Dalija Orešković / Zlatko Crnčec (Snimio Igor Kralj/Pixsell / Davor Kovačević
Takozvani hrvatski politički centar još jednom neće biti neki politički faktor. Ako je i postojala kakva mogućnost za takvo nešto, ona je čini se definitivno nestala jučerašnjom odlukom Dalije Orešković da prekida bilo kakvu suradnju sa strankom Centar. Nekadašnja predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa rekla je da ona i stranka bračnog para Puljak "nemaju zajedničku budućnost" i da "dugoročno nisu na istoj valnoj duljini". Kako će akteri ove priče izaći na sljedeće parlamentarne izbore, tek treba vidjeti. Recimo Centar na razini države, još dok je Orešković i bila njihov član, nije prelazio jedan posto podrške birača. Možda se razlog za to krije i u činjenici da su svi oni skupa pomalo zbunili birače promjenama imena svojih političkih opcija. Puljkovi su politički počeli djelovati kao osnivači i vođe stranke Pametno, a Orešković kao utemeljiteljica i predsjednica stranke Start. Potom je zajedno s još nekim viđenijim neovisnim političarima osnovala Stranku s imenom i prezimenom koja se potom spojila s Pametno, a svi oni skupa preimenovali u Centar. Zaista bi čovjek trebao biti pasionirani pratitelj politike da pohvata sve ove promjene. Naravno, i Orešković i bračni par Puljak imaju i ime i prezime koji još uvijek nešto znače na političkoj sceni. Mada čini se puno manje nego prije samo nekoliko mjeseci. Posebno to vrijedi za Puljkove koje će poprilično koštati ova krajnje bizarna priča sa zviždačicom Majom Đerek.
Naravno ima tu još aktera na takozvanom političkom centru koji traže svoje mjesto pod suncem. Tako su prije koji dan zajedno Varaždinom "prošpancirali" Radimir Čačić i njegovi reformisti, predsjednik IDS-a Dalibor Paus i predsjednik stranke Fokus Davor Nađi. Ako tu i dođe do kakve suradnje, sve će to biti već odavno viđeno. IDS je regionalna stranka i gotovo sve svoje glasove dobiva u Istarskoj županiji, nešto malo u PGŽ-u. Reformisti su također regionalna stranka koja sve svoje glasove dobiva u Varaždinskoj županiji, nešto malo u Međimurskoj. Fokus je najjači u Zagrebačkoj županiji. To pak znači da sigurno prolazi jedino IDS koji je i dalje, bez obzira na recentne poteškoće, neprikosnoveni gospodar Istre.
Ostale aktere čeka prilično teška borba za parlamentarni status. Jedina liberalna opcija u Hrvatskoj koja je ikada bila velik igrač jest HSLS. I to tijekom devedesetih. Kratkotrajno. Nisu osnovni razlog tome samo besmislene i bizarne svađe lidera ove stranke, već i činjenica da je HSLS dobivao sve glasove birača nezadovoljnih vladavinom HDZ-a. SDP se tada borio za goli opstanak i jedva je zadržao parlamentarni status na izborima 1992. godine. Čim su se socijaldemokrati malo oporavili, birači su se vratili njima, a HSLS se vratio na mjesto koje pripada liberalima na hrvatskom političkom tržištu. A to je u najboljem slučaju između pet do sedam posto. Dakle, dvojaki su razlozi vječitih izbornih neuspjeha liberalnih opcija koje već tri desetljeća traže treći put između SDP-a i HDZ-a. S jedne strane to su bizarni sukobi vodećih liberalnih političara. Od onih između Vlade Gotovca i Dražena Budiše kada je ovaj drugi na kraju izbornog sabora zatražio "ključeve od Amruševe". Pa preko spektakularnog izbacivanja Radimira Čačića iz HNS-a jer Vesna Pusić nije mogla podnijeti njegovo šurovanje s Milanom Bandićem. Pa do ovog pomalo nerazumljivog razlaza Dalije Orešković i Ivice Puljka. Previše ega, premalo želje da se postigne kompromis, previše mesijanskog kompleksa. Posebno kod nekih centrističkih političara.
Usto, na djelu je potpuno nerazumijevanje funkcioniranja politike i onoga kako se treba pristupiti biračima. Recimo, Orešković je na europskim izborima 2019. imala zicer za dobiti desetak posto. Ali se dala navući na besmislene i beskonačne rasprave o fašizmu i antifašizmu, pa je njene glasove kao navodni borac protiv korupcije pokupio nekadašnji sudac Mislav Kolakušić. A sve se to događa u zemlji čiji građani ionako nemaju nekakve prevelike simpatije za liberale koje često, nekad s pravom, nekad ne, doživljavaju kao elitističke političare bez prevelikog osjećaja za tužnu i grubu hrvatsku stvarnost. Sve upućuje na to da će i 2024. biti godina još jednog liberalnog velikog neuspjeha.