Od 1. siječnja 2024. godine sve četiri postojeće naknade za osobe s invaliditetom zamijenit će inkluzivni dodatak u iznosima koji se kreću od 138 do 720 eura mjesečno, ovisno o stupnju invaliditeta. A od 1. ožujka sljedeće godine stupit će na snagu izmjene Zakona o doplatku za djecu koje će omogućiti primanje ove naknade svim obiteljima gdje dohodak po članu obitelji ne prelazi 140 posto proračunske osnovice koja iznosi 618 eura. Time će se udvostručiti obuhvat obitelji, odnosno djece za koju se ta naknada isplaćuje.

Dobre su ovo vijesti. Briga i skrb o najpotrebitijima, o onima koji se ne mogu brinuti sami o sebi, jedna je od najvažnijih uloga države. Jer ako to ne može ili ako može, a time se ne želi baviti, onda je njeno postojanje potpuno izlišno. Onda ne treba ni postojati. Hrvatska je ipak sljednica europske kontinentalne tradicije koja predviđa da se sustavom elementarne društvene solidarnosti pomaže onima koji sami sebi ne mogu pomoći. I to bilo zbog toga jer su ili tjelesno hendikepirani, ili krajnje siromašni. A ponekad, odnosno razmjerno često, i jedno i drugo. Naravno, nije to nimalo jednostavno. U starim zapadnim demokracijama već je desetljećima na djelu raspad i razgrađivanje takozvane države blagostanja uvedene nakon Drugog svjetskog rata. S druge pak strane bivše komunističke zemlje još se uvijek muče kako što prije po standardu življenja dostići svoje bogate kolege, a pritom ustrojiti i nekakav pristojan sustav socijalne skrbi. Hrvatska spada u ovu drugu skupinu zemalja. I najava ova dva zakona definitivna je potvrda da ide u pravom smjeru. Možda presporo, ali definitivno u pravom smjeru.

Treba svakako izbjeći one situacije koje se mogu sve više vidjeti u anglosaksonskim zemljama. Prizori parkirališta na kojima u svojim poslovnim automobilima žive oni koji rade, ali im je zarada toliko mala da si ne mogu iznajmiti stan, još uvijek su strani u Hrvatskoj. Za nadati se da će to tako i ostati.

Naravno, ne smije naglasak biti samo na tome kako dijeliti proračunski novac. Treba poboljšati okruženje za gospodarstvo, posebno za njegov privatni sektor koje taj proračun puni. Treba konačno provesti sve potrebne reforme koje bi omogućile da dodatno poraste onaj najpropulzivniji dio ekonomije. Na kraju krajeva, on je taj koji će zaraditi novac da brinemo za naše najpotrebitije. Najbolji su balans u svemu tome pronašle skandinavske države koje su istovremeno gospodarski krajnje uspješne, a pritom su dovoljno civilizirane i ljudske da se dio tog novca kanalizira u socijalu. Nije baš sve u tržištu. Ono je dobro, ali ne može riješiti baš sve društvene proturječnosti i probleme. Potrebna je tu i uloga države koja se, nažalost, i u onom razvijenom dijelu svijeta potpuno zanemaruje. A baš je ona ta koja svojim mjerama može spasiti nekoga čija egzistencija i iole kvalitetan život ovisi o kakvih 100 ili 200 eura koje država mjesečno uplati na njegov račun. Postoje ovdje i dva prigovora. Prvi je da se predugo čekalo s ovim zakonima. Ova je Vlada na vlasti već sedam godina, a tek sada izlazi s ovim zakonskim tekstovima. Trebalo je reda u sustav uvesti ranije. Taj prigovor vrijedi i za sve prethodne vlade koje su propustile baviti se ovom osjetljivom temom. Uvijek je nešto drugo bilo važnije.

Drugi se prigovor odnosi na činjenicu da ovo jako sliči na predizbornu promidžbu. Naime, zakon o povećanju invalidnina stupit će na snagu 1. siječnja sljedeće godine, a dječji doplatak od 1. ožujka. A parlamentarni izbori će se najvjerojatnije održati u proljeće sljedeće godine. Spominje se travanj kao mjesec u kojem ćemo izaći na birališta kako bismo izabrali novi sastav parlamenta. Naravno, konačna odluka još uvijek nije donesena. Moguće je, naime, i da se saborski izbori prebace u kasno ljeto ili ranu jesen.

Ali to je u ovom trenutku ipak puno manje važno. Opće je suglasje svih zainteresiranih, posebno udruga koje predstavljaju i skrbe o našim sugrađanima invalidima, da su ova dva zakonska teksta dobra. I da na cjelovit i moderan način rješavaju probleme onih najpotrebitijih. I to je daleko najvažnije. Sve drugo je sporedno. Vlada je napravila dobar posao. Da je tome tako, pokazuju reakcije krajnjih korisnika ovih mjera.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961