PIŠE Nenad MARJANOVIĆ

Ordinacija dr. Frica: Prika i prilika grada Pule

Naš Prika je sam sebe stavio u red pomoćnika, kao u nogometu, sada maše uz crtu sa zastavicom, kao one figure prema tunelu Učka kad dižu i spuštaju bandiru, mašu i svijetle, znate one robote postavljene kad cestari vuku crte ili nešto kopaju. A dobro, 'ko razumije, shvaća na što mislim

Filip Zoričić / Nenad Marjanović

Filip Zoričić / Nenad Marjanović


Kada je stupio na dužnost gradonačelnika, prvi suradnik Anje Ademi, u javnosti poznat kao Prika, rekao je da on ne želi da ga hvale, dapače, rekao je, "pucajte, tu sam, ne želim da me mediji hvale". Intanto, meni je pomalo dosadilo ga bockati. Nije to više to, nekako mi nije više zanimljivo pratiti što radi. Ono na početku još je imalo smisla, a ovako kada je većinu poluga vlasti prepustio svojoj kolegici, sve je besmisleno. Koja je to moć, kakvu on sad snagu ima, pa gotovo nikakvu. Objediniš gradska poduzeća, pa malo po malo sve prepustiš drugima. U gradskoj vlasti ima više vršilaca dužnosti nego mrava, svaki drugi je v.d., a šta on ima od toga? Na kraju krajeva, zašto ga stalno podbadati, nekada mu treba pružiti potporu, nekada mu treba dati vjetar u leđa, treba shvatiti kada je dosta.

Evo, na njegovom Facebook profilu koji me nekad znao inspirirati, sada nalazim da će Veli Vrh i Štinjan dobiti novu kanalizacijsku mrežu, ni manje ni više, nego mrežu, a šta kada to procuri, onda će se pitati zašto. Pa, ako postavljaš mrežu, sasvim je jasno da će procuriti, kako bi rekao John Wolan, "u Australiji se ne radi tako", ali ajde, nije to više niti duhovito.

Vlak bez voznog reda

Naš Prika je sam sebe stavio u red pomoćnika, kao u nogometu, sada maše uz crtu sa zastavicom, kao one figure prema tunelu Učka kad dižu i spuštaju bandiru, mašu i svijetle, znate one robote postavljene kad cestari vuku crte ili nešto kopaju. A dobro, 'ko razumije, shvaća na što mislim. Tako uvjerljivo osvojiti vlast i onda je komad po komad ispuštati, meni je sve to izbilo argumente iz ruke, nije više izazov pratiti ga k'o UDBA. Sav sam se bacio u istraživanja, pretrage, uhođenje i onda shvatim da on ničime ne upravlja, čak je i onaj vlak bez voznog reda vozio netko drugi.

Uglavnom, sve je to Prika i prilika našeg grada nakon IDS-a. Ova nekad jaka i temeljita stranka polako se urušava, a kažu neki politički analitičari da se da iščitati da će se urušavanje osjetiti do Slovenije. Kažu da je ovaj projekt borbe s bespravnom gradnjom potaknut upravo tektonskim promjenama u nekada vladajućoj stranci u Istri. Protivnici IDS-a tvrde da su oni odlučni u namjeri da sve sruše, da su sve nabrijaniji, da čak više ne kriju svoju namjeru da sa sobom povuku i sve na čemu su radili, sve nelegalne vikendice, tarabe, barabe, ograde, zagrade, prigrade, zgrade, fasade, da su spremni i odlučni maknuti barake, svrake, vile, garaže, maknuti sve pod milim bogom. Trideset godina se nije moglo divlje izgraditi koliko se sada može pitomo razgraditi.

Možemo! bi mogli potaknuti projekt divlje bioizgradnje, gradnju od trstike, bambusa, granja, lišća, blata, nešto za što ti ne treba dozvola. Neka u Rojcu održe tečajeve za Slovence, vikendaše iz Varaždina, pola Betige drže Varaždinci, neka ih Možemo! uz pomoć Zelene Istre podučavaju kako sagraditi kućicu od smilja i bosilja, niskog raslinja i šipražja. Ono, imaš kućicu od blata kao čuveni praščići iz legendarne basne. Kako bi rekao onaj vic, kućica iz Basne i Hercegovine. Pa nek' onda vukovi pušu oko kućice, neka duvaju, brate, koliko ih je volja.

Ovo što se sada događa s divljom gradnjom je ludilo, neki dan istjeruju divlje svinje, sada divlju gradnju. Kako je krenulo, ljudi će na kraju podivljati i bit će veselo, to tako krene. To više nije divlja, nego podivljala gradnja i razgradnja u Lijepoj našoj. Zbog političke korektnosti i njegovanja pluralizma i renesanse, napravit ću skener pulske, istarske i naravno međunarodne politike, nikada se ne zna od kuda će vjetar puhnuti. Mali Peđa Grbin kaže da je SDP spreman za izbore, u Zadru je izjavio da su spremni jurnuti u utrku za vlast, tako jure da treba biti oprezan.

Na vlasti od 23. rujna 1943.

Namjerno sam napisao "mali" jer ga znam od kada je bio mali, mada mi to nitko ne vjeruje, znate ljude, pa on nije nikada bio mali, oduvijek je velik. Elem, oni su, kaže Peđa, spremni jurnuti u utrku, no moram ih upozoriti, dragi moji socijaldemokrati, poštujte naše znakove, da poslije ne bude po principu "ko ima vaki Kawasaki" jer ovih sedam istarskih članova i dva simpatizera nit' znaju voziti, a po političkim analitičarima koji žele ostati anonimni, ne znaju nit' đe se to gasi. Kad se taj stroj zahukta, treba ga znati obuzdati, valjda su grbinovci naučili kako je biti na vlasti, s manjim pauzama zbog neslaganja s IDS-om oko bespravne nadogradnje te neslaganja sa saveznicima oko "Zone A" i "Zone B", u Istri su na vlasti od 23. rujna 1943. godine.

Došli smo i do HDZ-a, evo oni nisu nikada bespravno gradili, siguran sam, dam ruku u vatru, karu na panj, presijecite me tamo gdje sam najtanji, nisu gradili, a ruku na srce ili brat bratu, znam da ruka ruku mije i da svatko padne u jamu koju pod drugim kopa, svjestan sam da vrana vrani oči ne kopa, ali bez obzira na sve poslovice kojih sam se sjetio, stvarno ne mogu više, siguran sam da nisu ilegalno gradili. Oni, naime, ne zna sagraditi niti kad je legalno, valjda je obnova od potresa pokazala da oni ne grade, čak ni kad dobiju lovu za gradnju, oni se motaju oko kablova, ne znaju gdje im je dupe, a gdje vaservaga. Vrzmaju se po gradilištu, mjerkaju armirane grede, plocne, tavalone, cement, šljunak, ali ne grade, niti pravno niti bespravno. Obične mutikaše, smutljivci, smetenjaci, jednom riječju, bezglavnici. Ovo, naravno, shvatite kao figuru, kao akrobaciju kojom sam želio dočarati ambijent koji vlada na njihovom prosječnom gradilištu.

Da je stara općina (grad mi ne zvuči dobro) Vodnjan imala lovu za obnovu koju je imao HDZ, ne bi se zaustavila ni u Székesfehérvárru u susjednoj Mađarskoj. Koga sam zaboravio? Prika je tu, Hajduk dolazi danas, IDS je tu, SDP je tu, Možemo! su tu, HDZ je tu, zeka je još u šumi, kobra je u brajdi, puca je u teplemu. Finija san...

Ajde dobro, evo jednog vica za sve one koji kad me sretnu imaju potrebu ispričati mi neku šalu, dosjetku, anegdotu, pošalicu ili prepričati neki skeč. Kaže Marijo: Doktore, meni je dosadno za krepati.

- A Marijo moj, nađite si kakovu ljubavnicu.

- A ben, iman he dvi...

- Alora, onda rečite Mariji...

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter