Kad god je pričao o uživanju u nogometu, spominjao bi utakmice omladinskih kategorija. Bio je odličan igrač koji je svojevremeno zaslužio poziv (1977.) Rijeke u prvu jugoslavensku ligu. Vratio se brzo kući jer je shvatio da daleko od Pule ne može uživati ni u svakodnevici života, a pogotovo ne nogometno. Kratke faze igranja u juniorskoj kategoriji tumačio bi kao najbolju razbibrigu karijere. Druga vremena.

Vjerujem da bi Branko Bubić Buba bio itekako dojmljen kako se Istra 1961 trudi njegovu memoriju držati na visokoj razini događanja. Upravo je turnir U10,11,12 i 13 tematski pogođen event uz njegovo nogometno aktivno naslijeđe. Isto tako je konferencijski dio, posvećen temama Infrastrukture HNL-a, Sport i turizam te TV prava. Čulo se niz zanimljivih informacija i analiza. Recimo, Boris Žgomba iz Unilinea i predsjednik Udruge putničkih agencija HGK-a, iznio je kako je u svijetu turizma 11% putovanja motiviranom sportom. U Istri je slično, uz podatak da čak 70% turizma izvan sezone otpada na sportaše. Osnažila je to Manuela Kraljević iz Uprave AHG-a, koja kaže da preko 200 klubova dolazi na pripreme u Medulin/ Pulu. Tu je logiku naglasio Ivan Herak, iz ACY-a, ali čitav život u sportu, kad je iznio da sport u Hrvatskoj proizvodi 1,4 milijarde Eura za BDP i zapošljava 3,4% ljudi. Brojke su to, iznio je Herak, koje potvrđuju da sport nije nikakav gutač novca, kako se nerijetko potiču stereotipi da bi se onda umanjila sredstva njemu i osiguralo drugim društvenim djelatnostima. Teza da Istra nedovoljno koristi sport za jačanje svoje djelatnosti u suglasju je i s jasnim uvjerenjem kako turizam nedovoljno vraća sportskoj zajednici Istre.

Pitanje televizijskih prava tumačio je, među ostalima, Ivica Blažićko koji je naveo kako je stream Hajduk-Dinamo, za kup, bio u srijedu najgledaniji na svijetu. U kontekstu klubova, koji su sada u mogućnosti podijeliti oko 11 milijuna eura, to je različite snage za klubove. Dinamu, Hajduku, pa i Rijeci i Osijeku to je niži postotak proračuna 2-10%, dok je ostalima, kao Istri 1961 na primjer, to 20-30% proračuna. Svoje primjere iznijeli su ljudi iz španjolske La Lige i Deportivo Alavesa, odajući kako su tamo TV prava vrlo snažni generatori klubovima. Oni dijele ukupno 1,15 milijardi eura, ali to su ipak druge galaksije za Hrvatsku.

Infrastruktura je, kako svi to znaju, veliki problem našeg nogometa i sporta općenito. Arhitekt Siniša Zdjelar iznio je tezu kako jedina dva stadiona u Hrvatskoj koji zadovoljavaju sigurnosne i komforne zahtjeve kakve nogometa danas traži, jesu onaj na Rujevici i OPUS Arena. Zanimljivo, to su jedina dva stadiona izgrađena privatnim inicijativama. Tamo gdje lokalna samouprava treba stvarati uvjete, problemi se samo gomilaju, što je i pokazatelj kako se prema sportu, koji doprinosi BDP-u u značajnim omjerima, a ne može se vrednovati onaj zdravstveni i duhovni, ipak gaji maćehinski odnos. Krešimir Šamija iz Ureda za sport Ministarstva turizma i sporta naveo je da su ti problemi prepoznati i da će se novom strategijom Vlade poticati više ulaganja u infrastrukturu.

Iako je Španjolska drugih dimenzija ipak je bitno naglasiti ono što je naveo Esteban Casado, predstavnik La Lige. Tamo država svake godine izdvaja 2 milijarde eura za nogometnu infrastrukturu, gradnju kampova i stadiona. To je 40-tak projekata godišnje i logično je da im je infrastruktura sve bolja i modernija. Paneli su bili relativno posjećeni, hoće li »radionice« kako raditi sa mladima, uz prigodan turnir, biti praćene s većim zanimanjem trenera i dužnosnika iz cijele Istre? Vidjet će se, ali Istra 1961, na čelu s predsjednikom Uprave Brankom Devide Vicentijem te direktorom Mikeleom Lauzuricom zaslužuje komplimente na organizaciji. Činjenica da se video linkom uključio i predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin dalo je dodatnu notu prestižnosti događanju, koje se odvijalo u reprezentativnim prostorima Mon Perina u Balama. Tamo jedan načelnik, koji voli sport jer ga je nekad i sam aktivno upražnjavao, Edi Pastrovicchio dao je svoj doprinos. Tako je i potvrdio ono što je govorio na panelu, a to je da bez sinergije lokalne samouprave i turističkog sektora, a onda i sporta, teško može biti iskoraka. Bale je pod njegovim vodstvom prigrlilo Istru 1961 i koncesijom za kamp otvorilo se novo poglavlje razvoja mjesta, ali i kluba. Kamp već donosi benefite Balama u turističkom i promotivnom smislu.

U prethodnim desetljećima Buba i ostali entuzijasti nogometa, sporta općenito, sve su natruhe tih potreba osjećali u svakodnevici života klubova. I u bezbroj diskusija kada su se limiti razvoja iskazivali najjasnije na natjecateljskim neuspjesima, znalo se zaključiti kako je bez gore navedenih faktora – a to su infrastruktura, stalni prihodi i podrška turističke (gospodarske) i političke ekipe – sve uzalud. Nije bilo uzalud jer ljudi koji su radili u sportu u drugoj polovici prošlog stoljeća, i odricali se puno toga na osobnom planu da bi se brinulo o klubovima, sportašima i borilištima, održali su na životu djelatnost bez koje je nemoguće zamisliti društvenu zajednicu. Činjenica da su standardi danas ipak bolji nego nekad istodobno je pozitivno, ali s druge strane i relativno, jer su nekadašnji standardi sporta, pogotovo u Istri, bili »amaterski i provincijski«. No, o tome se značajno više sada debatira, snažnije se promiču potrebe sporta i svaki dio, odnosno akter njegove zbilje trebao bi uporno i glasno kontinuirano artikulirati potrebe svojih udruga, klubova i pojedinaca. U odnosu na ono što (do)nosi, sport zaslužuje bitno više.

Nogometna je Pula imala sreću da je u trenucima izdisaja prvoligaške priče i kluba stigla grupacija Baskonia-Alaves. Uglavnom negativno tretirana zbog natjecateljskih dometa prve momčadi, što je prilično navijački razumljivo, ali je tehnički gledano nelogično, grupacija BA je Istru 1961 podigla na više razine nego ikad u povijesti Pule. Ovakvi skupovi, kao i sama gradnja kampa, dio su strategije kojom se očito želi izgraditi »pravi klub«, poslovno stabilan, koji ulaže u uvjete rada, posvećen je radu s mladima i ekspanziji (nikad više reprezentativaca) u raznim sferama. Istra 1961, do ne tako davno bila je ružno pače HR nogometa, organizacijski improvizatorska i smisleno nedorečena. To se u proteklih pet godina bitno promijenilo. Istina je da je bilo četiri devetih mjesta, ali je točno da je lani ostvaren i najbolji seniorski rezultat u povijesti, peto mjesto s najviše bodova. I uvjerenjem da bi, da nije bilo folklornih igara iza kulisa, Pula najvjerojatnije osjetila i prvi europski nastup. Istra je bila i dva puta šesta u prijašnjim erama, ali od toga je bilo malo koristi, kako je pokazao i raspad sustava 2018. godine. Kada klub postane kompletan, s infrastrukturom, kada bude stvarao novac kroz svoju djelatnost (i transferi), i kad neće biti zavidan broj onih koji opstruiraju svojeg prvoligaša, nego će ostati debela manjina oponenata radi oponiranja, onda će moguće biti spreman za natjecateljske važne iskorake. Realno, s proračunom od 3-4 milijuna eura, u rangu Slaven Belupa, Varaždina, nešto niže od Lokomotive i Gorice, a iznad Rudeša, nije baš jednostavno pratiti ritam klubova koji imaju po 60, 35, 20, 15 milijuna eura. Lani se poklopilo sve dobro, ove sezone je drugačije. Takve amplitude imaju i navedeni klubovi jer nemaju dovoljno novca da zadrže svoje više vrijednosti i stalno se moraju obnavljati. Dok se ne pojavi netko s bušotinama nafte ili novaca, tko bi bio alternativa baskijskoj grupaciji?

U 29. danu lipnja bit će dvije godine kako je Buba preminuo. Prije toga, 4. svibnja bit će 70. godina od njegova rođenja. Dan poslije Grad Pula ima svoj dan. U njemu će gradonačelnik Pule Filip Zoričić dodijeliti posebna priznanja nekolicini aktera dalje i bliže povijesti pulskog nogometa. Najobožavaniji istarski trener Adriano Belli i najpoznatija nogometna žena Silvana Rožanković su laureati, a posebno će se odati posmrtna priznanja Francu Rosignoliju, Mariju Černjulu i košarkaškoj ikoni Marijanu Kolareviću. Velika je stvar kako za nogomet, koji u strukturi hrvatskog sporta čini njegovu polovicu, tako i za košarku i druge sportove, kada na toj razini dobivaju priznanja. Veliki je respekt doajenu plivačkog (i vaterpolo) sporta Dina Makovca kada su Gradski bazeni dobili njegovo ime.

Sva ta priznanja su, između ostalog, priznanja pojedincu, ali i velika promocija vrijednosti sporta. Svaka takva promocija dobro je došla da se dalje potiče veći doprinos lokalne samouprave i svih žitelja grada kako bi se sportu omogućilo daljnje napredovanje. Dani Bubić, osim memorije na jednu ljudinu i najstrastvenijeg sportaša i entuzijastu, ukazuje da se ipak napreduje i ide na više razine. Dan Pule će kroz navedena priznanja biti potvrda da sport zaslužuje (uvijek) više od svoga grada.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast