PIŠE Nenad MARJANOVIĆ
Ordinacija dr. Frica: Otpis stanovništva
U Beču je bez ikakvog popisa bilo jasno da se na Prateru nalazi dobar dio onih koji nedostaju na našem popisu. Stadion Ernst Happel bio je pun, složno su se pjevale hrvatske domoljubne, orilo se iz svih grla u čast zemlje iz koje su zbrisali. Ali jasno, nogomet je jedina stvar u kojoj smo istinski dobri i vjerojatno je to jedina stvar od koje nitko ne bježi i nije pobjegao. Nogomet budi lijepe nostalgične priče i okuplja sve rasute po bijelom svijetu
Ilustracija
Sve nas je manje, ali nas ta činjenica ne sprječava da i dalje budemo bahati, umišljeni i prepotentni. Nedavni popis stanovništva bio je otpis stanovništva jer se danima raspravlja o onima koji su se ispisali, a sve manje ili gotovo ništa se ne priča o popisu i onima koji su se popisali. Nigdje javnih podataka o broju vodokotlića, broju bojlera, toaleta i tuš kabina, iako to mnoge zanima. Na sve su se strane raspisali o tome kako ljudi bježe i kako netragom nestaju, iako je jasno da su u Austriji i da su se pojavili na utakmici Austrija-Hrvatska.
Iako su se demografi savijali, dovijali, prelamali i slamali u objašnjavanju gdje je nestao čovjek, prostim okom se dalo vidjeti da je u Beču. Bečki dječaci i djevojčice ukazali su se po centru austrijske metropole. Naravno, radi se samo o jednom dijelu otišlih, druge ćemo popisati kad Hrvatska bude domaćin negdje u Njemačkoj ili na Madagaskaru. Jedna od prednosti ovih odlazaka je činjenica da ćemo kao i uvijek po cijelom svijetu igrati u domaćinskom okruženju.
U Beču je bez ikakvog popisa bilo jasno da se na Prateru nalazi dobar dio onih koji nedostaju na našem popisu. Stadion Ernst Happel bio je pun, složno su se pjevale hrvatske domoljubne, orilo se iz svih grla u čast zemlje iz koje su zbrisali. Ali jasno, nogomet je jedina stvar u kojoj smo istinski dobri i vjerojatno je to jedina stvar od koje nitko ne bježi i nije pobjegao. Nogomet budi lijepe nostalgične priče i okuplja sve rasute po bijelom svijetu.
- Dobar dan, da li imate lijek protiv nostalgije?
- Imamo, tablete.
- Dajte mi jednu kutiju.
- Izvolite.
- Eeee, nekad su te tablete bile u lijepoj crvenoj kutiji...
Tako to ide, uvijek postoji netko ili nešto za čime smo nostalgični. Nije nostalgija samo ona najpoznatija znana kao jugonostalgija. Ljudi se s nostalgijom sjećaju, recimo, i Ivića Pašalića, pa Drage Krpine, čeznu za Zlatkom Canjugom ili venu zbog prebrzo minulih vremena Zdravka Tomca i Ive Banca. Napisao sam ne tako davno - kad smo se zbrojili, oduzeli smo se, a danas sam za to dobio i potvrdu. Našu je domovinu napustilo ljudi gotovo koliko trenutno Hrvata živi u Bosni i Hercegovini.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će se s manjkom stanovništva boriti ili nositi prvi nositelj Nezavisne gradske liste Filip Zoričić i njegovi stupići, točnije potporni stupovi uz čiju pomoć vrlo uspješno piše knjige i ponekad vodi grad. Naš omiljeni Filon, sjećate se tog dobrog kruha, da, zvao se tako i bio je omiljen desetljećima u Puli i okolici. Filip Zoričić, popularni Filon, opet je pisao, ovaj put pisao je o Pakovom Selu. Eto, naš Pilip (u Pakovu Selu svi slovo "f" mijenjaju u "p") nastavlja spisateljski rad. Ako se u rodnom selu njegova oca "f" mijenja u "p", hoće li se Pula ubuduće zvati Fula? Najvjerojatnije neće jer nemamo potvrde da se "p" mijenja u "f", ali oprez je majka mudrosti. Bilo bi ludo da se Pula zove Fula-Fola, a Pulasport da se zove Fulasport.
No, vratimo se mi na popis stanovništva i mogućnosti demografske obnove u što kraćem vremenu. Bilo bi dobro da se u cijeloj Istri, od grada do grada, od općine do općine naprave akcije za naseljavanje Istre, obale, priobalja, ali i ruralnih krajeva. Najbolje bi bilo ljudima davati kešovinu, živu lovu, žive keke, direktno u glavu i pritom niti pod razno ne obećavati radna mjesta. Ljudi ne vole raditi, pogotovo ne oni koje bi trebalo namamiti da se nasele u Rovinj, Poreč, Vrsar, pa i Fažanu. Nedobog da im se ponudi rad u turizmu, to neće nikoga privući, treba im ponuditi političke funkcije, rad u politici, rovarenje, spletkarenje, foliranje, glumatanje i transparentnost.
Pretpostavljam da će mnogi od vas reći da u Istru ne treba nikoga mamiti, vabiti, navlačiti jer se u nju dolazi i ovako i onako. Naravno, ja i mislim da to sve postoji, no da je legalizacija jednostavno neophodna. Kao primjer kako postupati kad je neka lokalna zajednica štedljiva, vrijedna i ne želi rasipati novac, uzet ću neke svijetle priče iz kojih se ta svjetlost nazire na kraju tunela. Pogađate, uzet ću za primjer malo pitoreskno mjestašce s pogledom na more i prekrasnim pogledom na Brijune. U Fažani bi mogao startati startup-inkubator zvan E-sardela. U svijetu već postoje slični projekti, ali ovaj bi bio u rukama lokalnog SDP-a, jer baš oni znaju stvarati velike stvari ni od čega. E-sardela bio bi početak proizvodnje virtualne sardele s ciljem brzog širenja i rasta prema skalabilnom ekonomskom modelu.
Nemam pojma šta bi to značilo, ali to je poanta, važno je da nitko ništa ne razumije. Pa nije mudrost krampati, davno su ljudi usavršili poluautomatski trnokop, gore ga digneš - dole pada sam. No, vrijeme čini svoje, novi cilj je Jednorog (eng. unicorn), naziv koji se posljednjih godina u tehnološkoj industriji koristi za male i mlade kompanije čija se vrijednost procjenjuje na više od milijarde dolara. Eto, to bi trebala biti E-sardela, velik projekt iz Fažane za bolje dane. Opet ideje, bez obzira na istraživanje, na brojne bolne teme koje otvaram, uvijek nešto i nudim, dajem ljudima nadu, dajem sve od sebe da iza svog pisanja ne ostavljam pustoš. Znači, fažanska E-sardela za kojom bleji Europa cijela.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
