Piše Ivor Balen

Između Mosta i Možemo! nema velike razlike

Dušica Radojčić (snimio Danilo MEMEDOVIĆ) / Miro Bulj (Foto: Damjan Tadić / CROPIX)

Dušica Radojčić (snimio Danilo MEMEDOVIĆ) / Miro Bulj (Foto: Damjan Tadić / CROPIX)


Krajnja ljevica i krajnja desnica često nađu zajednički jezik. Pokazao je to sporazum Molotov - Ribbentrop 1939. između ruskih komunista i njemačkih nacista, koji je šokirao svijet. Komunisti nisu imali ništa protiv Hitlera, sve dok ih nije napao.

Hrvatske stranke Most i Možemo! naravno nisu nacisti ni komunisti, ali predstavljaju dvije najradikalnije opcije s ljevice i desnice među strankama koje nešto znače (jer među beznačajnima ima i radikalnijih). I koliko god se na prvu činilo da se radi o dvije nespojive ideologije, između Možemo! i Mosta zapravo nema suštinskih razlika. Suprotni stavovi o pobačaju, na primjer, ne bi nas trebali zavarati.  

Jer naime, jedni i drugi računaju na glasove revoltiranih nezadovoljnika koji za sve nedaće koje su ih snašle krive vlast, nevažno radi li se o HDZ-u, SDP-u ili IDS-u. Jednima i drugima glavni smjerokaz u određivanju politika je veliki, gigantski populizam. Jedni i drugi uzdaju se u podršku s društvenih mreža, neovisno o tome radi li se o pravim ili izmišljenim profilima. Jedni i drugi smatraju Facebook referentnom slikom svega što "građani misle".

Pokazatelj da su Možemo! i Most zapravo dvije strane istog novčića je i aktualni referendum o hotelu na Valkanama. Od svih stranaka u Puli doslovno nitko ne podržava čak ni ideju možemovaca da se referendum raspiše u Vijeću, a kamoli da se zabrani gradnja hotela. Nitko osim - Mosta. Ta stranka nije u pulskom Vijeću i vjerojatno nikad neće ni biti, ali oni su podržali Možemo! u borbi za referendum i protiv hotela. Par nađe para, reklo bi se.

Pozivanje na građane (putem referenduma i na druge načine) oduvijek je bio glavni način privlačenja pažnje populističkih stranaka. Iz nekog razloga Možemo! i Most misle da se više zalažu za građane od ostalih samo zato što se stalno na građane pozivaju.

A "potvrdu" dobivaju, ponovimo još jednom, u minornom dijelu populacije koji je glasan na društvenim mrežama. Most je na razini cijele Hrvatske nedavno prikupio potpise za referendum protiv Stožera i korona mjera, a Možemo! u Puli sada traži referendum protiv hotela na Valkanama. To nije slučajno, kao ni činjenica da su njihove politike i referendumi uvijek protiv.

A uvijek su protiv zato što pecaju u bazenu u kojem se ribe love na takvu ješku. Ovih dana se potiho najavljuje koalicija "svih protiv HDZ-a" na nacionalnoj razini, pa bi Možemo! i Most uskoro mogli i formalno surađivati. Na prvi pogled vrlo neobično, na drugi baš i ne.

Most i Možemo! naravno imaju i svoje kvalitete. Kao relativno nove stranke nastale na valu nezadovoljstva postojećima oni su moralno čisti, bez afera i prljavog veša. S obzirom na ostavštinu starih stranaka, prije svega besramni nepotizam i grabljenje svega što se dalo ugrabiti, te kvalitete nisu beznačajne. Dapače, mnogi će im dati glas upravo zato što "nikad ništa nisu ukrali", što je za birača koji ne traži puno sasvim dovoljno. I neka im bude, ali za dobrobit zemlje mnogo je manja opasnost kada političar krade, nego kada ruši, u čemu su krajnja ljevica i krajnja desnica svjetski prvaci. Možemo! i Most su najbolji primjer.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter