Hrvatska bi do kraja sljedeće godine ili najkasnije u prvom tromjesečju 2025. trebala dobiti Zakon o pravnim osobama u državnom vlasništvu koji bi trebao odrediti jedinstvena pravila u upravljanju tvrtkama u kojima je država većinski vlasnik i koje su od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Uz to će se upravljanje takvim poduzećima centralizirati u sklopu Ministarstva financija.

Do kraja sljedeće ili najkasnije u proljeće 2025. godine u nadzornim odborima strateških državnih tvrtki, ako će takve za dvije godine uopće i postojati, bit će neovisni stručnjaci. Što je to stručnjak, znamo svi. Osoba je to koja ima odgovarajuću stručnu spremu i na nju nadograđeno bogato radno iskustvo na poslovima koji imaju veze s glavnom djelatnošću tvrtke u čijem bi nadzornom odboru trebala sjediti. Ali što, ili točnije tko bi to u nekakvom realnom poslovnom svijetu bio "neovisni stručnjak" - nije baš sasvim jasno. Još je manje jasno postoji li uopće nešto takvo. Ili netko takav. Osim, naravno, u materijalima koje tako marljivo proizvode organizacije kao što je OECD, a zajedno s njima i sve moćnija i sve prisutnija briselska birokracija.

Naime, po definiciji svog posla član nadzornog odbora ne može biti neovisan, ako ni od koga drugoga, onda od vlasnika tvrtke koji ga je tamo postavio. A vlasnik tvrtke u ovom slučaju je država. Znači li to da bi država trebala imenovati »neovisne stručnjake« u nadzorne odbore tvrtki u svom vlasništvu, a koji će onda imenovati neke druge »neovisne stručnjake« da je vode. A vlasnik, u ovom slučaju dakle država, bi sljedeće četiri godine trebao zaboraviti da je vlasnik. I shvatiti da je njezina jedina uloga svake četiri godine organizirati natječaj, transparentan i valjan, i onda opet zaboraviti da u vlasništvu ima nekakav, recimo, HEP.

Slična se, odnosno identična, stvar dogodila prije nekoliko desetljeća kad se uvela neovisnost središnjih banaka. Vlade su se time, među ostalim, odrekle određivanja temeljne kamatne stope po kojoj središnja banka posuđuje novac komercijalnim financijskim institucijama. Monetarna politika time je s izabranih predstavnika naroda - kakvi god oni bili, a mogu biti zaista svakakvi - prebačena na neizabrane činovnike. Na »neovisne stručnjake«. Središnje su banke postale države u državi čije čak ni rashode za uredski materijal nitko ne može preispitivati, a kamoli kritizirati njihovu monetarnu politku. Ako bismo baš htjeli tjerati mak na konac, ovo znači da nakon središnjih banaka, vlade bi sada trebale zaboraviti na bilo kakav utjecaj na tvrtke u vlasništvu država koje vode.

Naravno, da nešto treba učiniti oko poboljšanja rada tvrtki u državnom vlasništvu. Treba, definitivno. Ali sve slabosti u vođenju državnih tvrtki - da ne upotrijebimo neku ružniju, ali moguće i točniju riječ - puno više su odraz stanja u cjelokupnom društvu nego u uskoj disciplini korporativnog vođenja. I ne mogu se preko noći promijeniti bilo kakvim zakonom. Pa bio on napravljen u skladu s naputcima OECD-a, jedine relevantne međunarodne organizacije u koju se još uvijek nismo integrirali. A nismo zbog jednostavnog razloga što je Mađarska blokirala nas ulazak. Potez tog našeg sjevernog susjeda tadašnja je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović ocijenila prihvatljivim jer Mađari samo štite svoje interese. Što je s hrvatskim interesima, nije previše objašnjavala. Razina, niska razina, vođenja tvrtki u državnom vlasništvu posljedica je stanja u društvu. Kad se ono popravi, nije naravno jasno je li to uopće moguće, automatski bi se poboljšala razina korporativnog vođenja tvrtki. Tu je kvaka. Naravno, dapače, nema apsolutno ničeg lošeg u namjeri Vlade da poboljša razinu rada vodstava i nadzornih odbora tvrtki od strateškog državnog interesa. Štoviše, radi se o jako dobrom potezu. Ovaj zakon kad stupi na snagu zasigurno će napraviti dodatni pritisak na svaku sljedeću Vladu, a onda i na njezine izabranike u nadzorne odbore da rade profesionalnije i odgovornije. Usto, zadovoljit će se uvjeti Mehanizma EU-a za oporavak i otpornost. I to bi već bio veliki napredak od sadašnje aktualne situacije. A s vremenom će se valjda i stanje u društvu poboljšati. Pa da državne tvrtke počnu u punoj mjeri raditi na dobrobit države.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Most za osnivanje povjerenstva koje će ispitati upravljanje državnim tvrtkama
• Spašavanje vojnika Mezulića