Nema razloga da se ne zaključi kako je turizam kroz mnoge svoje oblike vjerojatno najveća i prava prilika za brzi restart našeg gospodarstva, ali pod uvjetom da se očuvaju radna mjesta i poslovni sustavi, dok trošak pauze trebaju snositi vlasnici uz subvenciju države koja je od tih istih kompanija imala ogromne porezne koristi u proteklim godinama i ponovno će ih imati ako sustavi prežive ovo krizno razdoblje

U odnosu na brojne države, ne samo u okruženju nego i na europskoj i svjetskoj razini, Vlada premijera Andreja Plenkovića pravovremeno je i adekvatno reagirala na krizu oko koronavirusa. Prije svega se to odnosi na niz restriktivnih i ograničavajućih mjera kojima se život planski i osmišljeno usporio s ciljem onemogućavanja opasnog širenja pandemije. Zahvaljujući Vladi i Nacionalnom stožeru civilne zaštite, u zdravstvenom smislu Hrvatska s koronavirusom nije pretrpjela značajnije štete. Izbjegnuta je i reputacijska šteta do koje je moglo doći uslijed nekontroliranog širenja koronavirusa što bi Hrvatsku i njen turizam u perspektivi označilo problematičnom destinacijom. S jakim vjetrom u leđa putem određenih Vladinih mjera sada se pokušavaju sanirati štete nastale u gospodarstvu. Jedna od mjera koje su u kriznom trenutku bile spasonosne, potpore su države za očuvanje zaposlenosti i isplatu plaća. Samo u ožujku Vlada je tako podijelila potpore za gotovo pola milijuna radnika, a po zaposleniku je to iznosilo 3.250 kuna. Zahvaljujući tome realni sektor nije u trenutku kolabirao. Država se efikasno pobrinula za spas u zadnji čas. Posebno se to odnosi na turizam koji trpi najveće štete, a inače najviše puni državni proračun. Obzirom da je ova sezona ugrožena ograničenjem kretanja ljudi, problem reduciranog turizma prelijeva se na punjenje državnog proračuna.

Vlada je svojim potporama za plaće omogućila sektoru turizma da sezonu - za koju se još ne zna kad će početi i na što će izgledati, osim što se unaprijed može zaključiti da će biti katastrofalna naspram prošlogodišnjih - dočeka s punom zaposlenosti. Sada se, nakon tog prvog vala ad hoc spašavanja, ulazi u drugi val, fazu neizvjesnosti i krize u kojima treba po svaku cijenu očuvati gospodarstvo, jer se već za jesen najavljuje novi val zaraze koronavirusom. Cilj je turizma u kratkom vremenskom razdoblju realizirati što bolje rezultate između prvog i drugog vala, odnosno ostvariti što manji pad prihoda po svim osnovama.

Naši sugovornici iz Istre koji vode velike, srednje i male gospodarske sustave, očekuju nastavak donošenja pozitivnih Vladinih mjera, poput one krizne o isplatama potpora za plaće za ožujak, travanj i svibanj. Jedno od razmišljanja je da se država opet mora angažirati s isplatama potpora za očuvanje zaposlenosti sve do Uskrsa sljedeće godine. Prioriteti kod takvog promišljanja postavljeni su vrlo jednostavno: kompanije koje inače pune državni proračun treba financijski stabilizirati, a to se može samo direktnim angažmanom države kroz isplate subvencija za plaće zaposlenika. Cilj takvih mjera je, dakle, stabilizacija gospodarskih subjekata kroz pomoć države uz koju će preživjeti teško i krizno razdoblje, kao i očuvanje pune zaposlenosti. Na ovaj će način, naprimjer, turistički sektor sačuvati resurse i zadržati priliku za kvalitetan restart kad se za to ostvare uvjeti. Bez direktnih državnih potpora, koje bi morale biti ciljane, kontrolirane i smislene, u ovom trenutku fragilni turistički sektor, koji je i dalje ključna gospodarska grana, mogao bi se urušiti kao kula od karata. Kad je već dovedena u poziciju velike ovisnosti o turizmu, država bi morala pronaći adekvatne modele da ga zaštiti od propasti. Štiteći turizam sad kad je u najkritičnijoj fazi, Vlada ustvari štiti sebe, proračun, gospodarstvo, BDP, sve oblike javnog servisa i razna socijalna prava. Dobar dio funkcioniranja državnog aparata (in)direktno je naslonjen na prihode od turizma. I zato u taj sektor treba intervenirati bez ikakve ideološke ili uskostranačke platforme. No to ne znači da bi potpore države bile neselektivne. Nipošto. Ne bi ih, recimo, mogli koristiti gospodarski subjekti koji su na listi poreznih dužnika. Realno, država bi produženim subvencijama na plaće do Uskrsa ulagala u realni sektor koji će joj reaktiviranjem gospodarstva čim se za to steknu uvjeti uredno vratiti sve što mu je dala dok se tražio način kako premostiti najteže krizno razdoblje. Bez odlučne intervencije države u subvencije plaća možda i za oko 100 tisuća zaposlenih u svim oblicima turizma, proračun će se iz te djelatnosti puniti samo na kapaljku. No valja naglasiti kako osim turizma postoji još grana gospodarstva koje imaju visoku zaposlenost, po svojoj naravi su izvozne i veliki su platiše poreza. Jedna od njih je pružanje dentalnih usluga, posebno inozemnim pacijentima, što je razgranat posao u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji koje imaju veliku kvalitetu, tradiciju i prepoznatljivost. Obzirom na njihovu pogođenost korona krizom, nema sumnje da bi i gospodarski subjekti u toj branši morali biti obuhvaćeni mjerama pomoći Vlade kroz subvencije na plaće zaposlenika.

Naravno da se postavlja pitanje kako bi država osigurala svoju pomoć kroz subvencije prema firmama povezanima s turizmom. Naprimjer, ako neka firma koja je dobila potpore i nije se uspjela izvući iz krize ipak mora otvoriti stečajni ili likvidacijski postupak, država ima pravo potraživanja svega što joj je dala kroz sustav potpora. Postavlja se još jedno pitanje: ima li smisla da država svoje potpore pretvara u vlasničke pakete u firmama kojima uskače u pomoć. Iskustveno gledajući, država to nije radila ni s poljoprivrednicima kojima je davala milijarde potpora, a teško je izračunati koliko joj se toga vratilo.

S turizmom ipak postoji čišća situacija: uloženi novac - pa makar ulagač kroz subvencije na plaće bila i sama država - zbog prirode ovog biznisa uglavnom se uvijek vraća. Mjera produženih potpora za plaće trebala bi potrajati do Uskrsa i trebala bi se odnositi na sve u turističkom sektoru koji su direktno pogođeni koronavirusom. Njihovo preživljavanje je conditio sine qua non opstanka gospodarstva. Trenutno živimo u nenormalnim vremenima. Ovo što se sada događa nije pravedna i pravilima regulirana tržišna utakmica u kojoj će u konkurenciji opstati najbolji. Apsolutno nije tako. Riječ je o izvanrednoj situaciji u kojoj najbolji zbog spleta okolnosti i bez vlastite odgovornosti u deset dana doslovno mogu propasti. Šteta za državu tada može biti nesaglediva, nemjerljiva i može izazvati krizu golemih razmjera. Samo primjera radi, jedan Valamar koji je uslijed velikog investicijskog ciklusa pogođen direktnim posljedicama korona krize, u 2019. godini je prema javnoj upravi za (para)fiskalna davanja uplatio 685 milijuna kuna. Otprilike 60 posto tih davanja odnosi se na PDV i ostale poreze, a 40 posto ide prema lokalnoj zajednici, prvenstveno su to porezi i doprinosi na plaće te komunalna naknada. U istoj godini 450 milijuna Valamarovih kuna otišlo je za neto plaće radnika, dok je 700 milijuna kuna uloženo u izgradnju hotela i ljetovališta. Čak 630 milijuna kuna plaćeno je lokalnim dobavljačima. Iz te perspektive itekako ima smisla Valamaru dati oko 8 milijuna kuna mjesečne potpore za očuvanje radnih mjesta. Radi se, naime, o poduzeću koje u normalnoj poslovnoj godini u proračun uplati gotovo 700 milijuna kuna. Dakle, nema razloga da se ne zaključi kako je turizam kroz mnoge svoje oblike vjerojatno najveća i prava prilika za brzi restart našeg gospodarstva, ali pod uvjetom da se očuvaju radna mjesta i poslovni sustavi, dok trošak pauze trebaju snositi vlasnici uz subvenciju države koja je od tih istih kompanija imala ogromne porezne koristi u proteklim godinama i ponovno će ih imati ako sustavi prežive ovo krizno razdoblje.

Uzimajući u obzir ovakvo promišljanje i konstelaciju snaga, definitivno se postavlja pitanje može li si država dozvoliti luksuz da firme iz turističkog sektora nestanu, propadnu ili uđu u dugotrajne stečajne postupke. Ne, odgovorna država koja zbraja pozitivne okolnosti nečijih gospodarskih aktivnosti, situaciju neće prepustiti sudbini već će intervenirati i spašavati.

