Događaj koji smo s nestrpljenjem očekivali mjesecima, doživjeli smo jučer; napokon su se lice u lice susreli predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković. Najprije su pomalo u nelagodi gledali svaki na svoju stranu, a onda je krenuo famozni Milanovićev humor, pa se i krenulo u razgovore.

Nakon susreta, na kojem je predsjednik premijeru povjerio mandat za sastav nove vlade, na Pantovčaku se komentiralo kako je Plenković ipak zakasnio svojih par minuta, pa je krenula šala da je Milanovićev limit bila maksimalno akademska četvrt.

A s druge strane komentiralo se nakon posjeta Pantovčaku kako je predsjednik države na sastanku bio kiseo, a i što će drugo, kažu, kad je u ove izbore bio krenuo na sve ili ništa, i nakon dubokih, teških i agresivnih sukoba s Vladom, ipak nije izašao iz tog sukoba kao pobjednik.

Istina, najprije ga je u naletu spriječio Ustavni sud, a onda i građani svojim glasovima jer je HDZ relativni pobjednik izbora, a SDP nije uspio bitno premašiti rezultat iz 2020. godine kad je također ostao u oporbi.

Tako Andreju Plenkoviću jučer nije preostalo drugo nego da vidno likuje, samozadovoljno se pogleda u ogledalo na Pantovčaku, popravi kravatu i ode dalje u sastavljanje svog trećeg kabineta.

Jednako kao što ni Zoranu Milanoviću nije preostalo drugo nego da se uslika sa svojim najljućim protivnikom, oglasi se samo putem priopćenja i, faktički, prizna poraz u ovoj bitki svih bitaka koju je vodio s Plenkovićem zadnjih mjeseci.

Naravno, politika je izrazito dinamična djelatnost, pa nam ove godine još slijede europski izbori već u lipnju, a na kraju godine i predsjednički izbori. Stoga će tema tvrde kohabitacije njih dvojice ostati aktualna još najmanje šest mjeseci, do novih predsjedničkih izbora.

S obzirom na to da su Milanovićevu vjeru o tome da imaju kratko pamćenje, birači već nekoliko puta itekako dokazali, nije uopće isključeno da on neće ponovo pobijediti na izborima za šefa države, a tada će se njihova hard core kohabitacija nastaviti, pa ćemo po starom pratiti njihove sukobe i netrpeljivost koja zacijelo nije prošla ni nakon ovih izbora, štoviše.

Osim ako, opet, ne dođe do još jednog obrata pa Plenković doista ne ode na mjesto šefa Europske komisije. List koji prati EU zbivanja, Politico, već više puta zaredom piše o toj mogućnosti, i to zato što aktualna spitzenkandidatkinja Europske pučke stranke, dosadašnja predsjednica Komisije Ursula von der Leyen ima bar dva velika problema - aferu vezanu uz cjepivo Pfizera pri čemu se tvrdi da im je izravno pogodovala, a onda posljedično tome i snažnu oporbu unutar svoje stranke u liku Manfreda Webera kojemu je glavni cilj da nju izbaci iz igre, a ako pritom ispliva i neko treće ime, iskoristit će i to da je makne s ove pozicije.

Ako to treće ime bude Plenkovićevo, i to će biti itekako zanimljivo za hrvatsku javnost. A vjerojatno i za Milanovića na Pantovčaku jer tada bi ispalo da je cijelo vrijeme bio u pravu da Plenković samo želi u Bruxelles, a i riješio bi ga se na unutarpolitičkoj sceni.

No, hoće li se Milanoviću ostvariti to što mu se snilo, tek ćemo vidjeti. Andrej Plenković ne krije zadovoljstvo što je u prilici predložiti sastav svoje treće vlade zaredom i nije baš izvjesno da od toga želi dignuti ruke i otići k Europskoj komisiji. Realno, on je jedini kojem je pošlo za rukom formirati treći kabinet u nizu, i to na način da se otpočetka zna da je u toj vladi jedino on pravi šef.

Iz svih krivina na kraju je izlazio dosta spretno, i iz afera koje su pratile njegove ministre, i iz političkih kriza, od Agrokora preko Ine ili plina za cent, do zadnjih situacija oko lex AP i DORH-a. Autoritet je osnažio još 2017. godine, kad je tajnici Vlade na javnoj sjednici naložio da razriješi ministre iz redova Mosta, a da itekako ima talent za kadrovske križaljke pokazao je, primjerice, i nedavno kad je oslabljenog i kompromitiranog Marija Banožića u resoru obrane pametno zamijenio Ivanom Anušićem, koji mu je slovio za konkurenta, a sada mu je - potpredsjednik.

Ni DP-ovci se ne moraju nadati da će moći puno politike provoditi po svom. Plenković ima velik radni kapacitet i dovoljno koncentracije da prati sve procese u svom okruženju i u svim resorima. Uostalom, to im je jučer jasno i poručio kad je rekao da njegove vlade funkcioniraju kao tim, i da moraju biti svjesni kako se u njegovom timu radi.

Oni koji su ga skloni podcjenjivati, već su se nekoliko puta opekli.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast