Buđavi stanovi, puni vlage, s rupama u parketu usred dnevnog boravka. S prastarim namještajem, ponekad bez tople vode, često bez grijanja i perilice za rublje. Ako je i imate niste na dobitku. Tada vam gazde zaviruju na balkone. Vide li da prečesto sušite rublje, suočit ćete se s optužbama da u fušu zarađujete na njihovoj perilici, perući usred Pule robu za migrante?!

U osam godina promijeniti sedam stanova. Seliti se s djecom uvijek iznova, mijenjati vrtiće i škole kako obilazite kvartove. Ne spavati noću jer je 1. lipnja pred vratima, a ne znate gdje ćete sutra. Jer novi stan ne možete naći ili si ga ne možete priuštiti. Sve su to problemi s kojima se suočavaju Puljani, u svom gradu, koji se svake godine sve više okreće turističkom iznajmljivanju.

"Stan je imao krevet u dnevnom boravku, prozori se nisu dali zatvoriti, kuhinja je škripala, bojler kapao i nismo imali nikakav izvor topline. Žena nas je tražila 3.500 kuna plus polog iste visine i unaprijed režije. Samo dan nakon useljenje, pokucala nam je na vrata s kupcem za isti stan, a nakon 15 dana došla reći da povisuje stanarinu za 500 kuna, mada je u ugovoru bilo navedeno drugačije." "Hvala Bogu nismo više podstanari jer smo bili maltretirani od stanodavke koja u stan nije htjela uložiti niti kunu, nije se htjela pojaviti kada je trebalo potpisati privolu da se iz pričuve popravi cijev ispod kade. Uz uredno plaćene režije, konstantno je donosila račune iz drugih stanova, dolazila nam na posao, ali na spomen prijave boravišta ili ugovora nestajala". Ovo su samo neka od gorkih iskustava podstanara.

Ono što je u cijeloj priči najgore je što su oni još i sretni - jer imaju kakav takav krov nad glavom. Životni problemi intenziviraju se kada na tržištu, kakvo je trenutno, nastane manjak stanova za dugoročno iznajmljivanje, a cijene postojećih odlete u nebo. Kao i uvijek, svaka medalja ima dvije strane. Svoje privatnu vlasništvo stanodavci imaju pravo iznajmiti kome hoće, za koliko para hoće i na koliko hoće. Stoga, nakon što ljeti zarade dovoljno eura, potpuno legitimno prazan stan prepuste podstanarima da im popune rupu i plaćaju račune do nove sezone.

Sa sličnom situacijom suočava se cijeli Mediteran, no upravo je nevjerojatno da se u Hrvatskoj još od '90-tih nitko nije sjetio regulirati ovu problematiku. Nitko nije osjetio potrebu, kao što se to vani čini, uvesti kategorizaciju soba i stanova za najam. Nitko se nije sjetio da bi podstanare trebalo zaštititi, a ne da ih se, na prvu pojavu sunca i turističkih lastavica, izbacuje iz stana kao bezvrijedno smeće.

U koštac s ovim problemom uhvatio se nedavno Madrid čije su vlasti odlučile da u kratkoročni najam ne može ući niti jedan stambeni objekt koji nema zasebni ulaz, želeći na ovaj način zaštiti vlastite građane. Hoće li se jednog dana tako nešto dogoditi u Puli? Sve smo, očito, podredili turizmu, zanemarujući pritom nas same, zaboravljajući da će naša djeca jednoga dana morati otići iz našega stana, ali izgleda i iz svoga grada, samo zato što neće imati gdje živjeti. Nažalost, ukoliko se netko ovim problemom ubrzo ne počne sustavno baviti, Pula će se ljeti pretvarati u turističku spavaonicu, a zimi ostajati prazna.

Tko će prvi shvatiti da stanovanje nije luksuz, već osnovno ljudsko pravo te brojnim podstanarskim obiteljima donijeti olakšanje?

Povezane vijesti

• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961
• Čaše dolje!