Nenad Marjanović Dr. Fric
Zakotrljalo se kamenje oko zemljišta na Lungomareu, javnost se sporo diže na noge kada su u pitanju socijalne, ekonomske i urbanističke priče. Javnost se na takve stvari sporo pali, još od devedesetih su anestezirani, indormijo nacionalizma drži duže nego li se itko nadao, imamo Hrvatsku i dalje i više od toga nikome ne treba, nemojmo se lagati.
Što može potaknuti javnost na noge, nepravda, krađa, pogodovanje, nepotizam ili nacionalizam? Odgovore mi šaljite u inbox, nema smisla da se izlažete napadima trolova, da vas vrijeđaju i spominju vam familiju zbog preglasnog Rock and trolla.
Ali javnost koja je uvijek iznad situacije digla se na noge, jedan čuveni trol koji ispijao krv i ranije, nekad kao Jure Grando, pa Raul de Istria spotakao se i pao. Istra se digla na noge, ali svi su tvrdili da im puca kita, da im je ta spika jadna, da se novinari bave sranjima, da ovo da ono, no svi su osjetili potrebu da se na to osvrnu, neki opet hrabro i anonimno, a neki punim imenom i prezimenom, jer majku mu, koga briga što je Mlađo otkriven, koga boli pajser što je trolao za vrijeme radnog vremena? Lungomare, pretvorba, privatizacija, urbanizam i renesansa-nula bodova. Trol eliminator je tema dana, tema Mjeseca, Marsa, Jupitera i Venere. Ali licemjeri i dalje trolaju, čude se kako ovakve teme mogu na naslovnicu. Pa mogu drugovi i drugarice zato što ste Vi to tražili. Mirovine, roditelji staratelji, inflacija nisu teme koje voli ova nacija.
Amen/Hvala/Grazie/Shukran, koš tako, koš nikako.
U Puli je zabranonačelnik Filip Zoričić otvorio jamu bez dna, više ne mogu ni tamburaši, samo je pitanje dana, tjedna, kada će Prika odlučiti sastavljati prvu ekipu Istre 1961, pa da vidimo ko to tamo igra, može li baš svatko trčati po pulskom javnom prostoru, stadionu Aldo Drosina?
Daj da neko odredi kriterije, vratimo dite materi, smo Pula ili nismo? Nismo važi od piture, nismo cipli, niti morski kacamarini, trpovi pa da trpimo nešto što nije tradicija ovog stada, pardon grada. I trpi trpi trp na dnu crne rupe...
Nakon moje prošle kolumne javila mi se skupina čitatelja koji su željeli napomenuti da sam zaboravio grad Novigrad koji je po mnogo kriterija dosadniji, nezanimljivi, tuplji i bezbojniji od Umaga.
Onda se stvarno napnem, zamislim i shvatim da je Novigrad, politički ubitačan, da u Istri više od pola stanovnika nema pojma tko je tamo gradonačelnik, tko tamo vlada, tko je tamo oporba. Nula bodova, nazovem frenda, prosječnog birača, jel' znaš nešto o Novigradu, tko vlada, tko radi, a ko jaja ladi? Kaže on, pa
vlada IDS. Mislim, imaju onu zastupnicu u Saboru. Namet, mislim da se tako preziva? Ostanem osupnut, nikad čuo, ali ne lezi vraže, zavrnem Google. On je neumoljiv, nije Namet nego Nemet i stvarno je zastupnica, opa bato, pa nije Sanja Radolović jedina zastupnica iz Istre, imamo mi još jednu. Brate mili, pola mandata već prošlo i shvatim da stvarno imamo još jednu zastupnicu. Kako mi vrag nije dao mira nazovem broj sa službenih stranica Grada Novigrada, kaže mi neka službenica "ali nema znate nikoga, oni su vam na skijanju." ??? Na skijanju, ekipa skija u ožujku, brate mili, kako dosadno, kako može biti dosadno, pa ovo je urnebes, koliko ima takvih sredina, koliko ljudi u ovoj maloj državi skija u ovo doba umjesto da beru šparuge, bljušte ili leprene? Bljušti su bljušti ma bolje me pušti... Žena se nasmijala na moju opasku, "a radimo puno znate, pa idemo po par dana, dok još rade skijališta". Ako, ako, kako kažu naše komšije, samo vi skijajte; kad stignete-stignete. A ta politika, kako je to nekada bio zanimljiv hobi, danas je to živa dosada. Nekad si znao ko je ko, Nino, Debeljuh, Herak, Kajin, Marino Golob, njegov imenjak Roce, a sada Daus, Nemet, a HDZ-ejca se ne mogu sjetiti. Lerotić i Radolovićka nešto i pitaju, pojave se, ali ovi ostali daleko su zaostali. Volim sa svojim čitateljima igrati Potjeru, dajem im čak malo fore, 'ajmo, kako se zove saborski zastupnik IDS-a Daus ? Miki, Šiljo ili Emil ? Nije Šiljo, Emil je, ali pokazao sam i dokazao da je teško pobijediti lovca, a ovi naši pajdaši su prepoznatljivi po neprepoznatljivosti. Ča da van rečen, ja san svaku nedilju u Glasu, bija san na TV Novi, TV Istri, svirija san sto lit i jopet me ljudi pitaju - a ča vi delate u Fabriki ud stakla?
Uvjeren sam da su cijene kvadratnog metra stana ključna politička stvar. Ako se u nekom gradu, kao recimo Rovinju, kvadratni metar stambenog prostora može mjeriti s onim u Dubrovniku, sasvim je jasno da u Rovinju neće biti pretjerane fluktuacije stanovništva, zicer za one koji su na vlasti, sezonci dođu i odu, biračko tijelo je stabilno, ne talasa, nema razloga za promjene, kada jednom uzjašeš držiš vlast duže nego Umag. Ko kupuje stanove u Rovinju? Nitko. Samo kumovi, doslovno, mislim na prave kumove, a ne one sa Sicilije. Oni ako kupe, onda je to fino upakirano, a ovi kumovi hitaju konfete, rižu, svira harmonika, lako se sazna da su kupili ili pokušali kupiti. Pa evo i poruka za Rovinježe, da ne misle da nidan ne pensa na njih. Kume, izgore ti kesa! Mislim ja i na Fažanu, evo da ih spomenem da se ne osjete zapostavljeni, ali ajde bilo je nevrijeme, imaju oni svojih muka, još im samo ja trebam. Izvadite pištole, kreće boj, za mandat svoj…
Uglavnom se sve više pitam gdje je to u našoj državi višestranačje, gdje se to vlast postavlja i sklanja nakon loših mandata? Nigdje, ako i da, onda nam stigne "grdo joh", nešto što nema ni glavu ni rep. Pula je Pula, a nula je nula, Prika moj!