Vlada povećava i mirovine i primanja onih koji rade za državu. S druge pak strane, stopa inflacije je i dalje iznimno visoka. Koliko god Vlada posegne u proračun i poveća plaće, toliko ih u vrlo kratkom roku pojede inflacija. I tako u krug.

Kao i u puno dosadašnjih slučajeva, i ovdje je obrazac dobro poznat. Prvo se dogodi neki vanjski poremećaj, a onda on razotkrije sve probleme hrvatskog gospodarstva dotad prikrivene pozitivnim svjetskim trendovima. Tako je bilo kada se dogodila svjetska financijska kriza 2008. godine. Na početku se činilo da Hrvatska neće biti pogođena ovom svjetskom financijskom katastrofom, ali kada je kriza udarila samo godinu dana kasnije, situacija je postala dramatična. Tadašnji premijer Ivo Sanader nije mogao izdržati taj pritisak pa je, moguće i zbog toga, pod misterioznim okolnostima napustio svoju funkciju sredinom te godine. Na njegovo je mjesto došla Jadranka Kosor koja se jako dobro snašla te uvođenjem izvanrednog poreza i nekih drugih mjera uspjela izvući zemlju iz teške situacije koja je u jednom trenutku zaprijetila nemogućnošću isplate mirovina i plaća onima koji ih dobivaju iz državnog proračuna. To što se tako hrabro nije nastavilo, odgovornost je najmanje na njenoj strani. Hrvatska je toliko inertna i ima toliko okoštalu strukturu gospodarstva, posebno onog u državnom vlasništvu, da bi za radikalnije promjene bile potrebne gotovo revolucionarne metode. A ne usamljena premijerka koja za ozbiljne reforme nije imala podršku ni u vlastitoj stranci, a kamoli šire u društvu. Šteta zbog toga jer je ta kriza bila ujedno i jako dobra prilika da se neke stvari pokrenu nabolje.

Kolika je otpornost hrvatskoga gospodarstva na vanjske šokove, najbolje govori činjenica da je Hrvatska bila zemlja koja je praktički zadnja u Europi izašla iz recesije koja je trajala čak nekoliko godina. Hrvatska je ekonomija naprosto glavinjala sve dok se vanjske okolnosti nisu promijenile nabolje i onda za sobom povukle i Hrvatsku.

Takvo je stanje potrajalo za vrijeme mandata Milanovićeve, Oreškovićeve i prve četiri godine Plenkovićeve Vlade. Nije da država baš nije ništa napravila. Povećana je fiskalna disciplina, uvedene porezne reforme i niz drugih mjera kojima se Hrvatska približila modernim europskim i svjetskim gospodarstvima. Ali nije Vlada svemoguća. Nešto je trebalo odraditi i privatni sektor. Koji je također uveo niz poboljšica, na tržištu se pojavilo puno novih, dinamičnih, konkurentnih i rastućih tvrtki. Ali općenito gledano, i dalje je dobar dio domaćega gospodarstva, i to ne samo onaj koji se nalazi u državnom vlasništvu, nedorastao brutalnoj svjetskoj gospodarskoj utakmici u kojoj su formalno svi jednaki. Formalno su jednaki i Rijeka i Manchester. Oba imaju po 11 igrača. Ali kada bi se suprotstavili na terenu, znamo kako bi to na kraju završilo. Kao što uvijek završava.

I taman kada se činilo da bi ta kombinacija sporih, ali ipak postojećih reformi privatnog i državnog sektora - kombiniranih s povoljnom svjetskom gospodarskom situacijom - mogla omogućiti Hrvatskoj da uhvati korak s najboljima, dogodila se prvo korona, a onda Ukrajina.

I sada smo tu gdje jesmo. U inflaciji i svemu što ona sa sobom donosi. Vlada je nizom intervencija, posebno kada su u pitanje cijene energenata, znatno ublažila situaciju. Ali pitanje koliko bilo koja Vlada, a posebno tako male zemlje kao što je Hrvatska, uopće može poduzeti kada su u pitanju ovakvi tektonski poremećaji. Kao što su prva pandemija u sto godina i činjenica da je svijet možda ne na korak, ali svakako na barem tri od trećeg svjetskog rata.

Hrvatsku jedino mogu izvući brze reforme u državnom sektoru i rast konkurentnosti privatnog sektora koji bi onda bio sposoban nositi se sa svjetskom konkurencijom. Naravno, ne bi definitivno bilo loše da Hrvatska malo poradi i na zaštiti tržišnog natjecanja. Situacija, naime, u nekim gospodarskim sektorima koji generiraju inflaciju opako sliči kartelskom poslovanju.

U svakom slučaju, dobro je da se povećavaju plaće državnim zaposlenicima. I da država radi pritisak na one koji žele zaraditi u mutnom, a takvih ima jako puno. Ali najbolji lijek protiv inflacije je moderno, dinamično i efikasno gospodarstvo.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast