Poznata po brojnim majstorima borilačkih sportova, u rasponu od boksa, džuda i kick boxinga pa do MMA, mješovitih borilačkih vještina kojima se objedinjuje sve što u tom svijetu postoji, pa su, logično, oni koji se time bave najkompletniji borci na kugli zemaljskoj, Pula je subotnju večer, kroz event u Areni, briljirala. Organizatori, FNC, Amerikanac Bob i Hrvat Forgi, nakon svega nisu zadovoljni samo ispunjenim tribinama te prikazanim borbama, nego i spektaklom, pozitivnom atmosferom za koju veći dio zasluga ide borcima pulskog Trojana, kluba iza kojeg stoji znanje, entuzijazam i nevjerojatna količina kompetitivnosti njegovog osnivača Zelga Galešića, nekadašnjeg vrhunskog borca koji je - Puljanima već poznato i ušlo je u urbanu legendu - trbuhom za kruhom, doslovno gladan i na rubu preživljavanja kao najvećim motivom za uspjeh, ima tome i dva desetljeća kad je krenuo put Engleske, postižući u međunarodnoj karijeri više nego što je možda i sanjao, ali manje nego što je mogao.

Subotnja noć vjerojatno je kulminacija Zelgove trenerske karijere: od tri njegova borca, dvojica su, dječji animator Danijel Bažant i medicinski tehničar Ivan Vitasović, uspješno obranili svoje titule, dok je treći, vatrogasac Andi Vrtačić, spletom raznih okolnosti koje mu nisu išle u prilog, a možda su posljedica nedovoljnog razumijevanja određene sredine, nije uspio osvojiti.

Važno je ipak reći da je Zelg, per aspera ad astra, izorao brazdu i utro put svojim nasljednicima mukotrpno učeći na najteži način - vlastitim greškama, noseći se s dobrim i lošim aspektima svog iskustva stečenog u romantičarsko-kriminalno-sportskim uvjetima ondašnje Engleske i brutalnosti njenih radničkih, sporednih ulica, improviziranih ringova i svakakvih kaveza gdje je formula, najprije opstanka pa tek onda možda i uspjeha, bila jednostavna - hrabrost. Kao narednik američke vojske Zelg je prvi probijao linije; kao prethodnica svojim borcima išao je težim, mukotrpnijim stazama uspjeha, plaćajući skupu cijenu činjenice da on nije onda imao ono što njegovi borci imaju danas. Vođu.  

Neki će reći, i nakon prekjučerašnjih mečeva, da MMA nije sport. Dijelom su u pravu: to je i više od toga - kombinacija borilačkih sportova. MMA je, prije svega, sport kojim se promovira čast i poštovanje, međusobno uvažavanje boraca koji si u jednom, razumljivom trenutku, momentu ekstremne napetosti i navale adrenalina, žele otkinuti glavu. To je tako. Čovjek uostalom od pamtivijeka ratuje, sukobljava se s okolinom, drugim čovjekom i vlastitim ograničenjima, sudaraju se i izmjenjuju strahovi i hrabrosti, porazi se pretaču u pobjede, a gotove pobjede postaju porazi.

Filozofija MMA u sebi nosi upravo sve takve isprepletenosti, s nesavršenim čovjekom u prvom planu. MMA je sport bez onog jeftinog, iritantnog, nogometaškog simuliranja, kreveljenja i bacakanja po travnatom terenu, s ciljem zavaravanja i prevare suca koji će naivan nasjesti na provokacije, pa u zabludi odrati suparnika neprimjerenom kaznom. U MMA toga nema jer ona utjelovljuje gentlmenski stil ponašanja i odvažnosti koji su pitanje osobnog integriteta i samopoštovanja, isto kao i kod svakog borilačkog sporta gdje nema mjesta preplaćenim folirantima opsjednutim bezobrazno skupim autima, agresivnim parfemima i ljepoticama kratke pameti.  

A čemu je svaki gledatelj dobronamjernik u subotu još mogao svjedočiti? Prvo, vrhunskoj produkciji organizatora, FNC-a koji nije prodavao opsjenu, laž i obećanje, već je pozornicu i čitav program učinio svjetskim, moćnim i atraktivnim. Odao je domaćinu, Puli, poštovanje. Drugo, mogao je svjedočiti i t'rdoj glavi istrijanskoj, onoj Trojanovog teškaša Ivana Vitasovića, u rodnoj Fažani opjevanog oktogon borca, a u civilstvu krajnje miroljubivog tipa. Trda je glava istrijanska, dakle, odoljela napadima golemog Brazilca kojem je, na kraju, Vitasović gotovo otkinuo ruku, dislocirao rame i prisilio ga na predaju. Vitasović sa svojim ponašanjem prepunim poštovanja prema protivniku kao da je potomak samuraja, čovjek iz davnih vremena, prepunih obreda, običaja i tradicije, kodeks bushido sa sedam vrlina: pravednost, hrabrost, dobrota, ljubaznost, istina te vjernost, obveza i odanost.  

Još jedan Trojanov pobjednik, Danijel Bažant, kao savršena kombinacija istarske jednostavnosti, poniznosti i dalmatinskog dišpeta, prkosa i tvrdoglavosti, porazio je Brazilca koji je poražavao najbolje na svijetu. On je potvrda teze da je uspjeh rezultat rada i odricanja, a ne slučajnosti. Obojica su, sa Zelgom kao hipotenuzom pravokutnog trokuta, iskoračili daleko, visoko, u legende i nebu pod antičke oblake:Vitasović, polučovjek, polukonj Kentaur i Minotaur, Bažant kao troglavi pas Kerber, a Zelg odgajatelj junaka Hiron.

Povezane vijesti

• Iz ovisnosti u ovisnost
• E moj Sudar, pošten brate, ali naivan…