Analiza glavnog urednika
Nakon Mlečana i admirala Dahlerupa, budućnost Pule u rukama je IDS-a
Ovdašnja gradska vlast, s IDS-om koji ima najveću odgovornost za Pulu, mora izaći iz zone konformizma, prividne stabilnosti i sigurnosti. Po svaku cijenu ona mora osmisliti nove politike važne za njen razvoj. Kako stvari sada stoje, IDS ima potpunu kontrolu političke situacije. Ta stranka ima mandat da postane kreator i moderator novog prosperiteta grada čiji su potencijali, posebno prostorni, obrnuto proporcionalni njihovom iskorištavanju
Pula je jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj, pogotovo ovakve veličine i značaja, u kojem vladajući, uz čast iznimkama, nemaju nikakvu suvislu opoziciju. Odavno uspostavljena vladavina IDS-a, s obzirom na konstelaciju političkih odnosa, nema nikakve sumnje potvrdit će se i na sljedećim lokalnim izborima. Vjerojatnost da dođe do nekog velikog i neočekivanog prevrata ili iznenađenja ravna je minimumu. Na političkom horizontu Pule trenutno se, naime, ne naziru topovnjače koje bi mogle ozbiljnije uzdrmati ovu teško osvojivu tvrđavu IDS-a.
S jedne strane to je dokaz snage stranke s gotovo 30-godišnjim iskustvom u tehnologiji vladanja. S druge strane ovakva dominacija IDS-a živi je dokaz slabosti neartikulirane oporbe koja se izborno natječe bez iskrenog imperativa da i pobijedi. Upravo je paradoks trenutne pulske gradske politike da svi koji se bore protiv IDS-a nemaju jasnu strategiju kako ga i da li ga uopće žele pobijediti. Kao da toj stranci, koja vješto kapilarno pokriva cijeli grad, prepuštaju pobjedu prije nego li je bitka započela. Postoji bojazan da bez puhanja za vratom slabašne oporbe vlast ne pruži svoj maksimum. Pula je trenutno na prekretnici i zato IDS mora odlučiti u kojem će smjeru okrenuti kormilo razvoja grada. Na neki način pred tom strankom sada je ispit zrelosti i bitka svih bitaka – kako repozicionirati Pulu i rekonfigurirati njenu budućnost?
Gašenje arsenala
Krahom Uljanika pao je u Puli i posljednji bastion socijalizma s ljudskim licem. Simboličnim gašenjem arsenala u samoj gradskoj jezgri oslobađa se prostor kojem treba osmisliti sadržaj. Poraz neviđenih razmjera bilo bi trajno ostavljanje Uljanikovih zidina na mjestu gdje se sada nalaze. Umjesto otvaranja tog prostora prema javnosti i njihovim potrebama, isto kao i potencijalnim ulagačima sa zdravim i provedivim idejama zasnovanim na prostornim planovima, postoji opravdana i empirijska bojazan da bi ograde mogle trajno ostati, ali ne kao podsjetnik na neka vremena, već kao rezultat dugotrajnih sudskih postupaka u stečaju Uljanika. Ili, još gore, nemogućnosti dogovora državne vlasti i lokalne samouprave.
Novija hrvatska povijest, od koje ni pulska nije izuzeta, prepuna je takvih primjera gdje se zbog političkih neslaganja na relaciji država-grad umjesto novog razvoja cementira postojeće neperspektivno stanje. Uglavnom, bez desetljećima poznatog Arsenala koji polako odlazi u ropotarnicu prošlosti, jedna etapa Pule završava, a druga započinje. Promjene su potrebne u hodu, bez patetike i žalopojki kako je nekad bilo bolje. Slijedi vrijeme izazova i osmišljenih politika koje u pulski gradski krvotok trebaju ubrizgati dovoljne količine kisika. Grad koji je prije gotovo 19 stoljeća, dakle tamo negdje u drugom stoljeću nakon Krista, imao između 32 i 36 tisuća stanovnika, treba nanovo prodisati.
Pula se traži, opipava svoju novu sudbinu, sramežljivo se ispituju potencijalni smjerovi kretanja, ali još uvijek nije jasno što će u njenom razvoju prevladati. Novi identitet grada se ne može tek tako nametnuti. On se stvara kroz nova razmišljanja i kreativne ideje, a oni koji su izabrani da vladaju odvažno moraju krenuti u njihovu realizaciju. Najgora je odluka čekati na mjestu da se nešto samo od sebe dogodi i raspetlja, dok istodobno svijet užurbano trči ususret neminovnim i stalnim promjenama. Smisao vlasti, posebno u Puli gdje aktualna pozicija nasuprot sebe nema aktivnu opoziciju, nije samo u tome da IDS formira efikasnu gradsku upravu koja će građanima biti brz, jednostavan i jeftin servis njihovih potreba. Ne, to gradu poput Pule i u situaciji u kojoj je Pula nije dovoljno.
Ovdašnja gradska vlast, s IDS-om koji ima najveću odgovornost za Pulu, mora izaći iz zone konformizma, prividne stabilnosti i sigurnosti. Po svaku cijenu ona mora osmisliti nove politike važne za njen razvoj. Kako stvari sada stoje, IDS ima potpunu kontrolu političke situacije. Ta stranka ima mandat da postane kreator i moderator novog prosperiteta grada čiji su potencijali, posebno prostorni, obrnuto proporcionalni njihovom iskorištavanju. Malo je gradova poput Pule s tako velikim površinama koje naprosto vape za ulaganjima. Naravno, doziranim, promišljenim, pedantno osmišljenim te u suživotu investitora i ekologa, ulagača i zelenih, onih koji teže profitu i aktivista koji žele status quo.
Miroljubiva politika
Obveza je vlasti da u tim kompleksnim odnosima, gdje je legitimno i demokratski opravdano da svaka strana brani svoje pozicije, no ne do iznemoglosti nego do granice logike i argumentiranosti, uspostavi održavajuću ravnotežu i politiku miroljubive aktivne koegzistencije. U korist razvoja Pule trebale bi ići i zasad sramežljive, ali ipak u eter lagano puštene najave da IDS priprema svoje restrukturiranje, pospremanje u povijest nekih prevladanih tema, kao i uvođenje nekih novih politika s drugačijim prioritetima. Po logici stvari, Pula kao ključni grad preko kojeg se politički kontrolira cijeli Poluotok trebala bi biti fokus na koji će se usmjeriti sav kadrovski i intelektualni kapacitet IDS-a.
Drugi akteri iz političke arene zasad za budućnost Pule i nisu previše zainteresirani. Njihovo sjedenje u zasjedi i čekanje eventualnih pogrešaka vlasti da bi se na njima jeftino poentiralo nije dovoljno. Oporba je, naprosto, nezainteresirana. Naprimjer, dok centar Pule, posebno prostor unutar gradskih zidina, postupno odumire, ustvari, kapitulira pred najezdom trgovačkih centara koji preuzimaju funkciju mjesta gdje se održava društveni život pa tako nestaju urbani i prepoznatljivi, identifikacijski jako važni sadržaji na potezu od Portarate do Foruma, oporba te opasne promjene i trendove kao da ne primjećuje. Na taj način sama sebe diskvalificira iz ozbiljne političke borbe i prepušta IDS-u sudbinu i budućnost Pule koju je, spomenimo i to, Europska komisija po kulturnom i kreativnom potencijalu rangirala kao najuspješniji hrvatski grad.
Kao grad nevjerojatno bogate, sadržajne, dramatične i zanimljive prošlosti Pula zaslužuje da se u narednom razdoblju cjelokupna stranačka infrastruktura IDS-a stavi u funkciju njenog razvoja. Nevjerojatni podaci o povijesti Pule koja je, recimo, u posljednja dva stoljeća mletačke vlasti, 17. i 18., dosegla samo dno, srozavši broj stanovnika na tek 300 1631. godine i tek 600 1797. godine, govore o njenim velikim usponima i još većim padovima. Dokaz je to, međutim, strašno velikog potencijala grada u kojem je tada, pri kraju Mletačke republike i uoči njene likvidacije, živjelo samo 15 starijih gradskih obitelji.
Gradu je povremeno prijetio fizički nestanak, i zbog raznih ratova i gladi, ali i zbog kuge koja je nemilosrdno 1371, 1527. i 1631. smanjivala broj njegovih stanovnika. Pula je kroz svoju povijest živjela po nepisanim pravilima velikih carstava, što znači da su se u nepravilnim vremenskim ciklusima stalno izmjenjivala razdoblja prosperiteta i gradnje nakon kojih bi nastupila vremena očaja i na rubu opstanka. Ako je Pula cvala, kako piše Mate Balota, „prije 16, 17 i 18 stoljeća, ako su carevi iz Rima dolazili ovamo na ljetni odmor prije 1.600 ili prije 1.700 godina, ako je ljubav lijepe Istrijanke Antonije Cenide potaknula jednog cara da baš tu sagradi amfiteatar, jedini takav u jednom morskom zaljevu, ako je druga ljubav Puljanke Salvije podigla Sergiju Lepidu i njegovom rodu slavoluk, što u Puli još i danas stoji, sigurno je da to mjesto, ta Pula, tada nije bilo nezdravo“.
Bremenita vremena
Bilo je u njenoj povijesti možda i više ružnijih razdoblja nego onih lijepih, no sva ta iskustva govore da se u Puli živjelo brzo, dinamično i opasno, da je bilo prevrtljivo i neizvjesno. Svega je bilo. U vremenima kad je grad nazadovao i venuo, zemljišna renta u naturi i novcu mršavjela ili prestajala, skupa sa starim pulskim kućama ostajale su puste i bez krova, redom, jedna za drugom velike i male crkve, samostani i kapele. I onako kako je umirući grad stari i sjajni Augustov hram pretvorio u skladište pšenice i ječma za malobrojnu posadu i za one kojima kruh nije rodio na njihovoj zemlji, tako su građani sami, boreći se za održavanje golog života, od napuštenih crkava mnogobrojnih svetaca i svetica pravili staje za goveda, svinjce i parede za ovce i koze.
A opet, samo koje desetljeće ili stoljeće prije ili kasnije Pula je od mjesta malarične groznice i proljeva postala u svojim pojedinim dijelovima moderno ljetovalište i zimovalište, privlačno mjesto stvaranja i ljubavi, i grad koji je značio nešto ne samo u državnim, carskim okvirima, nego pomalo i u međunarodnim. Takva velika promjena, kvantitativna i kvalitativna, bila je moguća samo uslijed toga što je pulski zaljev, doista jedan od najljepših i najupotrebljivijih na svijetu, opet našao državni okvir u kojem je mogao biti maksimalno iskorištavan. Tako se uspon i pad pulskog grada javlja kao posljedica upotrebe i iskorištavanja pulskog zaljeva. Međusobna povezanost grada i zaljeva, zaljeva i grada vječna je i trajat će zauvijek. Nekad, kad je zaljev bio pust, postajao je pust i grad. Pula je, uostalom, povijesno gledajući, i stvorena radi upotrebe zaljeva: ona se s njime penje i diže ili pak životari kao beskrvni malarični bolesnik. Tako je u svojoj kultnoj knjizi „Puna je Pula“ zborio Mate Balota: savršeno precizno i detaljistički informativno.
Bilo bi žalosno kad bi povijest Pule kojom se on bavio minuciozno do krajnjih granica izgledala jačom od njene sadašnjosti ili budućnosti. No i ta se povijest može staviti u funkciju vremena koja tek dolaze. Ako se već Pula jednim dijelom opredijelila za urbani turizam, zašto se u tom kontekstu pravilno ne valorizira značaj prvog komandanta austrijske mornarice, danskog admirala Hans Birch Dahlerupa? On, naime, zbog svojih zasluga za Pulu zaslužuje spomenik ili muzej koji bi mogao biti turistička atrakcija, zašto ne, i za potencijalne danske turiste. No, kroz neadekvatan tretman Dahlerupa, koji je dosad slavom ovjenčan samo u kazališnoj predstavi baljanskog Fort Forna „Sanjari budućnosti“, stječe se dojam kao da se Pula srami svojih važnijih ličnosti iz uzbudljive povijesti, umjesto da se njima ponosi. Umjesto da na njima gradi nove niše turističkog sadržaja i ponude, ona ih ignorira.
Pravac razvoja
A taj Dahlerup, čitajući Matu Balotu i gledajući Raponjine „Sanjare budućnosti“, ispada da je bio svjetski frajer koji je Pulu 1853. godine učinio glavnom ratnom lukom austrijskog carstva. U Puli danas o njemu ni slova ni riječi, iako je taj Danac kao iskusan pomorac, vojnik, organizator mornarice , brodograditelj, nastavnik, poznavalac svih ratnih mornarica i svih arsenala u svijetu, pisac, filozof i pedagog, beskrajno radljiv, metodičan i neumoran, dao pravac razvoja Pule. S obrazovanim i samostalnim Dahlerupom Pula raste nevjerojatnom brzinom., isto kao i Arsenal.
Pri jednom povratku u Pulu, dok se u njegovu parnu jahtu „Morski galeb“ tovario ugljen, danski admiral Dahlerup, zapovjednik austrijske mornarice koja je Pulu gradila za svoju glavnu ratnu luku, šetao je po palubi i prvi put mu je palo na pamet – „treba nasuti čitavu sjeveroistočnu uvalu pulske luke i tako dobiti prostor za arsenal koji može postati najljepši na svijetu po prostornosti i prikladnosti“.
U naravi, i bi tako. Danski vizionar podigao je temelje ondašnje i današnje Pule. Prepoznao je i razvijao njene komparativne vrijednosti pokazujući poštovanje prema Puli. Danas to poštovanje naspram Pule nažalost ne pokazuju u jednom hotelskom lancu koji na njenim najljepšim lokacijama, šetnicama i prirodnim uvalama od Punta Verudele pa prema Stoji, standard nekih svojih hotela i ugostiteljskih objekata održava na sramotno niskim razinama. Podsmijeh je to prema gradu za koji su se borili svi veliki europski osvajači u svojim vremenima. Uz puno truda, još više ideja i malo neizostavne sreće uzbudljivu povijest Pule zamijenit će jednako tako uzbudljiva i još modernija budućnost Pule.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
