Ivan Nino Jakovčić, osnivač i počasni predsjednik IDS-a, oglasio se na samom kraju svog mandata u Europskom parlamentu. Nakon višemjesečne gromoglasne šutnje tijekom koje su se iznimno prorijedile njegove izjave za medije, dok su politički analitičari materijal za analizu mogli pronaći tek na Twiteru u izjavi o svom starom nepouzdaniku Zoranu Milanoviću, Jakovčić je objavio svoje briselske zapise. Iako nije govorio, Nino je pisao, zbrajao politički konto petogodišnjeg mandata u Bruxellesu te neskromno zaključio kako je sve bilo – savršeno.
Objavom knjige "Parfait!", Jakovčić je pokazao kako se naslanja na tradiciju istarske politike i povijesnih ličnosti koji su, kad je posao bio završen, napisali što su sve radili u ime onih koji su ih na položaj izabrali. Čuvena Poslanica kojom dr. Dinko Vitezić, zastupnik na Carevinskom vijeću u Beču "obavješćuje svoje birače o svojem zastupničkom djelovanju u zadnjih dvih saborskih razdbobjih", tiskana u Trstu 1885. godine, zacijelo je preteča Jakovčićevih bilješki sa službenog puta na kojoj je obranio pravo Istre na teran, promovirao istarsku poljoprivredu i turizam, ali i zavičajni identitet regije iz koje je dospio.
Jakovčić nije napisao memoare iz Europe kako bi se oprostio od politike, kako se to špekuliralo u mjesecima u kojima nije sudjelovao u izbornoj kampanji Amsterdamske koalicije čiji je neformalni autor. Najava – kako će se njegova politička priča nastaviti – samo je podatak da se Nino vratio, ne samo doma, nego i u politiku.
Gdje će se i kako vratiti – na izborima ili kroz savjetnički rad "a la Šeks" - tek će se vidjeti. Jakovčić je, uz Furija Radina i spomenutog Vladimira Šeksa, najdugovječniji političar na nacionalnog sceni. Jedini je liberalni političar na sceni od početka devedesetih godina. Sudionik je važnih događaja - od osnivanja IDS-a, sukoba s autokratskim državnim poglavarom, pisanja Statuta Istarske županije, formiranja Porečke skupine, sklapanja "šestorke" Ivice Račana koja je srušila HDZ, kasnije pobjede Kukuriku koalicije, do raskida sa SDP-om nakon političkog rata s Milanovićem. Jakovčić je bio sve – zastupnik u županiji, Saboru i Europskom parlamentu, ministar europskih integracija, istarski župan – ali to ne znači kako u 62. godini života treba otići u Sveti Juraj uzgajati češnjak.
Umjesto toga, Nino bi bio sjajan kandidat liberalnih stranaka na čelu s IDS-om za predsjednika Republike. O politici zna sve i svi znaju tko je on – Jakovčiću ne treba slogan kako je "predsjednik s karakterom". Amsterdamska koalicija trebala bi, zajedno s odlazećim HSU-om, podržati jedinog široko poznatog liberalnog političkog veterana – Nina – na predsjedničkim izborima.
Da li bi on njima pobijedio? Svakako da ne, u Hrvatskoj liberali, europejci, antifašisti, regionalisti i istinski demokrati ne dobivaju na izborima. Dobio bi deset posto glasova i pokazao kako se Hrvatska može, polako, liberalizirati i istrijanizirati. Pokazao bi, također, da SDP ne može svojeg kandidata oblačiti u liberalno žuto ruho, kad mu ni crveno nikako ne pristaje.