanović po blatu, no ništa mu nisu konkretno našli. Novi predsjednik ljetuje i zimuje jednostavno, u okvirima prosječnog hrvatskog čovjeka, na nekom od hrvatskih otoka, poput Krka, ili na padinama osrednje skupih talijanskih i austrijskih skijališta. U njegovom društvu nema opskurnih tipova, kriminalaca ni zločinaca, nogometnih menadžera ni vlasnika zaštitarskih tvrtki. On dobro pazi s kime se druži. Među onima koji mu prilaze ili traže naklonost brzo prepoznaje tko su pozitivci, a tko negativci.

Čuva se utjecaja interesnih lobija. Taj čovjek nije ničiji projekt, ne funkcionira na takvoj razini među ostalim i zato što mu ego ne bi dozvolio da kod nekoga odlazi po zapovjedi. Možda po savjet, to da, poslušat će, vjerojatno uzeti u obzir, ali da ga se pritišće na način da "to mora odraditi zbog viših interesa", to ne. Milanović nikada i nikome neće omogućiti da iskoristi njegovo prijateljstvo te se preko funkcije predsjednika obogati na račun države. Na svjesnoj razini to apsolutno neće napraviti, a sad, svakome se može podmetnuti pa da nasjedne. Spinovi o njegovim nelegalnim pogodovanjima bogatim biznismenima poput Emila Tedeschia samo su – spinovi, potezi očajnika u protivničkim redovima koji su u zadnjoj fazi kampanje izmišljali i svjesno podmetali. O tome da je Milanović bilo kada i bilo kome svjesno pogodovao i omogućio mu direktnu materijalnu korist dosad nije bilo ni značajnijih indicija, a kamoli konkretnih dokaza.

Normalan prije svega

Zoran Milanović je moderan čovjek. Normalan, prije svega. Većini hrvatskih građana zastupa prihvatljive stavove. Socijaldemokratski je orijentiran, ali i liberalan, tolerantan je, osjetljiv na slabije i empatičan. Ima istančan osjećaj za pravdu, solidaran je s onima koji u životu nemaju ništa osim gomile problema. U sebi nosi dobro posložen sustav vrijednosti, poštuje najvažnije civilizacijske standarde. Antifašizam mu se podrazumijeva, dok je prema komunizmu puno oprezniji, svjestan dobrih, ali još više i loših stvari oko tog sistema.

Milanović je u ljevičarskom trendu: svakako je za abortus i za prava LGBT zajednice, a nije za privilegiranu crkvu. Apsolutno je za poštivanje sekularnosti. Ponekad je blagi nacionalist, ali to radi s mjerom te dozom prihvatljivosti. On je ljevičar skandinavskog tipa koji u sebi ima dimenziju umjerenog desnog. Kao dečko sa zagrebačkog asfalta, zna što je dobra muzika, prepoznaje kvalitetne filmove i po svemu je urban tip. Nije isključiv, osim kad je HDZ u pitanju. Tu pokazuje najveću moguću intoleranciju na različitost. Svatko u životu ima svog arhineprijatelja. Za Milanovića, potpuno neskrivećki, to je HDZ - sinonim za krađu i lopovluk, bahatost i nacionalizam, reviziju prošlosti i fašizaciju Hrvatske. Oko te stranke, kada se izjašnjava o njenoj politici, nikada ne kalkulira. Iz svoje, naravno subjektivne perspektive, stvari naziva pravim imenom. Što misli, kaže. A onda, tko živ, tko mrtav.

Državnici Milanović i Tuđman

Zoran Milanović je po svom političkom potencijalu državnik. Isto kao i bivši predsjednik Tuđman. Jedini su s takvom karizmom. Oboje su formatirani za najviše funkcije. Nisu konformisti. Idu protiv svih i preko granica, provociraju. Vječno čvrsti, uvijek dosljedni i jako kruti kad zastupaju svoje stavove natežu armaturu političkih odnosa do krajnjih granica. Pa ako pukne, puknut će. Spremni su ići do kraja, na pritiske ne reagiraju. Izgleda kao da ih to motivira. Ni Tuđman, ni Milanović nikoga ne puštaju ravnodušnim. Polariziraju društvo. Između njihovih su politika goleme razlike, ali način vladanja, gard, snaga - to je slično. Obojica su u svoje vrijeme dijelila narod na one za i protiv, vas i nas, naše i njihove. Kod Tuđmana i Milanovića znaš na čemu si – u njihovoj politici nema vrludanja i značajnijih promjena. Milanović je u politici strastven do kraja, dalmatinski temperamentan, moćan, snažan, bučan. Isto kao i Tuđman, u nekim je stvarima pretenciozan, bahat. To što će zastupati malu europsku državu s minornim vanjskopolitičkim utjecajem, Milanoviću neće smetati da Trumpu, Putinu i Merkel flegma kaže – ne. Snaga njegovih istupa u međunarodnim odnosima bit će obrnuto proporcionalna snazi države koju će predstavljati. Ali to njega neće zabrinuti. Dapače. Kad se ne bude slagao s njima, lupat će po svjetskim čelnicima bez pardona. Ne može se reći da Hrvatskoj zbog toga ne prijeti opasnost od političkog i gospodarskog penaliziranja. No Milanović će vrlo jednostavno prijeći tu crtu politički očekivanog ponašanja kad si inferioran među najjačima. I svjesno riskirati. Jednom je Ćiro Blažević rekao da nogomet igraju igrači, a samo je nekoliko nogometaša. To su Tuđman i Milanović, unatoč ideološkim razlikama. Rasni centarfori. Oni razumiju igru.

Previše polemičan i docira

Novi hrvatski predsjednik Zoran Milanović je erudit, iznimno i široko obrazovan čovjek, dnevno informiran i maksimalno upućen u lokalnu, europsku i svjetsku politiku. On politiku doista živi, njome upražnjava svaki trenutak svog života. U pravom smislu riječi, Milanović je Aristotelovo političko i društveno biće, zoon politikon. No i on ima svoje falinge. Previše je, naprimjer, polemičan. Tu znade izgubiti mjeru. Stalno, pretjerano, prenametljivo traži intelektualno nadmetanje. Nepotrebno naglašava svoju superiornost. Prepun kviz znanja i definicija raznih pojmova brzo reagira. Ima taj, na simboličkoj razini, famozni najbrži prst. Pritisnut će crvenu tipku i prije nego što mu netko do kraja izrekne pitanje. Radi se o golemoj samouvjerenost.

Naravno, mnoge to i iritira, ali je to njihov problem. Moglo bi se reći da Milanović ipak previše docira, nastupa ex cathedra. Ali to je on. Zoran Milanović. Novi hrvatski predsjednik. Obično ljudsko biće – kako je sam za sebe jučer rekao. U svom mandatu samo neka bude ponizan i skroman, svjestan svojih slabosti i ograničenja.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast