Politikantski je naslađivati se neuspjehom pulskog referenduma, a upravo to čini gradonačelnik Filip Zoričić. Jer očito ne zna drugačije. On je cijelu problematiku Lungomarea sveo na političke obračune s opcijom s kojom je ne tako davno koalirao. I u tome nije pogodio ništa, balun mu je, umjesto da ga uštopa, preko noge otišao nebu pod oblake, kao što mu se to učestalo događa. Za njega je neuspjeli referendum, a ne propali, kakvim ga on pokušava prikazati, prilika da još jednom saspe drvlje i kamenje po Dušici Radojčić i da naravno sve začini s uzgrednim spominjanjem IDS-a. Još se nekako može probaviti da je IDS kriv za sve, i tako će ostati do kraja njegovog mandata, ali taj mu je neprijatelj postao pretijesan pa je zbog svog nedostatka vizije razvoja grada morao proširiti listu i na druge političke aktere.

Njegova istina

Dakle, za njega je neuspjeli referendum politički poraz platforme Možemo!. Nebitno koliko je ljudi izašlo na njega, nebitno koliko se građana izjasnilo protiv gradnje hotela, Zoričić ima neku svoju istinu u kojoj nema mjesta ni za koga osim za njegove istomišljenike. Zato ga, ako je kojim slučajem zaboravio, valja podsjetiti da je na posljednjim lokalnim izborima, kad je izabran za gradonačelnika, izlaznost u drugom krugu bila 39,33 posto. Stoga, kad bismo na političke izbore primijenili propise koji vrijede za lokalne referendume, a to je izlaznost od najmanje 50 posto plus jedan glas, rekli bismo da bi bilo gotovo nemoguće da Zoričić osvoji gradonačelnički mandat. Njegova pobjeda bila bi pirova, a on bi samo mogao pričati da se jednom kandidirao i dobio najviše glasova, ali to mu nije bilo dostatno da se uspne do oltara.

Sve je stvar političke perspektive iz koje se gleda. Tako je i slučaju ovog referenduma. Jedni će reći da je zapravo uspio, drugi da je neslavno propao. I jedni i drugi i jesu i nisu u pravu. No, ono što Zoričić radi nije nešto čime bi se gradonačelnik trebao baviti. On je trebao samo uzeti na znanje koliko je ljudi glasalo protiv ili za gradnju hotela i iz toga izvući zaključke koje neće dijeliti s javnošću, već će ih ugraditi u neka svoja buduća djelovanja. Međutim, on se odlučio, jer to i jest njegov teren, za politikantstvo s izvrtanjem teza i skakanjem u vlastita usta, čime kao da želi građanima poručiti da je njihov kvocijent inteligencije na vrlo niskoj razini.

Slavodobitno je Zoričić na Lungomareu izrekao više teza koje ne drže vodu. Prvo je rekao da je kao gradonačelnik morao poštivati Generalni urbanistički plan i Urbanistički plan uređenja koje je donio IDS, kao i sve zakone koji su na snazi, a onda da se, dok je on na čelu Grada, neće dogoditi ni kap betona na stijenama Lungomarea. "Hotel je činjenica, ali koliko sam shvatio, hotel i park ispred hotela se većini ljudi sviđaju ili barem ne smetaju, ali se boje objekata u šumi. Preplašili su ih liftom, betonizacijom stijena, zatvaranjem plaža. Važna stvar, o svemu što je na pomorskom dobru odlučuje Grad, odlučujemo mi, a ne nikakav investitor. Garantiram da niti jedna rampa, niti jedna ograda, niti kap betona po prirodnim stijenama neće pasti dok god sam ja tu, dok god je sastav Gradskog vijeća ovakav kakav je danas", odvažno je rekao.

Kako Zoričić može garantirati da sutra na državnoj razini neće biti izglasan zakon koji će dopustiti kap betona na Lungomareu? Hoće li tada pulski gradonačelnik reći da neće poštivati zakon ili će slegnuti ramenima i kazati da on tu više ništa ne može učiniti, da je to izvan njegove moći? Naravno da na sve može barem probati utjecati. Istina je da su GUP i UPU doneseni u vrijeme IDS-a, ali to su dokumenti podložni izmjenama. Da je htio, mogao je pokrenuti njihovu izmjenu. Ali nije.

Meta na čelu

Za sve ostalo tu je Dušica Radojčić, čelna osoba pulskog Možema. Njoj su Zoričić i njemu bliski ljudi nacrtali metu na čelo pa nemilice pokušavaju gađati u nju, makar i naslijepo. "Kolegica Radojčić je htjela na ovome (referendumu, op. n.) postati zvijezda, ali to je završilo kao svi pokušaji do sada: Možemo dokazano ne može u Puli", dovitljiv je Zoričić. No, nakon ovog referenduma Možemo! potencijalno ima podršku više od devet tisuća birača koji su glasali protiv hotela.

"Vi joj (Radojčić, op. n.), koliko god vikala, ne vjerujete, i to s razlogom. Htjela je referendum, potrošila je više od pola milijuna kuna gradskog novca, zatrovala atmosferu u gradu i postigla ništa, nula", nastavlja gradonačelnik. On je kao veliki štovatelj lika i djela Vlade Gotovca trebao ovo izostaviti iz svog govora, demokratski se pokriti ušima i priznati da je uspjeh već to što se referendum održao. Nisu to njegove pare, niti novac Dušice Radojčić. Referendum su, bez obzira na pokušaje podmetanja o upitnom broju potpisa, zahtijevali Puljani i on je plaćen njihovim novcem, kao i sva Zoričićeva službena putovanja i dnevnice.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast