Bolje iskreni gay nego licemjerni hetero

Upravni sud u Zagrebu donio je povijesnu odluku za Hrvatsku. Ovih je dana poništio dosadašnje odbijenice zagrebačkog Centra za socijalnu skrb i Ministarstva demografije u slučaju Ive Šegote i Mladena Kožića koji se mirno i staloženo pravnim sredstvima bore za pravo da udome ili posvoje dijete.

Njih su dvoje u skladnoj, dugogodišnjoj vezi koju su 2015. okrunili brakom, a zasigurno je tome doprinijela i bezrezervna podrška i ljubav njihovih obitelji. Istu takvu ljubav i podršku ovaj bi par mogao pružiti barem jednom od gotovo tisuću djece koja danas žive bez te nužne roditeljske prisnosti, nježnosti, brige i razumijevanja u nekom od domova za nezbrinutu djecu.

Ta je vijest dana odjeknula u svim medijima, a o velikom broju podijeljenih reakcija javnosti ne treba ni govoriti. Mnoge od njih mogle bi se bez problema ignorirati, no ima i onih na koje se jedno demokratski uređeno društvo kakvom, eto, stremimo već 30 godina, ne smije oglušiti. Pozivi na linč, proglašavanje homoseksualaca bolesnicima, a njihovo ponašanje devijantnim te predrasuda da će to dijete koje bi homoseksualci odgajali i samo "postati bolesno", zaista zaslužuju nečiju pažnju i pokazuju koliko nam očajnički treba građanski odgoj, i to ne samo u školama. Jer, gle čuda, pederi i lezbe su svuda oko nas, od kad je svijeta i ljudi.

Neke od vas su podučavali homoseksualci, neke od vas su liječili, neke od vas i dan danas zabavljaju svojim umjetničkim vještinama, a s nekima od njih se moguće i družite, a da uopće niste svjesni njihove seksualne orijentacije. Jer su takvi ljudi navikli da se skrivaju.

Najgore od svega je što je rulja uvijek spremna osuditi onoga koji ih ni na koji način ne dira niti remeti njihov životni mir, samo zato što je svojim postupkom narušio nekakva "univerzalna ili crkvena" načela.

No, istovremeno nije tako spremna, primjerice, osuditi tu istu Crkvu na koju se pozivaju, kada svećenici seksualno iskorištavaju nemoćnu djecu, nije spremna osuditi i maknuti političare koji im svojim suludim potezima tjeraju djecu iz domovine, nije spremna osuditi niti svoje lokalne "šerife" koji razvratno žive, ali su sa svojim "sretnim" obiteljima svake nedjelje na crkvenoj misi, ili susjede koji zanemaruju i maltretiraju vlastitu djecu, ili pak one koji hrabro tuku svoje žene da im pokažu tko je gazda u kući.

Kraj je još jedne godine, a mi možemo rezimirati samo to da se i dalje uglavnom bavimo trivijalnostima i ne želimo se suočiti s realnim problemima.