U ljudskoj povijesti je bilo svega. Imali smo kameno doba, brončano doba, fašizam i doba mraka, ali nikad prije nismo imali doba luđaka. Čini se da danas živimo upravo u njihovo vrijeme. U doba malih, frustriranih luđaka s tipkovnicama. Jer kako, na primjer, drugačije objasniti neke od Facebook reakcija na jučerašnju vijest da je vijećnica u Skupštini Istarske županije, 57-godišnja Eliana Barbo iz Buja, preminula od koronavirusa?

U trenutku pisanja ovog teksta, a to je samo sat vremena nakon objave te vijesti, na Facebooku već imamo okruglo 10 ljudi kojima se vijest sviđa, od čega je njih dvoje poručilo da im je vijest jako smiješna. Jedan se komentator zapitao zašto smo tu vijest nazvali šokantnom, i onda sam ponudio šokantan odgovor: "To zato jer je bila u IDS-u, a oni su nedodirljivi ili…". Druga komentatorica pak piše (uz pravopisne ispravke): "Za mene je šokantno što je vama, cijenjeni pišče, šokantno to što je preminula bila u IDS-u i zamislite, umrla od Covida".

Nama ne ostaje drugo nego pitati se koje su to životne nedaće morale ošinuti te ljude da pišu takve stvari?

Drugi pokazatelj da je mase nešto okrenulo i da definitivno ne živimo u normalno doba odvija se u Facebook komentarima na tekstove Glasa Istre već duže vrijeme. To je fenomen anonimnih komentatora s lažnim profilima i izmišljenim imenima i prezimenima, koji na Facebooku Glasa Istre očigledno vode vrlo ozbiljnu političku kampanju. S tih profila već mjesecima i godinama dolaze oštre kritike vladajućih političara u Istri, što ne bi bilo problematično da iza komentara stoje pravi ljudi s pravim imenima i prezimenima. Ali ne stoje, redom je riječ o lažnim profilima iza kojih može stajati bilo tko, pa na primjer i grupa ljudi, primjerice neka od oporbenih političkih opcija.

Iako je bjelodano da je takav oblik političke borbe u najmanju ruku kukavan i nesportski, a moguće i protuzakonit jer se s lažnih profila iznose i vrlo ozbiljne optužbe, i to u pravilu bez ikakvih dokaza, dojam je da je i dio ostalih korisnika na njihovoj strani. Uz svu dužnu pažnju prema slobodnom odabiru svakog pojedinca da na društvenim mrežama podupire koga god hoće, teško se oteti dojmu da onaj tko podržava profil nazvan po liku iz crtića i misli da iza njega stoji osoba čestitih namjera - nije baš pretjerano mudar ni normalan. No u takvo vrijeme, eto, živimo. U doba luđaka.

Kada je u svojoj harvardskoj sobi prije skoro 20 godina smišljao kako preko interneta povezati studente i slike njihovih lica, Mark Zuckerberg vjerojatno nije zamišljao da će njegov proizvod jednog dana netko koristiti da bi se naslađivao smrti majci dvoje djece. No od tih prvih godina 21. stoljeća do danas, ljudska vrsta napravila je brojne milje naprijed, ali i jedan veliki korak unatrag. Korak prema dobu luđaka.

Do tog koraka dovele su društvene mreže koje su omogućile svakome da javno iznosi svoje mišljenje praktički bez ikakvih posljedica, bez obzira piše li istinu ili laž i bez obzira širi li svojim objavama nešto lijepo i pametno, ili barem neutralno, ili najobičniju mržnju. Potreba da se pronađe neki ispušni ventil, neka lutka za mlaćenje ili tambura za udaranje stara je vjerojatno kao i ljudski rod, ali nikad prije verbalno napadanje nije bilo tako dostupno kao danas. Upališ kompjuter, podigneš Facebook i pucaš, a samo zvijezde su granica. Nekad su na putu između mišljenja ili tvrdnje i njihove objave stajali urednici u medijima, a danas ne stoji nitko. Svatko može objavljivati što god želi, pa i tvrditi da je vijest o smrti 57-godišnje žene za Glas Istre šokantna samo zato jer je ta žena iz IDS-a. Jer da nije iz IDS-a, nego recimo iz SDP-a, proizlazi iz te monstruozne logike koja se tako olako prihvaća na društvenim mrežama, onda mi u Glasu Istre ne bismo bili šokirani, niti bismo, valjda, to uopće objavili.

U psihologiji postoji koncept iluzije o moralnoj superiornosti. Otprilike, a taj koncept potvrdila su istraživanja, većina ljudi čvrsto je uvjerena da su pravedni, čestiti i moralni, dok drugima te vrijednosti uglavnom ne pridaju. Kako se navodi u istraživanju Sveučilišta u Londonu, takva linija razmišljanja dovodi do iracionalnosti u moralnom rasuđivanju i percepciji.

Upravo ta iluzija, "ja sam dobar a sve su oko mene pokvarenjaci", vjerojatno rukovodi i sve te silne Facebook moraliste i poštenjačine koji čak i u vijesti o smrti neke osobe vide politiku, IDS, neprijatelje i nečista posla. Normalni ljudi se povlače jer ne žele sudjelovati u takvom cirkusu pa rubrika komentara, kako u slučaju Glasa Istre tako i svih ostalih, ostaje poligon za verbalno nadigravanje krcato neprovjerenih tvrdnji, svjesnih i nesvjesnih laži, izmišljenih profila i iluzija o moralnoj superiornosti.

Mediji pritom imaju opciju dopustiti taj kaos i time mu dati certifikat vjerodostojnosti, ili ga prekinuti blokiranjem pojedinih profila ili cijelih rasprava. Nažalost, čini se da su trenutačno samo zabrane opcija, jer nadu da će prevladati razum gaje valjda još samo teško popravljivi optimisti.

Daj čovjeku vlast, u ovom slučaju nad javnim prostorom za tvrdnje i komentare, i vidjet ćeš kakav je. Ako nekog zanima kakvi su neki ljudi doista, samo neka pročita što pišu po Facebooku.

Tako je to u doba luđaka.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast