Istra koju politički vodi IDS svim strankama u Hrvatskoj na čelu s HDZ-om neosvojiva je tvrđava. Nekakva varijacija Fort Alama u kojem je vojska IDS-ovaca od protivničke malobrojnija, ali i žilavija. Mnogi su u takvoj Istri i na toj Istri slomili zube. Krezub je odavde otišao i Zoran Milanović koji je pokušao rušiti IDS s bivšim IDS-ovcem Damirom Kajinom. Nije uspio, a izdaju svojih Kajin je skupo platio - gotovo pa doslovno nestao je iz ozbiljne politike.
Dosad je, dakle, bilo jasno kao dan da nikakve nacionalne opcije ne mogu ozbiljnije ugroziti istarski regionalizam utjelovljen u IDS-u i njegovoj politici, prepoznatoj kod većine ovdašnjih birača kao o opciji koja zadovoljava njihove preferencije. Takav je raspored snaga od početka 90-ih i teško da će se uskoro mijenjati, što naravno ne znači da jedno provjetravanje ne bi svima dobro došlo. No o tome se ne dogovara salonski nego to ovisi o biračima i procjeni tko bolje zastupa njihove interese. Za Istrijane nema sumnje da je to IDS, naravno ne za sve, ali za većinu dovoljnu kako bi ta stranka držala vlast gotovo svugdje na Poluotoku, to da. I sad, usred europarlamentarne kampanje, u Istru s dominantnim IDS-om pozicioniranim na svim važnijim funkcijama, dolazi visoka delegacija iz službenog Zagreba.
Nikad dosad nijedan dolazak nekog hrvatskog premijera nije izazvao ovako negativnu reakciju IDS-a kao što je to bilo jučer za posjeta Andreja Plenkovića. Sve je krenulo od toga da njegov protokol na obilazak gradilišta Ipsilona nije pozvao istarskog župana Valtera Flegu ni predsjednika IDS-a i gradonačelnika Pule Borisa Miletića. Upravo zbog tog razloga kao dobrodošlicu premijeru u ranim jutarnjim satima Flego i Miletić održali su konferenciju i zapucali prema Plenkoviću. Nadjačavali su se kritikama zamjerajući mu što ih nije pozvao ni na Ipsilon ni na otvaranje ACI marine u Rovinju. Za Flegin populizam to je nepoštivanje Istre i dovoljan razlog da se zaključi kako je ova državna vlast prepuna arogancije prema Istri koju se smatra nižerazrednom spram ostatka Hrvatske. Plenković im je uzvratio direktno: brojkama o investicijama u Istri, i to izgleda prilično impresivno.
E sad, možda se u IDS-u boje HDZ-ovih Danajaca i kad im darove nose, no to je stvar njihove percepcije. Nema se, naime, dojam da je Istra zanemarena ili kažnjena jer IDS njome vlada. OK, Flegi je bilo mjesto na Ipsilonu, ali što se, čovječe, guraš tamo gdje te netko nije pozvao i nisi dobrodošao pa koliko god bio u pravu. Uvrijeđena cura koja nije dobila poziv za ples, a stalo joj je do svog integriteta, zbog toga neće plakati – unatoč tome što je tamo morala biti. Neće iskazivati ljutnju i bijes, jer se takve slabosti naprosto ne pokazuju.
Miletiću pak mjesto nije bilo ni na Ipsilonu ni u Rovinju. Njegova funkcija predsjednika IDS-a i gradonačelnika Pule ne pokriva pozivnicu za dolazak na gradilište buduće autoceste. Uostalom, na otvaranju ACI marine u Rovinju bio je tamošnji IDS-ov gradonačelnik Marko Paliaga koji je održao govor neposredno prije premijera Plenkovića pa je forma time zadovoljena. Vodeći IDS-ovci su, budimo realni, ovakvu situaciju s pozivnicama za bal na koji nisu pozvani jedva dočekali. U poluprazno oružje kojim napadaju HDZ i Vladu ovi su im naivno stavili nešto municije koja se sada brzo ispucala. I zato nema tu ni 100 posto pravih ni 100 posto krivih, tek malo sirovih strasti IDS-a i HDZ-a.
Veći je problem u tome što Flego i Miletić gube pravi kontakt sa službenim Zagrebom koji nije i ne smije biti neprijatelj, već partner Istrijana i svih koji žive u ovoj regiji. Glas razuma govori da sa Zagrebom i bilo kojom vlasti na državnoj razini uvijek treba komunicirati i stalno tražiti rješenja za krizne situacije. Umijeće ratovanja kaže da s prijateljem moraš biti blizu, a s neprijateljem još bliže. IDS, međutim, svojom trenutnom politikom Istru neprestano distancira od centara moći koji joj možda nisu toliko naklonjeni, ali je činjenica da se u njima donose ključne odluke. I zato takvo udaljavanje za Istru ne može biti dobro.