PIŠE PATRICIJA SOFTIĆ
Ciljana sabotaža ili jednostavno obijest?
"Mnoge danas krupne nezaobilazne povijesne teme i lažne teze s kojima se na ovaj ili onaj način stalno srećemo, njihova nedorečenost, lažna ili proizvoljna povijesna tumačenja, razne interpretacije, imaju i mogu imati nesagledive posljedice i učinke, naročito na mlade generacije koje nisu živjele u vremenima o kojima je riječ, i o njima osobno, iskustveno, ništa ne znaju, odnosno, znaju samo ono što uče u školama…"
Upravo ovim riječima obraća se autor Ivan Mišković čitatelju u uvodu svoje knjige koja je sinoć premijerno predstavljena u Premanturi. I ima Mišković pravo. Ono što se događa s interpretacijom povijesnih događaja i činjenica u Hrvatskoj posljednjih gotovo 30 godina doslovno je prestrašno. Treba li uopće naglašavati čime rezultira škrto ili nikakvo spominjanje antifašističke borbe na ovim prostorima u lekcijama o Drugom svjetskom ratu, u godinama kada je Thompson treštao iz svakog juke-boxa u 98 posto kafića u bilo kojem gradu, a na fakultete i sveučilišta diljem Hrvatske dolaze mladi čije domove krase slike poglavnika Ante Pavelića i neke neobične šahovnice na zidovima?
Odjednom su u naše društvo stigli neki neobično energični ljudi koji su nas pokušavali uvjeriti da mi nemamo pojma kako smo živjeli prije 40, 50 godina, da smo mi to samo umislili, da preuveličavamo, da nostalgično veličamo diktaturu, totalitarizam, "crveno zlo"…. Mi smo se pomirljivo smješkali i govorili im da pročitaju neke knjige, da se o svemu može argumentirano raspravljati samo na temelju povijesnih činjenica. I mora se raspravljati, i mora se istraživati, i mora se učiti, jer samo tako rastemo i napredujemo. I koliko god mi pesimistični bili, istina kao i voda, uvijek nađe put da izbije na svjetlost dana.
General Mišković imao je potrebu ostaviti svoje vlastito, bogato svjedočanstvo o jednom važnom periodu naroda na ovim našim prostorima. To je znanje kojem se moramo radovati i koje bi se svatko trebao potruditi prikupiti dok su nam još živi ti zadnji preostali sudionici velikih povijesnih zbivanja. Da bismo onda mogli sjesti i razgovarati o tome. Pa ipak, netko si je svojski dao truda da ukloni plakate koji su najavljivali jučerašnje predstavljanje Miškovićeve knjige u Premanturi, njih čak 17 od 20, koliko ih je bilo postavljeno na potezu od Pule do Premanture. Možda je nekoga uvrijedila sama riječ general na plakatu. Moguće, zbog asocijacija s Antom Gotovinom.
No, činjenica je da su i Mišković i Gotovina generali. Činjenica je da se ratovi dogodili. Čak njih tri u samo stotinu godina na ovim našim predivnim prostorima. Države su se stvarale i rasturale. Problemi su zaostali i gomilaju se. No, ima i onih koji se odupiru "problemu". U Istri, primjerice, pripadnici antifašističkih udruga i udruga proizašlih iz domovinskog rata zajedno polažu vijence na spomenike palim borcima i obilježavaju važne datume, jer svi su ti datumi i svi su ti pali borci u različitim desetljećima dali svoj obol u stvaranju sadašnje samostalne Republike Hrvatske.
Bilo bi ugodnije pomisliti i vjerovati da su u noćni pohod na crveno-bijelo-plave plakate, na "Generala iz Premanture", nasrnuli samo neki razuzdani mladići pod utjecajem maligana. No, tada bi i drugi plakati na tim mjestima bili pokidani. U ovom slučaju taj netko morao je imati prijevoz i biti dobro informiran i organiziran, jer tko bi inače bio toliko lud da noću obilazi cijelu općinu Medulin i grad Pulu u potrazi za mrskim mu plakatima? I što je netko takav još u stanju mrziti i učiniti?
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
