Svaki je grad sačinjen iz niza slojeva. Gostima se uvijek nastoji prikazati najzanimljiviji dio priče, najljepše slike. S povijesnog aspekta, Pula se kroz Arenu, Augustov hram, Rimsko kazalište, Herculova vrata prezentira gotovo isključivo kao antički grad. Međutim, na Mediteranu je mnoštvo antičkih gradova. Po tome Pula nije jedinstvena niti posebna. Ispred Arene turiste dočekuju kostimirani rimski vojnici kakve ima gotovo svaki antički grad na Jadranu. Istina, imamo i igre gladijatora. Dobro da postoje, unatoč svojoj ograničenoj prezentaciji. Zanimljivi su i Dani Antike.

Ali gdje je priča o Puli iz vremena Austro-Ugarske monarhije, priča i raznovrsni eventi koji će privući austrijske goste? Ali ne samo njih, već i sve one ostale narode koji su nekad bili sastavnica bivšeg carstva i na taj su način povezani s Pulom gdje su njihovi pradjedovi dolazili služiti mornaricu ili raditi u Arsenalu.

Kad turist stigne u Pulu, po čemu on može zaključiti da je ovaj grad bio glavna austrijska luka? Šetajući pored zgrade Admiraliteta s raskošnom fasadom ništa ga ne upućuje da je tu stolovao vrh vojne vlasti Austro-Ugarske monarhije. Po čemu se može vidjeti da je u Puli izgrađena sva sila najvećih austrijskih brodova, a "Viribus Unitis" i potopljen? Kad gosti iz Austrije nabasaju na nekadašnji Marine Casino, ni po čemu ne mogu znati da je to nekoć bilo vrlo luksuzno mjesto elite bivše monarhije. Pitam se zbog čega današnji Dom hrvatskih branitelja nema konobarice u prelijepim haljinama s kraja 19. stoljeća, koje će u tom Marine Casinu servirati najbolje pjenušce istarskih vinara.

Sva je prilika da bi austrijskim gostima bio zanimljiv obilazak mjesta gdje je Franjo Josip otvarao građevine, počevši od Mornaričke crkve pa nadalje. Mjesto gdje je carica Sissy postavila kamen temeljac za Arsenal. Sigurno bi im bilo zanimljivo vidjeti ostatke glavnog opservatorija i zvjezdarnice Austro-Ugarske monarhije.

Nigdje nema mornara i časnika u austrijskim bijelim odorama koji će ispred zgrade Admiraliteta odigrati neku svoju ulogu, recimo postrojavanja, ili čega drugog zanimljivijeg, pred carem. A sve se to može prezentirati kroz raznovrsna događanja, vođene ture, predstave. Upravo se takvim idejama i nasljeđem iz vremena K.u.K. monarhije vodio i poznati pulski redatelj s osječkom adresom Robert Raponja. Tako on dovršava predstavu koja će se uprizoriti u tvrđavi Forno u Balama, jer su ga pametni Baljani pozvali u Bale. Hoće li ga tko pozvati barem da gostuje u Puli, u kojoj se i događa cijela radnja priče? To bi bila predstava in situ.

Danas, kad su svi gradovi na svijetu slični, turiste može privući atraktivna priča. Mi je ne moramo izmišljati kao što to čine mnogi drugi manje zanimljivi gradovi. Sve već postoji, treba je samo postaviti na scenu, primijeniti. Kreativnih je snaga grad uvijek imao, ali je potrebna platforma oko koje će se udružiti i pokrenuti. A još važnija je stvar političke volje vladajućih u Gradu Puli, pulskim muzejima i turističkoj zajednici da im otvore vrata, dopuste razvoj projekta i podupru ih u tome.