Slučajan ručak s Damirom Kajinom. Gradonačelnik Buzeta čest je gost u Old Riveru Mladena Vivode, dobrog duha ovog kraja. Spontano druženje podrazumijeva lakše, opuštene teme. Bez spominjanja najaktualnije: IDS-a. Ni riječi. Ni slova. Kao da ne postoji. Ne treba se, ipak, zavaravati da Kajin o svemu nema stav i da mu telefon po tom pitanju nije užaren. I njega zovu, pitaju za mišljenje, traže sastanke. Bez brige, daleko od toga da je Kajin ishlapio pa da ne prati što se zbiva u matici iz koje je poletio u više nego bogatu karijeru.

Prepun inicijativa i ideja, sada djeluje usmjerenije i posvećenije nego ikad prije. Nema više one pretjerane nabrijanosti na HDZ. Doduše, i ta se stranka promijenila. Kockoglave i primitivne zamijenili su više manje europeizirani HDZ-ovci. Drugačija kultura, komunikacija i pristup. Što, opet, ne znači da je sve u vladajućoj nomenklaturi idealno, ne znači da su otporni na korupciju i kriminal, a još manje da su im brojni važni potezi pravodobni i pogođeni. Unatoč manjkavostima, HDZ je ipak najsređenija stranačka struktura u državi. I Kajin, koji je svoju političku karijeru gradio na napadu, kritici i osporavanju HDZ-a, Tuđmana i desno-klerikalno-nacionalističkog krila te stranke, u nekadašnjem mrskom, ideološkom neprijatelju, prepoznaje reformiranu partiju s kojom se iz pozicije Istre, regije i Buzeta može i mora razgovarati, pregovarati i dogovarati razne oblike suradnje. Kajinov prvotni, iskonski, revolucionarni pristup političkom je evolucijom transformirao najhrabrijeg i najluđeg pučkog tribuna Poluotoka, a vjerojatno i Hrvatske, u razumnog, pragmatičnog političara koji za svoj kraj traži najbolja rješenja. Pa ako to podrazumijeva suradnju s premijerom Andrejom Plenkovićem, koji je prvi puta nakon što je došao u Buzet riješio probleme s Cimosom i Akrapovićem, Kajin će to otvoreno i emotivno pozdraviti.

Zanimljivo, u njega više nema ni trunke one zadrtosti s kojom su IDS-ovci sa zapadne prolazili na istočnu stranu Učke pa dalje prema Zagrebu. Predrasude su bile obostrane: IDS je za HDZ bio ekstremno-regionalistička i talijansko-autonomaška stranka, dok je HDZ za IDS bio nacionalistička stranka s čestim neoustaškim orgijanjem. Iako je upravo na tragu kritike takvog HDZ-a, ujedno i kreatora te izvršitelja loše pretvorbe i privatizacije, izgradio političku karijeru, pa kao autentični predstavnik ljevice i iskreni borac za socijalnu pravicu dogurao do zvjezdanih visina, Kajin se u međuvremenu i nije toliko promijenio koliko je uvažio promjene koje su se dogodile u HDZ-u. „Ovo nije HDZ iz 1993. godine“, primijetit će za ručkom. (Mom vjernom pratitelju tekstova i sjeni na društvenim mrežama S. Šariću, po kojem samo besplatno jedem i pijem, poručujem da ni ovaj ručak, kao ni mnoge druge, barem pola njih otkad sam u Istri, nisam platio. Počašćen sam pršutom i sirom, maneštrom i rinfuzo malvazijom. Mladen Vivoda uvijek je bio gospodin i čovjek).

Kajin danas: zanimljiv, druželjubiv, opušten, euforičan. Ministri iz redova HDZ-a su mu na telefonskoj liniji. Do pred par godina to bi zvučalo nemoguće i nestvarno. Oksimoron: kao da se uparuje drvo sa željezom - drveno željezo. S cijelom Vladom, i prije svega premijerom Plenkovićem, ima razvijen dinamičan odnos. Upravo je čuo Butkovića, dva dana prije bila mu je ministrica turizma Brnjac. U međuvremenu pregovara s gradonačelnikom Kopra. Želi olakšati prijelaz kamiona preko granice. Pušta dojam krajnje koncentriranog gradonačelnika koji zna što radi. Odabrao je prioritete i po njima djeluje. Ekipu svog prethodnika, što je uostalom i poznato, uglavnom nije mijenjao. Na to će samo reći - „Nisam bespotrebno želio puštati krv. Na ljude koje sam zatekao - ne dam“. Objasnit će da to što su radili u gradskoj upravi kojom je vladao IDS ne znači da će po automatizmu bilo tko od njih dobiti otkaz. Kao da na neki način progurava laissez faire vodstvo, od suradnika traži i dobiva puno, najviše, motivira ih dajući im samostalnost i odgovornost. Rizično, ali ako dobru taktiku primjeni na adekvatne ljude, može biti jako produktivno.

Old boy Kajin trenutno je u naponu snage. Kad navečer ode spavati jedva čeka jutro. Željan je rada i dokazivanja. Svjestan je da je jedno mudrovati po Saboru i o općim temama, a drugo voditi grad gdje ti svaki susjed zamjera sve do čega mu pogled seže. I nikad neće biti dovoljno dobro. Dojam je da ga strašno muči i proganja činjenica da je u najproduktivnijoj političkoj fazi, kako je sam naziva, ostao bez saborskog mandata. „I zato sada višak energije, one nepotrošene i akumulirane, želim utrošiti na svoj Buzet“. Tu pronalazi kompenzaciju. Političku potentnost nije izgubio, jednostavno ju je preusmjerio. Morao je otići da bi se vratio. Nešto poput kaligrafa u Japanu. Oni su odlazili na vrhuncu snage. S drugim imenom i prezimenom te na nekim novim prostorima započinjali su karijere otpočetka, neopterećeni slavom i uspjehom koje su postigli prije. Kajin je, za razliku od njih, ostao na istom mjestu, ali s novom političkom pričom. Čovjek je kojem je stalo, previše je toga vidio i doživio, a da ne bi znao što je dobro, a što loše. Prioritet su mu investicije, podizanje standarda i kvalitete života, radna mjesta. Direktan, transparentan, nekad grub i netaktičan u ophođenju, Kajin za komunikaciju s biračkim tijelom ne treba, recimo, operaciju „Crveno meso“, kojom se, doduše više u desničarskim krugovima, provode političke akcije prepune fraza, populizma i demagogije s ciljem mobiliziranja svojih birača. On to ne radi, ne dodvorava se, ne govori ono što drugi žele čuti. Piči po svom pa dokle ide...

Povezane vijesti

• Irena Hrstić – žena koja je završila gradnju pulske bolnice jer joj je Plenković vjerovao
• Buridanov magarac Zoričić
• Paus spašava IDS, Grbin potapa SDP