Piše Vanesa BEGIĆ
Božićnjak, Mraz i korona
Ilustracija
U vrijeme blagdana, tijekom božićnog razdoblja, fešti, ili kakogod nazvali to razdoblje, pojačavaju se i neki obrasci ponašanja.
Dok neki teže sve većem isticanju, (samo)promociji, kod drugih se javlja pojačana sjeta za sve ono što nije ostvareno, za sve ono što je promašeno, (ne)realizirano ili pak otišlo u nepovrat.
Pravo vrijeme za godišnju bilancu, za "proračun" za iduću godinu u svakom pogledu i u svakom aspektu.
To je i vrijeme kad dolazi do prevelikog isticanja svih mogućih vrlina, kvazi vrlina i ostalog. Izgleda da ćemo narednih dana sa svih društvenih mreža biti "bombardirani" fotografijama slastica, panettona iz kućne radinosti, orahnjača i najraznijih torti, a kad tek krenu sarme, francuske salate, višesatna kuhanja i nakuhavanja, tome nikada kraja. No, bolje to nego korona.
Dakako, lijepo je biti dobar u nečemu, imati puno vještina, biti dobar u kuhanju, izradi slastica, poveseliti se s obitelji i najdražima, jer danas zbog sveopće situacije nema puno radosti i veselja. No, izgleda da prije pojave društvenih mreža nitko na svijetu nije jeo, pravio božićne, novogodišnje ili kakve već ručkove, slastice i drugo. Svaka, i najnormalnija stvar, sada, očito, zahtijeva drukčiji pristup, da bude obznanjena svim bližnjim i daljnjim.
Naravno, ako je nekome zadovoljstvo objaviti što je skuhao, za koga i kako, sve je to na neki način i pohvalno, ali ne tako da to postane virtualno nadmetanje tko je napravio više francuske salate, orahnjača, torta, kiflica i drugog, i čije su ispale ljepše i da oni koji u tome nisu vješti, ili jednostavno to ne objavljuju ne dobiju odmah negativan prefiks.
Kao da je to neformalno takmičenje. No, ljudi danas, više nego ikada ranije, traže potvrdu (ne samo covid potvrdu), neko priznanje, pohvalu, lijepu ljudsku riječ da su napravili nešto dobro, kvalitetno, pa makar pohvalu za sočnu "francusku" ili lijepu tortu.
I, kada krene val objavljivanja, onda su mnogi "poneseni" time, o čemu god se radilo, jer inače nisi "in", ako ne objaviš blagdanski jelovnik i sve sljedove.
Isto tako, posebno je "in" snimati zalaske, no, treba priznati, da za razliku od bogatih jelovnika i (previše) kalorija, oni neće nikome naškoditi. S fotografiranjem zora, doduše, ne guraju se baš svi, to ipak zahtijeva (pre)rano buđenje. Dok ne krene trend i s time. Odrastanje pojedine djece prati se "iz minute u minutu" - online, ali onda nastanu problemi kada treba objaviti fotografiju sa školske radne akcije čišćenja dvorišta.
Kao da se svake godine pojavljuju isti obrasci. "Red" fotografija zalazaka, "red" kulinarskog umijeća, "red" fotografija s blagdanskih "zabava" uz besplatnu reklamu za pidžame i trenirke, te pokoju večernju haljinu. A takve odjeće sve manje.
I samo promjena broja godine u pozadini, iz godine u godinu, uvijek iste želje, filmski program, jela, čestitke, redoslijed…
Da nestane korona, delta, omikron, da ne bude novih varijanti, novih vrsta, sojeva, mjera, kriza - možda je to previše želja i za Djeda Mraza ili Božićnjaka, već kako ga tko zove.
Kad smo kod Djedice, jedan kuriozitet. U udžbenicima talijanskog jezika u hrvatskim školama ranih osamdesetih taj se Djed nije zvao Babbo Natale, kako se zove u Italiji, nego Nonno Inverno, što bi bio (doslovniji) prijevod izraza Djed Mraz. No, zvao se Mraz, Božićnjak, Novogodišnjak, glavno da (djeci) nosi darove. A možda i da, prilikom donošenja darova nešto i odnese? Primjerice "slova" grčkog alfabeta?
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
