Nakon što je završio još jedan praznik ljubavi koji postaje sve više komercijalni i konzumeristički, pomalo završava i karneval, iako će mnogi reći da karneval traje kroz cijelu godinu, jer teško je definirati gdje karneval prestaje, a cirkus počinje i obrnuto.

Od, ne samo u nas, pjevačkih manifestacija koje su postale poligon za nešto sasvim deseto, politike, polemika starih osamdesetak i više godina, umjetnika koji iz samo njima poznatih razloga demoliraju pozornice, traktora, (ne)razumljivih riječi i slova s brojnim mogućim asocijacijama i konotacijama, ništa više nije kao prije. Možda i (ne) mora biti.

Je li je tome krivo proteklo trogodišnje razdoblje koje je, u svojim počecima, istina, bilo prilično apokaliptično, ili, jednostavno, društvo kao takvo više ne postoji u onom obliku kakvo se prije uzimalo zdravo za gotovo teško je reći, no sve se uzročno-posljedično reflektiralo na način življenja. I na način razmišljanja rada, djelovanja.

Kad se pojavi vijest o kakvom novom virusu ili bakteriji, koji, po mogućnosti, ima prefiks "super", komentari su uglavnom "dosta više", a mlade majke tome pridodaju molitvu "samo da škola ne bude više online" jer će svi dobiti živčani slom.

Glede onlinea, općenito, ne samo školskog, mišljenja su podijeljena, dok neki više nikad ne bi upisivali ništa online pa ni neki običan tečaj, drugi će reći da je najkomotnije sve napraviti - iz fotelje. Da je budućnost upravo u tome i zašto jednostavno ne bismo studirali na engleskim, francuskim ili američkim sveučilištima - od kuće.

I onda govore da su ljudi pretili, sve deblji i deblji, nespretniji, tromiji. Je li je i online način života pridonio tome? Da jedini "sport" bude tek jedan jednostavan klik? Kao što je to prije bilo surfanje po daljinskom? Hm, svega ima.

No, činjenica je da je takav način života promijenio navike, a kad se nešto promijeni, nije lako vratiti se na staro jer se navike teško mijenjaju. I dobre i loše. Ravnoteže je, općenito, sve manje i manje. A financije sve tanje i tanje, ako ćemo nastaviti u rimovanom stilu i stihu, nadovezavši se na ranije spomenute pjevačke festivale koji su postali nešto posve drugo gdje je pjesma (p)ostala najmanje bitna i gdje se javlja jedan posve drukčiji kontekst.

I gdje se sve izvlači iz konteksta. Gdje je predodžba važnija od suštine, činjenica, gdje izgled je bitniji od sadržaja. Gdje je cirkus, u negativnom kontekstu dakako, a ne u onom radnom brojnih vrijednih majstora cirkusanata čiji je trud hvalevrijedan, postao dominantan.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast