Šest-sedam oblaka i osamnaest kapljica kiša dovoljne su da se na pulskim ulicama stvori dojam da živimo u gradu veličine New Yorka, s barem osam milijuna stanovnika i dvostruko većim brojem vozila. Naravno, sve je daleko gore kada naraste i broj oblaka i kapljica, pa se niotkuda stvaraju kolone k'o da se čeka raščišćavanje gužve na autocesti, a ne na jednome od pulskih kružnih tokova. A upravo na njima se testira (ne)znanje vozača.

Kad su kružni tokovi po Puli počeli nicati kao gljive poslije kiše neki vozači nisu znali tko gdje ima prednost, tko se kamo prestrojava, tko kome 'siječe' put, a poneki nisu znali ni kreću li se u pravome smjeru. Posebice je to izraženo u velikom rotoru u koji su, odmah po njegovom otvorenju, neki vozački genijalci ušli i samo besciljno kružili.

Možda je ipak stvar u nečemu drugome, a to se zove vozačka dozvola. Oblačno vrijeme i kiša samo su jedna u nizu isprika za nevješto, loše, a na trenutke i suludo ponašanje za volanom. Daleko od toga da su lekcije iz prometne kulture redom prespavali svi - od pješaka, preko biciklista do motociklista, vozači automobila ipak su posebni učenici. Jer, iako se brojevi do 100 uče u drugom razredu osnovne škole, mnogi od njih, čini se, još uvijek nisu naučili kojom brzinom se vozi kroz gradska naselja.

Dok s jedne strane apeliramo na prebrzu vožnju, za stvarne gradske gužve, čiji je tek početak ako je suditi po datumu, a očito i vremenskoj prognozi, pravi krivci su oni koji se vuku brzim 20 na sat. Takvi ne samo da stvaraju gužve i zastoje, nego i kolaps, a da nervozu i dragocjeni gubitak vremena, koji nam je svima bitan, posebno u jutarnjim satima, da i ne spominjem.

Unatoč dobroj povezanosti javnog gradskog prijevoza koji bi bio još pouzdaniji uz manje vozila s brzinom 20 na sat, svi radije sami sjedaju za volan, ma koliko živaca, vremena i goriva izgubili. Jer, većina vozača je gotovanski naviknuta parkirati se uz liftove i ulaze, pa će učiniti sve samo da pješače što manje. Kad bi samo mogli, neki bi vozači dovezli i parkirali svoj automobil ako treba i pod stol u restoranu. Pa kad se lijepo najedu i napiju, da se samo otkotrljaju sa stolca za volan.

Kad u ljetnim mjesecima koji su pred nama nahrupi i brdo turista, bilo bi sjajno da postoje rješenja za manje vozila u gradu. No, takva rješenja nisu na vidiku, jer grad koji ima 52 tisuće stanovnika i 39 tisuća vozila, kao što to ima Pula, teško može 'ugurati' u svoje gabarite neko dugoročno i konstruktivno rješenje, zadovoljavajuće za sve stanovnike ovoga grada, ali i njegove goste.

Čini se kao da smo prostorno zapeli tu gdje jesmo. Baš kao u kolonama koje stvaraju genijalci koji su zaboravili gdje je papučica gasa, ali i čemu služe žmigavci. Nekad imaju problem i razlikovati boje na semaforu.

Kako god bilo, pulske ulice u jednom naizgled bezazlenom kišnom danu počinju djelovati prijeteće, ali kaos je teže prihvatiti kada nastaje iz sasvim banalnog razloga. Dakle, nekim vozačima preostaje samo da ponove 'drugorazredno' gradivo i stisnu gas s 20 barem na trideset na sat, pa nek' se praši.

Povezane vijesti

• Da ne živimo na moru, tko zna kada bismo si mogli priuštiti ljetovanje
• 'Ko to tamo peva?
• Jedna od njih, žena s roza vrpcom