Štrajk radnika splitske Čistoće uspješno je i brzo završen, uz trubu kamiona koji prevoze smeće. Gradonačelnik je velikodušno pristao da im poveća plaće za sto eura, pa su oni odlučili da se vrate na posao. Hrvatski će liječnici, međutim, ubrzo početi sa štrajkom kojeg neće biti tako lako ugasiti kao ovaj splitski.

Prije svega, svaki je posao častan. I onaj gradskog čistača ulica što nije ni ugodno, ni lako. Kao i posao liječnika kojima školovanje traje desetak i više godina i koji rade operacije na srcu, mozgu, služe se kompliciranom tehnologijom koja spašava živote ili rade u ordinacijama opće medicine i brinu za zdravlje svojih sugrađana.

Ali, ne mogu se ipak usporediti posao u Čistoći i posao u kliničko-bolničko m centru nekog većeg hrvatskog grada. Jedino što im je slično, to je zarada koju imaju čistači i liječnici.

Strašan apsurd kao ogledalo društva

Jedna rezignirana i ogorčena radnica splitske Čistoće mahala je ovih dana sa papirom na kojem piše njena mjesečna zarada, nešto više od 1.000 eura. Koliko imaju specijalizanti pete godine u hrvatskim bolnicama, nakon deset godina učenja medicine.

Ovaj strašan apsurd samo je ogledalo društva u kojem živimo. U kojem su izgubljeni mnogi kriteriji, a častan liječnički poziv je sveden na životarenje ljudi koji se nesebično brinu za naše zdravlje. Onda, zar je čudno što liječnici odlaze van, što su razočarani i spremni da na ulici preokrenu stvari. Da dokažu da je operacija srca teži posao od čišćenja ulica, ili, bar da za njega treba nešto više znanja.

Sustav je liječničku profesiju doveo na samo dno društvene vrijednosti. Kod nas je posve normalno da od liječnika više zarađuju svi drugi. Nitko više ne cijeni liječnike, a kad nekom zatrebaju onda rade ”veze” ili bogati odlaze kod privatnika. Ne cijeni njihov rad ni resorni ministar, Vili Beroš, dobrano kriv što je to tako. Iznosi podatke koji nisu točni, s nekom vrstom prezira govori o njihovim apelima da se društvo odnosi bolje prema njima.

Za Beroša ne čudi, ionako je on najslabija karika Plenkovićevog kabineta. Na kraju će se morati umiješati premijer, jer on dobro zna što i koliko liječnici znače za jedno društvo. A mi smo pred situacijom da nas za nekoliko godina neće imati nitko liječiti i da će sustav, dobrim dijelom građen na entuzijazmu zdravstvenog osoblja, liječnika, požrtvovnih medicinskih sestara, znanstvenika, naprosto puknuti.

Došao je kraj praznim obećanjima

Nema sreće za zemlju u kojoj je ”normalno” da liječnici zarađuju gotovo isto koliko i radnici Čistoće. I u kojoj se još mora objašnjavati da to nije ni logično, ni korektno. Liječnici nemaju vremena za sindikate, bune, štrajkove da bi ostvarili neko pravo. Šute i trpe, ali i tome je došao kraj. Ne bi bilo čudno da predstojeći štrajk otpuše Beroša, što i ne bi bila velika šteta.

Ali, taj štrajk je i velika ugroza za vladu jer će se liječnike, kada jednom zaista izađu na ulice, teško zaustaviti. Uostalom, nemaju što izgubiti. Ugled već davno nemaju, ali, bogme, ni novca. Uspijevaju jedino stranački kandidati za šefovska mjesta, a njima naravno niti nije loše.

Loše, da ne kažem užasno loše, je onoj armiji savjesnih liječnika koji godinama trpe nepravde, kojima se kao djeci obećava ”bolje sutra”, a to ne dolazi nikad.

Čini se, praznim (Beroševim) obećanjima sada je došao kraj. Možda kao i radnici splitske Čistoće dobije 100 eura viška.

Povezane vijesti

• Logično je da su Bernardićevi stranački uhljebi na nož dočekali udar na privilegije koje im je omogućilo nesposobno bivše vodstvo stranke
• Zašto Plenković i Milanović časte jedan drugog uvredama, umjesto da razgovaraju o temama koje sve više pritišću Hrvate?
• Filipe Zoričiću, mani se ćorava posla!