Iako to izgleda nevjerojatno ovih dana – dva su se zagrebačka politička brda, Pantovčak i Gornji grad iliti Banski dvori – u nečemu posve suglasili. Naravno, ne u imenovanju predsjednika/predsjednice Vrhovnog suda, novih ambasadora i konzula ili o tome da svoje poluprivatne svađe obavljaju preko aplikacije za razmjenu osobnih poruka – nego u tome da ne valjaju mediji i medijski radnici.

Novinari, televizijski urednici i prezenteri, pa i čitave medijske kuće nisu po volji ni Andreju Plenkoviću ni Zoranu Milanoviću koji kažu da „zamagljuju istinu“, vrijeđaju i lažu, a smeta ih i da neki novinar javno kaže što misli o njihovom dosta jalovom poslu.

Predsjednik Republike Zoran Milanović problem vidi u Hrvatskoj radio televiziji – zbog jedne medijsko-glasnogovorničke obitelji prozvao ih je JUTELOM – te u izdavačkoj kompaniji što izdaje dnevni list. Za njega su oni „ovršiteljska udruga“ – kojoj je do jučer davao intervjue i čiji je bivši novinar njegov današnji glasnogovornik. A taj glasnogovornik napada novinarku državne Hine da kritizira njegovog šefa predsjednika države.

S druge strane, ne s manje malicioznosti, premijer Plenković kritizira čak i pitanja koje mu postavljaju novinarke N1 televizije – što osim njega čini još jedino predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kojem se tamošnja inačica N1 također ne gleda.

Poslije svih tih događaja i izjava – iz kojih je očito da bi žurnalisti trebali nastradati zbog političarskih taština – posve je jasna poruka Hrvatskog novinarskog društva koje zahtijeva da se oni prestanu ponašati kao glavni urednici svih medija u Hrvatskoj. Taj je vapaj, doduše, pomalo uzaludan sve dok šefove HRT-a i Hine postavlja recentna vlast. Ima tu i loše komedije – nisu postavljeni po volji Pantovčaka nego su, kad zatreba, glasnogovornici Banskih dvora.

Predsjednik i premijer zemlje koja se koprca zbog posljedica pandemije i potresa, gdje se svakodnevno gube radna mjesta, koja nije u stanju procijepiti stanovništvo i čija se turistička sezona nalazi pred krahom – dociraju novinarima na presicama, šalju poruke preko društvenih mreža i žele postati urednici novina, radija i televizije. Stara je fraza – bilo bi tužno, da nije smiješno – ali otvoreno treba reći da ni sposobniji od njih nisu uspjeli zaustaviti medije u njihovom izvještavanju, komentiranju i emitiranju.

Ni Plenković, ni Milanović neće „zaustaviti Reuters“ – kako je davno tražio jedan kosovski političar – niti će večerama s odabranima, kako je činio Franjo Tuđman, davati smjernice što da se piše. Možemo im samo reći – ne pucajte u žurnaliste dok niste postali krupne mete na medijskoj streljani.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast