A Uljanik? (Snimio Duško Marušić Čiči)
U predizbornoj kampanji u Puli kandidati spominju sve živo i neživo, od domova za stare, garažnih kuća i vrtića preko digitalizacije i zelene transformacije do uređenja grada, fasada i šetnica. U igri su Muzil, Hidrobaza, Riva, Forum, Kandlerova, Kaštijun, Giardini, Prvomajska. Kandidati se prisjećaju ostvarenih i neostvarenih obećanja i diskutiraju tko je za što zaslužan, a tko za što kriv. Najavljuju se veliki projekti ili se pak protivi velikim projektima. Obilaze se mjesni odbori, građevinske parcele, raskršća i vodovodi. Svekoliko se filozofira i mudruje, ali nitko ne spominje najvažniji dio Pule koji postoji, a to je golemi prostor Uljanika.
Taj dio grada kao da je nestao, kao da ga je uoči izbora neka moćna sila izvadila iz Pule i okružila energetskim zidovima koji će spržiti svakog tko pokuša ući unutra. Kandidati za gradonačelnika bježe od Uljanikovog prostora kao od kolere jer su svjesni da tu mogu proći kao u dvoboju s Tysonom - gotovo sigurno će iz ringa izaći polomljenih zuba. Svjesni da na toj temi mogu jako malo dobiti a jako puno izgubiti, svi od reda se prave da taj prostor jednostavno ne postoji. Najbolje je taj "vidim ali ne vidim" stav pokazao nezavisni kandidat Filip Zoričić u razgovoru za jedan dnevni list, u kojem je rekao da će napraviti šetnicu od dva kilometra, ali od Rive do Velog Vrha! Dojam je da bi obećao pulsku šetnicu ako treba i do Trsta, samo da ne mora ići na drugu stranu, preko Uljanika.
Međutim, koliko god se kandidati pravili da prostor Uljanika ne postoji, on je i dalje tu i ne namjerava propasti u zemlju. S obzirom da je riječ o najatraktivnijem dijelu grada koji u promišljanju budućnosti Pule može biti dar s neba, kandidati bi morali smoći hrabrosti da progovore. Usprkos činjenici da Grad nema izravne ingerencije nad tim prostorom, sasvim je jasno da će u raspravi o njegovoj budućnosti imati jednu od presudnih uloga. Stoga bi bilo jako zanimljivo znati što o prostoru Uljanika misli pet glavnih kandidata za gradonačelnika Pule: Elena Puh Belci, Filip Zoričić, Sanja Radolović, Mirko Jurkić i Dušica Radojčić. Da nam kažu jesu li za ostanak cijelog tog prostora Uljaniku, za njegovo čišćenje i privođenje drugoj svrsi, ili za nešto treće. Teško je o tome govoriti jer Uljanik pokreće velike emocije i vrlo lako odnosi glasove. Ali veliki lideri, ili oni koji to namjeravaju postati, morali bi se znati suočiti s teškim pitanjima.
Morali bi jasno reći da je jedan dio povijesti Uljanika neumitno završio, i to ne sad, nego još prije dvije godine. Da od tada do danas veliki prostor u kojem je radilo 3.000 ljudi uglavnom zjapi prazan. Da nova tvrtka "Uljanik brodogradnja 1856" ima stotinjak zaposlenih koji se, barem za sada, brodogradnjom ne bave. Da bi u najskorije vrijeme trebalo ustanoviti koji je prostor tom novom Uljaniku potreban, i je li mu potreban uopće, i potom ga svesti u te realne okvire. A ostatak - mašti na volju. Hoće li tu doći turističko naselje, nova moderna industrija, golemi park na moru, stambena četvrt, poduzetnički inkubator, sportski centar ili kombinacija svega toga - manje je važno. Važno je da građani Pule znaju što o prostoru Uljanika misle kandidati za gradonačelnika.