Zapovjednik, comandante, načelnik, Capo. Dino Kozlevac, kojeg smo u protekloj godini navikli gledati isključivo u kontekstu koronavirusa, nedavno je u jednom intervjuu spomenut zbog svoje osnovne, ništa manje važne funkcije. Navedeno je da kao Vatrogasni zapovjednik Istarske županije nikada nije okrenuo leđa Draženu Slavici, zapovjedniku šibenske vatrogasne postrojbe u trenutku tragičnog požara na Kornatima 2007., u kojem je život izgubilo 12 vatrogasaca. Slavica je nakon 13 dugih godina oslobođen svih optužbi. Zahvalio se na podršci svom istarskom kolegi, a Kozlevac je još jednom dokazao da ima onu osnovnu i neophodnu osobinu za svakog načelnika stožera - ljudskost.

Dok predstavnici nacionalnog Stožera poput suhih grana pucaju pod pritiskom javnosti i sve više zaudaraju na kontradiktornost, Kozlevac iz dana u dan dokazuje da je pravi čovjek za ovu funkciju. Njegova humana podrška čovjeku kojem je cijela Hrvatska okrenula leđa samo je potvrda toga. Prepoznali su to i drugi - Kozlevac se već neko vrijeme u raznim medijima spominje kao primjer učinkovitog rada županijskog Stožera, u toj mjeri da mu je T-portal prije pola godine posvetio članak pomalo pretencioznog naslova "Avangarda iz Istre"! Čovjek prosto poželi da ga, kako je neki dan bez imalo ironije napisao jedan kolega, iz zahvalnosti cmokne u čelo.

- Srećom pa imamo Vas, Capo! poručio sam mu u posljednjem razgovoru i pitao se jesam li pretjerao.

Uspjeh istarskog Stožera, kako ističe i sam Kozlevac, leži i u činjenici da se od početka pandemije znalo kome prepustiti ovako važnu funkciju. Umjesto sekundarnim političarima, načelnikom Stožera je a priori imenovan vatrogasni zapovjednik i čovjek koji se s nesrećama i prirodnim nepogodama susreće cijeli život. Sekundarni političari su sa čela lokalnih stožera, kao u slučaju Žinića mlađeg u Glini, odavno smijenjeni zbog korona partija ili drugih nepodopština i nedosljednosti. Primjer su Istre, s druge strane, slijedili Primorsko-goranska, a od nedavno i Šibensko-kninska Županija, koja je na čelo županijskog Stožera također postavila vatrogasnog zapovjednika. Kozlevac je ukazano mu povjerenje iskoristio na najbolji mogući način - razborit je i odgovoran, iskren i vjerodostojan, a ne boji se nacionalnom Stožeru iznijeti svoje sugestije i kritike. Kozlevac je još lanjskog ožujka shvatio da Istru treba zatvoriti i prije ostalih županija, a danas shvaća psihičku iscrpljenost ljudi kojima je dosta svega, zbog čega se i zalaže za veću autonomiju županijskih Stožera, koji trenutno Zagrebu mogu predlagati isključivo strože mjere od onih koje su na snazi.

Dino Kozlevac je čovjek koji je u životu prošao puno stvari. U svoje je vrijeme bio i predsjednik istarskog SDP-a, nagledao se ljudskih nesreća i blisko se susretao s njima. Na moje je pitanje je li njega i njegove vatrogasne kolege na intervenciji ikad okružila vatra, u svom je stilu odmah ispalio: apsolutno! Zamišljam kako za trideset godina dobri Capo svojim praunucima pored kamina priča priče o velikim vatrama i smrtonosnim virusima. Ne sumnjam da će u toj dubokoj starosti zaključiti da je sve u svemu njegova vožnja na ovom ringišpilu života bila sasvim zadovoljavajuća.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961