piše JURICA KÖRBLER
Reakcije na pokušaje rušenja antifašizma u ovom su trenutku NAJVEĆA RAZLIKA IZMEĐU ISTRE I OSTATKA HRVATSKE
Za Istru i ponosne ljude iz Istre ovakve izopačene avanture revizije povijesti nikada neće proći. Neće proći ni u drugim dijelovima Hrvatske, ali za razliku od nekih područja istarski političari vrlo su jasni u osudi ovakvih pojava
Đakićevo i Culejovo soliranje oko Dana antifašističke borbe, uz asistenciju još nekoliko hadezeovaca na Odboru za ratne veterane, nije samo pokušaj da se antifašizam do kraja protjera iz Hrvatske, već prije svega novi udar na Andreja Plenkovića. Za Josipa Đakića ne i prvi, za Stevu Culeja ne i zadnji, a Milijan Brkić samo čeka svojih pet minuta kada će predsjedniku HDZ-a, čiji je zamjenik, moći u lice reći što misli o njemu.
Novi pokušaj destabilizacije Plenkovića kao premijera i šefa stranke samo je uhodan scenarij koji bi trebao krenuti u punoj snazi nakon predsjedničkih izbora, pogotovo ako Kolinda Grabar-Kitarović na njima izgubi. Bila bi to uvertira za stranačku desnicu koja jedva čeka trenutak pada sadašnjeg predsjednika stranke. A onda može doći na red i sve ono za što Đakić, Culej i društvo znaju da sada neće proći, poput "ukidanja" Dana antifašističke borbe.
Ljudima poput onih koji su to sada pokušali ne treba davati lekcije iz prošlosti. Oni ih ne bi razumjeli, jer naprosto ništa i ne razumiju. Ne bi razumjeli da bez antifašizma ne bi bilo ni Istre, Primorja i dobrog dijela Dalmacije. Ne bi razumjeli da bez antifašizma ne bi bilo ni Domovinskog rata, ni poziva dr. Franje Tuđmana da se zaborave razlike i svi uključe u borbu za neovisnu Hrvatsku.
Mala Floramy
Nisu, međutim, Culej, Đakić i slični prvi počeli rušiti temelje moderne Hrvatske, upravo one koje je postavio prvi hrvatski predsjednik. Počelo je to davno ranije, kada su jedan za drugim nestajali spomenici partizanima i antifašistima, kada su počele igre s državnim blagdanima, kada su na velika vrata stupili povijesni revizionisti, hitlerčići iz naših sokaka. Počelo je i s grbom HOS-a u kojem piše "Za dom spremni", što je "amenovala" Vlada Ivice Račana. Počelo je i s davanjem imena ulica i trgova ustaškim zločincima i proglašavanjem Josipa Broza Tita krvnikom i razbojnikom.
A onda je slijedilo štivo napisano i u nekim crkvenim radionicama da je Jasenovac antifašistička izmišljotina, a prava istina da je to bilo mjesto gdje su ljudi uživali u Tijardovićevoj "Maloj Floramy". Pa smo čuli da je "Za dom spremni" stari hrvatski pozdrav i slične gluposti, a Hrvatska je ostala po strani kada je cijela Europa obilježavala 9. svibnja, pobjedu antifašističke koalicije i kapitulaciju Trećeg Reicha. Dan pobjede Hrvatska je naprosto zaboravila i prepustila šačici starčeka, među kojima je uvijek bio bivši predsjednik Stjepan Mesić, da podsjete na nezaboravnu ulogu hrvatskih antifašista u borbi protiv nacizma i fašizma. Ne treba podsjećati da je u Zagrebu odmah 90-ih preimenovana Ulica 8. svibnja 1945., a oni koji su to učinili naslađivali su se tvrdnjom da Zagreb tada nije oslobođen, već okupiran.
Narod zna
Ne smije se naravno raditi ni znak jednakosti između antifašizma i komunizma. Kao što je posve jasno da je komunizam donio svijetu nove strahote, poput Staljinovih logora ili Golog otoka. Ali, osuda komunizma ne smije imati nikakve dodirne točke i s brisanjem antifašizma, kao što je to slučaj u našoj zemlji.
Ima li političku budućnost pokret onih koji bi izbrisali Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj? Odgovor je krajnje jednostavan i lak. Nema. Svi oni koji su sada u skutima Đakića i Culeja, ali i mnogo jačih igrača od njih koji su u sjeni, ne predstavljaju u ovom trenutku nikakvu ozbiljnu političku snagu. Pokazali su to i dosadašnji izbori, pokazat će i drugi. Hrvatski narod, bez obzira na ove povijesne avanture, dobro zna što se događalo na ovim prostorima i koji su temelji ne samo moderne Hrvatske, već i cijele Europe.
Za Istru i ponosne ljude iz Istre ovakve izopačene avanture revizije povijesti nikada neće proći. Neće proći ni u drugim dijelovima Hrvatske, ali za razliku od nekih područja istarski političari vrlo su jasni u osudi ovakvih pojava. I to je u ovom času najveća razlika između Istre i ostatka Hrvatske. Nažalost, svi oni i u državnom vrhu koji su sada na nož dočekali prijedlog Đakićevog i Culejovog saborskog odbora, tihi su kada se treba jasno odrediti prema antifašizmu. Tih je do sada bio i premijer, ne zato što nema jasan stav - jer ga itekako ima - već zato što mu stranačka desnica stalno puše za vratom.
Plenkovićeva obaveza
I to nije dobro. HDZ koji je stvorio Franjo Tuđman jasno se i nedvosmisleno odredio prema antifašizmu, što pokazuje i hrvatski Ustav. Svi oni koji su na političku scenu došli poslije Tuđmana, ako zaista žele dobro Hrvatskoj, moraju nastaviti ono što je prvi predsjednik zacementirao.
U protivnom, Hrvatska će nakon svih ovih eskapada krajnje desnice postati i antipatična zemlja u Europi. Ne može se voditi politika s figom u džepu, u Bruxellesu jedno, u Imotskom drugo. Rušenje temelja Hrvatske, a antifašizam je jedan od temelja, ruši se i Hrvatska, ruši se i sve ono što je prethodilo samostalnosti, ruši se civilizacijska osnova koja je Hrvatsku stavila uz bok pobjednica u Drugom svjetskom ratu.
Jasno je da je i u Europi sve više pokušaja revizije povijesti i uskrsnuća aveti iz te prošlosti iz vremena fašizma. Angela Merkel ili Emmanuel Macron tome se svim silama suprotstavljaju. Dobro znaju da je najbolji recept ujedinjena Europa, uz sve slabosti koje iskazuje. Dobro to zna i Andrej Plenković koji upravo zbog toga uživa ugled u europskoj obitelji. Zato premijer i predsjednik HDZ-a mora biti još mnogo energičniji prema onima koji mu sapunaju dasku na temama poput rušenja antifašizma. Tima, naprosto, nije mjesto u HDZ-u, jer ta stranka, ili bolje rečeno pokret, usprkos širini na koju se uvijek pozivaju, ne smije pod kišobranom imati i one koji negiraju antifašizam, a time i Tuđmanovo djelo.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
