Plenkovićev pečat na ostanak BAT-a u Hrvatskoj

Robert Frank

Obećanjem da će razriješiti situaciju s proizvodnjom duhana u Kanfanaru te tako zadržati BAT u Hrvatskoj, premijer Andrej Plenković je u krvotok istarskog gospodarstva koje stenje pod pritiskom posljedica koronavirusa ubrizgao značajnu količinu pozitivizma i serotonina. S gardom i stavom, spreman na traženje kompromisa oko nastavka duhanske proizvodnje u Kanfanaru, premijer vlastitim autoritetom stavlja pečat na situaciju koju su neki njegovi suradnici suptilno odugovlačili. Iskreno, bojkotirali su je. Srećom da njihova nije zadnja.

Postizanjem dogovora s BAT-om, kao i usklađivanjem raznih aspekata trošarinsko-porezne politike, uslijed čega će se ovdašnje cigaretno-duhansko tržište pravilnije i pravičnije regulirati, premijer je poslao jaku poruku. Može se, naime, iščitati ispravan stav da su investicije, proizvodnja, domaća pamet i izvoz, kao elementi objedinjeni upravo u poslovanju BAT-a u Hrvatskoj, nešto iza čega ovaj premijer čvrsto stoji ne zbog parcijalnih ili osobnih, već strateških i nacionalnih interesa. Za razliku od onih u Vladi koji kontroliraju državne financije te, gle čuda i zanimljivosti, ne prepoznaju važnost BAT-a čak ni u punjenju proračuna, Plenković je u pristupu puno mudriji i pošteniji. On shvaća ozbiljnost situacije. Iz nje ne migolji poput neuhvatljive, ljigave, klizave jegulje.

Za političara je vjerodostojnost ključ uspjeha. Plenković se nakon jučerašnje izjave na vrhu Učke, kada je potvrdio spremnost za dogovor s BAT-om, može pogledati u ogledalo. Taj speculum veritatis neće pokazati odraz čovjeka koji je prevario javnost i Istru, nego političara koji je izvršio ono što je obećao. Omogućio je nastavak proizvodnje u Hrvatskoj, osigurao je daljnje punjenje državnog proračuna i zadržao koju tisuću dobro plaćenih radnih mjesta. Pokazao je da BAT nije neprijatelj nego partner Vlade i građana. Zašto to ne reći?