Andrej Plenković / Tihana Tomičić (Snimili Robert Anić Pixsell / Davor Kovačević Novi list)
Vidjet ćemo, sačekajte, sve ćemo rasvijetliti, ponavljao je jučer premijer Andrej Plenković od kojeg se već danima intenzivno očekuje da presječe plinski gordijski čvor i donese odluku o tome tko je odgovoran za to što je HEP skupo plaćeni plin kao višak prodavao po bagatelnoj cijeni od 1 centa, te time oštetio svoj proračun za desetak milijuna eura mjesečno.
Neki mediji objavljuju kako sve već istražuje i DORH, a premijer je zasad samo poručio kako Vlada trenutno još nema sliku o tome tko je kupovao viškove domaćeg plina koji je HEP otkupio od Ine, po kojim cijenama i koji su pritom gubici HEP-a, nego će te i druge podatke iznijeti tek nakon temeljite analize. Premijer, kako i obično često čini, zasad kupuje još vrijeme dok ne bude siguran koga žrtvovati, a ulozi su visoki. Jer, s jedne strane je dugogodišnji direktor HEP-a Frane Barbarić, koji vuče aferu s bespravnom gradnjom svoje kuće na Hvaru, ali je i stranački dobro utemeljen kadar u HDZ-u, dok je s druge strane ni manje ni više nego jedan ministar, i to onaj kojeg je Plenković pošto-poto htio u Vladi, koji je njegov osobni izbor i koji je tek krenuo u ozbiljan posao u svom resoru gospodarstva, Davor Filipović.
Cijela afera zvuči dosta komplicirano za one koji možda sve površno prate, no kad se stvari razgrnu i pojednostave, nije tako teško doći do logičnih zaključaka ili predikcija. Prvo, jedna od osnovnih postavki djelovanja premijera Plenkovića u ovih sedam godina mandata, a to doista nije malo, jest činjenica da on možda odluke ne donosi preko koljena, ali isto tako i da je spreman odreći se svakoga u sustavu tko se ogriješi o zakon ili unutarnja pravila igre. Zašto je iz Vlade već otišlo na desetke ministara u tih sedam godina? Jer će se Plenković odreći svakoga koga se mora odreći. I to je ispravan rezon. Ako se netko zaigrao sa zakonom ili završio u megaaferi, a ovo jest jedna od većih afera u zadnje vrijeme, on će ga poslati kući (ili u Remetinec, kako kad). Rezon mu je da opstane Vlada, politika Vlade, i on kao premijer i nositelj te politike - bez svih ostalih se može.
Međutim, teško je vjerovati da bi se premijer sada u izbornoj godini odrekao ministra gospodarstva kojeg je sam doveo relativno nedavno. Uostalom, nije Filipović taj koji je prodavao plin, nego je to HEP. Premijer pritom upozorava da treba gledati širu sliku, da je HEP podnio teret u ovoj krizi, no također je činjenica i da će država obeštetiti HEP za gubitke koje su imali tijekom krize zbog politike Vlade da štiti cijenu struje za građane i gospodarstvo, te da će ga dokapitalizirati, pa tu nekih rezidua Vlade prema vlastitoj energetskoj kompaniji neće biti.
Pritom, prva uredba koja je bila donesena oko kupovine plina za HEP uoči protekle zime bila je u tom trenutku apsolutno utemeljena. Među prvima u EU-u, Vlada se odlučila zaštititi građane od poskupljenja, a i od redukcija. Stoga je nabavljeno onoliko plina koliko se pretpostavilo da će trebati, i to po cijeni koja je tada bila realna.
No, bit priče je ono što se naknadno dogodilo, odnosno činjenica da je ostalo viškova plina na proljeće i da je netko taj plin odlučio prodavati dalje po jedan cent »na domaćem i/ili inozemnom tržištu, osim ukoliko se ne naloži drukčije«. Ne skladištiti, ne utržiti ekonomskom logikom dobrog gospodara, nego bagatelno rasprodati. Sada kad premijer zaključuje da sve do proteklog petka ni sam o tome svemu ništa nije znao, postavlja se pitanje koji je razlog da o takvoj praksi nitko nije obavijesio Vladu. A moguća su samo dva odgovora - netko nije htio poslati informaciju o tome, ili je pak netko samo pokazao svoju nesposobnost da se nosi s ekonomski opravdanim upravljanjem tim rezervama plina. Ne znaš što je gore.
Upravo zato, teško je da nakon ove afere ne bude smjena ili odlazaka sa scene nekog od aktera. Ne neki način, javnost kao da od premijera ovog puta očekuje da oštro prereže, umjesto da se odluči na neko kompromisno »osudi pojavu, spasi HDZ-ovca« rješenje.
Jer samo na taj način može vratiti povjerenje u to da u sustavu ne caruju neznanje i nekompetencija.