PIŠE Jurica Körbler
Može li samo "Možemo" biti opozicija HDZ-u i desnici?
Prave opozicije u Hrvatskoj u ovom trenutku nema. HDZ suvereno vlada, bez ikakve konkurencije, a svi, od članova HDZ-a do članova navodno opozicijskih stranaka se slažu da Andreju Plenkoviću nitko ne može konkurirati. Ako želi i ako se zvijezde tako poklope, iz ove perspektive mogao bi ostati na vlasti do mirovine. A, čim nema ozbiljne opozicije, opasnost za demokraciju je ogromna, jer ni mediji ne mogu ispravljati greške vladajućih
Sve ovo što je posljednjih dana događa sa koronom u Hrvatskoj u svim zemljama gdje su demokratske tradicije razvijene izazvalo bi niz rasprava između vladajućih i opozicije. Bar bi opozicija pitala kako je moguće da nesmotrene odluke Nacionalnog stožera civilne zaštite, kao u slučaju ovih koje su donesene u Hrvatskoj, mogu uništiti turističku posezonu iz trivijalnih razloga što se dopustio rad noćnih klubova iz kojih je eruptiralo širenje virusa.
Sada smo tu, gdje smo. Puna sezona je prekinuta, od posezone teško da će nešto biti, jug Hrvatske je u alarmantnom stanju, a pitanje je i kako će u ovim okolnostima početi školska godina. O svemu tome u Hrvatskoj se šuti. Osim ponekog novinara nitko iz redova opozicijskih političara ne postavlja suvisla pitanja.
Istovremeno, gasi se pogon Ine u Sisku, preko misteriozno snimljenog telefonskog razgovora saznajemo kako se kadrovira u hrvatskim bolnicama, tek pet mjeseci poslije potresa u Zagrebu pokušava se izglasati zakon o obnovi. Milijarde iz Europe sa kojima su nas zasipali pred izbore još uvijek ne stižu i u toj i takvoj atmosferi dočekujemo jesen, koja će bez sumnje biti ‘toplija’ od ljeta.
A, kako sada stoje stvari, prave opozicije u Hrvatskoj u ovom trenutku nema. HDZ suvereno vlada, bez ikakve konkurencije, a svi, od članova HDZ-a do članova navodno opozicijskih stranaka se slažu da Andreju Plenkoviću nitko ne može konkurirati. Ako želi i ako se zvijezde tako poklope, iz ove perspektive mogao bi ostati na vlasti do mirovine. A, čim nema ozbiljne opozicije, opasnost za demokraciju je ogromna, jer ni mediji ne mogu ispravljati greške vladajućih.
Ovako kako je sada nikada nije bilo u Hrvatskoj. Ni u vrijeme Franje Tuđmana i potonuća SDP-a. I tada se stvarala, doduše krhka opozicija, koja je na kraju, kao u slučaju Ivice Račana, preuzela odgovornost za vođenje države. Dok je hrvatskom političkom scenom vladao Tuđman nitko nije mogao dovoditi u pitanje političku težinu Ivice Račana, kao vođe opozicije, jer ga je izuzetno cijenio i sam hrvatski predsjednik. Cijenio ga je i Ivo Sanader i opozicija je u liku Račana uvijek imala kredibilitet.
Danas nema na vidiku nikoga tko bi uopće bio do koljena Andreju Plenkoviću. A SDP iz dana u dan tone i sada je već posve jasno da od stranke neće biti ništa ni nakon izbora, ako se u posljednji trenutak u izbornu trku ne uključi bar Ranko Ostojić. Svi ostali su krajnje blijedi i neprepoznatljivi, nisu na nivou voditi male strančice, a kamoli glavnu opozicijsku stranku koja ima cilj srušiti HDZ na sljedećim izborima.
