Pobjedi li poduzetnička pamet pred uspavanom birokracijom, pri čemu ne moramo biti ni previše inovativni već je samo potrebno kopirati pozitivna iskustva drugih, solarne elektrane moći ćemo graditi i postavljati na bivšim odlagalištima otpada, u napuštenim kamenolomima, rudokopima, bivšim šljunčarama. Moći će se raditi kao natkrivališta na parkiralištima ispred hotela gdje će, zaklanjajući automobile od prejake sunčeve svjetlosti i grijanja, istodobno stvarati novu energiju
Ilustracija
Nadahnuće je najbitnija stvar na svijetu. I motiviranost. Tu je i posvećenost, ustrajnost da u tome čime se bavi čovjek i uspije. Poanta je da se ne propuštaju prilike. Tako gledamo mi iz realnog sektora. I to je jedini put uspjeha. Pravi poslovnjak, čime god se bavio, u svakoj će (polu)prilici tražiti razlog više zašto nešto napraviti, a ne zašto od nečega odustati. Odustati je najlakše. Odustaju kukavice, mediokriteti, potkapacitirani, odustaju oni koji nisu konkurentni i kompetitivni. Istra, kao dio ovakvog promišljanja, od nekih bitnih stvari nije odustala, ali se njima ni ne bavi. Zastala je. Postoji osjećaj da je Istra usporila, unatoč svim tim vilama s bazenima, hotelima i kampovima, ugostiteljstvu i, generalno, turizmu u svim oblicima i rekordnim brojkama. Kao da je ukopana. Istra, naime, ne koristi, sve svoje potencijale. Ne postaje ono što bi morala biti. A što to?
Odgovor: oaza održivog razvoja, regija u kojoj se maksimalno koriste obnovljivi izvori energije, nevjerojatni potencijali i kapaciteti sunca. Ignorantski odnos prema ovoj temi je bolan, ali i indikativan. Govori u prilog tezi da smo nesvjesni brojnih okolnosti koje nas okružuju. Morala je, recimo, doći ruska agresija na Ukrajinu, posljedično svjetska energetska kriza, poskupljenje, struje, plina sirovina i svega ostalog, morala je doći inflacija i stagflacija da bismo shvatili kako pred nosom, u našem dvorištu, imamo ako ne cjelovito, onda barem djelomično rješenje - besplatnu, neiskorištenu sunčevu energiju, nebrušeni dijamant čije nam oblikovanje može pomoći da postanemo još bolji, energetski gotovo neovisni o svjetskim krizama i ratovima, toliko samoodrživi da će nam mnogi zavidjeti. Realan sektor, srećom, prepoznaje priliku, trenutak, potencijale i trendove oko iskorištavanja obnovljivih izvora energije. I zato ga treba podržati, politika mora servisirati njegove ambicije, ideje i kreativnost.
Postoji čovjek na čiji način bi bilo dobro, za sve nas, da razmišljamo. Što bliže, dakle, njegovom modelu. Elon Musk, najprije ismijavan, neshvaćen, a onda svjetski inovator, tvorac svemirskog programa kojim je pobijedio veliku NASA-u, tvorac Tesle i netko tko je solarnu energiju i obnovljive izvore energije stavio u funkciju čovjeka i čovječanstva, razvoja i opstanka, i to istodobno. Njegov model funkcioniranja, nadahnuće i revolucionarnost pokazuju da nema te prepreke koju se ne može preskočiti, zaobići, srušiti kad postoji volja i ideja.
Istri treba Elon Muskovsko iskustvo. Treba nam učenje od najboljih. Musk je u nekih stotinjak dana u suradnji s lokalnom vlašću u SAD-u napravio solarno samostalni grad. Iskoristio je prirodu, a da je nije ugrozio. Rušio je pred sobom birokratske barijere, tražio i dobio pomoć angažirane lokalne vlasti. E tu sad, preslikavajući situaciju na Istru i Hrvatsku općenito, dolazimo do problema. Prvo, kako u Istri povećati upotrebu solara kao najlogičnijeg i najisplativijeg izvora energije. I dalje smo među onima s najmanjim udjelom sunčeve energije u potrošnji električne energije. Iako, što je paradoksalno, Hrvatska i, posebno, Istra, imaju veći broj sunčanih sati nego mnoge druge europske države. Drugo, problem je tretiranje prostora i status prostornih planova. Istra ima strahoviti potencijal za proizvodnjom solarne energije. Ali za to više nisu dovoljni samo krovovi građevinskih objekata. Potrebne su solarne elektrane.
I tu počinje priča svih priča. Tu ćemo pokazati jesmo li odgovorni prema sebi i prostoru. Mnogo je potencijalnih mjesta za njihovo postavljanje. Pobjedi li poduzetnička pamet pred uspavanom birokracijom, pri čemu ne moramo biti ni previše inovativni već je samo potrebno kopirati pozitivna iskustva drugih, solarne elektrane moći ćemo graditi i postavljati na bivšim odlagalištima otpada, u napuštenim kamenolomima, rudokopima, bivšim šljunčarama. Moći će se raditi kao natkrivališta na parkiralištima ispred hotela gdje će, zaklanjajući automobile od prejake sunčeve svjetlosti i grijanja, istodobno stvarati novu energiju.
Vjerovali ili ne, europske zemlje imaju i praksu gradnje specijaliziranih agrosolara. Oni u simbiozi s poljoprivrednim površinama donose dodatnu vrijednost - imaju dokazan učinak na poboljšan prinos određenih poljoprivrednih kultura, a uz to proizvode energiju. U cilju zelene tranzicije Istre, njene ekološke održivosti i, najgeneralnije, opstanka planeta, postavljanje solarnih elektrana je i nužnost i spas.
Zemlje siromašne potencijalima, ali zato bogate znanjem, kao i iskorištavanjem i najmanje pozitivne čestice u prostoru, Istru bi, u skladu s pametno promišljenim pravilima i planovima, načičkale solarnim elektranama. Gradile bi ih svugdje, osim ne na najkvalitetnijem poljoprivrednom zemljištu koje mora biti u funkciji, podrazumijeva se, poljoprivrede. Da jedna Danska, Švedska, Norveška ili Finska upravljaju regijom poput Istre, toliko bi iskoristile potencijal sunca da bi dobivenu električnu energiju, osim za zadovoljavanje svojih potreba, dodatno uspjele izvoziti.
Povratak u našu realnost: donošenje i korigiranje prostornih planova, što su ključne zapreke u postavljanju solarnih elektrana, isto kao i donošenje konkretnih odluka, mora se ubrzati. Uvjeti izgradnje postrojenja moraju biti jednostavni za ispunjavanje, rokovi za donošenje odluka skraćivani, kooperativnost HEP-a na najvišoj mogućoj razini. I da, vjerojatno i ključno, dugotrajni postupci izdavanja dozvola i upravni postupci moraju postati prošlost. Uostalom, to su ciljevi EU i to su naše obveze.
Istra neminovno mora dobiti velike solarne projekte. To je sadašnjost i budućnost. Postoje tvrtke u Istri koje planiraju izgraditi i razviti vlastitu mrežu solarnih elektrana. Tako će smanjiti zagađivanje i uštedjeti na troškovima električne energije. Uz to, minimalno će ovisiti o sve većim ratnim i političkim sukobima i njihovim sve dramatičnijim posljedicama s podizanjima cijena energenata, ali i njihovom nestašicom. Da bi se u Istri sve realiziralo onako kako treba, županijska vlast i gradske, odnosno općinske vlasti, kao i neizostavni HEP moraju postati partneri u razvoju i implementaciji novih tehnologija i razvoja.
Činjenica koju treba ponavljati je da je rast raznih troškova još veći poticaj da sami, uz besplatnu asistenciju sunca, proizvodimo električnu energiju. Sve što budemo radili u tom smjeru, radimo za sebe, svoju djecu, jačanje gospodarstva, čuvanje prirode i novo brendiranje Istre kao održive turističke destinacije.