PIŠE NENAD MARJANOVIĆ
ORDINACIJA DR FRICA: Druže Tito, niti kune nemo
Zamislite koja drskost, ukrasti nešto Škotu vjerujući da će to ostati nezapaženo. Majstor je među naše prepoznatljive kockice ugurao Škotsku, kunu i pobijedio. Komisija ga je izabrala kao najboljeg, lucidni kakvi jesmo tek smo nakon što je prijedlog prošao sve filtere, shvatili da je u pitanju "čuna", a ne kuna. Masa se odmah uhvatila za glavu, oni desno orijentirani popizdili su što je propao projekt "eurokune", platežnog sredstva koji je bio zaštitni znak NDH
Nenad Marjanović Dr. Fric
Moram odmah na početku pohvaliti svoje kolege iz Barufice četvrtkom, nadam se da će "Uhljebo", njihov prijedlog za hrvatsku kovanicu, biti prihvaćen na natječaju na kojoj je konačno propala ideja kune. "Uhljebo" je likom i djelom zaslužio da ga nosimo u zadnjem džepu, da njime plaćamo odvoz smeća, sanaciju kanalizacije, troškove pumpanja fonje, razvrstavanje otpada te posrnule medije. Posebno će biti gušt plaćati "Uhljebom" članarine za članstvo u jednoj beskorisnoj stranci koja je uhljebila 90 posto svog članstva, računajući i Uhljeba i to nekoliko puta u dužim vremenskim razdobljima.
Bahatluk designera
Ideja satiričnog priloga Glasa Istre da se kuna nazove po nekim političkim akterima raspametila me, ali pomisao da bi se kuna mogla nazvati po uhljebu jednostavno je genijalna. Tesla, glagoljica, šahovnica i uhljeb. "Uhljebo" je sinonim za sve kroz što prolazimo, beskrajni cinizam, licemjerje i bahatluk.
No, pustimo sada "Uhljeba" i vratimo se neslavnoj akciji s kunom. U zemlji u kojoj se afere otvaraju poput babuški, jedna sustiže drugu, u nizu kojem nema kraja, u takvom sistemu novac postaje afera i prije nego što je postao platežno sredstvo. Zamislite sustav koji istura lika s velikim nosom čija je surla od cuge izrezbarena k'o županijska vinska karta, lika koji je zadužen da opravda svaku aferu kao napad na državu.
Designer kovanice od jednog eura postao je glavna tema u državi, čovjek je maznuo kunu prije nego što se pojavila u opticaju. Škotski fotograf Iain Leach bavi se fotografiranjem životinja, a njegova fotka kune inspirirala je našeg dizajnera do te mjere da je jednostavno morao "oderati" Škota.
Zamislite koja drskost, ukrasti nešto Škotu vjerujući da će to ostati nezapaženo. Majstor je među naše prepoznatljive kockice ugurao Škotsku, kunu i pobijedio. Komisija ga je izabrala kao najboljeg, lucidni kakvi jesmo tek smo nakon što je prijedlog prošao sve filtere, shvatili da je u pitanju "čuna", a ne kuna. Masa se odmah uhvatila za glavu, oni desno orijentirani popizdili su što je propao projekt "eurokune", platežnog sredstva koji je bio zaštitni znak NDH, dok su jugonostalgičari zapjevali "Druže Tito, niti kune nemo", zadovoljni zbog još jednog fijaska aktualnog režima.
Bez bodova i traktora
U lokalnim okvirima dosta se priča o ekologiji, o pametnom i zelenom promišljanju razvoja. Kažu iz Možemo da industrija zagađuje okoliš??? A koja crna industrija u Hrvatskoj može bilo što zagaditi, koja to industrija, ljudi moji? Što to proizvodimo osim skečeva, satire i svekolike sprdnje? Aferić na aferić, rekli bi Bosanci, za svekoliki politički teferić.
Ljepota je prolazna, rekao je jedan moj frend i okrenuo se za curom u minjaku. Istina, ali nekima to ne ide u glavu i ne osvrću se. Ne okreći se sine, naići će opet nešto i gledaj ravno ispred sebe.
Istra 1961 je protiv Dinama pokazala zube, no džaba kada svemoćni Dinamo ima takve stomatologe da i najbolje zube mogu pretvoriti u dentijeru. Igrali su naši vrlo hrabro, no kako stvari stoje, nisu ostali samo bez bodova, neki dan su ostali bez traktora i kosilice. Za traktor nema problema, kopat će naši na ruke, a možda im posude iz Općine Fažana, oni imaju traktora još iz doba Jugoslavije i Titovih dana. Kosilica na Drosini ima dosta, počevši od Blagojevića pa do Caseresa, domaćeg dečka iz Argentine koji se nekada prezivao Časereš i koji je stvarno mnoge iznenadio oštrinom.
Puno se toga događalo prošlog tjedna. Pamtit ćemo Istru po čvrstom otporu Dinamu, ali vijest tjedna, možda godine je ta da Boris Miletić više nije član IDS-a. Miletić je prošao sve kategorije IDS-a, može se reći da je "domaće dite", pa je zato njegov iznenadan raskid ugovora s ekipom iz Splitske za mnoge bio najveće iznenađenje ovog prijelaznog roka. Teško je povjerovati da će Miletić okačiti člansku iskaznicu o klin, no ne treba ni vjerovati da će prijeći iz Betlehema u Tottenham samo tako.
Bit će zanimljivo promatrati tekući prijelazni rok, tko će sada gdje, tko će se preseliti na klupu, a tko će negdje na posudbu. Mnogi će neki bivši Miletićevi suigrači otići u neki manji klub gdje će poput "Uhljeba" pokazati da su ubojiti napadači. Da pucaju iz svih pozicija i da ih nije briga za ono što je bilo i da ih zanima samo napad. Napad je najbolja obrana, znaju to iskusni igrači koji haraju godinama i koji su iznikli iz škola u Kumrovcu, Fažani… Jaka je to škola s bogatom tradicijom, oni su navikli na brojne i prljave prijelazne rokove i njima nije strano mijenjanje klupskih boja.
Milanović na čekanju
Koliko je samo njih prešlo iz jednog tabora u drugi, koliko je njih samo igralo na svim pozicijama, a danas druge prozivaju za izdaju. To je jednostavno takvo natjecanje, nema tu mjesta emocijama, to je posao iza kojeg ostaju rezultati, pozitivne pamtimo, a negativne pripisujemo nekom drugom.
Bit će sigurno puno taktičkog nadmudrivanja i za vjerovati je da će se nakon ovog događaja dogoditi i neka transfer bomba, neki prijelaz koji će promijeniti odnos snaga na terenu. Oduvijek se govorilo da je Istra dosta zahtjevan teren i da se malo tko naigrao u Istri. Poznato je da je naš teren, s traktorom ili bez njega, s kosilicom ili bez nje, vrlo težak za igru i da u Istri nikome nije niti će biti lako.
Kažu da Andrej Plenković i njegova supruga Ana čekaju bebu, 'ko zna šta Milanović čeka, to je ipak pitanje svih pitanja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