Sve ovo što se do sada čulo u pretkampanji za šefa SDP-a je žalosno, da žalosnije ne može biti. Ružno je podcjenjivati manje gradove i sredine, ali je posve jasno da onaj koji bi sutra želio parirati Plenkoviću ne može iza sebe imati samo ‘uspjehe’ u izgradnji lokalnih cesta. A najtragičnije je u svemu da svi koji su do sada pokazali ambicije da vode SDP grozno fraziraju i ne mogu pobjeći od ponavljanja pustih obećanja za koje i najvjerniji SDP-ovci znaju da neće biti realizirana.
Dakle, od SDP-a ništa. Ostaju dva kraka opozicije, onaj desni koji predvodi Škoro i onaj lijevi, koji je u rukama "Možemo". Za desni krak je vidljivo da se istrošio prije nego što je prava parlamentarna bitka i počela i da Miroslav Škoro više nije politička zvijezda u usponu. Obrnuto, njegov sjaj tamni, a samo je pitanje dana kada će se i šaroliko društvo razbježati na sve strane. Hrvatska je umorna od desničarenja, ustaške nostalgije i ikonografije koja bi u svakoj civiliziranoj zemlji bila trajno zabranjena.
Ostaje "Možemo". I pitanje može li "Možemo" postati jedina i prava alternativa HDZ-u koji je još uvijek daleko od desnog centra. Ako je suditi po onome što smo do sada čuli i vidjeli odgovor je lako dati. Ne može. Ipak je tu riječ o pokretu, prije svega pametnih ljudi, ali nedovoljno iskusnih u politici da se suprotstave HDZ-ovom aparatu i interesnoj skupini koja ih na terenu može pregaziti kada to poželi. Bez snažne infrastrukture, bez novca, nema uspješne politike, a "Možemo" u ovom trenutku nema ni jedno ni drugo.
Za Hrvatsku činjenica što HDZ nema pravu opoziciju nije dobra vijest. Bez obzira što stranku vodi Plenković, koji bi lako mogao biti i na čelu neke umjerenije, liberalnije stranke. Jednopartijski sustav nikada nije dobar i u konačnici stvara poligon za razne malverzacije, kojih, bogu hvala, u Hrvatskoj ionako ne nedostaje. Ni dugo očekivana transformacija HDZ-a od raznolikog društva koje se raspršilo od centra do krajnje desnice neće biti moguća dok se ne stvore uvjeti da postoji vlast i jaka opozicija.
Tako ćemo ostati i bez odgovora tko je i zašto bio toliko neodgovoran i dopustio ovo ljeto da se partija po noćnim klubovima i organiziraju svadbe za stotine uzvanika, što je u konačnici uništilo turizam i odnijelo silne novce sa kojima bi lakše prebrodili jesen i zimu. Dok nema pitanja iz opozicije, nema ni odgovornosti za vladajuće.
Budimo posve iskreni, SDP već dugo nije prava opozicija u Hrvatskoj. Sve ove godine HDZ-ove vlasti ili su bili cirkusanti za predstave u Saboru ili su im pitanja bila na nivou osnovne škole. I to je razlog što je HDZ ojačao, a ankete pokazuje da i dalje jača. "Možemo" i slični lijevi pokreti su simpatični za sve one kojima je srce na lijevoj strani, kako je to nekad slikovito znao opisivati sam Račan, ali to je još daleko od toga da se može govoriti o jakoj, organiziranoj i tvrdoj opoziciji. Pitanje je hoće li ikada i to društvo lijevih pjesnika uspjeti imati utjecaj na medije, institucije i sva ona mjesta bez koja se ne može ni sanjati o vlasti.
Ostaje nam HDZ, a sa njim se nikada ne zna. I u tome su građani Hrvatske jedinstveni, jer malo tko vjeruje da će nam sljedeće četiri godine biti značajno bolje. A uvijek treba imati na umu da smo na europskom dnu, sa Bugarskom, a sada i u specifičnoj situaciji da je HDZ jedina ozbiljna politička stranka u zemlji. Svi ostali su amateri, a za amatere teško da se može naći mjesto u visokoj politici.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