Razumljivo, potpora države prema gospodarskim subjektima s ciljem njihovog stabiliziranja, očuvanja zaposlenosti i isplate plaća, imala bi i svoja ograničenja. Subvencije kroz godinu dana, naprimjer od Uskrsa 2020. do Uskrsa 2021., ne bi mogle iznositi više od 10 posto od onoga što je određena kompanija u 2019. uplatila u državni proračun. Uz to, bitan i logičan uvjet za dobivanje državne potpore je odricanje vlasnika od isplate dividende za 2019. godinu. Naši sugovornici smatraju kako je državi, uz sve već navedene razloge zašto potporama treba intervenirati u realan sektor, tako nešto iz puno razloga prihvatljivije nego da zaposlenici brojnih turističkih kompanija završe na zavodu za zapošljavanje. Tamo će, definitivno, pasti na teret države, stvorit će se nova masa nezaposlenih i frustriranih, do jučer zaposleni postat će socijalni problem, past će javna potrošnja i zavladati apatija. Nezaposleni će se osjećati izdanima i od poslodavaca i od države, lojalnost prema matičnoj kompaniji izgubit će na vrijednosti, njihov će eventualni povratak na radna mjesta iz psiholoških razloga znatno biti otežan, a uhodavanje u novi-stari posao stresno i usporeno. Generalno gledajući, radi se o sektorskoj krizi kojom nisu ugrožene samo jedna ili deset firmi već čitava turistička industrija. Ukoliko te firme privremeno ostanu bez prihoda, prirodna je obrambena reakcija da se u tom razdoblju riješavaju nepotrebnih radnika. Oni će pak završiti na zavodu za zapošljavanje i dobivati naknadu za nezaposlene iz iste one kase iz koje se sad spašavaju njihova radna mjesta - iz državnog proračuna. Dakle, trošak za državu je neizbježan u bilo kojem od dva scenarija, no efekti se značajno razlikuju. Odlukom da se pomogne turističkom sektoru čuvaju se radna mjesta i snaži potencijal brzog oporavka, dok se izostankom te odluke sektor praktički tjera u hibernaciju do narednog proljeća te na šaltere zavoda za zapošljavanje dovodi vojska nezaposlenih konobara, sobarica i kuhara.

Interes države trebao bi, dakle, biti da uz njenu intervenciju zbog izvanrednih okolnosti gospodarski subjekti zadrže stabilnost i zaposlenost te nadžive situaciju nakon koje trebaju biti spremni za restart. Hrvatska kao korona free zona, kao destinacija koja zbog Covida-19 nije pretrpjela reputacijsku štetu, a posebno Istra koja se prva i odlično oduprijela korona krizi, ima veliku šansu osnažiti svoj turizam pred konkurencijom koja je kontaminirana opsegom pandemije na svom području. Hrvatska je pokazala odgovornost i ozbiljnost i to u sektoru turizma može naplatiti, no samo uz pomoć države koja će malo intervenirati i uložiti da bi u relativno kratkom roku sve to vratila. Potencijalni problem za državnu intervenciju u privatni sektor kroz subvencije na plaće mogla bi biti zavist i nerazumijevanje. Krizom su zahvaćeni svi u realnom sektoru, od najmanjih obrtnika do srednjih poduzeća i velikih turističkih kompanija. Država pak nije toliko ugrožena, posebno plaće zaposlenika koji je na razne opslužuju i čiji doprinos njenom funkcioniranju, naravno, nije beznačajan. No njima su plaće, pa i smanjene, ipak osigurane. Logičnim se onda postavlja pitanje zašto se onda plaće ne bi osigurale i onima koji će, čim prođe kriza, opet puniti državni proračun. Tražit će se, po svemu sudeći, solidarnost. Vlada je prvu korona krizu prebrodila uz zajedništvo i, upravo, solidarnost. Plenković i Nacionalni stožer na tome su inzistirali i to se pokazalo učinkovito. Država pak može doći do sredstava za potpore za plaće, jedino prethodno mora propisati jasne, objektivne i primjenjive kriterije koji se moraju ispunjavati, a da ni po kojoj osnovi nisu diskriminirani. EU pak već ima Fond za oporavak europskog gospodarstva usmjeren na sektore i područja koja su najviše pogođena pandemijom koronavirusa. Fond predviđa iznos od 540 milijardi eura, od kojeg bi za dio trebalo osigurati pretpostavke da se potroši na subvencije plaća, održavanje pune zaposlenosti, financijsko stabiliziranje firmi i spremno dočekivanje restarta gospodarstva.

Povezane vijesti

• Plenković: HDZ je otvoren za partnerstva sa strankama Domoljubne koalicije ili izvan nje
• Plenković: Izgradit ćemo Istarski ipsilon, dovršiti bolnicu…
• Plenković: HDZ kreće u konkretne dogovore o stabilnoj vladi