Kompromisa u određenim situacijama nema, jer je srozavanje kriterija jednosmjerna ulica koja vodi u ambis bespovratnosti. Novinarstvo je četvrta, neformalna, grana vlasti, uz ustavom definiranu zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Mediji su korektiv vladajućima na svim razinama te, uz to, informator javnosti. Stav je ove redakcije Glasa Istre i našeg vlasnika da istina ima prioritet pred interesima te da javnost ima pravo znati

MC Stojan, Jala brat, Mimi Mercedez, Rasta, Senidah i Buba Corelli. Naravno, za poštenog čitatelja novina ili portala, dnevnog konzumenta medijskog sadržaja, ovi su živopisni nadimci potpuna nepoznanica. Iza njih se u naravi kriju, službeno gledajući, glazbenici. Oni su predstavnici cajka-trapa, modernog hip hopa s elementima folklora i turbo folka. To dno dna muzike koju prakticiraju ovi poluopskurni likovi živi je dokaz kako muzika kao prvorangirana umjetnost može biti, u njihovom slučaju, krajnje obeščašćen. No, već kad je na sceni Pogorelić glazba postaje plemenita, kad se preslušava Wagner moćna, a kad zapjeva Oliver Dragojević emotivna.

MC Stojan, Jala Brat, Mimi Mercedez, Rasta, Buba Corelli i Senidah rekorderi su po broju pregleda na Youtubeu. Vjerovali ili ne, Buba Corelli i Jala Brat pregledani su po milijardu i 300 milijuna puta! Svaki je od toga zaradio po 250 tisuća eura. Njihovi spotovi fetišiziraju umjetne sise, falše, zlatne lance oko vrata i katastrofalnu brandiranu odjeću. Pjesme su im o provodima i skupim automobilima, za čime hrvatski tinejdžeri luduju, a svirke ovih likova izgledom i imidžem bez ikakvog stila ili barem prihvatljivog ukusa pune dvorane. 

Ekipa s Rujanfesta 

"Mi smo idoli vaše djece" vrišti ovotjedni naslov s jedne od najčitanijih hrvatskih novina koje ih predstavljaju velikim slikama. Oprema teksta je stravična: "Nova garda osvaja regiju". Kao, ovi likovi izašli iz glazbenog podzemlja postaju mainstream i zaslužuju duboki naklon, dok se estradne zvijezde bore za njihovu naklonost kako bi zajedno snimili duete. Hvala dragom Bogu, rekao bi pravi cinik, Buba Corelli, Jala Brat, Rasta, MC Stojan, Senidah i Mimi Mercedez konačno dolaze u Hrvatsku. Naša mladež za njima navodno luduje pa eto joj na Rujanfestu prilike za zabavu po najnižim standardima.

Mediji sami biraju svoj put i uređivačku politiku. Kolege koje su ovo objavile na naslovnici rade najprodavaniju hrvatsku novinu, i na tome im treba čestitati. Ako je broj prodanih primjeraka glavni kriterij uspješnosti neke novine, prvo im je mjesto već godinama zagarantirano. Oni su, i ovakvim tekstovima, pronašli svoju tržišnu nišu. Ne osuđujući ni ne dovodeći u pitanje njihov uređivački izbor, u našem listu takav pak sadržaj nikada ne bi prošao. No pasaran.

Kod nas je linija obrane postavljena čvrsto i neprobojno, makar ponekad i protiv naših interesa prodaje. No, zadržavanje u okvirima granica dobrog ukusa ponekad je, ili bi uvijek trebalo biti, važnije od broja prodanih primjeraka novine. Kompromisa u određenim situacijama nema, jer je srozavanje kriterija jednosmjerna ulica koja vodi u ambis bespovratnosti. Novinarstvo je četvrta, neformalna, grana vlasti, uz ustavom definiranu zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Mediji su korektiv vladajućima na svim razinama te, uz to, informator javnosti. Stav je ove redakcije Glasa Istre i našeg vlasnika da istina ima prioritet pred interesima te da javnost ima pravo znati.

Pravo na informaciju i njeno traženje od svih razina vlasti te inzistiranje na njenoj transparentnosti, naša je svakodnevna borba: teška, protiv vjetrenjača, plivanje je to uzvodno i jedrenje protiv vjetra. No, to je naše poslanje. Javnost, naprosto, ima pravo znati, a mi smo na tom braniku slobode, otrgnuti od skuta političkih zaštita i utjecaja. Glas Istre nije partijski bilten. Nema (više) nedodirljivih. Nema (više) malih bogova koji su se umislili da su veći, jači i važniji nego što realno jesu. S oblaka prizemljujemo one čiji je opis posla rad u javnom interesu. Informiramo javnost o nekad naoko nevažnim, a suštinski itekako važnim pitanjima. Probijamo se tražeći putove prolaska kroz labirinte interesa moćnika. Borimo se protiv zataškavanih informacija. Naučeni smo na otpore, pokušaje pritisaka i prijetnje na koje nailazimo i kojima se suprostavljamo radi dobivanja informacija koje su u interesu javnosti.

I upravo zbog interesa javnosti, ovog tjedna, neposredno pred odluku o štrajku zdravstvenih radnika, objavili smo podatke o najvišim plaćama u Općoj bolnici Pula. Umjesto toga, mogli smo dane istraživačkog rada baciti u smeće, proguglati po listi izvođača Rujanfesta i objaviti informaciju da tamo gostuju, tako pretenciozno i bolesno nazvani "novi idoli naše djece" – MC Stojan, Jala Brat, Rasta, Senidah i Buba Corelli, uspješni mikseri turbo-fokla. Ali, eto, naša je procjena da su plaće u zdravstvu važnija tema. I zato je nevjerojatno da su naši tekstovi o liječnici iz Opće bolnice Pula, koja je u lipnju ove godine imala mjesečni prihod od preko 39 tisuća kuna, srećom kod manjeg dijela javnosti proglašeni lešinarskim. Nije to stav većine, nego bučne manjine koja kukavički, preko nekih društvenih mreža, širi mržnju, netrpeljivost, netoleranciju i nerazumijevanje onoga što mi radimo.

Interpretacija vijesti 

Budući da je repetitio est mater studiorum valja još jednom naglasiti da je objava te plaće i načina na koji je ona ostvarena također interes javnosti. Svatko pak o tome ima pravo na svoje mišljenje. Mi pak nismo prosuđivali je li ta plaća, očito kao pravilo, a ne iznimka, preniska, previsoka ili adekvatna uloženom radu, trudu i znanju. No, zato se možda treba založiti da, naprimjer, neurokirurg koji radi operaciju na mozgu, s kojeg milimetarski, filigranski precizno odstranjuje tumorsko tkivo, ne treba imati preko 300 radnih sati svakog mjeseca da bi zaslužio plaću od 39 tisuća kuna koju je dobila liječnica koja radi kao neonatolog. To je poanta. Legitimno je da postoje razmišljanja po kojima bi oni liječnici koji se svakodnevno susreću s najtežim oblicima bolesti, češće neizlječivim nego izlječivim, možda trebali biti najbolje plaćeni. Neovisno o tome, objava najvišeg mjesečnog primanja u Općoj bolnici Pula je informacija koje koja ide u prilog svim onim obespravljenim, preslabo plaćenim, a vrijednim i uzornim liječnicima, sestrama i svom medicinskom osoblju koji sprječavaju smrt da što prije dođe po nečiji život.

Vjerujem da je u interesu javnosti bolje pisati o tome, raspravljati o plaćama, prekovremenim satima i nenormalnoj situaciji da jedna ozbiljna bolnica opasno ovisi o samo jednom neonatologu, nego da prostor novine posvećujemo famoznom MC Stojanu, 36-godišnjem Marku Stojkoviću iz srpskih Lučana, turbofolk i pop pjevaču čija je pjesma "La Miami, La Miami" hit za hrvatsku mladež.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961