piše zlatko crnčec

Samo da dojave i dalje ostanu lažne

| Autor: Zlatko Crnčec
(Snimio Damir Spehar/PIXSELL/ Davor Kovačević)

(Snimio Damir Spehar/PIXSELL/ Davor Kovačević)


Još jedna dojava o bombama u hrvatskim školama pokazala se na sreću potpuno lažnom. Policija je izašla na teren, provjerila situaciju i utvrdila da je dojava bila lažna. Da nikakve bombe nema ni u jednoj školi. Tako je završio još jedan cirkus kakav smo već prije nekoliko puta imali priliku doživjeti. Nepoznat netko odlučio je malo isterorizirati jednu državu i jedan grad u njoj. I to na najodvratniji mogući način. Posijati strah i zabrinutost kada su u pitanju djeca koja borave u svojim školama, gdje bi po definiciji trebala biti potpuno sigurna i zaštićena.

Naravno, cijelo je društvo dodatno senzibilizirano oko sigurnosti djece u školama nakon onog što se nedavno dogodilo u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi. Nakon što je psihički poremećena osoba ubila jedno dijete, a teško ozlijedila njih nekoliko, svaki spomen neke moguće ugroze u školskom prostoru izaziva jezu.

To što je svijet toliko povezan, ima, naravno, puno svojih dobrih strana. Svaka je informacija dostupna pritiskom na tipkovnicu ili na ekran pametnih mobitela. Ono što smo prije samo par desetljeća mogli vidjeti u nekakvom dokumentarcu na televiziji koji niste mogli niti snimiti niti ponovo pogledati, sada je dostupno u svakom trenutku kada to poželimo. Na isti način se mogu bukirati smještaji u bilo kojoj zemlji, na isti se način mogu kupiti zrakoplovne karte.

Na otprilike isti način se preko nekog servera u Africi mogu poslati prijeteće poruke o postavljenim bombama u školama. Na sreću lažne, ali opet dovoljne da izazovu zbunjenost, nelagodu i strah u zemlji ili gradu gdje se te škole nalaze. Da izazovu prekid nastave, blokadu prometa, prestanak rada državnih institucija. Uglavnom, što god poželi onaj koji je te poruke naručio ili poslao. Moguće je sasvim da se ovdje radi o neslanim šalama nekakvih napušenih i iščašenih hakera koji na taj način ventiliraju neke svoje cjeloživotno frustracije. A moguće je i da se radi o nekom obliku hibridnog rata kojim se želi destabilizirati neka zemlja ili društvo. U današnjem je svijetu zaista gotovo sve moguće. I prva i druga verzija. I njihova kombinacija.

Odakle su točno prijetnje došle, možda bi mogle utvrditi službe najvećih svjetskih država koje se nadmeću i špijuniraju jedna drugu i u cyberspaceu. Maloj zemlji kao što je Hrvatska to je nedostižno. Tako da će najvjerojatnije ostati vječna tajna tko je ovaj put bio autor cijele ove uzbune koja je, recimo to ponovo, na sreću bila lažna.

S tom pretpostavkom su išli i učenici škola za koje je došla dojava da je u njima postavljena bomba. Ponekad je prekid nastave i dobra stvar, možda i spasonosna ako je nekome prijetio nekakav gadan test ili usmeno ispitivanje. Naravno da je bilo i šala učenika onih škola za koje nije bilo dojava, odnosno žaljenja da i oni nisu bili meta lažnih dojava. Pa su morali pisati testove i odgovarati dok su njihovi kolege u drugim školama mogli otići na kavu ili na šetnju.

To pokazuje koliko je Hrvatska, odnosno njeni ljudi, još uvijek nevina kada su u pitanju ovakve stvari. Kada dođe ovakva dojava, svi su 99,99 posto sigurni da je lažna. Jer ima u svijetu jako puno država gdje se ovakve prijetnje primaju krajnje ozbiljno. I s njima se postupa na krajnje ozbiljan način. U Hrvatskoj terorizma nema. I za nadati se da će to tako ostati i ubuduće. Da će dojave o postavljenim bombama zaista ispasti tek dobra stvar da se netko izvuče od neugodnog odgovaranja. Mada sve to nije bezazleno. Jer onaj koji je jučer poslao prijetnje preko svih tih servera ili je kompletno i potpuno lud, ili je kompletno i potpuno zao. Možda je i jedno i drugo. Još i krajnje opasan. Ovaj je put sve ispalo dobro. Valjda će tako biti i ubuduće.

Nekada davno, dok je svijet još bio analogan, to se radilo pozivom iz telefonske govornice. Razlog je gotovo uvijek bio potpuno prozaičan i relativno nevin. Neki školarac krajnje ustrašen što bi se dogodilo ako bi se kući vratio s jedinicom, posegnuo bi za ovim izlazom iz za njega neugodne situacije. Najčešće bi počinitelji na ovaj ili ovaj način bili otkriveni pa bi se našli u puno većim problemima nego što bi to bila još jedna jedinica u imeniku. Svijet se promijenio. Nekada su ovakve stvari radili loši đaci. A sada ih rade loši i opasni ljudi.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter