PIŠE DANIJELA BAŠIĆ-PALKOVIĆ
Brijuni Rivijera - mjerna jedinica za ništa
Projekt Brijuni Rivijera dokaz je jedne neuspješne politike i nikad ostvarenih vizija da Istra postane atraktivna lokacija ucrtana na kartu elitnog turizma. I to je neosporno činjenica. Unazad petnaestak godina svjedočili smo nizu pokušaja lokalnih vlasti koje su pod patronatom svih Vlada pokušale gurati projekt koji bi trebao generirati nova zapošljavanja, na tisuće i tisuće radnih mjesta, a Istru pretvoriti u pravi mali turistički raj. Ništa se od toga nije dogodilo, a ovaj fantomski projekt koji je svojevremeno bio i omiljena moneta za potkusurivanje u političkim obračunima ostao je tek mrtvo slovo na papiru.
Kada je 2003. godine osnovana tvrtka Brijuni rivijera njena je glavna misija bila realizacija tog famoznog projekta inaguriranog još prije 18 godina, a koji je bivše vojne i zapuštene zone na najatraktivnijim lokacija na jugu Istre trebao staviti u funkciju. Umjesto novih hotela s pet zvjezdica, turističkih naselja i marina s pogledom na Brijune, a time i velike zarade, i dalje svjedočimo potpuno netransparentnom obrascu poslovanja Društva u kojem čak ni oni koji ga vode ne mogu suvislo pojasniti čime se bave.
S druge strane, nije sve tako crno i bez glave i repa, jer postoji nešto što svih ovih godina iza nas ima snažnu postojanost i kontinuitet. To su, naravno, kadrovi koji plaću godinama dobivaju iz županijskog i državnog proračuna, premda o njihovom radu i aktivnostima javnost nikada nije imala transparentnih informacija. I na županijskoj skupštini vijećnici iz redova opozicije pokušavali su dobiti suvisla pojašnjenja tko su ljudi koji su u tvrtci zaposleni, što to oni rade i kakva su ima primanja, no odgovori baš ne stižu.
Ni direktorica Brijuni rivijere Sanja Bežan koja od 2013. godine vodi tvrtku koja je do lani bila društvo od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku nikada nije imala potrebu obratiti se javnosti i predstaviti hodogram aktivnosti. No, njezina su primanja vrlo izdašna. U imovinskoj kartici dužnosnice Sanje Bežan piše da mjesečno zarađuje 14.743 kuna neto. Dakle, malo joj fali da joj plaća bude ravna pojedinim ministarskim. No, osim zastarjele i neažurirane web stranice tvrtke na kojoj se nabrajaju ciljevi, misije i vizije projekta, vidi se da tvrtka stagnira, ali poput pijavice i dalje isisava džepove poreznih obveznika.
Ne znamo što radi ni tijelo koje nadzire rad društva, dakle Nadzorni odbor, no zato znamo da predsjednik tog odbora Enver Kasa za svoj (ne)rad mjesečno dobiva tisuću kuna, pa makar ne radio ništa! Tu su i ostali članovi sa 700 kuna mjesečno, no predsjednik NO Kasa kaže da su se sjednice intenzivirale pa se sada sastaju barem četiri puta - godišnje!
Nit' je Istra postala Monte Carlo, nit' je Brijuna rivijera više projekt o koje treba trošiti riječi ili s političke razine u javnosti o njemu govoriti. Svjesni su toga i političari, jer građanima se na sam spomen Brijuni rivijere već diže kosa na glavi, pa je njegove spominjanje bolje izbjeći. Da je tome tako, svjedoči i potpuno izostavljanje projekta u kontekstu nedavne najave za poziv investitorima na Hidrobazi. Iako je ta lokacija sastavnica Brijuni rivijere, nakon što je projekt postao punoljetan, sada se kao kreće u kakvu-takvu realizaciju.
Malo čudno da to ni pulski gradonačelnik Boris Miletić ali ni nadležni ministar Goran Marić ni slovom spomenuli nisu kada su u studenom prošle godine dogovorilo i potpisali sporazum za Hidrobazu. Uz tu lokaciji predmet sporazuma je i Muzil, još jedna uzdanica Brijuni rivijere koja nikako da dočeka investitore i željeni kapital. Dakle, tvrtku koja je postala sama sebi svrha uz prateći projekt koji se nikada nije digao ne noge mogli bi nazvati mjernom jedinicom za nečinjenje, netransparentnost i zatvorenost. Poprilično skupom jedinicom.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
