Na šok je reagirao kontrašokom! Šokantan poraz hrvatske rukometne reprezentacije od Argentine "amortizirao" je najavivši ostavku na mjesto izbornika nakon SP-a. I uspio je! Još je jednom ostvario cilj. Stari lisac, Lino Červar, ponovno je okrenuo vodu na svoj mlin. Jer više su stručnjaci i njegovi bivši igrači analizirali pozadinu Červarove ostavke, nego li dublje analizirali poraz od Argentine koji je uvelike kompromitirao prolaz "kauboja" u četvrtfinale.

Zanimljivo, svi su u komentarima brzali sa zaključkom da je Červar prenaglio. Da je najavio ostavku usred prvenstva i time doveo reprezentaciju u težak položaj. Jer, kako će se sad igrači boriti protiv svjetskog prvaka Danske kad znaju da izbornik nakon Egipta napušta kormilo? Ovako na prvu, to doista izgleda kao ishitrena odluka. I bila bi, da nije riječ o Linu Červaru. No, "Mago di Umago" je zapravo "doktorirao" sportsku psihologiju. Kroz cijelu je karijeru uspijevao iz igrača izvući više od onoga što se objektivno vjerovalo da mogu dati. Zato je i stigao na vrh Olimpa.

Kao jedan od novinara koji su imali privilegiju da prate njegov uspješan put na kormilu Hrvatske, na svjetskim i europskim smotrama, mogao sam iz prve ruke spoznati veličinu tog "malog istarskog stručnjaka". Konačan cilj bio mu je uvijek iznad svega, a način na koji će ga dostići nije bio važan. Pa je znao "razdrmati" momčad potezima koji su samo njemu mogli pasti na pamet. Tako je jednom prilikom "potjerao" Ljubu Vukića, velikog prijatelja Ivana Balića, na tribinu zbog jednog intervjua. Drugom je prilikom iz reprezentacije izostavio igrača kojeg su svi "vidjeli" u startnoj postavi (Vuković, Zrnić, Šprem), trećom je zgodom iz čista mira "zaratio" s novinarima usred prvenstva… Bilo je raznih "zgoda", ali ništa od toga nije bilo slučajno, niti nepromišljeno. Naprotiv, znao je Červar jako dobro zašto je vukao te poteze i što je time dobio. Nikad nije želio imati "mir" u reprezentaciji, jer kad igrači uđu u komfornu zonu, onda iz njih ne može izvući maksimum. Jednom je tako sam ispričao anegdotu o jednom sjajnom vrataru, Norvežaninu Steinaru Egeu, kojeg je vodio u jednoj revijalnoj utakmici kao izbornik svijeta. Golovi su, dakako, "pljuštali", a Lino nije htio izgubiti niti revijalnu utakmicu. I onda je na time outu upitao Egea da li je on - golman. Ovaj je šokiran uzvratio: "pa naravno". "Pa zašto onda ne braniš", uslijedilo je. Nakon toga Ege je "poludio", branio zicere i nakon svake obrane se okretao Červaru pitajući ga da li je sad golman.

Uglavnom, uz sve mane koje su mu brojni oponenti iznova nalazili, Červar je nizao uspjehe. I znao je kako do njih doći. Fizička sprema mora biti maksimalna, obrana se mora igrati na granici izdržljivosti, cijela momčad mora biti "nabrijana", a u napadu… Ako prođu kontre super, ako ne, lopta ide u ruke "mađioničara". Balića nekad, Duvnjaka danas. To je bio hrvatski specijalitet, nema unaprijed uigranih akcija, nema šablona, samo vic. Nekad prođe, nekad ne.

Ova Hrvatska ide na pogon trojice vic-mahera. Duvnjak, Cindrić i Karačić su "blago" ove generacije. Nažalost, nikad nisu bili kompletni, nikad u optimalnom stanju na velikim prvenstvima. U Egiptu se to sad posebno osjeća. Cindrić je otišao zbog ozljede, Karačić je stigao usred prvenstva, a nakon ozljede, dok je Duvnjak prebolio koronu i potom uoči SP-a igrao i osvojio final four Lige prvaka. I stigao potpuno iscrpljen. Od onog Červarovog trokuta za uspjeh, fizičke spreme, vrhunske obrane i igranja na vic u napadu, u Egiptu je ostala tek obrana. Fizička sprema nije prava jer nije bilo vremena tijekom priprema, ključni igrači u napadu nisu pravi zbog fizičkih problema. Zna to Červar i zato je pokušao ultimativnim šokom prodrmati momčad. Natjerati "kauboje" da još jednom zaplešu više nego li objektivno mogu. Hoće li to biti dovoljno za četvrtfinale? Vidjet ćemo. Ali pokušao je.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast